Connect with us

Društvo

SPOMEN KUĆA A. G. MATOŠA U TOVARNIKU

Published

on

Povodom 150-te obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša (2)

Nažalost rodna kuća književnika Antuna Gustava Matoša u Tovarniku nije još završena i privedena svrsi jer nije dobila potporu Ministarstva kulture i medija. Drugarica Ninočka financira projekte „srpskog sveta“ pa nema novca za Spomen kuću A. G. Matoša. Spor između Matice hrvatske i Društva A. G. Matoš iz Tovarnika država je davno trebala rješiti ali nije. Projekt obnove Matoševe kuće započet je u vrijeme obilježavanja 125. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša (1998. godine).

Željko Anić, predsjednik Društva Antun Gustav Matoš i voditelj projekta obnove Matoševe kuće kazao je: „U početku bilo je to skromno zamišljeno, htjeli smo urediti pročelje kuće po fotografiji koju je 1973. godine snimio Vanja Radauš i jednu od soba tada samostana Družbe sestara Kraljice svijeta posvetiti Matošu. I tako skromno zamišljen projekt tražio je velik angažman pa smo malo pomalo odlučili izgraditi kulturni centar koji će, pored spomen-postava, imati knjižnicu i niz prostora potrebnih za odvijanje kulturnog života u Tovarniku. U svibnju 1999. predložio sam književniku Dragutinu Tadijanoviću da prihvati mjesto predsjednika Odbora za uređenje Spomen-kuće Antuna Gustava Matoša što je on s radošću prihvatio. Njegov je iznimni angažman uvelike odredilo uspjeh projekta. Samo oni koji su poznavali Dragutina Tadijanovića mogu zamisliti čovjeka koji u devedeset i petoj godini pristaje graditi kuću nesebično se zauzimajući za svoga i našega AGM-a, predsjeda Odboru za izgradnju, traži i odlazi na sastanke s predstavnicima vlasti, piše pisma, čak i na bolesničkoj postelji, u uvjerenju da će doživjeti otvorenje spomen-kuće… Sada Odborom predsjeda akademik Dubravko Jelčić koji je i glavni stručni suradnik tima koji je osmislio idejno rješenje spomen-postava. (Iz razgovora Davora Dijanovića i Željka Anića, 2016. godine).

„Kuća A. G. Matoša – kulturni centar u Tovarniku zamišljena je kao kompleksna kulturna institucija koja predstavlja ključnu točku oživljavanja Matoševe ostavštine na nacionalnoj razini, ali i kao kulturno-turistička atrakcija koja snažnim književnim identitetom inicira razvoj kulturno-turističke mikrodestinacije Tovarnika i ovog dijela Hrvatske. Izložbeni postav vodi na putovanje kroz književnikov život i rad, i to u nekoliko tematskih cjelina: Matošev zavičaj, Matoševo putovanje i Matoš danas.“

„Osim izložbe, Kuća A. G. Matoša treba nuditi bogate i raznolike kulturne sadržaje, obuhvaća piščevu spomen-zbirku, knjižnicu s čitaonicom te spomeničkom knjižnicom u kojoj će biti izložena prva izdanja Matoševih knjiga i djela srijemske književnosti. Tu je i prostor namijenjen znanstvenim skupovima, seminarima, radionicama te književni klub u kojem će se posjetitelji moći odmoriti i okrijepiti, dokumentacijski centar, suvenirnica, a izvan zidova manifestacije “Matoševi dani” i “Sajam pisane riječi u Srijemu”, tematska ruta Matošev Tovarnik te tradicionalno srijemsko imanje.“

Rodna Matoševa kuća prvotno nalazila se u vlasništvu Družbe sestara Kraljice Svijeta. Središnjica Matice hrvatske podigla je 2002. godine zajam od 26.884 eura u korist Ogranka u Tovarniku kako bi on postao njezin vlasnik, uz obvezu da u obrocima vrati cjelokupni dug. Kako Ogranak u Tovarniku nije vraćao dug, središnjica Matice hrvatske pokrenula je 2004. sudsku tužbu. U svibnju 2005. odlukom Izvanredne skupštine tovarničkog Ogranka MH u tom je mjestu osnovano Društvo A. G. Matoša. Darovnim ugovorom u srpnju te godine Ogranak MH darovao je Matoševu rodnu kuću Društvu koje postaje njezinim vlasnikom i nastavlja projekt spomen-kuće u koji je do sada, prema procjenama Društva, uloženo više od 11 milijuna kuna.

Radovi na Kući A. G. Matoša – kulturnom centru u Tovarniku zastali su u ljeto 2011. godine, zato što Vlada Jadranke Kosor nije imala razumijevanja za projekt iako je premijerka u Matoševoj kući 2. rujna te godine obećala financijsku potporu za dovršetak izgradnje i opremanje.

Ministarstvo kulture od prvoga dana do danas nije podupiralo niti podupire projekt spomen kuće Matoš u Tovarniku. Tako je glavninu do sada utrošenih sredstava osigurala Vlada Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Grad Zagreb s pozicije Gradskog ureda za financije. Za vrijeme Milanovićeve vlade, ministarka kulture Andreja Zlatar Violić također nije podržala nastavak izgradnje i dovršenje spomen kuće. Ministarstvo kulture odobrilo je manju svotu novca koja se nije mogla iskoristiti zbog članka zakona kojega nisu htjeli izmijeniti. Ni lokalna uprava nije imala razumijevanja za dovršetak spomen kuće Matoš. Uvijek je novac bio problem, ali kada se radi o financiranju antihrvatskih tiskovina tada Vlada daje velike iznose (vidjeti koliko se novca izdvaja za SDSS i „Novosti“).

Do 2017. godine je u projekt uloženo više od 11,5 milijuna kuna, a za dovršetak projekta treba još oko 10 milijuna kuna – 1.330.000,00 eura (prema izjavi predsjednika Društva A. G. Matoš iz Tovarnika).

U listopadu 2022. godine, uoči 150. obljetnice rođenja Antuna Gustava Matoša, novo vodstvo Matice hrvatske odreklo se svih svojih potraživanja prema Društvu Antuna Gustava Matoša u korist Općine Tovarnik riješivši da se spor oko Matoševe spomen-kuće okonča tako da se dug od 240.000 kuna, koji je Matica potraživala i pravomoćnom presudom dobila od Društva A. G. Matoša, te novac od zateznih kamata i sudskih troškova u višestrukom iznosu od glavnice, podari Općini Tovarnik pod uvjetom da Općina novac smije utrošiti isključivo za izgradnju Matoševe spomen-kuće.

Jednoglasnu odluku Predsjedništva Glavna skupština MH potvrdila je s 94,5% glasova da se spor oko Matoševe spomen-kuće nakon 18 godina napokon okonča na način da se i dug od 200 tisuća kuna koji je Matica hrvatska potraživala i pravomoćnom presudom dobila od Društva A. G. Matoša i novac od zateznih kamata i sudskih troškova podare Općini Tovarnik, ali pod uvjetom da Općina Tovarnik novac može utrošiti isključivo za izgradnju Matoševe spomen-kuće, o čemu će se u studenome potpisati ugovor s Općinom. Usto je predsjednik MH Miro Gavran pozvao i Društvo A. G. Matoša da kuću prepusti Općini Tovarnik, a da i Vukovarsko-srijemska županija i Ministarstvo kulture i medija RH te Vlada RH pomognu Općini Tovarnik da se do kraja iduće slavljeničke godine (2023.) dovrši i otvori Matoševa spomen-kuća, odnosno da kako su naveli “svi zajedno u Hrvatskoj proslavimo 150. godinu rođenja književnika Antuna Gustava Matoša.

Obustavljen je postupak zapljene Matoševe kuće (Hina, 10. ožujka 2023.).

Općinski sud u Vukovaru obustavio je postupak zapljene rodne kuće pjesnika Antuna Gustava Matoša, što ga je protiv Društva Antuna Gustava Matoša vodila Matica hrvatska u Zagrebu, izvijestili su iz toga društva. Iz Društva A. G. Matoša ocjenjuju kako je to kraj gotovo dva desetljeća dugih sporova, parničnih, kaznenih i upravnih, zbog međusobnih potraživanja MH u Zagrebu i Društva od kojih je potraživanje Društva A. G. Matoša (na sudu nepriznato) bilo dva i pol puta veće.

Optužbe iz Društva A. G. Matoš iz Tovarnika samo su djelomično točne. Matica hrvatska je dala posudbu i tražila je natrag posuđeno, a Društvo ni općina Tovarnik nemaju dovoljno novca pa dug nisu mogli vratiti. Glavni krivac što spomendom A. G. Matoša nije dovršen leži na Ministarstvu kulture i ministrima/ministricama koji su vodili Ministarstvo kulture.

Ponašanje starog vodstva Matice hrvatske bilo je neprihvatljivo. Predsjedništvo je zabranilo predsjedniku Matice hrvatske (akademiku Stjepanu Damjanoviću)  da daje izjave po pitanju spomen kuće A. G. Matoša!

Novo vodstvo MH se na Glavnoj godišnjoj skupštini u listopadu 2022. godine odrekla se svih svojih potraživanja prema Društvu Antuna Gustava Matoša u korist Općine Tovarnik i velikog pisca Antuna Gustava Matoša uoči njegove 150. obljetnice rođenja. Matica hrvatska ovu je odluku donijela isključivo s nakanom da se Matoševa spomen-kuća dovrši i veliki hrvatski pisac dobije dostojan tretman u rodnom Tovarniku i svojoj domovini.

Sud u Vukovaru je 24. veljače 2023. obustavio ovrhu te ukinuo provedene ovršne radnje protiv ovršenika Društva Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, nakon što u zadanom roku ovrhovoditelj (MH) nije uplatio razliku predujma za građevinsko vještačenje, niti je tražio produljenje ostavljenoga mu roka. Kako se pojašnjava u današnjem odgovoru iz Ureda Predsjedništva MH „tehničkim propustom došlo je do zaustavljanja ovrhe nad Društvom Antuna Gustava Matoša u dugogodišnjem sporu između Matice hrvatske i Društva AGM“.

Glavna skupština Matice hrvatske, održana 22. listopada 2022., kako se podsjeća, donijela je odluku da svoje potraživanje od Društva AGM prepusti Općini Tovarnik pod uvjetom da Općina Tovarnik novac može utrošiti isključivo za izgradnju Matoševe rodne spomen-kuće. „U tom smislu ništa se bitno nije promijenilo u stajalištima Matice hrvatske prema ovom slučaju“, stoji u odgovoru iz MH.

Valja napomenuti kako još nije jasno je li spor između Matice hrvatske i Društva A. G. Matoš iz Tovarnika završen. Kako bilo da bilo dovršetak spomen kuće Matoš treba dovršiti država (neko od Ministarstava ako ne će Ministarstvo kulture i medija) jer općina Tovarnik nema mogućnosti da to napravi sama.

Žalosno je da hrvatska Vlada i njeno Ministarstvo kulture i medija na vode brigu o kulturnom dobru i kulturnom identitetu hrvatskoga naroda.

Stara pjesma
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
1909.

  1. svibnja 1907.
    Ko Petrarka Loru jutros sam te snio
    U okviru drevnom pobožnog portala,
    Zastava ti đačka iznad glave sjala,
    O, to nije sanak, ludi sanak bio!
    Prognanik, u pučkoj rulji sam se skrio,
    Suza mi je krišom na rukave pala,
    Kad su grička zvona od sreće zaplakala
    I studentski barjak s kalpakom se vio.
    Ti u crkvi, ja — ko prosjak kunjah vani,
    Jer me svaki pandur mogo uhvatiti…
    Ko četrdes’tosme grozni su nam dani!
    Slobodan je Hrvat sve to teže biti,
    Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
    Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta.
    1907.

Kuća Matoš, foto Dubravka Petric

Izvori: hkv.hr  (Davor Dijanović, Hrvoje Hitrec) te objave na internetu.

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved