Vijesti

ŠOLA: Kako spasiti čovjeka i planet od spasitelja planeta?

Published

3 godine ago

28 listopada, 2021

Postoje nebrojene studije raznih društvenih i humanističkih disciplina koje detektiraju nestanak kršćanstva u Europi. Ništa novo. Tako je prošli tjedan i francuska filozofkinja Chantal Delsol izdala knjigu baš takvog naslova, „Kraj kršćanstva“.

Pod tim ona smatra nestanak kršćanstva kao civilizacije, koje utječe na donošenje zakona, na javni moral i institucije. No to ne znači nestanak kršćanstva i kršćana kao vjere, oni će i dalje, kao manjina, nastaviti postojati, ali bez ikakvog utjecaja na društvo i društvene procese, na izgradnju (nove) europske civilizacije, što je, na kraju krajeva, europski Ustav (Lisabonski ugovor) i amenovao odbijajući spomenuti kršćanske korijene Europe, negirajući istinsku važnost kršćanske civilizacije za formiranje Europe u prošlosti, pa je logično iz takvog duha vremena odbiti bilo kakvu važnost kršćanstva i za budućnost europske civilizacije.

U redu, nemamo se razloga ne složiti s očitošću nestanka kršćanstva kao civilizacije, ali u povijesti, svaki put kada bi neka „velika priča“ koja je prožimala sve pore društva nestala, u tu prazninu mora uskočiti nešto drugo koje će istu prazninu popuniti.

Prema Chantal Delsol u tu prazninu upada nova europska religija koju je nazvala kozmoteizam: „Kozmoteizam je novo vjerovanje. Kada kršćanstvo izblijedi, ne zamjenjuje ga neko ništa. Ostaje, doduše, nezanemariv postotak kršćana. Ali ostali ne padaju u ništavilo, oni traže zamjenske priče, počinju vjerovati u druge stvari. To je štovanje svijeta. To je ono što se događa s ekologijom, koja je u procesu postajanja religijom“, zaključuje Delsol.

SPAŠAVANJE PLANETA

Ekologija, kojom je zapad opsjednut, tako kopira religijske termine i mehanizme. Umjesto o brizi za okoliš (dakle, nisam protiv ekologije) govori se o „spašavanju planeta“, što je soteriološki, teološki termin.

Umjesto Gospe ljudima se ukazuje mala Greta i, kao u Međugorju, svako malo čovječanstvu šalje svoje poruke i pozive na ekološko obraćenje. Tu je i apokaliptički ton ekoloških klerika koji govore identičnim apokaliptičkim jezikom kao i Biblija, govoreći o, doslovno, smaku svijeta, nestanku života kao takvog. Jednako kao i religija, ovim novim svećenicima i navjestiteljima spasenja svijeta, važno je proizvesti osjećaj krivnje.

Čovjek više nije popravljivi grešnik koji treba ispovijed i kajanje, on je sada nepopravljivi „tumor svijeta“ odgovoran za sve u kontekstu klimatskih promjena, te samim tim postaje objekt nove ekološke inkvizicije putem različitih zelenih poreza (kao indulgencije u srednjem vijeku) kojima može „otkupiti“ vlastite grijehe. Ta zelena inkvizicija najviše napada sirotinju, kako je fenomen žutih prsluka pokazao.

Dakako, kao i svaka religija, i kod ekološke religije ključan je za spasenje pojam žrtve i žrtvovanja. Pa kao što je Bog Otac žrtvovao vlastitog sina za spas svijeta, tako i mi moramo, jer je čovjek tumor planeta, žrtvovati vlastitu djecu, prestati rađati. Mlade ljude, moguće buduće majke i očeve, širenjem panike o smaku svijeta, već zastrašivanjem pripremaju na to.

Tako istraživanje provedeno među 10.000 mladih ljudi u dobi od 16 do 25 godina koje je ugledni Lancet objavio u rujnu ove godine kaže: 39 posto djece izjasnilo se da „ne želi imati djecu“ zbog klimatskih promjena, 77 posto vjeruje da je budućnost zastrašujuća, šest od deset kaže da su izuzetno zabrinuti zbog klimatskih promjena, više od 50 posto kaže da su prestravljeni i bespomoćni.

Klimatska tjeskoba i sukladno „žrtvovanje djece“ (kao u poganskoj astečkoj religiji) preuzela je važnu ulogu u svjetskoj demografiji koju su potvrdili čak i analitičari na Morgan Stanleyu. U metajeziku ovih jurodiva, da Vam pojednostavnim hrpe iščitanih stranica, problem su bijele, europske bebe jer „koštaju“ 60 tona CO2, dok, recimo, beba iz Konga „košta“ samo 0,2 CO2. Karikiram, uskoro bi i migracije mogle dobiti status ekološke nužde, a hrvatski policajci status zabranjenih herbicida.

Spectator je pak objavio članak iz pera Toma Woodmana koji osjeća „moralnu dužnost“ ne imati djecu. Za Woodmana, za razliku od pošasti iz prošlosti, kolaps klime ne daje nam mogućnost za bijeg: „Nema se kamo pobjeći. Ako će klimatski kolaps ugroziti sve i ne postoji način da to spriječim, kako mogu čiste savjesti donijeti djecu na svijet?“

U ovoj sumanutoj opsesiji klimatskom apokalipsom teško je koristiti zdrav razum kada u Ujedinjenom Kraljevstvu čak i Agencija za okoliš lansira tvrdnju „prilagodi se ili umri“, podebljano još ukazanjem „Gospe“, male Grete koja histerično viče u Ujedinjenim narodima „moraš osjetiti paniku“.

U redu, kršćanstvo kao civilizacija nestaje, ni prva ni zadnja, no kršćani ostaju, kao manjina, ali su tu. No, umjesto da koketiraju s ovim ludilom (ovo nije ekologija, već ekološko-religijski fundamentalizam), kao papa Franjo prilikom Sinode o Amazoniji gdje je blagoslovljen kip Pachamame, poganske božice koja simbolizira Majku Zemlju, kršćani imaju priliku biti glas razuma., postavlja se ozbiljno pitanje: kako spasiti planet i čovjeka od spasitelja planeta?

Nije problem, stoga, govoriti o smrti kršćanstva kao civilizacije, ovdje je u igri demografski i svi drugi kolapsi, pa i ekonomski, zapadne civilizacije kao takve. I istinska briga za okoliš, a ne sumanuta kvazireligija koja, u krajnjoj liniji, s ekologijom nema veze.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

16 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

16 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

23 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.