Connect with us

Vijesti

SAMI SE OTKRIJU – POZNATI SVEĆENIK ŠOKIRAO: Reptili postoje, ja sam ih vidio!

Published

on

‘Ponekad se promjeni cijeli govor tijela uključujući i lice, oni mogu poprimiti izgled reptila ili zmije, to sam vidio nekoliko puta’

Gary Thomas, trenutno je egzorcist biskupije San Jose u Kaliforniji. Njegov put ka službi egzorcizma počeo je 2005. godine kada ga je njegov biskup, Patrick Joseph McGrath poslao na obuku o egzorcizmu u Rim. Tamo je imao izvanrednu priliku biti šegrt fr. Carmina De Filippisa, veterana talijanskih egzorcista, pa se na tom treningu suočio sa zlom kao nikada prije u životu. Njegov trening u Rimu u službi ovog svećenika bio je inspiracija i predmet poznate knjige i istoimenog filma ‘Obred’ u kojem njegovog mentora fra Carmina glumi Antony Hopkins.

U ovom intervjuu kojeg vam prenosimo, fra Gary Thomas  svjedoči znakove koji nam pokazuju da je osoba pod utjecajem zloga a posebno je zanimljivo to da se za vrijeme egzorcizma nekim ljudima promjeni čitava struktura tijela u smjeru reptila, što nam može dati odgovore na neka pitanja o reptilima u današnjem svijetu, koji uistinu postoje, ali nisu dio vanzemaljske ‘inteligencije’, kako to Sotona predstavlja ljudima,  već samo demonske opsjednutosti.

Može li sotona čitati naše misli?

Sotona može imati neki uvid u naše misli i naše osjećaje, ali Sotona nas ne zna, kao što se mi sami poznajemo. On ne može predvidjeti budućnost.

Je li sotonsko djelovanje u porastu posljednjih nekoliko godina?

Čini se da danas zaista postoji mnogo više ljudi koji se na neki način bave okultnim, ulaze u neke oblike idolopoklonstva i poganstva, a među njima ima i katolika. Više ih je nego prije dvadeset i pet godina. Benedikt XVI. je to dobro objasnio: ‘Kako vjera slabi, praznovjerje se povećava.’ Ja bih dodao uz to: ‘kako se vjera smanjuje, tama se povećava’.

Budući da smo svi duhovna bića mi smo u potrazi za nekim smislom, a ako ne nalazimo smisao u nauku koji Crkva promiče ljudi će ići i korak dalje u potragu. I zbog te naše nesavršenosti često nas privlače razne stvari koje dugoročno čine zlo, a ne dobro.

Kada ste ste prvi put čuli za službu egzorcizma i kako ste je odlučili slijediti?

Služba je pronašla mene. Prvo je izabran jedan drugi svećenik za kojeg smo svi mislili kako je idealan kandidat za to, međutim on se iz neobjašnjivih razloga nakon samo mjesec dana vratio i odbio službu egzorcista. Iz nekog razloga ja sam povikao: ‘Ja bih to mogao, mogao bih biti egzorcist’. Na to je biskup McGrath rekao: ‘Postoji tečaj koji možeš završiti u Rimu’.

Ostatak možete pročitati u knjizi. Ali moram vam reći da je prava milost što sam prvo naišao na iskusnog svećenika koji je iza sebe imao velik broj egzorcizama kao i da sam ja imao dovoljno vremena za molitvu, čitanje i služenje fr. Carminu svaki dan u popodnevnim satima, tri i pol mjeseca. Sve je tako trebalo biti. Ja ne bih danas to mogao raditi da nisam prošao taj trening, promatranje i da nisam naučio razlučivati kao što sam naučio tada dok sam bio u Rimu na obuci.

Razgovarajmo o različitim razinama demonske aktivnosti, počevši s onim što je možda na nižoj stepenici. Što je uznemiravanje demona?

Taj termin ‘demonsko uznemiravanje ili vezivanje’ više se odnosi na neke stvari ili objekte. Na primjer, demon ili čak bestjelesni duh može se prikačiti ili navezati na kuću. To se može dogoditi ako je na tom mjestu izveden neki sotonistički ritual ili je tamo na duže vrijeme boravio neki sotonski kult.

Prelazimo na intenzivniji stupanj demonske aktivnosti, to bi bilo ugnjetavanje i fizički napad. Životi svetaca prepuni su ovakvih primjera?

Da, ugnjetavanje se odnosi na neku vrstu depresije, kada je osoba ispunjena tjeskobom i vrlo često postoji osjećaj očaja i malodušnosti.

Drugo stanje je opsesija, kada je osoba svladana ili opsjednuta idejom Sotone u svom životu. No, u oba slučaja demonska aktivnost uopće se ne mora vidjeti osim ako vam sami ne kažu neke stvari. Sama ideja da je u nekome demon je zapravo pogrešna jer on može biti priključen na nekoga i raditi preko njega i biti oko nekog na neki način ali on zapravo nije baš u njima.

I došli smo do posjedovanja, najrjeđeg ali i najsrašnijeg oblika sotonske aktivnosti. Je li tada đavao preuzma kontrolu nad voljom osobe tako da postaje neka vrsta lutke Sotoni?

Demon ne može kontrolirati dušu osobe, on može kontrolirati jedino njezino tijelo. Sad, volja je lukava stvar jer je ona povezana s dušom. Ja osobno mislim da kad osobu posjeduje sotona, da volja te osobe može postati ugrožena jer je funkcionalnost volje u tom trenutku ograničena. Opsjednuti ponekad nisu u stanju voditi brigu o sebi i svojim fizičkim potrebama, što znači da im je volja oduzeta. Osoba koja sama svojom voljom prihvati demona, je u procesu integracije, kako mi to zovemo, dok je opsjednuće prisilno, protiv volje osobe. Ipak, osoba koja je potpuno opsjednuta nije u stanju donositi odluke.

Jeste li svjedočili slučajevima potpunog posjedovanja osobe?

Da, nekoliko njih u Rimu, a neke sam vidio i ovdje u SAD-u.

Jedna od priča u knjizi koja me zamislila je ona priča o časnoj sestri koja je sedam godina tražila egzorcistu. Ljudi često pitaju ne bi li ona trebala imati posebnu zaštitu i milost? Kako uopće posvećeni ljudi mogu biti opsjednuti?

Bilo je više slučajeva zavjetovanih redovnika koji su dolazili kod fra Carminea. Imali smo jednu situaciju s časnom sestrom kojoj su roditelji bili sotonisti. Ona je napustila kult, a kasnije je krštena i pridružila se samostanu. Znam za drugu situaciju u kojoj je majka posvetila djete u utrobi majke Sotoni jer ga nije htjela abortirati, a dijete je kasnije ušlo u samostan.

Može li potpuno opsjednuće biti rezultat bacanja neke kletve ili prokletstva na osobu?

Ne, ne mislim da prokletstvo može dovesti do potpunog opsjednuća, ali mislim da prokletstvo izrečeno od strane aktivnih sudionika u okultnim i sotonskim udruženjima sigurno mogu stvoriti nevolju ili opsesiju, uznemiravanje demona. U tim slučajevima potrebno je molitvom razbiti kletvu prije nego što se krene na ‘istjerivanje demona’.

Htio sam pitati što su klasični znakovi posjedovanja i kako se oni razlikuju od duševne bolesti?

Jedan od njih biti će prevrtanje očima i to obično zbog averzije prema Presvetom. Primjerice ako netko uđe u crkvu ili pak samo Župni ured, to se dogodilo mnogo puta, pa bježi van jer ne može ostati u blizini posvećenih predmeta ili same Euharistije. Ne mogu biti u blizini raspela, Gospinog kipa, svete vode i sl.

Također, jedan od znakova je i poznavanje stvari koje inače ne može ta osoba znati. Dakle, ljudi koji me ne poznaju a znaju neke stvari ili situacije iz mog života ili pak predviđaju budućnost. Nadalje, jedan od znakova je i poznavanje jezika kojeg inače ne poznaju. Ovo se javlja većinom tijekom molitve ili egzorcizma.

Također, opsjednuti posjeduju neuobičajenu snagu koja se često u egzorcizmu pretvara u agresiju i nasilništvo. Osoba također može imati vrlo ekstremne promjene na tijelu i u licu. Uvijanje lica i promjena glasa. Ponekad im se promjeni cijeli govor tijela uključujući i lice, oni mogu poprimiti izgled reptila ili zmije, to sam vidio nekoliko puta.

Dakle, ovo su fizičke promjene, ne samo da rade nešto čudno sa svojim tijelom i ustima već im se mijenja struktura kostiju?

Da, baš tako. Znam da vam ovo zvuči suludo ali vidio sam lica mnogih ljudi na kojima je za vrijeme egzorcizma dolazilo do promjena u konturi njihova lica. Volio bih da vam to mogu bolje riječima opisati, jer sam to vidio mnogo puta.

Što još?

Općenito, kretanje nogama i rukama za vrijeme molitve, gdje se njihovi udovi koriste kako bi zastrašili mene ili pak stavljaju svoje ruke u oblik šake s namjerom da ih koriste kako bi me ozlijedili ili ljude oko njih. Sve te stvari mogu biti znakovi. Obično sve je to do molitelja i efikasnosti molitve. Tijekom molitvenog obreda na imenovanje svetaca ili pak dok se izravno obraćamo sotoni ili nešto zahtijevamo od demona, to uzrokuje veliku bol demonu dok se korištenjem svete vode, ili prislanjanjem raspela na čelo opsjednutog može izazvati osjećaj gorenja – osjećaju kao da gore.

Mole li se molitve na latinskom ili na svakodnevnom govoru?

U zemljama engleskog govornog područja većinom se mole na latinskom.

Koliko vremenski bez prekida traje jedan obred egzorcizma?

Oko trideset pet do četrdeset pet minuta. Ali ono što produljuje ritual je reakcija i promatranje. Vi ste zapravo za vrijeme egzorcizma u potrazi za reakcijom na molitvu u cjelini ili pak na pojedine riječi kako bi procijenili učinak pojedine molitve na demone.

Recite nam nešto o pripremi za obred egzorcizma, kako se pripremate?

Kada osoba dođe k meni prvo zajedno molimo, želim saznati više o njoj. Ja sam uvijek za slušanje tako da se kroz razgovor s osobom upoznajem s mogućim uzrokom, npr. ispitujem osobu je li možda imala doticaja s okultnim ili je pak bila na neki način zlostavljana.

Osamdeset posto ljudi koji dolaze k meni bili su žrtve seksualnog zlostavljanja, obično kao djeca. Ja im postavljam pitanja o pornografiji i korištenje droga, o njihovim navikama i iskustvima unutar njihovih obitelji. Sve vrste trauma koje osoba proživi u životu mogu otvoriti vrata demonima. Ja ne isključujem ni jednu.

Nakon toga mogu ih preporučiti psihijatru. A ako su već bili pod psihijatrijskom skrbi mogu pozvati i našeg psihijatra da utvrdi stanje. Ako se primjerice ponašaju na meni nepoznat način ja ću ih prvo poslati liječniku. I ako dođemo do formalnog obreda egzorcizma tada u to uključujem svoj molitveni tim koji počinje moliti i prije nego se sam egzorcizam dogodi. Oni tada mole za tu osobu i za mene.

Obavlja li se obred u crkvi ili u kući?

Ja ih obavljam samo u crkvi, jer je crkva sveto mjesto i želim blizinu Presvetog. Osim toga, imamo više kontrole u crkvi, možemo zaključati vrata. Sastajemo se u području crkve gdje ima puno prostora. Tako da ako osoba mora ležati na podu, ona to može. Blagoslivljam cijelu grupu, svoj tim i sve prisutne. Tada krećemo s molitvama koje odaju slavu Bogu, molitvama koje naglašavaju da je Bog gospodar te da on zapovijeda svime stvorenim, s molitvama koje jasno daju do znanja demonu što smije, a što ne smije. Svi se ti koraci moraju poduzeti prije formalnog dijela. A to je važno jer time dajemo do znanja demonima da nisu oni ti koji imaju kontrolu. Također, ja imam moć mjesnog biskupa. To je vrlo važno izreći na glas iako oni to ne mogu uvijek prepoznati. Također zapovijedam im da ne mogu i da nemaju nikakvu vlast učiniti štetu nikome u župi i nikome pristnom, što je vrlo važno, iako nije dio službenog obreda.

Kako znamo da su demoni zauvijek napustili osobu?

Znate, egzorcizam je gotov kada se zaustave manifestacije. Međutim, ne smijemo odmah prestati s molitvama jer će vas demoni pokušati prevariti na način da vi mislite kako su napustili osobu a oni nisu, samo su se utišali.

Dakle, kad dođete na kraj vi morate imati još jedan ozbiljan period za molitvene obrede i ako nakon toga više nema manifestacija onda donosite sud o tome jesu li otišli ili ne. Također, pitate osobu, kako se osjeća, promatrate ju itd. Također važno je osoba nastavi moliti i da se ne vraća starom načinu života. Sve drugo dio je prosudbe. Neki obredi ponavljaju se godinama.

Koliko su zapravo otvorena vrata Sotoni dostupnošću pornografije na Internetu?

Pornografija je na jedan klik od svih nas. Mislim da ona ima nevjerojatnu moć zaraze i ovisnosti. Mislim da je to ništa drugo nego objektivizirajući pogled na jedno ili oba spola. Ponekad postoji nevjerojatna količina nasilja koja je vezana za pornografiju, Ovisno o frekvenciji, ja mislim da se ljudske misli nakon nekog vremena kroz pornografiju stapaju sa životom tame. I što duže prebivamo u toj tami mislim kako otvaramo vrata Sotoni ili demonima.

No, razgovarajmo o oklopu vjere. Što je oklop nas koji želimo živjeti u radosti s Isusom?

Kako bi se zaštitili potrebno je voditi moralan život, život vjere, molitveni život i sakramentalni život. Potrebno se zapitati: Kako provodimo život? Kako ćemo se angažirati i služiti drugima? Jer na to smo pozvani, služiti jedni drugima.

Bi ste li preporučili ljudima da njeguju odnos s Gospom?

Da. Ona je prva rekla ‘da’ Evanđelju, ona se prva odazvala pozivu u Crkvi, ona je nositelj Riječi. S točke gledišta egzorcista, Sotona i demoni mrze Blaženu majku na različit način nego što mrze Krista. I zbog toga vrlo često jedna Zdravo Marijo…može biti snažnija od molitve za vrijeme obreda egzorcizma.Autor:Vjera

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Vijesti

SAD NE BI DOZVOLILE DA TEKSAS BUDE PONOVNO NEOVISAN! “Dođite ga uzeti!”- kažu Teksašani

Published

on

– Teksas je prije 200 godina bio neovisna država, a i sada ima skupinu ljudi koji žele vratiti taj status, zagovarajući odcjepljenje od Sjedinjenih Država, koje nazivaju texit.

Zagovornici neovisnosti Teksasa ističu da bi taj dramatični potez, inspiriran brexitom, pomogao riješiti migracijsku krizu na granici i spor s Washingtonom oko toga tko kontrolira granicu s Meksikom.

Spor između demokratskog predsjednika Joea Bidena i republikanskog guvernera Grega Abbotta razotkrio je duboke podjele u Americi.

„Mi ovdje u Teksasu znamo da je jedini način da Teksas ima sigurnu granicu i razuman imigracijski sustav da to učini poput 200 drugih zemalja u svijetu i to kao samostalna neovisna nacija”, rekao je Daniel Miller, predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta.

Miller inzistira da njegov pokret, utemeljen 2005., nikada nije bio toliko blizu ostvarenja svojeg cilja.

U 19. stoljeću Teksas je bio zapravo dio Meksika. Ali nakon rata za neovisnost, tzv. Teksaške revolucije, postao je suveren 1836. Samo devet godina poslije pridružio se Sjedinjenim Državama kao 28. savezna država.

Miller uspoređuje pokret za texit sa šokantnom odlukom o brexitu 2016. koja je dovela da izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Rekao je da Teksas dijeli povijest i interese s ostatkom Sjedinjenih Država, ali, poput zagovornika neovisnosti španjolske regije Katalonije, smatra da središnja vlada ne razumije njihove probleme.

Dok se Amerikanci pripremaju za glasanje na predsjedničkim izborima u studenome, na kojima će najvjerojatnije birati između Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, pokret za neovisnost Teksasa želi da državna skupština donese zakon koji bi omogućio referendum o odcjepljenju.

Američki Ustav, međutim, to saveznim državama ne dopušta – naprotiv, secesija južnih država uključujući Teksas 1861. dovela je do Građanskog rata, najkrvavijeg u američkoj povijesti.

Teksašanin ili Amerikanac?

Secesionistički pokret u Teksasu postoji već dugo, ali je marginalan, rekao je Joshua Blank, istraživački direktor pri Projektu za teksašku politiku Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Kriza na granici između Teksasa i savezne vlade „stvorila je situaciju koju ta skupina zaista nastoji iskoristiti kako bi njihova stajališta izgledala vjerodostojnija nego što zapravo jesu”, rekao je Blank.

Misty Walters, 50-godišnja kućanica koja je nazočila Millerovu govoru u tipičnom teksaškom grill restoranu, rekla je da ljudi u državi smatraju da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci.

„Apsolutno smo izloženi invaziji”, rekla je, govoreći o rekordnom broju ljudi koji pristiže preko granice, većinom iz Srednje Amerike, što je postalo ključno pitanje u kampanji za predsjedničke izbore.

„Teksas se mora suprotstaviti i bolje zaštititi svoje građane”, rekla je.

Ispitivanje javnog mnijenja, koje je ovaj mjesec proveo Projekt za teksašku politiku, pokazalo je da 26 posto ispitanika smatra da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci, u odnosu prema 27 posto 2014., što statistički nije značajna promjena.

„To ne znači da 26 posto ljudi podržava odcjepljenje od Sjedinjenih Država”, istaknuo je Blank.

Ispitivanje Newsweeka provedeno ovaj mjesec pokazalo je da 67 posto Teksašana želi da država ostane dio SAD-a.

Separatistički pokret velikim dijelom potiče „ideja da postoji jednoobrazna američka kultura koju se često povezuje s bijelom bojom kože”, rekao je Blank.

„I s obzirom na krizu na granici, to budi strahove u ljudima kojima je takva ideja američke kulture valjana”, dodao je.

„Dođite ga uzeti”

U gradu Eagle Pass na dalekom jugu Teksasa, guverner Abbott preuzeo je vojnu kontrolu nad područjem zvanim Shelby Park kod rijeke Rio Grande koja razdvaja Teksas od Meksika. Oko tog područja vodi se spor sa saveznom vladom.

Guverner, koji optužuje Bidenovu administraciju da ne uspijeva zaustaviti mnoštvo ljudi koji ulaze u državu, postavio je duž dijelova granice bodljikavu živu.

Biden je tužio Teksas inzistirajući da je kontrola granice oduvijek bila pod saveznom jurisdikcijom.

Miller, vođa pokreta za neovisnost, uspoređuje sadašnju situaciju s događajima 1835. kada je Teksas još bio dio Meksika.

Teksas je odbio vratiti top koji mu je Meksiko posudio i istaknuo je zastavu na kojoj je pisalo „Dođite ga uzeti”, potaknuvši uspješan teksaški rat za neovisnost.

Kao i u slučaju topa, napetosti oko parka u Eagle Passu dio su puno većeg problema, rekao je Miller.

On je to ocijenio simbolom „razrušenih odnosa između savezne vlade i država”.

No za razliku od rata s Meksikom, ili Građanskog rata, Millerovi ljudi misle da bi se secesiju ovaj put moglo provesti mirnim putem.

Blank to ne smatra vjerojatnim.

„Teksas se ne bi mogao mirno odcijepiti. Sjedinjene Države ne bi pregovarale s njima po povoljnim uvjetima.” – pišu Mediji.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved