Connect with us

Vijesti

Spremaju li se Rusi na novi rat za obranu Crnog mora?

Published

on

Velika pomorska vježba NATO-a koja je u Crnome moru ove godine okupila dosad najveći broj savezničkih ratnih brodova, pomorski incidenti Rusije i Engleske te poruka SAD-a da će zadržati pomorsku prisutnost u Crnome moru najava su novih tenzija u tom području, pogotovo kada Rusija tvrdi da će zaštititi svoje interese, makar oni bili i okupirani Krim

Stoljetna bitka za Crno more nastavlja se i u 21. stoljeću. Pomorski incidenti nadomak Krima, od kojih je bliski susret britanskog razarača HMS Defender s ruskim zračnim i pomorskih snagama samo posljednji u nizu, ukazuju na ključnu geopolitičku pozadinu ukrajinske krize.

Ona nema svoje izvorište samo u nadmetanju Rusije s jedne i SAD-a i europskih sila s druge strane za kontrolu kopnenih prostranstava, nego ima i svoju snažnu pomorsku dimenziju. Ukrajinska kriza i dalje plamti na ruskoj potrebi za održanjem i jačanjem svoje pomorske moći i prisutnosti u Crnome moru i istočnom Sredozemlju i na usporednoj čvrstoj volji SAD-a i saveznika da se projekcija ruske moći ograniči i potisne s tih prostora.

Upravo kako koncizno opisuje geopolitički analitičar Boris Toucas u svom eseju pod naslovom “The Geostrategic Importance of the Black Sea Region: A BriefHistory” koju je 2. veljače 2017. godine objavio washingtonski think-tank Center for Strategic and Internacional Studies (CSIS). U analizi CSIS-a s povijesnim osvrtom Toucas kazuje: “Ruska ilegalna aneksija Krima u ožujku 2014. godine usmjerila je globalnu pozornost na strateški značaj regije koja počiva na crtama rasjeda dvaju bivših carstava – Ruskog i Osmanskog Carstva uz umiješanost europskih sila poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke… Aktivne sile današnjice reanimiraju političke i vojne strategije utemeljene na povijesnom iskustvu sada u modernom kontekstu.”

Nova platforma

Zaključak teksta ukazuje na nepobitnu činjenicu da se geopolitička obilježja pojedinih prostora u svojoj biti održavaju u povijesnom kontinuitetu, a da se mijenjaju samo zainteresirane i uključene sile, kao i modaliteti i tehnologija njihova djelovanja. Boris Toucas zaključuje da se “za Rusiju geostrateški čimbenici crnomorske regije nisu promijenili od 1853. godine (početak Krimskog rata između Rusije i Osmanskog Carstva – op.a), a NATO i SAD zamijenili su pojedine europske države kao glavne geopolitičke konkurente Rusije: Krim je izvor vojne moći, Turska je stožerna geopolitička točka, turski tjesnaci strateška su točka protoka ruskog utjecaja, a krajnji cilj je pristup i vojna prisutnost u istočnom Sredozemlju kao protuteža širenju SAD-a i NATO-a na istok i njihovoj prisutnosti na Egejeskom moru i u srednjemu Mediteranu”. O Krimu kao izvorišnoj točki ruske regionalne geopolitike govori i bivši vrhovni saveznički zapovjednik u Europi, general Philip M. Breedlove, koji je 2015. godine opisao Krim kao “rusku platformu za projekciju moći”. Krim je u svakom slučaju nedvojbeno u središtu svih zbivanja koja čine geopolitički kompleks ukrajinske krize.

Primarni cilj ruske vojne intervencije na ukrajinskom teritoriju 2014. godine bio je osiguranje punog ruskog nadzora nad vojnom infrastrukturom Krima, koja je operativna osnovica ruske Crnomorske flote i Krima kao izvora regionalnog geopolitičkog utjecaja i strateške pozicije za projekciju ruske pomorske moći na Crnom moru i dalje prema istočnom Sredozemlju. Aktivnosti na istoku Ukrajine, koji se u percepciji zapadne javnosti doživljavaju kao temeljni uzrok ukrajinske krize, u ruskoj strategiji imaju sekundarnu važnost. Pokretanje ratnog sukoba u Donbassu preko posredničkih proruskih snaga uz slabu prikrivenost prisutnosti elemenata službenih ruskih vojnih snaga trebalo je u trenucima pokretanja vojnih aktivnosti razvući ukrajinske snage i skrenuti pozornost s pravog ruskog cilja, a to je, dakako – Krim.

Bez njega i njegovih vojnih postrojenja i logističkih kapaciteta nema ruske Crnomorske flote niti bi bilo kakve mogućnosti daljnjeg održavanja postojećih ruskih geopolitičkih pozicija na Crnome moru, u Sredozemlju i u konačnici ne bi bila moguća prisutnost ruskih snaga u Siriji i na području Bliskog istoka. Gubitkom Krima Rusiji bi ostala samo crnomorska luka Novorossiysk, koja nema kapaciteta opsluživanja i održavanja Crnomorske flote. Održavanje ruskih pomorskih i zrakoplovnih baza u Siriji u slučaju mogućega gubitka glavnih ruskih pomorskih baza na Krimu, kao izvorišta ruske pomorske moći na Sredozemlju, bilo bi ne samo izuzetno teško održivo nego u vojnom i geopolitičkom smislu i potpuno besmisleno. Pucanjem Krima kao kopče na ogrlici ruskih uspostavljenih regionalnih pomorskih i vojnih pozicija nedvojbeno bi se rasule sve perle ruskoga pomorskog i vojnog rasporeda, uključujući i Siriju.

Ruska strana nakon američkih i europskih vojnih intervencija u Iraku, a poglavito nakon brutalne neposredne vojne intervencije u Libiji uz korištenje najekstremnijih organizacija islamističkog ekstremizma kao posredničkih snaga kojima su u ime uspostave demokracije srušeni ne samo diktatori, za kojima nije ni vrijedno žaliti, nego su razorene cijele države i izazvani krvavi građanski ratovi sa stotinama tisuća žrtava -postupno je počela revidirati procjenu ugroženosti svojih geopolitičkih interesa i potom inicirati promjene svoje vanjske politike. Nakon pokretanja revolucija arapskoga proljeća gotovo neskriveno potaknutih, organiziranih i politički, obavještajno i vojno podržanih od SAD-a i europskih sila kojima se na meti našla i Sirija, gdje je Rusija imala pomorska sidrišta, kao i nasilne promjene vlasti u Ukrajini, Moskva je procijenila kako su njezini strateški interesi direktno ugroženi.

Konvergencija više usporednih prevratničkih zbivanja na prostorima za koje Rusija drži da na njima ima strateške interese, očito usmjerenih i vođenih od američke i europske politike, prema ocjeni ruske političke i vojne elite bili su na globalnoj strateškoj razini usmjereni na razdvajanje Ukrajine od Rusije i lomljenje jednog od stupova tzv. slavenskog trojstva, kako ruska geopolitika naziva kompleks neposredne bliske uvezanosti Rusije, Ukrajine i Bjelorusije i potiskivanje ruskih pozicija u crnomorskoj regiji. Na regionalnoj operativnoj razini, ali s velikim utjecajem na ruske globalne pozicije, prema procjeni Moskve sva aktivnost SAD-a i saveznika bila je motivirana usporednim pokušajem eliminacije ruskih vojnih baza u Ukrajini i Siriji i Crnomorske flote kao jedne od ključnih poluga ruskoga regionalnog utjecaja, čime bi se razbio mozaik ruskih geopolitičkih pozicija na Crnome moru i Sredozemlju.

Slavensko trojstvo

Rastakanje tzv. slavenskog trojstva udaljavanjem Ukrajine Rusija objektivno nije mogla spriječiti i takvom procjenom operirao je i njezin politički vrh. No protjerivanje ruske flote s Krima i posljedično gušenje njezinih operativnih sposobnosti po ruskoj procjeni značilo bi i gušenje projekcije ruskih regionalnih geopolitičkih interesa. Moskva je procijenila da, ako ne može zaustaviti razdvajanje ukrajinske politike od ruskog utjecaja, što je bila nepobitna činjenica, ipak može zaustaviti gubitak pozicija na Krimu nakon promjene vlasti u Ukrajini ako poduzme riskantnu vojnu operaciju odvajanja Krima od Ukrajine, što je na kraju i provela, vojno zauzela Krim, nasilno ga izolirala od ostatka Ukrajine i na kraju proglasila njegovu aneksiju.

Sučeljavanje Rusije sa SAD-om i europskim silama oko Bjelorusije, koje polako ulazi u svoju terminalnu fazu, također je dio geopolitičkog konteksta tzv. slavenskog trojstva. Moskva pokušava zaustaviti odlazak Bjelorusije, posljednje države iz sastava “povijesnog trojstva” koja i dalje održava bliskost s Rusijom. Dakako, i u toj priči oko Bjelorusije jednako kao i u svim geopolitičkim preslagivanjima treba potpuno zanemariti lažni narativ o promicanju demokracije i borbi za demokraciju jer on služi skrivanju stvarnih, konkretnih geoekonomskih i geopolitičkih interesa sučeljenih strana. Nikakva bitka za demokraciju sada u Bjelorusiji, kao i ranije na prostorima Bliskoga istoka, nije na djelu, nego čista, opora i neumoljiva geopolitika u samome srcu euroazijske kopnene mase ili Mackinderova “Heartlanda” – istočnoj Europi.

Nakon Majdana na vlast u Ukrajini došle su političke snage koje su jasno iskazale stav kako ne žele nastavak ruske vojne prisutnosti u Ukrajini i na Krimu iako formalno nisu dovodile u pitanje ugovor iz 2010. godine kojim je produljeno rusko pravo korištenja baze u Sevastopolju do 2042. godine. S druge strane, na drugome kraju ruskog regionalnog pozicioniranja rušenjem Bashara al-Assada u Siriji uz pomoć radikalnih islamističkih skupina raspoređene ruske snage i tada postojeće ruske pomorske baze u Siriji ne bi mogle opstati.

Pomoć Siriji

Holding islamističkog terora koji je na terenu ognjem i mačem provodio brutalne prevrate arapskog proljeća sve je otvorenije pružao pipke prema Kavkazu i južnim ruskim granicama. Rusija, stoga, gleda na Crno more i istočno Sredozemlje kao na posljednju crtu obrane pred mogućim prelijevanjem kaosa i islamističkih prevrata s Bliskog istoka prema svojim granicama.

Ruski geopolitički think-tank Katehon, blizak Kremlju, 19. siječnja 2016. godine objavljuje analizu jednog od vodećih ruskih geopolitičara Aleksandra Dugina pod naslovom “Zašto se borimo u Siriji”. Dugin objašnjava: “Ali zašto Rusija pruža vojnu pomoć Siriji? Prvo, to je geopolitički sukob. Bojišnica između atlantističke i euroazijske geopolitičke opcije uspostavljena je u Siriji. Nakon raspada SSSR-a na Istoku i na Bliskom istoku nastao je politički vakuum i onamo je američka politika usmjerila svoj projekt uništavanja nacionalnih država pod nazivom ‘Veliki Bliski istok’. On je čak uništio države koje su više ili manje bile vjerne Washingtonu. SAD stvara kaos kako bi realizirao taj projekt hegemonijske moći. Početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća Rusija je bila slaba i nije reagirala, no već se u ranim 2000-tima počela polako oporavljati. Danas se Vladimir Putin odlučio aktivno suprotstaviti američkoj politici kaosa na Bliskome istoku. Ruska vojna pomoć u borbi protiv terorizma u Siriji može se gledati kao djelovanje euroazijske geopolitike. Sirija je u središtu bitke između nositelja unipolarnog (SAD) i multipolarnog (Rusija) svjetskog poretka”.

Dugin u zaključku jasno izražava stav ruske politike kako ruska vojna prisutnost na geopolitičkom pravcu Sirija – Sredozemlje -Crno more treba zadržati prodor islamističkog ekstremizma prema ruskim granicama. On kazuje: “Logika koja stoji iza ruske vojne intervencije potpuno je jasna. Ako ne zadržimo terorizam koji je stvorio SAD u Siriji, uskoro ćemo se morati boriti na vlastitim granicama, pa čak i na vlastitoj zemlji. Sirija je naša vanjska crta obrane. Sljedeća obrambena crta uspostavljena je tek na teritoriju Euroazijske unije i unutar Ruske Federacije”.

Prijetnja olimpijadi

Neposredno prije pokretanja ruske vojne intervencije u Ukrajini i okupacije Krima 2014. godine direktne prijetnje islamističkih skupina kako će izvršiti napade na ruski teritorij za vrijeme održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, slučajno ili ne, širile su se medijskim prostorom. Krajem 2013. godine tadašnji šef svih saudijskih obavještajnih službi, princ Bandar bin Sultan, zbog svojih veza s ekstremnim islamističkim grupama poznat i kao “princ džihada”, osobno je ruskom predsjedniku Putinu ponudio dogovor prema kojem bi Saudijci u zamjenu za rusko odustajanje od potpore Assadu jamčili sigurnost odvijanja Olimpijskih igara u Sočiju od napada čečenskih skupina.

Prema ruskim izvorima, ponuda je odbijena, a koliko je uistinu princ Bandar bin Sultan bio umočen u aktivnosti islamističkoga terorizma, svjedoči činjenica da je uklonjen s pozicije u ljeto 2014. godine, neposredno prije saudijskog pridruživanja tzv. antiterorističkoj koaliciji. Istovremeno, neposredno prije održavanja Olimpijskih igara i prije događaja u Ukrajini koji su promijenili lice istočne Europe, pred rusku obalu, ispred Sočija, pristižu američki ratni brodovi. Fregata USS Taylor (FGG-50) klase Oliver Hazard Perry i zapovjedni brod američke 6. flote USS Mount Withney prema navodima američke administracije upućeni su u to područje kako bi u slučaju terorističkih napada pomogli Rusiji, iako to Moskva nije tražila niti je željela koristiti američke vojne usluge. Štoviše, Kremlj je prisutnost američkih ratnih brodova pred svojom obalom ocijenio upravo suprotno – kao prijetnju.

Na tom zbroju procijenjenih ugroza za svoje pozicije na Crnome moru i na Sredozemlju, među kojima se ona o mogućoj prijetnji prekida ruskog baziranja flote na Krimu činila otklonjivom odlučnom i brzom vojnom akcijom, Moskva je temeljila svoju odluku o vojnom djelovanju na Krimu, njegovoj aneksiji i otvaranju ukrajinske krize.

Velika pomorska vojna vježba NATO-a Sea Breeze 21, koja je u Crnome moru ove godine okupila rekordan broj savezničkih ratnih brodova, pomorski incidenti Rusije i njoj sučeljenih država, najava američke administracije da će zadržati pomorsku prisutnost u Crnome moru i ruska upozorenja da će po svaku cijenu štititi svoje interese na Crnome moru jasno ukazuju na pomorsku komponentu kao jednu od ključnih poluga pokretanja velike ukrajinske krize.

Ruski plan

Ona je samo naizgled bitka pretežito usmjerena na ovladavanje ogromnim kopnenim prostorima na istoku Europe jednostavno zato što je ruskoj politici potpuno jasno da nema mogućnosti spriječiti približavanje Ukrajine Zapadu, niti je može zadržati u svojoj interesnoj sferi. Prava bitka vodi se za Crno more i istočno Sredozemlje, na kojim prostorima Rusija ima strateške interese proboja iz kopnene pozicije u okruženju protivničkih sila na otvorene pomorske prostore i pozicije na Bliskome istoku i u Sjevernoj Africi.

Ruska strana, procijenivši kako za to ima dovoljno diplomatskog i vojnog potencijala, pokušava zadržati postojeću razinu svoje prisutnosti na strateškom pravcu od svoje crnomorske obale i Krima kao novoizgrađenog bastiona preko Crnoga mora, tjesnace Bospora i Dardanela na Sredozemlje i dalje prema Bliskom istoku. S druge strane, cilj SAD-a i saveznika je ograničiti ruski utjecaj na tim prostorima i spriječiti daljnju projekciju ruskih geopolitičkih interesa prema njima. NATO je na summitu u Bukureštu 2008. godine donio deklaraciju kojom se Crno more utvrđuje “važnim za euroatlantsku sigurnost”. Postaje, naime, očito kako Rusija projekcijom svoje diplomatske i vojne moći iz izvorišta na Krimu i Crnom moru preko istočnog Sredozemlja nakon Sirije pokušava izgraditi pozicije i na srednjemu Mediteranu i u Sjevernoj Africi, prije svega u Libiji, Egiptu i Alžiru.

Sučeljavanje globalnih geopolitičkih divova preko leđa Ukrajine u sklopu ukrajinske krize nije samo bitka za kontrolu kopnenih prostranstava nego je u mnogo većoj mjeri ruska borba za održavanje odgovarajućeg vojnog izlaza na Crno more i kontrolu pomorskih komunikacija Crnoga mora i Istočnog Sredozemlja i usporedni napor SAD-a i saveznika da ograniče i potisnu ruski utjecaj s tih prostora. Mario Stefanov/Geopolitika.news

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved