Connect with us

Vijesti

Slušaju li ovi likovi Duha Svetoga ili duh vremena?

Published

on

Lišeni referenci na dokazani put razlučivanja kako su ga razvili crkveni oci, i prožeti praznom kružnom logikom i dvosmislenošću, dio katoličkih klerika pribjegao je implementaciji nekih od najpovršnijih ideja moderne kulture izvučenih iz pop psihologije i naših talk show emisija…

Na Sinodi o sinodalnosti mnogo se govori o osluškivanju Duha Svetoga kako bi se otkrilo gdje to Duh želi voditi Crkvu. Ali nitko ne govori što to točno znači.

Nadalje, malo se govori o tome kako u sebi razlikovati autentični glas Duha Svetoga od drugih duhova koji nisu od Boga i koji nas mogu odvesti na krivi put. Umjesto toga, postoji neka vrsta nejasnog koncepta Duha Svetoga kao neke vrste proročanskog glasa u nama, jer se tamo događa spoj između vlastitih osjećaja o iskustvima i poticajima Duha Svetoga.

Stoga postoji ozbiljna opasnost da u našoj kulturi, s njezinim terapeutskim pogledom na sebe kao tvorca vlastite “istine” i hiperindividualističkim konceptom moralne savjesti kao generatora vlastitih moralnih istina, kategoriji individualnog “iskustva“ pridaje veća težina nego što zaslužuje.

Na sinodi se mnogo govori o potrebi “razlučivanja“. Međutim, nije ponuđena nikakva duhovna metodologija za ispravno katoličko razumijevanje istoga, točnije kako bi se to trebalo raditi. Čini se da razlučivanje o kojem govore za cilj ima vlastito opravdanje.

Drugim riječima, bit je u procesu. Ali nije li ovo prilično isprazno? Nismo li stoga pomalo opravdani pitati se je li riječ “razlučivanje“ šifra za ponovno razmatranje raznih “mišljenja“ koja je Crkva, više puta i tijekom mnogih stoljeća, gledala s neodobravanjem ili čak osuđivala kao teške pogreške?

Crkva ima dugu i duboku tradiciju velikih duhovnih učitelja koji su stoljećima razvili dokazane metode kako ispravno razlučivati duhove. I kod svih postoji izrazit naglasak na potrebi za asketskom stegom, čišćenjem od poroka, molitvi, postu, lectio divini (čitanje Svetoga pisma uz molitvu), duhovnom vodstvu i razmatranju nauka Crkve, prije nego što se može pouzdano dobiti sigurnost i razaznati da im govori Duh Sveti.

Čudno je doista, budući da je papa isusovac, jer u ignacijanskoj duhovnosti postoji metoda za raspoznavanje Duha Svetoga i postizanje stanja “ravnodušnosti“ prema vlastitim osjećajima, stavovima i subjektivnim dispozicijama, prije nego što je netko spreman konačno čuti Duha Svetoga. Osobno sam imao 30-dnevne ignacijanske duhovne vježbe koje je vodio prekrasni stari isusovac koje su me dovele do konačnog razumijevanja poticaja Duha Svetoga u meni. I to je rezultiralo time da sam napustio sjemenište i odlučio nastaviti kao laik akademsku teološku karijeru.

Razlučivanje u Duhu

Velike duhovne vježbe su bile naporan i duboko bolan proces koji je zahtijevao duboko umiranje lažnog JA vlastite konstrukcije u korist više “misionarskog“ razumijevanja mog pravog poziva.

U Evanđelju po Ivanu, Isus govori o Duhu Svetom kao o Parakletu, što je vjerojatno najbolje prevesti kao Tješitelj. Kao takav, on tješi uznemirenu dušu i smiruje duh, koji nam onda otvara oči za istinu (usp. Iv 15, 26).

Koju istinu? Istina koju je Bog objavio u Kristu i kojoj su apostoli svjedočili. Duh Sveti prosvijetlit će njihove umove, vratiti u sjećanje te važne događaje i tako potaknuti učenike da nastave izvršavati zadatak koji im je Krist dao; da učine  sve narode njegovim učenicima.

Drugim riječima, uloga Duha Svetoga u našim životima je da nas podsjeti na naše poslanje, a to je suobličenje s Kristom i njegovim zakonom, čineći nas tako sposobnima za evangelizaciju utemeljenu na istini.

Ono što se pojavljuje u biblijskom svjedočanstvu je Duh Sveti kao božanska sila koja pokreće i vodi misiju u nama. Čak i u Kristovu životu vidimo da Krist čini sve što čini u skladu s Očevom voljom, „u Duhu“. Duh je taj koji potiče Isusa na odlazak u pustinju na četrdeset dana, Duh je onaj koji ga je pratio za vrijeme susreta s Ivanom Krstiteljem na rijeci Jordan i to je Duh koji ga je vodio do njegove misijske sudbine na križu. I što je najpoučnije od svega, u Getsemanskom vrtu noć prije svog raspeća, Isus pita svog Oca može li ga mimoići taj kalež.

Drugim riječima, ljudski Krist želi za čovječanstvo put do spasenja. To je, u neku ruku, njegov subjektivni “osjećaj“ kao ljudskog bića. Ali to je i njegovo „proživljeno iskustvo u složenom nizu okolnosti“. Ali budući da je također Bog i ispunjen Duhom Svetim, Krist se odmah podvrgava Očevoj volji, a ne vlastitoj, i pristao je umrijeti na križu.

I ako je to vrijedilo za Krista, koji je bio bezgrešan, koliko se više trebamo čuvati od poistovjećivanja vlastitih osjećaja u našem proživljenom iskustvu s poistovjećivanjem s glasom Duha Svetoga? Krist je otišao u pustinju te je postio i molio četrdeset dana da bi u Duhu razabrao Božju misijsku istinu za njega. Koliko nama zapravo treba čišćenja naših misli da bismo razaznali Božje mišljenje o stvarima?

Razlučivanje u Duhu treba nas uputiti natrag na Krista i njegovu javnu objavu i način na koji je ta objava prikazana u Svetom pismu, nauku Crkve i životima svetaca. Upravo je svjedočenje te Objave jedno i jedino poslanje Crkve. A ako odstupi od te misije i ustupi prostor duhu vremena, onda će postati irelevantna.

Naravno, mnogi progresivni članovi sinode reći će da slijede Duha Svetoga i svjedoče Krista, pokušavajući raspoznati kretanje Duha putem dijaloga i slušanja „Naroda Božjega“. Ali, osobno, to je ono što me najviše iritira u tolikom žargonu i frazama koje proizlaze iz sinodalnog procesa.

Sinoda i Duh

Lišeni referenci na dokazani put razlučivanja kako su ga razvili crkveni oci, i prožeti praznom kružnom logikom i dvosmislenošću, dio katoličkih klerika pribjegao je implementaciji nekih od najpovršnijih ideja moderne kulture izvučenih iz pop psihologije i naših talk show emisija. Nomenklatura koja se koristi ista je ona koju bi netko dobio na radionici za rukovoditelje osiguranja u otmjenom hotelu na Bahamima o tome kako poticati bolju korporativnu “grupnu dinamiku“.

To prati i kardinal Joseph Tobin, koji je u nekim ovotjednim primjedbama medijima koji su pratili Sinodu o sinodalnosti izjavio sljedeće:

„Ako želimo sinodalnu Crkvu, trebamo se zapitati vjerujemo li da se Duh slobodno očituje kroz sve osobe i njihove životne priče, čak i u stajalištima koja su potpuno različita od naše vlastite pozicije“.

Sve je to lijepo i dobro, a iz njihovih usta ove primjedbe su relativno benigne. I velika je vrlina biti u stanju najistinitije slušati misli drugih kako bismo empatičnije ušli u njihovo iskustvo života. Međutim, kao opis Sinodalnog puta – načina koji se promiče kao novi način “bivstvovanja Crkve“ – potrebna je veća preciznost u pogledu kriterija koje Crkva treba koristiti za prosuđivanje između iskustava koja su više u skladu s Evanđeljem od drugih.

Jesu li sva iskustva u tom pogledu jednaka? Jesu li oni glas Duha Svetoga samo na temelju činjenice da su doista nečije, bilo čije iskustvo? Doduše, Duh Sveti doista govori svima nama. Ali to govorenje ne može biti zbrka misli izmiješana s mojim vlastitim mračnim grijesima i iskrivljenim mislima i osjećajima.

Crkva mora istinski slušati ljude. Ali ona nas također mora poučavati, voditi i pomoći nam do posvećenja, naučavajući Kristovu istinu kao jedino ispravno mjerilo u našim duhovnim životima. Sve manje od toga nas prepušta našim raznim zabunama i idolopoklonstvima, kojih može biti mnoštvo. A ta idolopoklonstva mogu potaknuti opasne iluzije koje nas ostavljaju jadnima i zarobljenima u ropstvu naših razornih grijeha.

Stoga nije nikakvo milosrđe, niti nikakva vrlina, slušati ljude, ali ih potom ostaviti onakvima kakvi jesu pod lažnom izlikom da ih Bog voli “baš takve kakvi jesu“. Naravno da hoće, ali Duh Sveti nas u Novom zavjetu također poziva na poticaj da se „uzdignemo više“, što uključuje napredak prema istini.

Drugim riječima, Duh Sveti nas ne vodi u otvorene razgovore u kojima je istina uvijek u stanju suspenzije u zagradama. Duh Sveti dolazi sa sadržajem. Duh Sveti je duh istine i samo će nas istina osloboditi.

Duh Sveti i složnost (jedinstvo)

Proveo sam dvadeset godina podučavajući studente teologije. I naravno, proveo sam mnogo vremena slušajući ih, pa čak i prilično često savjetujući ih o problemima u njihovim životima. Ali nakon slušanja, oko 90% mog posla bilo je dekonstruirati pretpostavke koje su pokretale njihove živote i razotkriti ih kao iluzije.

Vidio sam svoj posao uglavnom kao uključenost u “okretanje scenarija“ koji je bio u njihovim glavama o tome što je zapravo život. A scenarij koji su imali u svojim glavama bio je izvučen iz njihove kulture i činio im se najstvarnijim. To je bilo njihovo proživljeno iskustvo. A za većinu njih životi su doista uključivali “složene okolnosti“.

Kako bih bio nemaran da sam ih ostavio s iluzijama u njihovim glavama, i iskustvima koja je taj scenarij proizveo, o Duhu Svetom koji im ‘govori’. I kako bih bio glup da sam sam sebi rekao da mi onda, budući da je to bilo njihovo iskustvo, najvjerojatnije, Duh Sveti kroz njih govori nove istine.

Dakle, uz dužno poštovanje prema kardinalu Tobinu, neka se mišljenja ne razlikuju samo od mojih. Neka mišljenja su jednostavno pogrešna. I on je u pravu kada ističe da Duh Sveti može donijeti jedinstvo Crkvi, baš kao što je to bilo na Pedesetnicu, čak i usred ovih razlika. Ali Duh Sveti nije donio jedinstvo prvim kršćanima u nastajanju, potvrđujući ispravnost mišljenja sviju. Donio je jedinstvo usprkos razlikama prosvjetljujući njihove umove Kristovom istinom.

Tako je Duh Sveti na Pedesetnicu preokrenuo jezičnu rascjepkanost nastalu zbog kule babilonske. A tu rascjepkanost, treba se prisjetiti, uzrokovao je grijeh oholosti. Nejedinstvo tih prvih kršćana stoga je bilo proizvod grijeha, a ne pozitivan izraz ljudske raznolikosti — raznolikosti koju Duh blagoslivlja i potom koristi kao odskočnu dasku do jedinstva.

No čini mi se da Sinoda želi prigrliti i ponovno graditi kulu babilonsku i blagosloviti je kao pozitivan izraz kretanja Duha Svetoga. A upravo je novi Babilon najveća opasnost koju je ova Sinoda pokrenula.

Istinski pluralizam u Duhu stvara jedinstvo ponovnim usmjeravanjem naše pažnje na ono što nam je zajedničko, integrirajući tako različite poglede u integriranu cjelinu oko središnje osi: Krista. Ali lažni pluralizam nije od Duha i prijeti pretvoriti Crkvu u mješavinu loše povezanih fragmenata, a ne integriranu zajednicu.

Dođi, Duše Presveti!

Larry Chapp doktorirao je teologiju na Sveučilištu Fordham 1994. godine, specijaliziravši teologiju Hansa Ursa von Balthasara. Proveo je dvadeset godina predavajući teologiju na Sveučilištu DeSales u blizini Allentowna u Pennsylvaniji, prije nego što je otišao u prijevremenu mirovinu. Autor je mnogobrojnih članaka i knjiga, također je osnivač i glavni autor na blogu Gaudiumetspes22.com.

Izvor

Vijesti

Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’

Published

on

Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.

Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)

Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.

G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.

Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.

“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.

“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”

G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”

Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.

U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.

Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’

“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”

Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.

U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.

Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.

Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.

Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.

Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”

Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.

“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”

Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.

Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.

Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.

Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.

“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”

Izvor: Epoch Times

Continue Reading

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved