Connect with us

Društvo

Srpske Međunarodne konferencije o Jasenovcu

Published

on

Slika 1. Donja Gradina (foto: Micro Mreza)

Do sada je održano osam međunarodnih srpskih konferencije o Jasenovcu. Puni naziv konferencija glasi: Međunarodna konferencija o sistemu koncentracionih logora i stratišta hrvatske države za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma u Drugom svjetskom ratu.

  • Prva međunarodna konferencija o Jasenovcu, 29. – 31. listopada 1997. godine, New York, SAD. (First International Conference Exhibition on the Jasenovac Concentration Camps (the “Conference”) in October 1 997.) Organizatori prof. dr. Bernard Klein iz New Yorka i dr. Milan Bulajić iz Beograda. Prve međunarodne konferencije i izložbe o jasenovačkim koncentracionim logorima, 29.-31. oktobra 1997. godine, u Njujorku, (gl. ur. Zdravko Antonić), Banja Luka, 2007.;
  • Godin 1998. u New Yorku su Srbi i Židovi (plaćenici) otvorili Jasenovac Research Institut. Institut je politički vođen iz Srbije preko dr. Milana Bulajića koji je bio dugogodišnji rukovoditelj Muzeja genocida u Beogradu i predsjednik Srpskog Fonda za istraživanje genocida. Institut je vodio Srboljub Živanović, a naslijedio ga je Darko Trifunović.
  • Druga međunarodna konferencija Jasenovac -sistem hrvatskih ustaških logora genocida (1941.-1945.), 8.-10. maj 2000. godine. Banja Luka -Donja Gradina, (gl. ur. Žana Ateljević), Banja Luka, 2002.; Jasenovac. Zbornik XI međunarodna konferencija o holokaustu, Holokaust iz perspektive 21-og veka.
  • Treća internacionalna konferencija o Jasenovcu u Jeruzalemu Hebrew University od 29. do 30. prosinca 2002. godine. Organizatori Bernard Klein i Milan Bulajić. (Treća međunarodna konferencija o Jasenovcu Jasenovac -anatomija zapostavljenih koncentracionih logora, Jerusalem, Izrael 29-30. decembar 2002. (gl. ur. Zdravko Antonić), Banja Luka, 2007.).
  • Godine 2002. objavljena je knjiga o Prvoj internacionalnoj konferenciji: Papers of the 1997 Conference, how could it be in the interest of education about Jasenovac to ban the second book published in America that contained first-hand testimony about Jasenovac? (The first book, Ilija Ivanovic’s Witness to Jasenovac’s Hell, was published by Dallas Publishing in 2002.)
  • Victim’s List 2005. godine. The Jasenovac Research Institute’s Victims List was launched in January 2005 and redesigned in March 2006. Jasenovac Research Instituta je objavio popis oko 647.000 žrtava logora Jasenovac iako je službena brojka Muzeja u Jasenovcu tada bila blizu 75.000 (kasnije će se broj povećati na 83.145 žrtava!?). Naknadno (nakon kritika) navedeno je da je to broj žrtava u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata. Zašto nije objavljen podatak samo za Jasenovac ili zašto nije pored navedenoga podatka navedeno koliko je žrtava u Jasenovcu od navedenog broja? Radi se o srpskoj podvali koju običan posjetitelj ne će shvatiti već će misliti da se navedeni broj odnosi na Jasenovac tim više što srpska propaganda u Americi i diljem svijeta navodi da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba.
  • Povodom 60 godišnjice oslobađanja Jasenovca 22. travanj 1945.  Simpozij u Beogradu 22. – 24. travnja 2005. 
  • Komemoracija u Donjoj Gradini 17. travnja 2005. te 24. travnja 2005. u Jasenovcu.
  • Četvrta međunarodna konferencija o Jasenovcu, 30. – 31. svibnja 2007. godine, Donja Gradina, Banjaluka, Republika Srpska. Objavljen je zbornik izlaganja Četvrte međunarodne konferencije o Jasenovcu. (proceedings of speeches of 4th International Conference on Jasenovac, Banja Luka-Donja Gradina, May 30-31, 2007.) 2007. Koordinator banjalučke konferencije bio je Milan Bulajić. Konferencijom je predsjedao američki povjesničar Bernard Klein, koji je izjavio kako Hrvatska, ako želi pristupiti europskoj obitelji naroda, “mora prihvatiti činjenicu da su pripadnici hrvatskog naroda ubili veliki broj ljudi (u Jasenovcu)”. Jasenovac. Zbornik radova Četvrte međunarodne konferencije o Jasenovcu, Banja Luka -Donja Gradina, 30.-31. maj 2007., (gl. ur. Zdravko Antonić), Banja Luka, 2007.; Jasenovac. Zbornik radova, Banja Luka, 24. i 25. maj 2011. godine /
  • Peta Međunarodna konferencija o sistemu koncentracionih logora i stratišta hrvatske države za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma u Drugom svjetskom ratu, (gl. ur. Smilja Avramov), Kozarska Dubica -Banja Luka, 2011. ili Jasenovac: The Proceedings, Banja Luka, 24th & 25th May 2011. /Fifth International Conferenceon the Systems of Concentration Camps & Execution Sites of the Croatian State for the Extermination of Serbs, Jews & Gypsies in WWII(editor in chief Smilja Avramov), Kozarska Dubica -Banja Luka, 2011.; Jasenovac.

Objavljen je Zbornik radova te Deklaracija pete međunarodne konferencije o Jasenovcu, posvećene genocidu počinjenom nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Izvod iz Deklaracije:

da je prilikom provođenja genocida samo u jasenovačkom sistemu hrvatskih koncetracionih logora za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma i neistomišljenika, mučeno, pljačkano, silovano i potom ubijano od strane Hrvata ustaša 700 000 Srba, 23 000 Jevreja i 80 000 Roma, jedino zbog toga što su pripadali drugom narodu, vjeri ili rasi;

– da je Nezavisna Država Hrvatska bila jedina zemlja tokom Drugog svjetskog rata u kojoj su postojali koncentracioni logori za istrebljenje djece u Staroj Gradišci, Jasenovcu, Uštici, Jablancu, Jastrebarskom, Rijeci kod Jastrebarskog, Gornjoj Rijeci kod Križevaca I Lobogradu i da je u njima, prema nepotpunim istraživanjima stradalo 42.791 srpsko dijete, 5.737 romske djece i 3.710 jevrejske djece;

– da je zločin genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj po svojim razmjerama najbliži holokaustu koji je u nacističkoj Njemačkoj izvršen nad Jevrejima;

– da je tokom provođenja ovog genocida, veliki broj Srba bio prinuđen da, zarad spasa golog života, promijeni svoj nacionalni i duhovno-istorijski identitet i da se odrekne svoje pravoslavne vjere i pod prisilom i smrtnom prijetnjom prihvati rimokatolicizam;

  • Srpski premijer Aleksandar Vučić je u prosincu 2014. posjetio Izrael te širio srpsku propagandu.
  • Šesta Međunarodna konferencija o Jasenovcu 13. – 14. rujna 2015. godine. Spomen-području Donja Gradina u Republici Srpskoj. Organizator Eparhija pakračko-slavonska i Odbor za Jasenovac Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve.
  • Ekumenski i carigradski patrijarh Bartolomej posjetio je Jasenovac 10. rujna 2016. Sudjelovao je na Simpoziju o holokaustu, simpoziju o mučenicimna SPC-a. .
  • U New Yorku je 2017. na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta organizirana izložba o Jasenovcu. “Istina o Jasenovcu – pravo na nezaborav”. Organizator je bio Emir Kusturica. Partneri u projektu bili su izraelski Memorijalni centar mučenika holokausta i junaka Yad Vashem, Andrićev institut Emira Kusturice te srbijanske nevladine organizacije.
  • Izložba o Jasenovcu . “Istina o Jasenovcu – pravo na nezaborav” u zgradi OUN-a 23. – 31. siječnja 2018. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Srbije. Srbi su dobili podršku direktora Svjetskog židovskog kongresa za Izrael Laurence Weinbaum.

Najava izložbe: Izložba o Jasenovcu sadrži sedam tona opreme i eksponata koji će na multimedijalni način predstaviti srpsko-židovski projekt povodom 27. siječnja Međunarodnog dana Holokausta, koji se obilježava. Posebni gosti na otvaranju izložbe biće djeca logoraši Jasenovca, Jastrebarskog iz Srbije – Jelena Buhač Radojčić, Smilja Tišma, Gojko Rončević Mraović, a iz New Yorka Eva Deutsch Costabel i David Alkalaj koji su preživjeli Rab, Pag i Jasenovac.

Izložba “Jasenovac – pravo na nezaborav”, prva je izložba međunarodne GH7 ekspertne skupine povjesničara iz sedam zemalja u Ujedinjenim nacijama, 72 godine nakon Drugog svjetskog rata, a čiji je šef i direktor Izložbe prof. Gideon Greif, izraelski je povjesničar koji se specijalizirao za povijest holokausta, osobito povijest koncentracijskog logora Auschwitz, priopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije.

  • Međunarodna “znanstvena” konferencija “Stradanje Roma u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata s posebnim osvrtom na stradanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. Jasenovac, 19. svibnja 2018.
  • Sedma međunarodne konferencije o Jasenovcu, 22. svibnja 2018. godine u Banjaluci. Predstavljena je knjiga akademika Srboljuba Živanovića-Jasenovac 2 i Hrvatski genocid protiv Srba, Jevreja i Roma.
  • Međunarodna konferencija o Jasenovcu u Jerusalimu od 19. do 22. studenoga 2019., u organizaciji Srpsko-hebrejskog centra, na ONO univerzitetu u Jerusalimu. Održane su tri konferencije: Međunarodna konferencija o Jasenovcu, otvaranje Srpsko-jevrejskog centra za izučavanje srpskog jezika, kulture i istorije i povodom 790 godina od prvog hodočašća Svetog Save, postavljanje memorijalne ploče u čast oca autokefalnosti SPC. Najava: Međunarodnom naučnom konferencijom o Jasenovcu, koja se održava pod pokroviteljstvom ministarstava za spoljne poslove i prosvete i Arhiva Vojvodine, predsedavaće prof. dr Gideon Grajf, istraživač Instituta za Holokaust „Šem olam“ u Izraelu. Na kraju konferencije predviđeno je donošenje Jerusalimske deklaracije o Jasenovcu.
  • „Jasenovac: prošlost i sadašnjost – povijest i sjećanje na institucionalno uništenje“) u Beogradu, Jasenovcu i Zagrebu 24. – 26. ožujka 2020. godine.
  • U Sankt-Peterburgu je 28. listopada 2020. godine održana međunarodna bogoslovsko-istorijska konferencija „Pravoslavno-katolički dijalog posle Jasenovca“ u organizaciji Katedre za istoriju Petrogradskog državnog univerziteta i pravoslavne informativne agencije „Ruska narodna linija“ iz Petrograda. Povod konferencije je prevod na ruski jezik knjige „Nadbiskup genocida“ Marka Aurelija Rivelija.
  • Osma naučna konferencija pod nazivom: „Stradanje Srba, Jevreja, Roma i ostalih na teritoriji bivše Jugoslavije” 27. siječanj 2021. godine na prostoru Starog sajmišta u Beogradu. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici: Vlade Srbije, Narodne skupštine, Ambasade Ruske Federacije, Muzeja žrtava genocida, Institut društvenih znanosti Zagreb, Narodna biblioteka Srbije, Institut za savremenu istoriju, naučni i društveni radnici iz Srbije i sveta..

U sklopu konferencije predstavljena je knjiga “Jasenovac milo selo moje”, autora Jasenovčana Milke Antić devojačko Kotur i Novice Antića i premijerno prikazivanje “dokumentarnog” filma “Jasenovac”, autor: prof. dr Veljko Đurić Mišin, direktor Muzeja žrtava genocida Beograd.

  • Srbi iz Norveške organizovali video-konferenciju o Jasenovcu. 5. 2. 2021.  Savez srpskih udruženja iz Norveške, koji je organizovao prvu međunarodnu video-konferenciju o koncentracionom logoru iz Drugog svetskog rata. Na konferenciji su, između ostalih, učestvovali norveški istoričar Knut Fluvik Turesen, izraelski istoričar Gideon Grajf i litvanska glumica i pozorišna rediteljkia Karina Ćešujko.
  • Najavljena je nova konferencija „Jasenovac: prošlost i sadašnjost – povijest i sjećanje na institucionalno uništenje“u Beogradu, Jasenovcu i Zagrebu od 15. Do 17. lipnja 2021. godine.

Slika 2. Knjiga Gideona Greifa

Pored navedenih srpskih Međunarodnih konferencija i manifestacija održano je na stotine drugih manifestacija u bivšoj Jugoslaviji i u svijetu. Na navedenim konferencijama i drugim manifestacija širi se Srpska propaganda o genocidnosti hrvatskog naroda, šire se laži o broju srpskih žrtava i monstruiozne laži o načinima kako su te žrtve stradale. Glavni tvorci srpskih laži su članovi Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) te mnogobrojna srpska društva. Za istaknuti je glavne tvorce i promicatelje srpskih laži: Antun Miletić, Milan Bulajić, Vasilije Krestić, Vladimir Dedijer, Srboljub Živanović, Smilja Avramov I drugi. Također, treba navesti da su navedeni širitelji mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi jer odgajaju nove generacije Srba u duhu mržnje i osvete.

Srpski promotori laži negiraju službene brojke komunističko-četničke vlasti u doba Jugoslavije, a te brojke su slijdeće:

Prema popisu iz 1964. godine ukupan broj žrtava za područje cijele Jugoslavije je 597.323 žrtve. Za područje Hrvatske popisom je utvrđen broj 185.327 žrtava (ubijeni, poginuli, umrli i nestali). Kasnije je još dodano 9.000 žrtava. (Ukupno 194.749 žrtava). (Kovačić, str. 237., Mataušić str. 120.)1,2.

Prema popisu žrtava rata 1941.-1945. godine u ustaškom logoru Stara Gradiška ubijeno je ukupno 9.586 osoba. U logoru Jasenovac prema popisu Komisije stradale su ukupno 49.602 osobe. (Kovačić, str. 240.)1, odnosno 50.002 (Mataušić str. 120)2.

Dakle prema popisu komunističke Komisije u oba logora (Jasenovac i Stara Gradiška stradalo je 59.188 osoba. (Kovačić, str. 241)1, odnosno 59.589 žrtava (Mataušić str. 121.)2 Spomenute brojke su upitne jer se ne temelje na dokumentima već na anketama od kuće do kuće.

„Građa o popisu iz 1946. godine pohranjena je u pokrajinskim i republičkim arhivima. Analiza popisa za područje Narodne Republike Hrvatske, a koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zgrebu, iskazala je 109.002 žrtava, od kojih je u ustaškim logorima izgubilo život 25.773. Broj žrtava Logora Jasenovac iznosi prema tom popisu 15.792, a Logora Stara Gradiška 2.927. Tim brojem, međutim, nisu iskazani sudionici NOR-a, niti aktivisti organizacija NOP-a s područja Hrvatske itd…“ ??? „Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača objavljuje 1946. godine u Zagrebu knjigu Zločini u logoru Jasenovac. U njoj, uz konstantaciju da nije moguće točno odgovoriti na pitanje koliko je žrtava stradalo u Jasenovcu, ipak iznosi brojku „od 500-600.000 ljudi.“

Za navedeno nema nikakvih dokaza, radi se o laži koja služi u dnevnopolitičke svrhe, laži kojom se jedan narod proglašavao genocidnim!

Iskapanja/sondiranja u logoru Stara Gradiška

  • od 15.  do 19. travnja 1946. godine, u četri jame, nađeno 967. leševa

Ukupno: 2560 žrtava

Dakle, Zemaljska komisija je na području Stare Gradiške pri istraživanju u razdoblju između 15-20 travnja 1964. i 10-21 svibnja 1946 .godine našla ukupno ostatke 2570 ( 2560) leševa  (Kovačić, str. 231-233.)1

Nova iskapanja 1960. i 1964. g.

Dakle, iskapanja ne potvrđuju navode o masovnim ubojstvima (od 80.000 do 700.000)  kako se uporno ističe.

Hrvoje Kalinić i Nikola Banić su 2015. godine jasno pokazali da je popis žrtva nevjerodostojan, da se mnogi upisi višestruko ponavljaju. Dr. Stjepan Razum je ustanovio da se radi o „velikoj prevari“jer se mnogi upisi višestruko ponavljaju. ; tako da se 443 unosa koji na službenom sadržavaju osobe prezimena ‘Bogdan’ zapravo odnose na svega 167 osoba.

…“poimenični je popis do 1. lipnja 2015. godine navodno sadržavao 14 tisuća ‘kloniranih imena’ koja su sada navodno zamijenjena s novih 14 tisuća imena osoba iz popisa iz 1964. godine (op.: poimenični popis žrtava fašizma u čitavoj Jugoslaviji, koji je zbog ‘nedovoljnog’ broja tih žrtava bio pod embargom sve do 1990.-ih godina“

Srbi ne mogu prihvatiti postojanje hrvatske države pa zbog toga šire laži o Hrvatima i Katoličkoj crkvi.

Izvori:

  1. Kovačić Davor, Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i procjena broja žrtava, Radovi-Zavod za hrvatsku povijest Vol. 34-35-36, Zagreb 2004.
  2. Mataušić Nataša, Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor, Jasenovac-Zagreb 2003.
  3. “Dr. Stjepan Razum: Otkrio sam veliku prijevaru u Jasenovcu, DORH mora pokrenuti istragu”, “maxportal”, 11. lipnja 2015.
  4. Dr. Nikola Banić i dr. Mladen Kojić O JASENOVAČKIM ŽRTVAMA Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara
  5. Geiger Vladimir, „Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi“ Časopis za suvremenu povijest, Vol.43 No.3 Prosinac 2011., str. 707

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved