Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Zagrebački politički fašnik

Published

on

Svjedoci smo da zagrebački politički fašnik traje cijelu godinu. Fašnik sam po sebi ne bi bio problem da se ne radi o veleizdaji hrvatskih nacionalnih interesa. Umjesto ozbiljne i stručne rasprave o katastrofalnom stanju hrvatskoga pravosuđa komunistička mladež izvodi igrokaze, nadmudruju se drug Superego i druga Superman. Njihovo nadmudrivanje je beskorisno, bespotrebno i štetno. Dok oni izvode igrokaz ugrožena je nacionalna sigurnost, provodi se srpska hegemonistička politika, provodi se Memorandum SANU 2.

Memorandum SANU 1. iz 1986. godine nije ostvario Veliku Srbiju pa Srbija novom politikom (Memorandum SANU 2.) želi ostvariti postavljeni cilj (Veliku Srbiju).

Glavne postavke Memoranduma SANU iz 1986. godine:

– granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku

– ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi

– jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)

– potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

Srpska akademija nauka i umetnosti – SANU tvorac je oba Memoranduma (1. i 2.). Radi se o strateškom programu srpske inteligencije, programu stvaranja Velike Srbije. Prvi Memorandum SANU objavljen je 1986. godine, a drugi nije objavljen već služi za internu uporabu srbijanskoj vladi i drugim srpskim institucijama. Drugi Memorandum SANU je nastajao tijekom godina (2008. – 2012. godine). Ciljevi drugog Memoranduma su isti kao i prvoga, stvaranje Velike Srbije drugim pristupom.

„Memorandum 1.“ je prouzrokovao genocid, urbicid, ratne zločine i razaranja, međutim „Memorandum 2.“, prema njegovim autorima, treba da završi u miru sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratu.“

„Drugi Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (“Načertanije”, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme. Ponajviše je usmjeren na saniranju štete što ga je velikosrpskom projektu i ugledu Srbije nanijela neuspješna agresija na Hrvatsku i BiH, neuspješno dekonstituiranje Kosova. Za izvršenje ovog memoranduma naglašena je misija Srpske pravoslavne crkve.“

Drugi Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti se, kao i prethodni, temelji na velikosrpskoj politici “krvi i tla” prema kojoj je Srbija tamo gdje žive Srbi. Ovaj perfidni plan Miloševićevih reaktiviranih akademika naspravljen je sa ciljem da Srbija u miru vrati sve što je izgubila u ratovima.

Drugi memorandum SANU je osmišljen u devet točaka. Izbacio je nasilje i “bitke koje mogu biti i oružane”. Devet točaka drugog memoranduma su (www.EUROPAMAGAZINE.INFO. April 2011.):

  • Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju,
  • Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu,
  • Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima,
  • Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja,
  • Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem,
  • Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije,
  • Pomagati otcjepljenje Republike Srpske,
  • Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu,
  • Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Kada se pogleda ponašanje današnje srbijanske vlade i njena politika u takozvanom regionu jasno je Srbija provodi Memorandum SANU. Srpska pravoslavna crkva, različite udruge i organizacije u Srbiji i svijetu, diplomatska predstavništva, kao i državna tijela Srbije imaju ključnu ulogu u provođenju Memoranduma SANU. Glavni izvršitelj novog Memoranduma SANU je Srpska pravoslavna crkva (SPC) što potvrđuje ponašanje SPC-a u Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Danas imamo organiziranu kampanju SPC-a, Srbije i Republike Srpske kojom se hrvatski narod proglašava genocidnim. Šire se laži o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu, izmišljaju se monstruozni načini ubijanja Srba od strane ustaša. Organiziraju se „međunarodne“ konferencije, izložbe, video konferencije i filmovi o genocidnosti hrvatskoga naroda, a hrvatska vlada šuti, hrvatske institucije šute. U Vojvodini se izmišlja bunjavački jezik umjesto hrvatskog jezika, progone se Hrvati u Srbiji te Bosni i Hercegovini, a hrvatska vlada se bavi igrokazima.

Hrvatska radio televizija je, ničim izazvana, na Josipovo (19. ožujka 2021.) ugostila patrijarha Porfirija (pjevača četničkih pjesama) na 333. obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda. Slijedeći naputke Memoranduma SANU o stvaranju Velike Srbije Patrijarh Porfirije između ostaloga je, u ”šali” priopćio ”ambiciju” da bude ne samo srpski patrijarh, već i patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca! Patrijarh Porfirije nastavlja dosadašnju politiku SPC-a (stvaranje Velike Srbije) blaćenja hrvatskog naroda i blaženika Stepinca. Izjavio je „Imam njegova pisma (Stepinca), tu se mogu naći duboko problematične stvari“!? Pisma nija pokazao jer takvih pisama nema. Postoje laži i krivotvorine koje su već razotkrivene 1946. godine na suđenju Stepincu. Žalosno je da Hrvatska radio televizija koju plaćaju građani Hrvatske sudjeluje u veleizdaji nacionalnih interesa, da sudjeluje u blaćenju hrvatskog naroda i blaženika Stepinca. U normalnoj državi bi rukovodstvo HRT-a bilo smjenjeno, Vlada i Ministarstvo kulture i medija bi izvršili svoju dužnost. Nažalost hrvatska Vlada i druge hrvatske institucije vode veleizdajničku politiku.  

Predsjednik i premije Republike Hrvatske bave se igrokazima umjesto zaštite nacionalnih interesa: gospodarskih, vojnih, teritorijalnih, medijskih i drugih. Danas u vrijeme nove agresije na RH oni se bave nepotrebnim prepucavanjima, vrijeđanjima, strančarenjima koja su na razine ulice. Riječnik i uvrede predsjednika RH prvenstveno govore o njemu, a ne o onima kojima su upućene. Obezvrjeđivanje institucija RH je jedan od načina uništavanja države. Destruktivno ponašanje u nizu prilika nameće pitanje je li drug predsjednik bolestan. Predsjednik je kazao:“Narod kaže da se riba čisti od repa, ali da smrdi od glave. Ovu ćemo očistiti krećući od glave”, krenimo od glave.

Hrvatski političari, “lijevi”, “desni” i oni s “centra” ne misle ozbiljno o reformi pravosuđa. Oni koriste postojeću situaciju (slučaj Mamić) za samopromociju, kritiziranje i kritikovanje bez ijednog suvislog prijedloga kako reformirati pravosuđe. Lupeta se bez zadrške i pokazuje vlastita nesposobnost. Drug ministar pravosuđa također nema ideju kako provesti reformu pravosuđa pa bi bilo uputno da podnese ostavku.

EU i cjepiva

Da je EU birokracija jadna pokazuje i slučaj s cjepivima. EU je iskoristila samo 100 milijuna doza cjepiva, a izvezla 77 milijuna doza pa se postavlja pitanje kako je to moguće. Hoće li netko podnijeti ostavku, biti smijenjen zbog postojećeg stanja? Hrvatska je od AstraZenece dobila samo 17% od dogovorene količine cjepiva! Inače je Hrvatska na samom dnu EU po procijepljenosti što je dokaz “pravedne” raspodjele cjepiva u EU kao i velikog ugleda kojeg premijer ima u EU. Ponašanje AstraZenece pokazuje da se potpisani ugovori mogu kršiti i da je EU birokracija nemoćna.

Pandemija covid 19.

I u pet hrvatskih gradova su održani mirni prosvjedi protiv liberalnih mjera u Hrvatskoj koji se poduzimaju za sprječavanje širenja virusa covid 19. Svašta se čulo na tim prosvjedima: “Mi nismo zamorci”; “Ne damo vam djecu”; “Posljedice mjera su puno veće od posljedica ove kvazi bolesti”; “Izdaja, izdaja, komunisti, okupatori”; “Vratite nam gripu”; “Dosta je ove tiranije”; “Ja se ne bojim bolesti, nego doktora”; “Pa nismo pasi da nosimo brnjice”; “Neovisna znanost je naša znanost” itd.

Slažem se da postoji zavjera na međunarodnoj razini, da nas lažu, da ne dozvoljavaju drugo mišljenje ali ne radi se o prehladi već o ozbiljnoj bolesti (klinička slika i ishod su individualni, ovise o mnogobrojnim čimbenicima) pa je nužno poštivati epidemiološke mjere. Oni koji misle da se radi o kvazi bolesti i koji ne vjeruju doktorima neka ostanu kod kuće, kada obole, neka ne idu doktorima koji lažu i kojima ne vjeruju!

Građanska inicijativa Prava i slobode ovako je najavila prosvjed:

“Našom Inicijativom želimo osvijestiti ulogu naroda u odlučivanju, potaknuti građane na djelovanje i stvoriti medij koji će educirati građane o njihovim Ustavom zajamčenim pravima i slobodama.”

Komentar: Ulica nije najbolje mjesto za rješavanje pitanja pandemije covid 19. Ustav i zajamčena prava nikome na daju pravo da širi zarazu, da ugrožava druge ljude!

Organizatori su naveli 5 temeljnih prava i sloboda: sloboda izražavanja, sloboda kretanja, pravo izbora, sloboda okupljanja, pravo na zdravlje.

Ovdje ću se osvrnuti samo na PRAVO NA ZDRAVLJE. Ako držimo do prava na zdravlje tada ćemo poštivati epidemiološke mjere. Država (države) imaju pravo i obvezu zaštititi stanovništvo od zaraznih bolesti, imaju pravo u svrhu liječenja ograničiti kretanje i slobode građana!

Jasno treba kazati dvije činjenice:

  • ne radi se o kvazi bolesti i  
  • nitko nema pravo širiti zarazu i ugrožavati druge!

Hrvatski cirkus se nastavlja “diplomatskim” izričajem predsjednika: “Brutti, sporchi e cattivi”: Plenković je ružan, Pupovac je prljav, a Jandroković zao…

CROBAROMETAR nas uveseljava: “Najpopularniji političar je Milanović”!

Domoljubni Hrvateki šute, a politički cirkus s veleizdajom ide dalju…

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved