Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Velika civilizacijska pitanja za malog sudca

Published

on

Hrvateki su konačno odahnuli, dobili su predsjednika VS-a koji je ideološki osvješten, a pravno upitan. Komunistička mladež ga je izabrala jer se to traži u neokomunističkoj Hrvatskoj koja mora ostati na tekovinama komunističke revolucije. Nitko ne smije dovodi u pitanje komunističku vlast i njene zločine jer su počinjeni komunistički zločini civilizacijski iskorak za razliku od ustaških zločina. Nakon ustoličenja drug sudac je dao intervjue koji su pokazali kako je ideološki zacementiran, a pravno upitan stručnjak. Drug sudac je u razgovoru za Jutarnji list kazao da je “Za dom spremni” nedopustiv u bilo kojoj prilici!

Jazovka

“Kao društvo, prije svega moramo povuci jasnu crtu između onoga je crno a što bijelo. Ne može tu biti neka fluidna razlika poput one da je u nekim uvjetima taj poklič dopušten, a u nekima nije. Stvari su jasne: pod tim su pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga, na temelju nepojmljivih kriterija koji ne mogu i ne smiju postojati. Tu nema nikakve dvojbe. To je civilizacijsko pitanje. Ne može se civilizacija, a pravni sustav jest temelj civilizacije, zasnivati na tome da se veličanje zločina imalo tolerira”, kaže Dobrović

Drug sudac nije podvukao jasnu crtu što je crno, a što bijelo kada se radi o komunističkim zločinima, recimo o ubijenima i bačenima u jamu Jazovka. Za njega je odvođenje bolesnika i bolničkog osoblja iz zagrebačkih bolnica te ubijanje i bacanje u jamu Jazovka (oko 25 kilometara od Zagreba) normalna stvar jer su zločin napravili partizani s crvenom zvijezdom petokrakom. Osuda partizanskog zločina za predsjednika VS-a nije civilizacijsko pitanje!?

Zašto kažnjavanje partizanskih i udbaških ubojica nije civilizacijsko pitanje? Zašto zabrana komunističkih simbola nije civilizacijsko pitanje?

Zašto DORH nije reagirao na javne izjave o živom nalogodavcu ubojstava 38 hrvatskih emigranata? Objavljeno 24. 10. 2021.

U svakoj normalnoj državi, nakon što bi netko ovako javno izgovorio da ima dokaze za 38 ubojstva, vani bi ga odmah čakala policija, tražili bi da im se predaju dokazi i pokrenuli bi odgovarajuće postupke… U normanoj zemlji da, ali današnja Hrvatska nije normalna zemlja, radi se o neokomunističkoj zemlju u kojoj su partizanske (udbaške) ubojice i nalogodavci zaštićeni.

Zašto se drug sudac ne zalaže za zabranu crvene zvijezde petokrake koja je simbol genocida i zla. To je sudcu prihvatljivo, čudan neki osjećaj za pravo i pravnu državu. Izjave pokazuju da se radi o čovjeku koji na pravo gleda kroz komunističko-četničku prizmu.

U intervjuima je predsjednik VS-a zaključio da ne treba postojati norma za sudce, da neki postupci mogu trajati koliko se sudcu prohtije!? Valjda je taj stav zbog toga jer on nije poštivao norme?

Je li pozdrav (poklič) „Za dom spremni“ gorući problem hrvatskoga pravosuđa i hrvatske države da ga pri svom imenovanju ističe predsjednik VS-a?

Pozdrav nije problem ni pravosuđa, niti društva jer današnja neokomunistička Hrvatska nema nikakve veze s NDH. Oni koji nisu branili Hrvatsku 1991. godine ne znaju niti shvaćaju što je taj podrav značio 1991. godine. Vladajuća komunistička mladež koja nije branila Hrvatsku, bili su dezerteri, ne razlikuje 1941. i 1991. godinu. Također ta mladež ne zna da ZAVNOH nije temelj današnje Hrvatske već Domovinski rat. Odluke ZAVNOH nisu za samostalnu Hrvatsku već za Hrvatsku kao federalnu jedinicu u komunističkoj Jugoslaviji (Srboslaviji). O kakvom se federalizmu radilo poznato nam jeTakođer, treba kazati da su odluke i zaključci ZAVNOHA izigrani još 1945. godine pa je glupo tvrditi da je ZAVNOH temelj današnje samostalne Hrvatske. Komunistička mladež učila je jugočetničku povijest, drugu ne poznaje niti je želi upoznati.

Pozdrav „Za dom spremni“ (ZDS) iz 1991. godine nije gorući problem hrvatskog pravosuđa niti hrvatske države! Oni koji su 1991. godine branili Hrvatsku nemaju nikakve veze s ustašama i uvredljivo je branitelje od 20 godina iz 1991. godine povezivati s ustašama. Kome smeta ZDS iz 1991. godine?

Pozdrav ZDS iz 1991. godine smeta onima koji nisu željeli samostalu Republiku Hrvatsku, smeta četnicima, smeta komunistima i njihovoj djeci kojima je komunizam dao tuđe stanove, tuđu imovinu, unosne položaje i časti koje nisu zaslužili. Među navedenima ima neprocesuiranih ratnih zločinaca koji i danas žive na grbači hrvatskog naroda. Civilizacijski minimum je da zločinci ne obnašaju nikakve funkcije u društvu, ali to nije slučaj.

Dok su dečki s podzdravom ZDS ginuli za Hrvatsku 1991. godine nije poznato u kojim podrumima je bila komunistička mladež kojoj danas smeta pozdrav ZDS. Jedno je sigurno na bojišnici nisu bili, to nije bio njihov rat jer oni su bili za očuvanje Srboslavije, a ne za samostalnu državu Hrvatsku. Zločin je izjednjačavati 1941. i 1991. godinu temeljem spomenutog pozdrava. Jedno je isto, hrvatski narod se branio od četnika i 1941. godine, kao što se branio i 1991. godine.

Netko je točno primjetio da se Radovan Dobronić preko noći s najniže sudačke razine uspeo na sam vrh te hijerarhije pa je jasno da nije izbor struke već da ga je izabrala politika.

Predsjednika VS-a ne zabrinjavaju dugogodišnji sudski postupci, ne zabrinjava neujednačena primjena zakona, ne zabrinjava činjenica da udbaške ubojice mirno žive u stanovima svojih žrtava, ne zabrinjava da ubojice i silovatelji iz Domovinskog rata slobodno šeću Hrvatskom. To druga predsjednika VS-a ne zabrinjava samo ga zabrinjava pozdrav ZDS pod kojim je obranjena RH. Čudan neki sudac!?

Sudca ne zabrinjava da udbaške ubojice hrvatskih emigranata nisu procesuirani već slobodno žive na grbači naroda. Čudno pojimanje prava i pravne države ima predsjednik VS-a.

Sudca ne zabrinjava činjenica da Ježić još nije vratio 5 milijuna eura u državni proračun? Čudno, zar ne?

Kaže sudac da njegov izbor nije politički! Jest 100% je politički jer su ga podržali oni koji su protiv pokliča ZDS iz 1991. godine, podržali su ga oni koji su protiv procesuiranja udbaških ubojica, oni koji su protiv procesuiranja četnika-ubojica iz Domovinskog rata. Podržali su ga oni koji su bili protiv izručenja i procesuiranja udbaških ubojica kojima se u Hrvatskoj nije htjelo suditi.

Sudca ne brine činjenica da 30 godina nakon vukovarske tragedije nakon genocida nad Hrvatima u Vukovaru zločinci slobodnio šeću, da rade u hrvatskoj policiji, da obavljaju funkcije na državnoj i lokalnoj razini. Za čudno se pravo zalaže predsjednik VS-a.  

Očito je da se hrvatski pravosuđe s, njim ne će osloboditi ideološkog poimanja prava već će i dalje biti relikt komunističkog prava.

Predsjedniku VS-a poručili su:

Od predsjednika Vrhovnog suda RH očekujemo da ubrza procesuiranje onih koji su pod petokrakom i kokardom činili zlo Hrvatima od Vukovara do Dubrovnika, a ne da nastavlja s kriminalizacijom Domovinskog rata!

Đapić je dobro kazao: “S obzirom da su ljudi koji znaju i razumiju funkcioniranje državnog poretka, dakle i pravosudnoga, jasno ukazivali da su najave reforme ili značajnih poboljšanja pravosuđa, koje su se vezale za kandidaturu Dobronića obična podvala, jer predsjednik Vrhovnog suda nema ni nadležnosti ni prava na sustavne korekcije ili promjene te da je samo neka vrsta upravitelja institucije koju čine svojim integritetom i potpuno neovisnim odnosom prema predmetima pravosudne naravi svi članovi suda, jasno je bilo da se iza njegove kandidature skriva prije svega politička agenda i cilj.

Dobronić ne može presudno utjecati na pravni status ZDS, na status HOS-a. Njegove poruke mogu eventualno ohrabriti jedan dio sudaca, kao što mogu dati politički i aktivistički zamah i ohrabrenje onima koji već godinama vode javnu i političku kampanju protiv Domovinskog rata i same temeljne naravi Republike Hrvatske.

Pozdrav ZDS je sastavnica obrambenog oslobodilačkog rata hrvatskog naroda, baš kao svaki stijeg, svaki vojnik i policajac, kao Tuđmanov poljubac zastave na kninskoj tvrđavi, kao tisuće i tisuće pisanih i narativnih detalja, znakova, simbola, kao i Bojna Čavoglave, ali i kao Vukovar, Škabrnja, Gospić, Dubrovnik i bilo koji znamen toga rata, žrtve i slave. To nitko ne može kriminalizirati, ne može ni zabraniti izuzev ako mu nije cilj dovesti državu, Republiku Hrvatsku u trajni i sve žešći sukob s većinom hrvatskog naroda.

Dobronić odgovara kritičarima: “Sve stranke, lijeve i desne koje sudjeluju u parlamentarnom životu, ne smiju imati nikakvih problema s osudom simbola koji se povezuju s nekim ovakvim sistemom koji je bio za vrijeme NDH. To nema nikakve veze s Hrvatskom”.

Nemamo mi problema s osudom simbola ustaštva već sudac ima problema s osudom crvene zvijezde petokrake i zločina koji su počinjeni pod tim simbolom (tijekom Drugog svjetskog rata i tijekom Domovinskog rata). Mi nismo u 1941., kao sudac, mi smo u 1991. godini i o toj godini govorimo. To je bitna razlika! Mi razlikujemo 1941. i 1991. , za razliku od predsjednika VS-a. Mi smo branili Hrvatsku od srpske agresije, a gdje je bio drug sudac nije nam poznato.

Izjave predsjednika VS-a ne će povratiti povjerenje građana u pravosuđe već će napraviti dodatno nepovjerenje jer je njegov pristup ideološki, a ne stručni (pravni). Osuđivati ustaški pozdrav, a zanemariti komunističke zločine i zločince, zanemariti zločine iz Domovinskog rata (neprocesuirani četnički zločini) je nakaradno poimanje prava i pravne države.

Još su mu poručili:

“Postoje stanovite baštine i potpuno je nerazumno na ovakav neustavan i nepravni način, politikantski i ideološki otvarati Pandorinu kutiju ustavnih povijesnih prijepora. Izrijekom je rekao da je nešto zabranjeno, a mi imamo inicijative da se nešto zabrani, prema tome kako nešto može biti zabranjeno, ako imamo inicijative?”, upitao je Hasanbegović.

Čemu stvaranje moralne panike i pretvaranje tog pitanja povijesnih prijepora u središnje društveno i pravno pitanje? Uostalom, Ustavni sud uopće nije u tom smislu donosio odluke. Postoje neke odluke Ustavnog suda u konkretnim situacijama, gdje se također iznose pravno povijesno neutemeljene interpretacije”, rekao je Hasanbegović.

Komentirajući početak Dobronićeva mandata i njegovu izjavu da treba ujednačiti sudsku praksu o ustaškom pozdravu, koji smatra neprihvatljivim, Turudić je kazao da Dobronić to ne može učiniti. “On to ne može. To je ideološko pitanje par exellance. Pozdrav ‘za dom spremni’ je nesporno bio ustaški pozdrav u tzv. NDH. Taj pozdrav su koristili pripadnici HOS-a 1991. pa nadalje, tako da je teško uspoređivati situaciju sa situacijom u Njemačkoj ili Austriji gdje su stvari jasnije nego kod nas. Predsjednik Vrhovnog suda je hrabro rekao što je rekao, to je njegovo mišljenje. Valja isto tako napomenuti da je to stvar koja je u prekršajnoj grani sudovanja. Teško je povodom jednog prekršaja doći do odluke Vrhovnog suda. Postoji izvanredni pravni lijek – zahtjev za zaštitu od zakonitosti, ali ne znam je li podignut u jednom slučaju”, kazao je Turudić.

Osvrnuo se i na prve dane Dobronića na čelu Vrhovnog suda. “On je u medenom mjesecu s medijima i sad teče med i mlijeko. Situacija je dobra, ima opće simpatije, iskoristio je nekoliko dana da nam da pouke o sudačkoj etici i deontologije da govori o ovrhama, ali nije odgovorio na temeljno pitanje, kako se namjerava postići efikasnost. Danas je 10 ili 12 godina od početka suđenja Sanaderu. To nije ničija pobjeda, pobjeda države i vladavine prava ako postupak traje 12 godina od čega čovjek u istražnom zatvoru provede 6-7 godina. To su temeljni problemi hrvatskog pravosuđa na koje nisam čuo osvrt od predsjednika Vrhovnog suda, tim više što kaže da suci ne moraju rješavati norme nego da se može čekati da predmet sazrije. To su razbarušene izjave, vidjet ćemo što će vrijeme pokazati dalje”.

Sve u svemu Hrvateki ne trebaju imati velika očekivanja od predsjednika VS-a. Vrijeme će pokazati! Početak je zaista katastrofalan jer nismo u 1945. već u 2021. godini.

Ovdje su naslovnice nekih knjiga…Ne bi bilo loše da ih sudac pročita i da se informira o onome što je crno, da se informira i o komunističkom zlu u 20-tom stoljeću…

Superman se hvalio, a oporba lupetala

Drug Superman je u Saboru podnio godišnje izvješće, pohvalio se svojim radom i uspjesima ali je zaboravio nešto kazati o neuspjesima svoje vlade (katastrofalno pravosuđe, rastrošno zdravstvo, glomazna administracija, neprovođenje nužnih reformi itd.). Oporba je, kao i obično, lupetala, kritizirala samo da se kritizira, samodopadno izbacivala floskule itd.). Kada se posluša drugaricu Sabinu, drugaricu Sandru, druga Božu, druga Peđu moram priznati da Hrvateki imaju sreću da vladu vodi Plenki, a ne oporbena lupetala.  

Budući da je drug Supermen loš zašto ga oporba ne poduči konkretno kako izvršiti reformu pravosuđa, kako izvršiti reformu zdravstvenog sustava, kako smanjiti nenormalno veliku administraciju itd. Drug Božo je svestrani stručnjak pa je šteta što ne ponudi svoj prijedlog kako izvršiti reforme, za sada samo zdravstvenog sustava budući da je medicinar. Od lupetala nikada niti jedan konkretan prijedlog već izljevi mržnje prema Plenkiju i prema hrvatskoj državi.

Kaže drug iz oporbe da ljudi žive loše. Žive loše i zbog njega jer od njega niš koristi a godišnje ga narod plaća 204.000 kuna (neto čista plaća bez dodataka). Nije se drug sjetio da kaže idemo mi saborski zastupnici na prosječnu plaću, ni kune više! To se nije sjetio nije se sjetio da se njegova partija odrekne sredstava iz proračuna. Godišnje narod plaća političke stranke oko 62 milijuna kuna! Za što dobivaju novac? Novac dobivaju za izbore, beskorisna putovanja, za igrokoze, performanse, skečeve, za lupetanje bez veze itd.

“Zabrinuli” se saborski uhljebi za ljude s malim plaćama. Njihova zabrinutost je kratkotrajna: dok traje igrokaz, dok televizija snima, dok daju izjave i slično. Što plaćamo? Njihove igrokaze, performance, njihovo samoljublje, njihove glupe i zločeste primjedbe. Kada se odreknu 50% svoje uhljebničke plaće za sirotinju (imenom i prezimenom) mogu govoriti u ime sirotinje, do tada neka imaju malo pristojnosti i neka šute. Dosta nam je njihovih igrokaza, njihove lažne brige za pravnu i poštenu državu.

Jedna je saborska uhljebica kazala:

“Ako premijer zaista želi biti velikodušan, onda mora razmisliti kako da poveća tu plaću iz svoga džepa, neka primjerice kako mu sugeriraju poduzetnici, digne neoporezivi dio plaće na pet tisuća kuna”,

Nije mogla bez igrokaza: Uvodno je, pak, ispričala kako se jutros probudila osjećajući se darežljivo, pa je svima u klubu ponudila da naruče što žele na njen račun, a kad je stigao, trknula je Nikolu Grmoju i rekla mu “de ti plati”.

“Genijalno”, nema što!? Zašto drugu Supermanu nije ponudila svoje rješenje? Ima li bar ideju kako bi se to moglo urediti? Umjesto blebetanja neka ponudi suvislo i održivo rješenje!

Stalno kritiziram druga Supermena zbog nepoduzimanja reformi, zbog izbornog zakona, zbog veleizdaje koju je počinio. Ne kritiziram ga zbog gospodarske politike jer je ta politika relativno dobra s obzirom na sve okolnosti. Čekam da oporba jasno kaže (ako ga ima) svoj suvisli prijedlog o reformi pravosuđa, reformi uprave, reformi zdravstva jer od njihova lupetanja nitko nema koristi. 

Četnicima u Zagrebu smeta mural o herojskom gradu Vukovaru!

Pitanje za branitelje: Do kada ćemo dopuštati četnički teror u Zagrebu i diljem Lijepe Naše?

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved