Vijesti

SAMO OVOJ ŽENI i suradnicima zahvalni smo što se pandemija nije pretvorila u kataklizmu

Published

4 godine ago

3 travnja, 2020

Izvanredne situacije traže i izvanredne mjere. I naročito sposobne, stručne i hrabre ljude. One koji su do kraja predani svojoj profesiji i u stanju su uvijek donijeti prave odluke u pravo vrijeme.

Hrvatska na sreću takve ljude ima i pokazalo se to i u ovoj teškoj i složenoj situaciji kad smo suočeni s globalnom pandemijom COVID – 19 koja nije zaobišla ni nas.

Na sreću, nismo doživjeli sudbinu Italije niti Španjolske. U samome smo svjetskom vrhu kad je u pitanju suzbijanje virusa. I nije to bilo pitanje slučajnosti ili sreće, nego plod ozbiljnog, studioznog i stručnog rada naših stručnjaka i njihovih po svemu ispravnih i točnih predviđanja dinamike zaraze i njezinog razvoja, te pravodobnih i primjerenih odluka koje su se morale donositi u minutama i satima, a ne danima i tjednima – jer vremena nismo imali i svaki je trenutak bio dragocjen. Svaka pogrješka u tom smislu mogla je biti fatalna i u to se možemo uvjeriti na primjeru spomenutih zemalja.

Tako su u ovim nepredviđenim i nepredvidivim okolnostima u žižu interesa javnosti došli ljudi za koje je rijetko tko znao da uopće postoje, žive i rade u Zagrebu: infektolozi, epidemiolozi, liječnici, a među njima i prof. dr. sc. Alemka Markotić, znanstvenica, infektologinja, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ u Zagrebu, članica HAZU koja nikad ne propušta istaknuti kako su svi uspjesi što ih u svojoj karijeri postiže, koliko njezini toliko i zasluga kolega i suradnika, tima kojim je okružena. Samozatajna znanstvenica, mirna i tiha, ali u isto vrijeme odlučna i otresita (kad je potrebno), ne libi se javno priznati kako u svemu vidi prisutnost Boga i u Njemu nalazi snagu i oslonac.

Upravo ta vjera u Boga pomogla joj je kao mladoj liječnici preživjeti golgotu ratnog Sarajeva, pakla u kojemu je svakodnevno riskirala vlastiti život za dobro drugih.

Evo što ona sama kaže o tom vremenu:

“U Sarajevu me vjera doista nosila. jednostavno ne znam kako bih se bez nje usudila izići na ulicu, na kojoj su me svaki dan gađali snajperima, gdje su oko mene padale granate i gdje smo preživjeli i glad i hladnoću. To ne bi bilo moguće da nisam vjernik.”

(Vidi: https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/dr-alemka-markotic-prakticna-katolkinja-koja-predvodi-borbu-protiv-koronavirusa-u-hrvatskoj/; stranica posjećena 2.4.2020.)

Za Alemku Markotić tko god je zna ima samo riječi hvale – kako u rodnim Zavidovićima, tako u Sarajevu, Zagrebu…a najveće priznanje što ga čovjek kao znanstvenik u stručnjak može doživjeti jeste ono koje stiže od kolega, iz profesionalnog kruga. Ona ima i to. I svakako zaslužuje povjerenje – kako njihovo, tako i naše.

Nju cijene, poštuju i uvažavaju kao nesporni autoritet na polju infektologije. I zato treba znati kako se nije slučajno našla na čelu Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite u ovim vremenima kad vodimo bitku protiv nevidljivog ali opasnog, razornog i podmuklog neprijatelja.

Bog je dao da u svemu ovome što nas je zadesilo imamo tako odgovorne, razumne i stručne ljude na svim pozicijama u državnoj upravi i pogotovu sektoru javnog zdravstva. Oni koji vode Nacionalni krizni stožer civilne zaštite (spomenuta prof. Alemka Markotić, ministar Vili Beroš, ministar Davor Božinović, primarijus Krunoslav Capak) ne propuštaju uvijek naglasiti kako iza njih stoje tisuće vrijednih i marljivih suradnika i djelatnika bez kojih ti sustavi i država u cjelini ne bi funkcionirali. I iz dana u dan apeliraju na nas koji imamo sreću biti pošteđeni njihovih napora i obveza, da vodimo računa o sebi i bližnjima. Od nas traže samo disciplinu: da se pridržavamo propisanih mjera i ništa drugo. I to je minimum, ono što moramo prihvatiti kako bismo izbjegli najgore. Vidimo na primjerima Italije i Španjolske kako se skupo plaća to kad stvari izmaknu kontroli.

Zato je svakom razumnom čovjeku teško shvatiti da neki i danas, u ovakvoj situaciji, kad se bije odlučna bitka za zdravlje nacije ne miruju, nego vođeni svojim destruktivnim porivima spomenute ljude razvrstavaju u ideološke tabore, promatraju ih kao “konzervativce”, “hadezeovce” ili “komunjare”, izruguju i vrijeđaju, prozivaju zbog “nepravodobnih odluka i mjera”, izmišljaju čak i neke bjelosvjetske “urote” i šire glasine i tomu kako je riječ o “nepostojećoj opasnosti”. Zamislite, ima čak i oni koji tvrde kako se ova situacija i mjere što ih propisuje Nacionalni krizni stožer civilne zaštite “planiraju iskoristiti za novu pljačku naroda”!?

Na spomenute provokacije i bedastoće koje ne rijetko prelaze granice najbujnije mašte nije lako odgovoriti, jer s nositeljima tih bolesnih ideja, objeda i glasina suvisle komunikacije nema niti može biti, no, oni bi ipak trebali znati jedno: imaju pravo biti ludi do mile volje, ali samo na vlastitu štetu. Neće im se dopustiti da svojim nepromišljenim postupcima ugroze bilo koga, jer njihovo pravo na “slobodu” nije niti može biti iznad prava nas drugih na zdravlje i vlastitu sigurnost.

Ovih dana, kad mnogima teško pada izolacija, kad nas muče brojna pitanja na koja nemamo odgovora, u trenucima nervoze, nestrpljenja pa i malodušnosti kojoj ponekad podliježemo, sjetimo se kako u svakom tom trenutku deseci i stotine naših vrijednih stručnjaka (infektologa, epidemiologa, virusologa, liječnika), tisuće medicinskih sestara, tehničara, volontera VODE BRIGU O NAMA, o nama i onima koji leže bolesni i muku muče s infekcijom.

Nije najteža i najgora stvar na svijetu biti u “izolaciji”, ne izlaziti iz stana ili kuće. Je li možda bolje svakodnevno, iz dana u dan, iz sata u sat biti u dodiru s nositeljima virusa i nakon toga se vratiti u svoj dom, obitelji? Uzimamo li u obzir što sve čine za nas i radi nas ljudi koji tako izlažu svoje živote i zdravlje iz sata u sat već tjednima i cijenimo li dovoljno njihovu žrtvu?

Pomislimo li barem ponekad na naše policajce, vojnike, graničare, vatrogasce, prodavače, farmaceute, vozače-opskrbljivače, pripadnike Civilne zaštite, volontere humanitarnih udruga, one iz Crvenog križa i Caritasa, dragovoljce koji volonterski rade na otklanjanju posljedica potresa u Zagrebu, na sve one krasne ljude i žene, mladiće i djevojke širokog i toplog srca koji uz sve rizike i odricanja, žrtvujući vlastitu slobodu i komoditet i unatoč opasnosti od infekcije obilaze samce, stare i nemoćne sugrađane, donose im hranu, lijekove, razgovaraju s njima i pružaju im nadu i utjehu, sjetimo li se kad vozača Hitne pomoći i dežurnog osoblja po domovima zdravlja i bolnicama, njih koji bdiju danju i noću nad našim zdravljem i životima?

Koliko to košta, imali li takva žrtva cijenu i može li se sve to platiti?

Možda bi mnogi od njih bili sretni kad bi mogli kao mi – zatvoriti se u svoj dom i provesti mjesec ili dva s obitelji u izolaciji. Ti hrabri i humani ljudi su tamo gdje jesu RADI NAS, samo RADI NAS. Imajmo to na umu i pokažimo zahvalnost za njihovu žrtvu. Oni to od nas ne traže, ali nije li ova gesta najmanje što smo kao ljudi obvezni učiniti?

Imamo li pravo u ovoj situaciji biti egoisti i razmišljati samo o sebi i svojim interesima? O svojim izlascima u kafiće, svadbama, feštama, roštiljima i piknicima? Je li to važnije od života i zdravlja – nas i naših bližnjih? Od života i zdravlja nacije?

Poštovana gospođo Markotić, poštovana gospodo Beroš, Capak, Božinović, nadam se, kad sve ovo završi dobro (ako Bog da), da ćemo Vas i Vaše suradnike imati prigodu svečano pozdraviti na velikoj narodnoj fešti u srcu Zagreba, nalik na onu kakvu smo priredili našim Vatrenima po povratku iz Rusije.

Vas i one desetke tisuća naših i vaših bezimenih heroja koji nam iz dana u dan dokazuju da ovaj narod nije izgubio dušu i da smo i pored svega što nam se događa u stanju biti i ostati LJUDI.

Neka nam dragi Bog pomogne svima i sačuva sve one koji se žrtvuju za svoje bližnje.

Zlatko Pinter HAZU, Osobne stranice: http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/amarkotic

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

22 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.