Connect with us

Društvo

Što je Srbija poručila Plenkoviću 2020. godine?

Published

on

Plenkovićev igrokaz obilježavanja 25-te godišnjice VRO“Oluja“ nahvalili su režimski komentatori i novinari zaboravljajući da smo imali više sličnih mirotvornih poruka tijekom 25 godina i da ih je sve odnio vjetar. Na istoku ništa novoga, laži, prozivanja i prijetnje bez kajanja za etničko čišćenje Hrvata i nesrba te počinjene zločine. Povijest se ponavlja, Srbi se ne žele suočiti s istinom, s činjenicama o agresiji na Republiku Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu! Iz četničke Vučićeve Srbije stigle su nove laži, optužbe pa i prijetnje. Što je službena Srbija poručila Plenkoviću:

U Sremskoj Rači bio je Dan sećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji hrvatske vojske “Oluja”. Na igrokazu su bili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijerka Ana Brnabić, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, srpski član predsjedništva BiH Milorad Dodig i patrijarh SPC-a Irinej.

Patrijarh Irinej o “tragičnom stradanju nevinog srpskog naroda”:

“Patrijarh srpski Irinej rekao je da danas obiležavamo tužan i tragičan događaj koji je doživeo naš nevini narod pre 25 godina i to ne od nekog dalekog i nepoznatog naroda, već od naroda koji govori istim jezikom i ima gotovo istu veru.”

“Patrijarh je nakon služenja pomena svim stradalim Srbima u akciji “Oluja” na mostu na Rači rekao da jedina krivica srpskog naroda koji je živeo u oblasti Hrvatske to što su to bili etnički Srbi i pravoslavni po veri.”

“Tu je da nazovemo krivicom srpski narod platio hiljadama nevinih žrtava”, rekao je Irinej.

“Obležavamo 25 godina od strašnog stradanja, kada je preko ovog mosta prešlo 250.000 proteranog i unesrećenog srpskog naroda uglavnom nejači lišenog svojih domova i života najbližih, kao najtragičniji događaj u našoj istoriji, a naša braća Hrvati ga slave kao najveći trijumf u svojoj istoriji”.

Takođe, Irinej navodi da su Srbi u Hrvatskoj od 1941. do 1995. godine postali beznačajna manjina i da, iako su Srbi toliko postradali od Hrvata, treba da im kao pravoslavni hrišćani ne želimo nikakvo zlo, kao i da im oprostimo, ugledajući se na Isusa.

Patrijarh je naveo da predstavnici katoličke crkve u Hrvatskoj počevši od Jasenovca pa sve do Oluje kao da nisu videli i čuli krike nevinog poklanog srpskog naroda.

Retorika Patrijarha Irineja se nije promijenila: laži, optužbe, nepriznavanje srpske agresije, nepriznavanje Republike Hrvatske (on kaže oblast Hrvatske) itd.

Vučić i Dodik kao i do sada:

Na mostu je bio Vučićev i Dodikov igrokaz kojega Plenković nije stigao pogledati, bio je prezauzet svojim igrokazima.

Dodik:

“Ove godine su uspeli da dovedu Srbina na obeležavanje svoje sramotne slobode i misle da je on dovoljan da zločin postane legitiman. On je na to pristao, tom jednom nije lako, ali sam je birao. Mi biramo da ne zaboravimo jer verujemo u Božju pravdu…”.

“Hrvatska se, naveo je, pred svetom danas hvali sa mnogim što je srpsko od Tesle, preko Milankovića, Ruđera Boškovića, Matavulja i mnogih drugi koji su zadužili svet.”

“Dodik je rekao da je Oluja deo kontinuiteta koji je počeo 1895, 1902. i 1905. godine kada su u Zagrebu organizovani pogromi Srba, kao i pokatoličavanja srpskog naroda od 1908. godine, a taj proces je nastavljen i u Prvom i Drugom svetskom ratu, da bi dobio ime Nezavisna Država Hrvatska i lice kroz svakog fašistu i ustašu.”

“Taj proces i taj plan dobio je svoj rezultat kroz genocid u Jasenovcu, Jadovnu, Jastrebarskom, Pagu i drugim našim stratištima. Taj proces nastavljen je u zadarskoj kristalnoj noći 1991. godine, a svoj konačni cilj, nestanak Srba sa tog prostora, dobio je zločinačkom akcijom Oluja”

“Podsetio je da je prostor Dalmacije i Like, koji su Srbi naselili još u devetom veku, očišćen od Srba, isto kao i prostor Korduna, Banije i Slavonije, koji je srpski narod u većem broju naselio u 16. veku”.

Vučić:

Nemojte da nas terate da slavimo ubijanje Srba i da govorimo da su to “veliki koraci napred”

“Istakao je, da od 2014. Srbija i Srpska zajednički obeležava srpska stradanja i da je na to veoma ponosan.”

“Srpski narode na zaboravi da niko više ne govori o gencidu u NDH nad srpskim narodom”,

kaže da su napravili zid ćutanja u Jasenovcu na isprazne priče političke kome je dozvoljeno da položi cvet i stavi ustaških tablu u prečniku od nekoliko kilometara.”

“Nismo vas terali nikada da priznajete genocid počinjen nad srpskim narodom što je nešto toliko očigledno, već smo samo tražili da pokažete pijetet prema srpskim žrtvama. Ne morate ni lažne suze da pokazujete. Samo recite da znamo da je u Jasenovcu stradao ceo jedan narod, jer je nosio pogrešno prezime”.

“Hoćete da slavimo da bi dobili aplauze u Evropi, da bi bili dobri njima. Nećemo da slavimo tragediju srpskog naroda i ubijanje srpskih civila, srpske dece…Srbija neće pristati nikada na takvo poniženje”, rekao je Vučić.

“Što se tiče onih koji ćute o najtežim zločinima iz Drugog svetskog rata i najtežem etičkom čišćenju posle Drugog svetskog rata kakva je bila Oluja, naše je da im kažemo da mi pomirenje želimo i mir – uvek, pomirenje da, ali poniženje nikada”, poručio je Vučić.

“On je rekao da je Oluja bila najveći zločin etničkog čišćenja u kome je proterano više od 250 000 ljudi, ubijeno na hiljadu dece, staraca.”

Andrej Plenković se nije oglasio na laži, napade, prozivanje četničke Srbije pa se postavlja pitanje čije interese on zastupa!?

Prisutni (prema srpskim medijima)

“Obeležavanju u Rači, kao predstavnici Srba u Hrvatskoj, prisustvovali su “deca iz kolone” koja su pre 25 godina prešla u toj koloni u Srbiju, a onda su se, nakon nekoliko godina, u želji i čežnji za zavičajem, vratili i počeli da obnavljaju svoj život i život svog naroda u Hrvatskoj i sada tamo žive.”

“Medu njima je Anja Šimpraga, poslanica u Saboru, koja je prošle nedelje održala emotivan govor i izgovorila rečenicu: “Pred vama stoji devojčica iz kolone”, dok su ostali predsednici opština ili zamenici predsednika opština u kojima Srbi imaju relativnu većinu ili je u njima najveći broj Srba koji žive u Hrvatskoj.”

“Srbija i Republika Srpska šestu godinu zaredom zajedno obeležavaju veliku srpsku tragediju, progon 250.000 Srba iz Hrvatske, ponovo na istom mestu kao i prvi put, na mostu preko kojeg je najveći broj izbeglica na traktorima prešao Savu i ušao u Srbiju”.

Aleksandar Vulin, ministar obrane Srbije:

“I kojeg god Srbina da kupe ili dovuku na proslavu zatiranja Srba i postave ga da bude uz Antu Gotovinu i druge ustaše, neće moći promjeniti istinu o građanskom ratu koji su izazvali, o klanju i ubijanju srpske djece u izbjegličkim kolonama”.

“Kome je Jasenovac radni logor tome ni Oluja nije etničko čišćenje. Vlast koja diže spomenike teroristima i daje ulice ustašama ne može da obuzda radost što je Hrvatska očišćena od Srba”.

Novi zahtjevi Plenkoviću

“Udruženja proteranih Krajišnika smatraju da je potpredsednik hrvatske vlade iz redova Samostalne demokratske srpske stranke, Boris Milošević, umesto odlaska na proslavu u Knin, trebalo da postavi pitanje obeštećenja za uništenu imovinu Srba, kao i za stanarska prava Srba u gradovima širom Hrvatske, bespravno oduzeta još 1991.”

Može se pročitati:

“Za glavnog zločinca u Oluji Antu Gotovinu srpske žrtve ne postoje

Kurir: Za glavnog zločinca u Oluji ne postoje srpske žrtve.

Novinarka RTS Vesna Damjanić, objavila je deo iz svog dnevnika koji je napisala sa 17 godina u izbegličkoj koloni, bežeći sa roditeljima iz Kistanja, tokom oružane akcije „Oluja“.

“Posle 25 godina, prvi put imam snage da pročitam svoj dnevnik pisan u avgustu 1995. i prepoznajem sedamnaestogodišnju devojku koja ga je pisala – navela je Dajmanić na početku svoje priče…

Ona je 6. augusta 1995. znala koliko ih beži pa je u dnevnik uapisala:  “Čak 240.000 pripadnika srpskog naroda putuje u nepoznato. Tom broju pripadam i ja sa svojom porodicom, znanim i neznanim prijateljima.” Čudo neviđeno!

Srbi o proslavi u Kninu: “Hrvati digli oba svoja raspala MIG-a, takve igračke ni djeci ne dajemo”.

Milorad Pupovac je izjavio: “Boris Milošević danas ništa ‘nije slavio ni legitimizirao”.

Pametnom dosta! Pupovac o “Oluji” misli što i Vučić, Dodik, Irinej, Vulin itd.

Zavičajna i izbjeglička udruženja OSUDILA učešće Borisa Miloševića na proslavi „Oluje” u Kninu

BEOGRAD – Povodom odluke potpredsjednika Vlade Hrvatske iz redova Srba Borisa Miloševića da učestvuje na proslavi zločinačke akcije „Oluja” u Kninu 52 zavičajna i izbjeglička udruženja koja djeluju u R. Srbiji donose sljedeće zaključke: 

1. Najoštrije osuđujemo skandaloznu i nerazumnu odluku Borisa Miloševića da 5. avgusta bude u Kninu gdje se proslavlja protjerivanje 250.000 Srba, ubijanje 2.000 Srba, sistematsko uništavanje, pljačkanje i paljenje srpske imovine i na taj način opravdava najveće etničko čišćenje u Evropi poslije Drugog svjetskog rata;

2. Odlazak Borisa Miloševića u Knin neće poboljšati položaj preostalih Srba u Hrvatskoj, neće doprinijeti rješavanju imovinskih, stečenih i brojnih drugih problema protjeranih Srba, rješavanju pitanja nestalih Srba, kažnjavanju nalogodavaca i izvršilaca brojnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, razvoju kulture mira, razumijevanju i međusobnom poštovanju;

3. Jedinu korist od odlaska Borisa Miloševića u Knin imaće Hrvatska jer će u međunarodnoj zajednici isticati da je politički predstavnik Srba priznao legitimitet zločinačke akcije „Oluja”;

4. Odlazak Borisa Miloševića u Knin značiće zvanično prihvatanje besmislene hrvatske optužbe da su Srbija, JNA i Srbi bili agresori kako je to definisano tzv. Deklaracijom o Domovinskom ratu iz 2000. godine i predstavljaće najdublju uvredu i poniženje za krajiške Srbe i čitav srpski narod;

5. Pozivamo predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorada Pupovca da raskine sramni i nemoralni dogovor sa predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice i Vlade Hrvatske Andrejem Plenkovićem i naloži Borisu Miloševiću da ne ide u Knin na proslavu protjerivanja vlastitog naroda;

6. Glavnu odgovornost za odlazak Borisa Miloševića u Knin i davanje legitimiteta zločinačkoj akciji „Oluja” će, pored Borisa Miloševića, snositi Milorad Pupovac i rukovodstvo Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

Iz navedenoga je vidljivo da je Plenkovićevo mirotvorstvo naišlo na “plodno tlo”. Slijede novi zahtjevi aboliranih četnika, slijede nove laži i ucjene. Ni riječi o agresiji na Hrvatsku, ni riječi o etničkom čišćenju Hrvata i nesrba, ni riječi o počinjenim zločinima, kulturocidu, urbicidu, ekocidu kojega su pobunjeni Srbi i Srbija napravili u Hrvatskoj. Novinari i režimski komentatori u Hrvatskoj ne pišu niti govore o suštini problema.

Plenković je loš učenik jer nije naučio tijekom 4 godine mandata tko je na vlasti u Srbiji. Umjesto odgovora Vučiću, Dodiku, Irineju šutnja i igrokazi izjednjačavanja agresora i žrtve. Sramotno izjednjačavanje nekoliko srpskih žrtava sa stotinama hrvatskih žrtava, s etničkim čišćenjem Hrvata itd.! ? Sramotno!

Srbija tijekom proteklih godina, unatoč pruženoj ruci, nije napravila ništa po pitanju nestalih, srpskih koncentracijskih logora, povratka dokumentacije vukovarske bolnice, povrata kulturnog blaga, plaćanja ratne odštete i drugo. Plenkovićeva trgovina s Pupovcem je štetna za Hrvatsku i ne vodi nikamo. Ta trgovina ne rješava otvorena pitanje odnosa Republike Hrvatske i Srbije. Nažalost, Plenkovićeva vlada je dala pozitivnu ocjenu za ulazak Srbije u EU unatoč revitaliziranom četništvu i otvorenim pitanjima između RH i Srbije pa se postavlja pitanje koga Andrej Plenković zastupa!?

Hrvatski političari poručuju: okrenimo se budućnosti, zaboravite tko ste, odakle ste, zaboravite svoju povijest, kulturu, vjeru, svoj identitet jer sve je rečeno u jugočetničkoj historiografiji. Govori se o suživotu s onima koji nas proglašavaju genocidnim, zločinačkim narodom, koji kažu da je RH srpska oblast, suživot s onima koji kažu da su Hrvati Srbi druge vere, da je hrvatski jezik ustvari srpski jezik itd. Tako hrvatski političari vide našu budućnost!

Poruka hrvatskim (antihrvatskim) političarima: Izdajnici sramite se!

Nema suživota bez istine!

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved