Vijesti

Simbolika podčinjavanja kršćanstva islamu: Erdoganov ezan Zapadu iz džamije Svete Sofije

Published

4 godine ago

20 srpnja, 2020

U sjeni pandemije koronavirusa, novog zaoštravanja odnosa SAD-a i Kine, definiranja EU modela pomoći oporavku od pandemije i domaćih poslijeizbornih tema, prošlo je gotovo neprimjetno da si je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ispunio davnu želju.

>> ERDOGAN NA SILU! Jednu od napoznatijih crkava na svijetu Aju Sofiju pretvara u džamiju!

Ponovno je pretvorio Svetu Sofiju u džamiju. Ono što je naviještao prije četvrt stoljeća u izborima za mjesto gradonačelnika Istanbula, Erdogan je ovih dana ostvario kao neokrunjeni sultan s Bospora, doduše u silaznoj putanji.

Do 29. svibnja 1453. godine katedrala Svete Sofije u Carigradu (Konstantinopolu) bila je najveća kršćanska bazilika u cijelome svijetu. Osvojivši prijestolnicu tadašnjeg Istočnog Rimskog Carstva, dok su njegovi vojnici ubijali carigradske kršćane, turski sultan Mehmed II. na bijelom je konju ujahao u katedralu Svete Sofije, naložio svome vojniku da s crkvenog oltara pouči ezan (pozove islamske vjernike na molitvu) i pretvorio katedralu u džamiju Aja Sofiju.

Tadašnji papa Pio II. u tom je činu vidio kraj jednog doba europske civilizacije. Zapisao je: “To je druga smrt Homera, drugi odlazak Platona.” Njegove su riječi bile proročanske.

>> OBJAVE S KRAJA VREMENA: JE LI PAPA FRANJO IZDAO CRKVU I DODAO – APOSTATAZIJU?

S padom Carigrada započeo je drugi pohod islama na Europu, s mačem mladog sultana Mehmeda II., koji se u oskrnavljenoj katedrali zavjetovao da će za deset godina osvojiti Rim. Do Rima doduše nije stigao, ni on ni njegovi nasljednici, ali su s lakoćom osvojili Balkan zadržavši se tri i pol stoljeća, ugrožavajući odatle i Beč i Peštu, postavši neprikosnoveni vladari jugoistočne Europe, ostavljajući neizbrisiv civilizacijski trag.

Osvajanja i vladavina bili su vjerski motivirani i obilježeni podčinjavanjem kršćanstva islamu. Otac moderne Turske Mustafa Kemal Ataturk 1934. godine je pretvorio džamiju Aja Sofiju u muzej, kao znak međusobne tolerancije islamske Turske i kršćanske Europe.

I u tom duhu tolerancije muzejsko zdanje Svete Sofije pohodila su posljednjih desetljeća i četvorica papa: papa Pavao VI., Ivan Pavao II., Benedikt XVI., a i sadašnji papa Franjo, koji uz to iskazuje iznimno razumijevanje za islamski svijet i osobite simpatije prema ilegalnim, mahom islamskim migrantima u Europu.

KRVAVI PIR

Nakon što im je Erdogan pljunuo u lice, odlučivši ponovno pretvoriti Svetu Sofiju u džamiju, papa Franjo je tek suzdržano izrazio žaljenje. Rekao je da je “jako žalostan”.

Nešto je oštriji bio ruski patrijarh Kiril, kazavši kako je to “prijetnja cijeloj kršćanskoj civilizaciji”. Na poticaj susjedne Grčke, i Josep Borell, šef vanjskih poslova i sigurnosti EU-a, izrazio je izvjesno nezadovoljstvo. UNESCO, koji je pod značajnim islamskim utjecajem, najavio je da će razmotriti status obnovljene džamije Aja Sofija kao zaštićenog spomenika kulture! A i najveći su prešutjeli Erdoganov čin.

>> AMERIKA POVUKLA PRVI POTEZ: HOĆE LI ERDOGAN ZAVRŠITI KAO SADAM I MILOŠEVIĆ…

Nakon telefonskog razgovora Erdogana i Putina, ruska je strana tek službeno izvijestila kako je Putin rekao Erdoganu da će njegova odluka izazvati “javno nezadovoljstvo diljem Rusije”. Bijela kuća je pak, nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina, objavila da su razgovarali o “pozitivnim trgovinskim temama” i o potrebi “dogovornih rješenja regionalnih pitanja”.

Za Erdogana je ponovno pretvaranje Svete Sofije u džamiju krunski simbol podčinjavanja kršćanstva islamu, nakon što je broj kršćana u Turskoj u proteklih stotinu godina sveden s 20 posto na 0,2 posto, a materijalni tragovi kršćanstva uglavnom izbrisani. Za Zapad je to tek jedan turistički objekt u Istanbulu. Erdogan je vrebao trenutak kada su svi zauzeti svojim problemima da si ispuni davni politički cilj.

Europu nije uopće briga za Svetu Sofiju. Erdogan u Strasbourgu, drugom središtu europskih institucija, gradi najveću džamiju u Europi kao simbol islamske dominacije Europom. Za europski politički mainstream to je dokaz vlastite tolerancije. Islamske zajednice u Francuskoj već traže pretvaranje crkvi u džamije, jer crkve su ionako prazne.

Mehmed II. je prije gotovo šest stoljeća Svetu Sofiju osvojio mačem i odlučio mačem krenuti na Rim kao središte kršćanstva i zapadne kršćanske civilizacije. Kada su njegovi suvremeni nasljednici, samoprozvani mudžahedini, prije četvrt stoljeća pristigli u pomoć Muslimanima – Bošnjacima u vrijeme rata u BiH i u katoličkoj crkvi u Gučoj Gori ritualno ponavljali (i snimali) Mehmedovo osvajanje Svete Sofije, zapadni su promatrači u tome vidjeli tek neki nadrealni igrokaz čudaka.

Hrvati-katolici doživjeli su ga kao krvavi pir, ali također ne shvaćajući dublju simboliku, baš kao ni domaće muslimansko stanovništvo. Poruke bliskoistočnih šeikova da je to početak rata islama protiv cijelog Zapada, zapadni diplomati i obavještajci uopće nisu doživljavali.

Ni danas Zapad ne uzima ozbiljno Erdoganove mladenačke poeme u kojima poručuje: “Džamije su naše vojarne, munare su naša koplja, a vjernici naši vojnici.” Procjenjuju, vjerojatno točno, da je on danas politički oslabljen, vladar s vrlo ograničenim rokom trajanja.

Ali džamije kojima je premrežio Europu bit će pune i nakon Erdoganova odlaska, nasuprot praznih crkava. I nastavi li se sadašnji trend autodestrukcije Zapada, za nekoliko desetljeća njegov nasljednik neće morati, poput Mehmeda II., mačem ulaziti u crkvu svetog Petra u Rimu. Moći će je jednostavno – iznajmiti. Za početak na pola radnog vremena, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.