Connect with us

Vijesti

SPOMENIK IZDAJI Prikrivanje dijela Smojine biografije

Published

2 godine ago

on

Pristaše političke orijentacije M. Smoje danas pišu da je i on sam najavio svoj ‘povratak’ govoreći ‘da se stalno sve isto ponavlja’. Tvrde da se svijet ‘opet okrenuo’ i sad ga opet slave. Svijet se stalno okreće, ali razgovor o Smoji danas se vodi u hrvatskoj državi – prenosimo dio teksta s HKV.hr.

Ako bismo pratili jednu zagrebačku novinsku priču, teško bi bilo zaključiti da je Smoje pripadao svijetu komunističkoga jugoslavenstva i da je u takvu raspoloženju dočekao i konačni rasplet. Kad je došlo vrijeme preokreta, ljudi koji nisu prihvaćali politiku protuhrvatstva, krenuli su svojim putem: odlučili su se suprotstaviti. Agresori su 1995. u Oluji poraženi. Dakle, na koju se stranu ‘svit’ danas okrenuo? Prema Oluji ili prema jugoslavenstvu ‘nove ljevice’? Htjeli bismo vjerovati da se javna pozornost danas usmjeruje prema Smojinu pisanju, a da se odbacuje njegova politička orijentacija.

Sedam i pol novinskih stranica

Nakon tolikih progona ljudi koji su se kritički odnosili prema vladavini komunista, u demokratskoj smo Hrvatskoj došli do toga da ‘nova ljevica’ traži posebno društveno vrjednovanje, uključujući i javne spomenike, za ljude koji su otišli s ovoga svijeta kao dugogodišnji zastupnici i promotori crvenoga jugo-totalitarizma. Njima su nevažne europske rezolucije koje izjednačuju i osuđuju europske totalitarne režime: nacizam, fašizam i komunizam, posebno naglašavajući savezništvo nacizma i boljševizma sklopljeno 23. kolovoza 1939.

Novine koje izlaze u Zagrebu nedavno su objavile opširan prilog (sedam i pol stranica teksta i fotografija, in continuo) o M. Smoji u kome prikazuju samo jednu stranu njegova javnoga djelovanja. Nakon zapisa da je ‘Smoje bio skojevac i vjerovao u tu ideju’, donose i ovakve tvrdnje: “Međutim on je izbačen iz antifašističkog pokreta nakon samo nekoliko mjeseci članstva jer je odmah nanjušio o čemu se radi… Kad je počeo ukazivati na kiselost novonastalog režima, naglavačke je izbačen iz sistema” (“A spomenik na svojoj Matejušci još nema. Gotovo 30 godina nakon smrti.”) (VL,12. 2. 2023). M. Smoje je, dakle, izbačen iz ‘antifašističkog pokreta’, samo nekoliko mjeseci nakon što se ‘upisao’!?

U vrijeme ‘bratstva i jedinstva’ Miljenko Smoje je (1985.) napisao kako se već dugo “upozorava na povampireni ustašluk ali malo se obadaje” (obadavati, pridavati pozornost, op. ib). Iz tih bi njegovih riječi trebalo zaključiti da je ‘ustašluk’ bio povampiren ne samo od 1941. do 1945., nego i u vrijeme dominacije srpskih političara u Hrvatskoj, u vrijeme ‘hrvatske šutnje’ (1972. – 1990.), vlasti S. Stojčevića, D. Dragosavca, M. Baltića … Godinu dana nakon Smojina zapisa o povampirenom ustaštvu objavljen je i Memorandum SANU (1986.) koji izražava gledište da “izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su sada”. To je bila najava onoga što će donijeti 1991. kad je ‘ognjem i mačem’ započela ‘deustašizacija’ Hrvatske, kao što danas Putinova oružana sila pokušava ‘denacizirati’ Ukrajinu.

Povampireni i održivi ustašluk

Usput: blizu četrdeset godina poslije toga, u veljači 2023. u demokratskoj hrvatskoj državi jedan od ‘lidera’ SDP-a u Zagrebu tvrdi da HDZ “funkcionira temeljem ‘održivog ustašluka’, male količine nacionalizma kojom zadržava desne birače, a ne iritira lijeve” (A. Bauk, VL, 16. 2. 2023.). Tako se danas javlja prikriveni život protuhrvatstva, u onoj ideologiji koja svaki znak hrvatskoga patriotizma naziva ‘ustašlukom’, neovisno o tomu jesu li to Rankovićeva i Smojina ‘vremena’ ili Baukova i Puljkova. U takvom bi osvjetljenju mogli motriti i najavu spomenika istaknutom jugo-nacionalistu M. Smoji, koji je htio slati splitsku reprezentativnu delegaciju na velikosrpske mitinge S. Miloševića.

U vrijeme koje su obilježili mitinzi S. Miloševića (1988.) Smoje poziva Splićane da ih ne izbjegavaju. “A baš Split ne smi švigavat, nego mora biti na poprištu svake bitke za Jugoslaviju. Da se mene pitalo išla bi splitska delegacija u reprezentativnom, najjačem sastavu” (švignuti, pobjeći, op. ib). Uz S. Miloševića je Smoje i onda kad najavljuje ‘sređivanje’ stanja na Kosovu i uhićenje Azema Vlasija: “Ka da je narod mona, pa je tako misecima vika kontra Vlasija. I šta ćemo sad s onima koji su ga žestoko branili? I šta ćemo s onima koji su kontra uvođenja izvanrednog stanja na Kosovu.” Smojini ljudi danas ne pišu o tomu na koju je stranu on pozivao svoje čitatelje (‘od Zadra do Dubrovnika’) i čude se kako su to Hrvati zapamtili.

>> SPOMENIK SMOJI JE ŠAMAR BRANITELJIMA: Podržavao Miloševića, prizivao intervenciju JNA, a danas ga beatificiraju oni koje je nazivao “crnim parazitima”

Ne iskazujemo suzdržanost pri veličanju M. Smoje zbog njegova novinarskoga djelovanja, nego zbog nastojanja da se u tom uzdizanju prikrije dio njegove biografije, koji pokazuje naglašeno protuhrvatstvo, dok se u mnogim drugim slučajevima baš politička gledišta ‘iz prošlosti’ uzimaju kriterijem za isključivanje pojedinih ljudi iz javnoga života. Nije problem u tomu što se govori o M. Smoji uz stotu obljetnicu njegova rođenja, i o njegovim prinosima afirmaciji čakavice u medijskom prostoru, nego u prikrivanju njegova političkoga djelovanja kroz javne medije i ozloglašavanju hrvatskih narodnih interesa, protivnih velikosrpstvu.

Upis u antifašistički pokret

Promotori su ostali dužni i odgovor na pitanje: kako se upisivalo u ‘antifašistički pokret’? Nejasno je i ovo: ako je ‘izbačen iz sistema’, kako je mogao 40 godina objavljivati novinske tekstove, pisati scenarije i knjige i izgraditi karijeru za ‘spomenik na Matejuški’, u državi za koju su ginuli oni koji su ju odlučili obraniti od velikosrpske agresije S. Miloševića, a on je u to vrijeme pitao sugovornika misle li oni (Hrvati) da će se ‘išta prominit’. (Troje novinara, u spomenutom opširnom prilogu, u zasebnim prilozima, prikazuje razgovor s istim ‘svjedokom’ Smojinih zasluga za mogući spomenik u Splitu. Sugovornik im je fotoreporter F. Klarić koji je često pratio Smoju na novinarskim zadatcima.)

“On je prije svega bio Dalmatinac, anarhist. Protiv svake države, svake vlasti i svakog sistema. I tu se devedesetih poskliznuo, nesretno, naivno, kao dijete.” To je konstrukcija za oblikovanje izmišljenoga lika. Stvarni M. Smoje bio je protuhrvatski raspoloženi autonomaš i jugofil koji nije bio protiv ‘svake države, svake vlasti i svakog sistema’, nego protiv hrvatske države i svakoga ne-crvenoga i ne-jugoslavenskoga ‘sistema’. I nije se ‘poskliznuo’ devedesetih, nego se tako ‘sklizao’ od početka do kraja. Nije istinoljubivo tvrditi da je to što je bio ‘ciničan prema hrvatskom nacionalizmu’ razlogom što je umro zaboravljen. Smoje nije bio ‘ciničan’ prema hrvatstvu (koje se uvijek, u govoru njegovih ‘jugoslavena’, naziva ili nacionalizmom ili ustaštvom) nego je bio otvoreni zagovornik orjunaštva.

“Smojin svijet činile su oštarije, vino, cigarete, žene i makinjeta za kojom je pisao navečer… Međutim, on je od svoje novinarske plaće tada mogao kupiti kuću i Mercedes. Ali to nikad nije napravio, tvrdi sugovornik i svjedok, u pokušajima oblikovanja lika Miljenka Smoje, dostojnog spomenika u Republici Hrvatskoj. Kasnije će novinar dopuniti taj prikaz: “Umro je zaboravljen, napadnut, bijedan i siromašan.” (Svjedok sažima jedan komentar Smojina pogreba u iskaz da je “kapsil bija duži od sprovoda” (kapsil, lijes, op, ib).)

Izgled hrvatskih glava

Tomu bi se moglo dodati da svijet ‘oštarija, vina i cigareta’ vjerojatno nije bio najprikladniji izbor za sigurniji umirovljenički status, a ne bi trebala biti neočekivana ni izloženost reakcijama ljudi koji su dočekali mogućnost odgovora na uvrjede o obliku ‘vlaških glava’, ljudi koji nisu prihvaćali njegova jugonacionalistička politička uvjerenja, u vrijeme dok oponenti o tim gledištima nisu smjeli ni progovoriti bez izlaganja velikim neprilikama. U bitnim političkim pitanjima Smoje je bio čovjek ‘crvenoga’ jugoslavenskog režima. Kako su sljedbenici M. Smoje protumačili značenje i smisao pojma ‘tešte kvadrate’ i ‘vlaške glave’?

>> SKUP SOTONISTA U RH: CRNI  MAČAK U HRVATSKOJ

Nije nam nakana u ovom tekstu pretraživati sidrišta i dublje sfere djelovanja crvenoga neojugoslavenstva. Svi ljudi u demokratskoj zajednici imaju pravo iskazivati svoja politička uvjerenja. Nekima su ta prava dostupnija, a nekima uopće nisu dostupna. Pretpostavljamo da se ni ljudi zauzeti idejom o podizanju spomenika M. Smoji danas ne protive pluralizmu mišljenja, ni pravima drugih, koji zastupaju drukčija politička stajališta i drukčije prosuđuju o prošlosti. Ili su još uvijek zagovornici jedne i jedine ‘crvene istine’?

U našoj državi još nisu do kraja nadvladani otpori hrvatstvu i hrvatskoj državi. I danas se često veličaju propale neprijateljske politike i režimi. Protagonisti takva pristupa ovladali su dijelom ovdašnjega medijskoga prostora. O njihovoj infiltraciji u državne institucije moglo bi se više govoriti. Sve to prati često izmicanje povijesti (posebno one ne tako davne) iz vidokruga znanosti, prema političkim instrumentalizacijama, kakve je njegovala komunistička propaganda.

Crveni konzervativac

U novinskom prilogu, prostrtu na više od sedam stranica čitamo da M. Smoju “… pojedini ‘intelektualci’ zarobljeni u vlastitoj taštini i jednocrtnom tumačenju povijesti nazivaju Jugoslavenom. Smoje je bio konzervativac. Od glave do pete.” Ta je tvrdnja nedokaziva. On je bio takav ‘proleterski konzervativac’ da se zarekao kako nikad ne će otići na utakmice ‘svoga’ Hajduka dok ne vrate u hajdučki grb crvenu zvijezdu petokraku”. Konzervativac pod revolucionarnim crvenim znakovljem!? Crveni barjak i čakavica kao štit! A zašto je pisao čakavicom?

Navodno, zbog sigurnosnih razloga, pišu smojisti, zato da ga vlasti ne bi ‘neutralizirale’: čakavica je “bila razumljiva ljudima od Zadra do Dubrovnika. Samim time njegovi tekstovi i djela nisu imali doseg da bi ga vlasti neutralizirale. On je toga bio svjestan, mudro se držao čakavice i djelovao lokalno”. (!?) A da je pisao štokavicom ‘vlasti bi ga neutralizirale’? Ali, kako iskustvo pokazuje, ako bi se tkogod i u manjemu prostoru od spomenutoga (od Zadra do Dubrovnika), u nekoj birtiji na rivi, našalio govoreći, primjerice, da ‘ljubičica bijela’ ima više od sto kilograma, završio bi u tamnici. (Mala pomoć mlađim čitateljima: pjevalo se o Titu kao ljubičici bijeloj). Smoje se nije trebao štiti čakavicom, jer je njega štitio crveni poredak od vrha do dna.

>> VELO MISTO: Neuspješna krivotvorina ljubitelja srbo-komunističke Jugoslavije

Promotori zaduženi za oblikovanje novoga lika M. Smoje prikazuju i ‘novi model’ širenja ‘lijeve’, lenjinističke i anarhističke ideje s kojom se susreo već u ranoj dobi u svom Varošu (dio Splita). Čini im se da bi malo tko bolje širio i tumačio revolucionarne ideje V. I. Lenjina od nepismenoga puka. Ali te ideje nisu u Varoš odnekud donesene, one su se tamo – ‘rađale’. Tako je inficiran i M. Smoje, dijete Veloga Varoša.”Nije stoga ni čudo da su se na ovim prostorima baš u Varošu rađale lijeve, lenjinističke i anarhističke ideje. Varoš je debelo prije Drugog svjetskog rata zavrijedio nadimak ‘Mala Moskva’…” “… U Varošu su prebivali težaci, ribari, postolari, maranguni, batelanti i običan nepismeni puk koji je odlazio na žurnate obrađivati plemićke posjede na području današnjeg Mertojaka i Žnjana.” U drugim su ‘drevnim kvartovima’ (Get, Manuš, Lučac, Radunica) “u ona vremena bili naseljeni mahom splitski aristokrati, buržuji i plemići…”

Kleronacionalisti s druge strane brda

Smoje je, kažu, volio Split, ali ne onakav kakav je taj grad bio. Nije bio sklon hrvatskom Splitu, nego samo crvenom i jugoslavenskom. Povodom sukoba na utakmici Hajduka i beogradske Crvene Zvezde (1985.) piše: “Kleronacionalisti, još bolje reći fašisti, spremaju se na akcije, ali nisu to Splićani, ti Torcidaši su opaki, opasni, zadojeni mržnjom a još i tuku pitomce”. Smoje ih naziva hrvatskim hordama koje su se u njegov urbani, fini Split spustile s druge strane brda. Kockaste glave, vlaške glave, ustaške glave. Tko je još tako dijelio ljude? “Na pisanje beogradskih medija o Splitu kao incidentnom gradu 1985, Smoje odgovara: Krive su tešte kvadrate, one hrvatske horde koje su se u fini, crveni, jugoslavenski Split spustile s druge strane brda”. (Mnoge od Smojinih zapisa na tu temu skupio je J. Čelan u knjizi Spomenik izdaji, 2008.) ‘Tešte kvadrate’? Kockaste glave. Ljudi niže razine, biološki inferiorni. Smoje diskriminira ljude, dijeli ih po fizičkom izgledu i boravištu (‘s druge strane brda’). To su ‘hrvatske horde’ koje su krive za incidente u ‘finom, crvenom, jugoslavenskom Splitu’. Je li to nacistički ili komunistički govor? Ili tu nema razlike? Je li moguće da je previđen Smojin rasizam? (“Rasizam je teorija i/ili praksa po kojima se ljudi segregiraju zbog njihovih prirođenih tjelesnih, socijalnih ili sličnih osobenosti (kao što su, npr. boja kože, tjelesna konstitucija, socio-ekonomski status) ili pak po njima pripisanim atributima (npr. stereotipi). Prema njima, određenoj ‘rasi’ ‘pripada’ predodređen društveni položaj (status), Wikipedija). Je li tko javno upozorio na Smojin rasistički govor? Rasističkoj doktrini pripada i uvjerenje da “postoji kontinuitet između fizičkog i moralnog, tj. fizičke osobine određuju oblike ponašanja ljudi” (Hrv. encikl.).

Delikt hrvatskoga patriotizma

Govoreći o seriji Velo misto (scenarij M. Smoje), njezin je redatelj u ‘ono vrijeme’ za Večernji izjavio da je “implicitno politički obojena, da bilježi događaje ‘crvenog grada’ i dobro znam kome crvenilo na jugoslavenski način smeta.” A prema današnjim interpretacijama u tim istim novinama, Smoje je odmah nakon upisa u ‘antifašističi pokret’ naglavačke iz njega izbačen (‘iz sistema’). Kako se nije upisivalo u antifašistički pokret, nego u komunističku partiju, lako je zaključiti, kako se sugerira da je Smoje napustio ‘crvene’, jer je kako smo prije doznali, ‘odmah nanjušio o čemu se radi’ pa su ga drugovi ‘naglavačke izbacili iz sistema’. A da to nije ‘nanjušio, ne bi ga izbacili! Već tada, za vrijeme komunističke diktature, prema opažanjima redatelja serije, ‘crvenilo na jugoslavenski način’ nekome smeta. Smoje nije pokazivao da mu smeta, iako je ‘nešto’ bio nanjušio. A ako bi u ‘ono vrijeme’ taj ‘kome crvenilo na jugoslavenski način smeta’ i naglas to rekao pred ljudima, čekao ga je kazneni zakonik i sankcija propisana za širitelje ‘neprijateljske propagande’.

Miloševićeva bitka ‘za Jugoslaviju’ odnijela je mnoge živote. U stvarnosti to je bila bitka za Veliku Srbiju. Najprije su napali Hrvatsku. Rat je započeo 1991. a završio 1995. hrvatskom pobjedom. Smoje nije htio razumjeti ni prilike na Kosovu. Narod tamo nije “misecima vika kontra Vlasija” nego su to vikali eksponenti velikosrpstva, koji su pokušavali pokoriti i Albance na Kosovu. Danas je Kosovo samostalna država – Republika Kosovo, Republika e Kosovës.

>> Ante Žanetić – splitski orjunaši i komunisti tri puta pretukli legendu Hajduka na rivi!

Ni potporom jugoslavenstvu i crvenoj petokraki, ni potporom Miloševićevoj politici i progonu Albanaca, Smoje nije bio na hrvatskoj strani. Imao je, naravno, pravo na svoje mišljenje, a to znači da je i protivna strana imala pravo na svoje mišljenje. On je svoje mišljenje mogao javno iznijeti, i iznosio ga je, a drukčije misleći nisu ni mogli ni smjeli iznijeti svoje. Ta druga strana zagovarala je pravo na hrvatsku državu, naglas ili potiho, zastavom ili pjesmom, a Smojina je strana tvrdila da na to nemaju pravo pa ih je okrivljavala i pred sudom, a sud dosuđivao i višegodišnje kazne. Hrvati su htjeli slobodnu, demokratsku državu u kojoj ne će postojati ni delikt mišljenja, ni delikt hrvatskoga patriotizma.

Što su Hrvati promijenili?

I došao je taj dan, ostvarile su se žudnje i nade. Ali, došla je i godina 2000. Hrvate više ne odvode u tamnice zbog hrvatske pjesme, ali nisu oslobođeni stigme i osvete. Ako im ne zalijepe etiketu ustaše, onda je u pričuvi tvrdnja o nacionalistima, katotalibanima, kleronacionalistima, kvadratoglavima, fašistima… Zašto? A zašto je Putinova Rusija krenula u denacifikaciju Ukrajine? Etikete se upisuju u ‘razloge’ za osvajačku agresiju.

Dok su ‘hrvatski nacionalisti’, koje Hrvati zovu hrvatskim patriotima, branili svoju zemlju od oružane, agresorske sile, Smoje pita prijatelja: “Feđa, za koga gine naša mladost? Je li oni stvarno misle da će išta prominit?” (Svjedočenje F. Klarića). Ne znamo što mu je sugovornik odgovorio, ali znamo da su ‘oni’ stvarno mislili puno toga promijeniti, stvarno su mislili da će uspjeti. Nosila ih je vjera u pobjedu. Svojim su žrtvama pridonijeli da se to i dogodi. Sve se promijenilo, osvajači su poraženi. Ostalo je nešto njihovih agenata, a došli su i novi. I stari i novi pokušavaju Hrvatskoj činiti loše stvari.

Politička uvjerenja i kreativna sloboda

Na kraju bi trebalo pitati kako se odvajaju politička uvjerenja nekoga čovjeka od statusa njegova umjetničkoga ili novinarskoga djela; vrijedi li to razlikovanje samo za izabrane, ili je to opće načelo? Jesu li jedni krivi već zato što se nisu protivili nekoj vlasti, a drugi nedužni i onda kad su gazili ljudska prava i protivili se vrijednostima koje zagovara slobodoljubivi svijet? Obvezuju li i današnju ljevicu istinoljublje i moral one jučerašnje ljevice, ili su uspjeli oblikovati drukčiji odnos i prema istini i prema javnom moralu? ….

Iako neki teoretičari tvrde da je iskustvo komunizma pomoglo državama, koje su desetljećima podnosile jednostranačku vlast, u postkomunističkim suočavanjima s aktualnim udarima ljevičarskih ideologija što stižu sa Zapada, u našoj zemlji taj kontakt izgleda drukčije. Jačaju pokušaji prikazivanja iskustva života u vrijeme komunističkoga totalitarizma, i velikosrpske dominacije, drukčijim od onoga što je bilo od 1945. do ‘pada Berlinskoga zida’. Ustrajava se na postavci da je ispravna samo komunistička verzija prošlosti. U nekim političkim slojevima hrvatskoga društva i danas se drži nedopustivim uvjerenje da totalitarni oblici vlasti ne prate samo desničarske vladavine, nego i vladavinu komunista. Prema njihovu pisanju i javnim istupima lako je zaključiti da bi ‘novi revolucionari’ najradije rehabilitirali vladavinu jugoslavenskih komunista.

Ivan Bekavac/HKV.hr

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

6 sati ago

on

25 ožujka, 2025

By

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

(VIDEO) Što se dogodilo francuskom kralju koji nije izvršio od Boga dan nalog? A što će se tek dogoditi nama, stoga što pape nisu izvršile posvećenje Rusije!?

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

JE LI I CRKVA ODGOVORNA ZA II. SVJ. RAT? Kako je sedam papa propustilo posvetiti Rusiju (I.)

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

Hoće li Mitteleuropa i Rusija izdržati pritisak svjetske plutoautokracije?

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Posveta Rusije Bezgrješnome Srcu Marijinu – kako dalje?

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

6 sati ago

on

25 ožujka, 2025

By

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

8 sati ago

on

25 ožujka, 2025

By

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved