Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Trodnevni igrokaz saborske oporbe

Published

on

Slika 1. Opet su popušili

Oporba je tražila i dobila izvanrednu sjednicu Sabora iako se unaprijed znalo da je to čisti gubitak vremena, da će sjednica biti igrokaz oporbenih uhljeba, da će vrijeđati, lagati, podmetati i ponavljati već poznato (rečeno) do besvjesti. Nakon što je saborski Odbor za gospodarstvo tijekom 8 satne rasprave pokušao doći do zaključka tko je kriv za najnoviju aferu s plinom bezpotrebno je bilo sazivati izvanrednu sjednicu Sabora po tom pitanju jer je bilo jasno da se na toj sjednici ne će ništa više saznati i da će sjednica biti loš igrokaz gdje akteri vrijeđaju, lažu i provociraju. Oporbenjaci su se divili svom umijeću vrijeđanja, prozivanja, laganja pa su ga ponavljali više puta (povreda poslovnika). Po pitanju službenica pravosuđa također nije bilo potrebno sazivati izvanrednu sjednicu jer pitanje plaća ne rješava Sabor već Vlada i Ministarstvo. Pitanje plaća je složeno jer udovoljavanje štrajkašima izaziva domino učinak. Oni koji ne žele dobro Hrvatskoj potiču štrajk, vrše pritisak putem predsjednika RH, predsjednika Vrhovnog suda, medija, društvenih mreža itd. Ministar je loš ali nitko iz oporbe nije dao suvisao prijedlog kako rješiti pitanje plaća uz postavljeni ultimatum, a da se ne izazove domino učinak. Najlakše je lupetati, nitko od saborskih uhljeba nije pružio konkretnu novčanu pomoć (imaju visoku plaću) službenicama koje štrajkaju!?

Jasno je da imamo „plinsku aferu“, da imamo štetu od oko 10 milijuna eura, da oni koji su trebali samo raditi svoj posao to nisu radili, da su bili neodgovorni, nemarni, a moguće da su pogodovali nekima. Saborski uhljebi ne mogu napraviti cjelovitu istragu, mogu imati indicije, pa istragu moraju ostaviti tijelima (USKOK, DORH…) koja to trebaju odraditi. Oporba treba tražiti da policija i pravosuđe odrade svoj posao brzo i stručno tako da se akteri plinske afere kazne bilo smjenjivanjem s funkcije bilo kaznenim progonom. Saborski uhljebi ne mogu istražiti, optužiti niti kazniti. Mogu govoriti o političkoj odgovornosti i tražiti smjene onih koji su pogriješili ali treba prvo utvrditi tko je pogriješio. S druge strane superman Plenki iz principa ne želi udovoljiti oporbi iako će u budućnosti biti odstupanja, smjena itd. Šteta je napravljena i tu se vjerojatno ne će moći ništa napraviti, sve je napravljeno po lošim zakonima koje su uglavnom izglasali saborski uhljebi. 

Zanimljiva je izjava jednog saborskog zastupnika da Plenković ne može smijeniti upravu HEP-a, jedino može smijeniti ministra!? Ako je to tako onda su neke izjave oporbe zaista sramotne, pokazuju neznanje i zloću.

Drugog dana sjednica započinje tako da drug traži stanku, zar je to normalno. Nakon zatražene stanke niz navodnih povreda poslovnika i niz opomena. Taj igrokaz oni smatraju normalnim pa je jasno da je sve to nepotrebno i apsurdno. Takvim ponašanjem oporba i vladajući vrijeđaju nas porezne obveznike, vrijeđaju zdrav razum i pokazuju koliko su zločesti, neodgojeni, netolerantni i nesposobni.

Kaže komesarka Mirela: „Razbili smo argumentima HDZ kao beba zvečku“. Hahaha. Nije smješno već je žalosno. Da je 1945. komesarka bi to rješila po kratkom postupku.

Oporba kritizira, navodi argumente i laži, a kada druga strana odgovor istom mjerom tada kažu da to nije tema, da nije fer, da se ne ćemo vraćati u prošlost itd.

Oporba je stalno napadala Plenkovića, a zaboravila napasti USKOK, DORH koji trebaju istražiti i eventualno optužiti. Iz svega što je rečeno može se zaključiti da su svi radili po zakonu (lošem) i da nema kaznene odgovornosti. Nije prvi put da je to tako, nije prvi put da se ne želi promijeniti idiotske zakone koje su saborski uhljebi izglasali.

Slika 2. Oporba

Svakom genijalcu i svakoj budali bilo je jasno (samo oporbi nije) da vladajući ne će pristati na njihove zaključke iz principijelnih razloga ( moguće i onih drugih) pa je jasno da je igrokaz imao samo jednu ulogu a to je blaćenje vladajuće (izdajničke) strukture i ništa više. Također je igrokaz imao za cilj prezentaciju najžešćih pljuvača koji se bore za vlast. Samo ih zanima vlast. Raja ništa ne shvaća, ne vidi kako su promjene vlasti u Zagrebu i Splitu pokazale svu bijedu oporbe, neznanje, nesnalaženje, ideološko pogodovanje, uništavanje Zagreba i Splita.  

Oporba išla malo prošetati, kazala je predsjedavajućem da svi iz oporbe napuštaju sabornicu dok ne završi “stand-up s tužnim klaunom”. Neki od vladajućih uhljebi su odustali od izlaganja pa kada je Njonjo prozivao oporbenjake nije ih bili te su izgubili pravo na izlaganje. Kada su se vratili u sabornicu neopravdano su vrijeđali Njonju. Oporbi je normalno kada vrijeđaju druge, kada lažu i izvode svoje glupe igrokaze. Jedan oporbenjak je izjavio: da se radi “o prizemnoj smicalici kojoj je cilj onemogućavanje rasprave u gorućem trenutku u državi”. Nije točno da je onemogućena rasprava oporbe, po nekoliko puta smo slušali iste optužnice, vrijeđanje, prozivanje svih koji ne misle kao oni.

Zadnji manevar koji su napravili iz straha da se ne objave nove informacije i želje da građani ne gledaju njihovu bruku napravili su zadnji konačan sramotni potez. Ovo je njihov čavao u njihov lijes”, poručio je drugi oporbenjak. Drug oporbenjak bi prvo trebao najprije pogledati koliko je štete napravio Hrvatskoj.

Za svoj loš potez oporba optužila Njonju što nisu mogli po stoti put ponoviti svoje iste optužbe, uvrede, što nisu mogli pljuvati po drugima. Oporba nema što pričati o demokraciji jer njihovo nakaradno shvaćanje demokracije vidimo u Zagrebu, Splitu, Istri…Ništa se nije dogodilo oni koji su izgubili pravo lupetanja ne bi rekli ništa novoga niti važnoga pa nema nikakve štete.

Točno je napisao jedan novinar, na društvenim mrežama, da je izvanredna sjednica Sabora potpuno promašena jer se ne će ništa dogoditi dok DORH ne obavi svoju istragu. Oporba je proglasila izvanredno stanje zbog opće političke i gospodarske situacije ali ništa od toga. Novinar je komentirao to izvanredno stanje pa ću ga citirati: Domaći BDP raste osmi kvartal za redom, ekonomija se oporavlja bolje od predviđanja i više od EU prosjeka, raste zaposlenost i rastu plaće, ne svima jednako, turistička sezona ide dobro, ljudi su na plažama ili po kafićima. Vrijeme je godišnjih odmora. Jedini koji burljaju neki ekstremizam ili se ponašaju ispod donje razine dostojanstva su oporbeni pojedinci i grupe, i strani turisti.“

Dalje: „Insceniranje izvanrednog stanja u državi, izazivanje kriza i društvenih podjela posao je kojim se Milanović bavi na svim funkcijama na koje je izabran… Nemam drugog zaključka osim da ga za to i biraju. Netko je to primijetio još dok je Milanović vodio Vladu, drugi su progledali kad se okrenuo ‘domoljublju’ i odlikovanju ratnih zločinaca, a dijelu javnosti koji je disciplinirano antihadezeovski Milanović odgovara u svakoj inkarnaciji…

Naprotiv, svima je vidljivo da ništa ne rade ili nemaju pojma, inicijative su im nevažne, nepripremljene i neuspješne, premda su populističke. Istražuju, okolo hodaju s fotokopijama novinskih članaka od kojih rade case studies, dokumentima napabirčenim na crnoj obavještajnoj burzi koje ne znaju ispravno ni protumačiti…

Slika 3. Svako brdo ima svog bika

Sve bi im čovjek oprostio, i neznanje, provincijalizam i kognitivnu distorziju, ali ne i nedostatak empatije. Pored njih takvih Plenkovićeva aura može neometano blistati urednošću, kao košulja ispod pegle. Da bar znaju kako da ga umoče u neku lovu, pa da se stvar riješi kao s Karamarkom ili prije toga s Tuđmanom. Ali ni to ne ide…

HDZ ne mogu srušiti aferama koje djeluju kao teorije zavjere. Iz iskustva govorim. Ako želiš da se stvar nikad ne otkrije, daj nekome teoretičaru zavjere neka je prvi objavi. Trenutno ne postoji gluplja teorija od one da Plenković kontrolira DORH i usmjerava istrage. Optužena su mu tri ministra i potpredsjednik njegove vlade. Na čelo USKOK-a imenovana je tužiteljica koja je napisala prvu optužnicu i dovela do jedine presude protiv HDZ-a. U njegovom mandatu provedeno je više istraga i podignuto više optužnica protiv državnih dužnosnika, nego u mandatima nekoliko prethodnih vlada. Ako želite da se nastavi s istragama i da se hapse Hadezovci ponovo birajte Plenkovića, mogao bi biti i predizborni slogan HDZ-a. Mislim da je i Plenković shvatio koliko mu je to korisno…

Naše ljude ne pokreću savjest i univerzalni moral, nego nepravda i osjećaj uskraćenosti. Konkretan. Evo, afera s plinom. Počelo je s gubitkom od 700, pa 200, pa 40 milijuna, i sad raspravljamo o mogućem gubitku od 10 milijuna eura. Je li netko nešto ukrao, to ćemo vidjeti kad USKOK kaže svoje. Ali građani su u sred energetske krize imali plin po normalnoj cijeni, sagradio se LNG terminal… Stavi to uz bok plinskoj aferi i doviđenja snovi o padu rejtinga HDZ-a. U pravilu, šteta koja nastane ako HDZ-ovci kradu, uvijek se može korelirati s nekim njihovim ozbiljnim postignućima. Na primjer u ratu. Žalosno je i ilustrativno da smo od svih ratnih profitera u Hrvatskoj, osudili onog koji s ratnim profiterstvom nije imao nikakve veze. Ivu Sanadera. Njemu je prvo sudila javnost, ali ne zbog ratnog profiterstva. To je danas valjda svima jasno. Konkretne profitere, švercere oružja, municije i novca, nismo istraživali jer su nam trebali, rat je bio, bolan!

Četvrto, ne zagovarajte izvanredno stanje dok traju godišnji odmori. To mogu samo glupani. Ako nisi u stanju proizvesti krizu sam, ili uz pomoć predsjednika države, ne traži to od ljudi na godišnjem… Ili barem dok traje oluja svih oluja. Plenković je poslije saborske sjednice, negdje, izašao pred novinare i najavio sanaciju štete na pogođenim područjima. Checkmate!

Četvrto, i najvažnije, ako želiš čistu igru i pobjedu, ne prebacuj štafetu Milanoviću. Ne tražite njegovo mišljenje i njegovu pomoć. Raskućio je vlastitu stranku, propao u poduzetništvu, vi ste jedino šta još može upropastiti. Ili jest, već”, napisao je Malić.

“Očito ga mora doseći kob kaznene odgovornosti ili da ga oni koji su ga postavili puste niz vodu. Andrej Plenković ne upravlja Hrvatskom, Vladom, HDZ-om, više ne upravlja ni Andrejem Plenkovićem. Njime upravljaju ljudi koji su ga bez protukandidata postavili na čelo stranke. Nazovimo ga duboki HDZ-a, trebalo im je umiveno, centrističko lice kako bi mogli nastaviti krasti. Sklopio je pakt s vragom, a sada je vrag došao po svoje!“ Bilo je to dio uvodne besjeda Raspudića u Hrvatskom saboru danas.

Slika 4. Simbolika za reforme

Eto Nin(đ)e, budućeg kandidata za predsjednika države i njegove supruge Marije Selak kandidatkinje Mosta za predsjednicu Vlade Republike Hrvatske? Obiteljski klan, koji je svoju intelektualnu snagu bildao, ili brusio u „Petom danu“ na HRT-u uz ogromne honorare, a zapravo je ta emisija bila transmisija za njihov politički aktivizam, komuniciraju nam svoj veliki apetit vladati Hrvatskom i oteti Hrvatsku iz ralja duboke države, koja po njima upravlja Plenkovićem.“

„Kada bi to i bila istina, onda slobodno bi morao izraziti svoje komplimente toj sprezi duboke države i Plenkovića, jer eto, od Pelješkog mosta, do Schengena i eurozone, prolazeći kroz najveće krize koje su zadesile Hrvatsku u našoj povijesti, Hrvatska danas ima najbolji međunarodni ugled u toj istoj našoj povijesti. Ako ćemo o novcu, Hrvatska ima najveći financijski i investicijski rejting ikada, a filozofi poput Nina i Marije, s obzirom da nisu logičari i matematičari, ne mogu i ne znaju izračunati kolike silne milijarde eura je državi uštedjela ta duboka država koja navodno vlada Plenkovićem.“

Slika 5. Ovce su nezainteresirane…

Slika 6. Budućnost

Po pitanju hrvatskoj pravosuđa poznato je da imamo duplo više sudova i sudaca nego što bi trebali imati prema broju stanovnika. To oporbu ne zanima! Nužna je temeljita reforma hrvatskog pravosuđa ali to ne žele ni vladajući niti oporba.

Milanović, šef oporbe, sazvao je sjednicu ali se nije ni pojavio pa je jasno poručio da ne drži do Sabora. Oporbu je znala unaprijed konačan rezultat izvanredne sjednice. Rezultat ih nije interesirao već igrokaz kojeg će izvesti, željeli su pokazati kako vrijeđaju, prozivaju drugu stranu. Na kraju su proglasili pobjedu u vrijeđanju, laganju, prozivanju. Također su pokazali da ne drže do institucija države (pravosuđa), do demokratske procedure, pokazali su svoju patološku želju za vlašću. Treba podsjetiti oporbu da nema razlike u ponašanju vladajućih koje vodi Plenković ili koje je vodio Milanović. HDZ je kao oporba uvijek bio nadglasan bez obzira što je bio u pravu. Hrvateki su jako zaboravni, a levi mediji (drugih i nema) ih ne žele podsjetiti kako je bilo u vrijeme Milanovićeve ili Račanove vlade! Jasno je da oporba ne želi pravnu i demokratsku državu Hrvatsku već želi vlast, samo vlast!

Dr. Marko Jukić (nestranački)

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved