Primjetila sam da velika većina ljudi sa prostora bivše Jugoslavije nije upoznata u čemu se ogleda i što znači velikosrpska ideologija, pa ću kronološki nabrojiti i objasniti bit te zločinačke ideologije, koja je izazvala mnogo patnje, agresije i nezamislive zločine i razaranja , sve sa ciljem stvaranja neke Srbima mitomanske Velike Srbije.

Toliko žrtava, toliko patnje i razaranja, i sve zato, jer se Srbi ne žele odreći svoga mita o Velikoj Srbiji, sve na štetu drugih naroda u okruženju, a naročito Hrvata. Granica te mitomanske Velike Srbije trebala je biti na crti Virovitica-Karlobag sa etnički čistim srpskim stanovništvom! Znači da je za ostvarenje tog cilja trebalo protjerati, pobiti svo nesrpsko stanovništvo, uništiti njihovu kulturu, vjerske objekte da se zamete svaki trag njihova postojanja na tom prostoru. To je isto toliko zločinačka ideologija kao i fašizam, nacizam i komunizam, jer se temelji na etnički čistom srpskom stanovništvu, odnosno svi Srbi u jednoj državi, bez drugih naroda u toj etnički čistoj Velikoj Srbiji.

Povijesni kontekst nastanka velikosrpske ideologije

Da bismo mogli pratiti povijesna zbivanja ukratko počinjem iz početka od dolaska Hrvata i Srba i naseljavanja u ove krajeve. Zadržati ću se na povijesti, jer iščitavajući povijest, razumjeti ćemo i sadašnjost. Iščitavajući povijest otvara nam se jasna slika od kuda kod Hrvata servilnost, sluganstvo, poznati hrvatski jal i idealiziranje zapada, dok sa druge strane mitomanija, lažljivost, prijetvornost, podmuklost, sadizam i mržnja kod Srba. Povijest nam sve to otkriva i ukazuje na povezanost sa sadašnjosti.

Doseljavanje Hrvata

Dolazak i seoba Hrvata još je tema rasprave među znanstvenicima. Po prvoj verziji Hrvati su došli kao i Srbi nakon poraza Avara kod Carigrada, a po drugoj  iz Velike ili Bijele Hrvatske u Crvenu Hrvatsku! Hrvati su bili organizirano ratničko pleme, koje se sustavno naseljavalo na područje Rimskog Ilirika, najprije Panoniju, a zatim i Dalmaciju. Naselili su područje Hercegovine i Crne Gore, zatim Bosnu, Istru i istočne djelove Slovenije. Staro romansko pučanstvo povuklo se u Bizantske gradove i na otoke, a Ilirsko se povuklo u planine, to su danas poznati kao Vlasi-stočari.

U novim krajevima Hrvati su se izmješali sa starosjediocima, te od njih prihvatili bogatu rimsku kulturu ,latinski jezik, infrastrukturu a uskoro i krščanstvo. Pokrštavanje je vršeno dvanaest dana na Duvanjskom polju. Na Duvanjskom polju sakupili su se svi knezovi koji su raspravljali o duhovnim, crkvenim i svjetovnim stvarima. Najvažnije je bilo što su se definirale granice između hrvatskih i srpskih oblasti.

Knez Posavske Hrvatske bio je Ljudevit, a Dalmatinske knez Borna . Bizant i Franci podjelili su interesne sfere, pa je Posavska Hrvatska tj knez Ljudevit bio u franačkoj, a Dalmatinska Hrvatska tj knez Borna u bizantskoj sferi. 822 godine izbio je rat u kojem je Ljudevit pobjedio Bornu i težište hrvatske državnosti prenio na Primorsku odnosno Dalmatinsku Hrvatsku.

Dolaskom na Jadransko more Hrvati su sagradili svoje prve lučke gradove ( Šibenik,Biograd ,Nin) i izgradili jaku mornaricu.

Knezovi koji su zaslužni za ovaj napredak su Trpimir (845-864),Domagoj (864-876) i Branimir (876-892) Knez Branimir uspostavio je odlične odnose sa Papom Ivanom VIII i od njega dobio 879. godine priznanje Hrvatske kao samostalne države, prve koju su Hrvati imali.

Jačanjem i obranom svojih gradova, porazili su Veneciju, te ovladali obalom i plovidbenim djelom Jadranskog mora,a Veneciji nametnuli danak za slobodnu plovidbu,

Za vladavine kneza Branimira došli su i hrvatski svećenici, učenici Čirila i Metodija. Donijeli su knjige na staroslavenskom jeziku, pisane na  glagoljici i od tada su se Hrvati služili tim pismom . Tako su Hrvati postali jedini europski narod koji je pisao crkvene knjige  i služio misu na svom jeziku i pismu. I dan danas Hrvati su jedini narod koji ima pravo služenja službe Božje na dva hrvatska idioma: na standardnom hrvatskom i na gradiščanskom hrvatskom jeziku.

Iz toga vremena hrvatskih knezova ostala su u kamenu uklesana svjedočanstva njihova življenja, imena i titule vladara. Knez Višeslav posebnu krstionicu, koja simbolizira pristupanje Rimskoj crkvi. Natpisi „ DUX CROATORUM“ za kneza Branimira, a „PRO DUCE TREPI(ERO) za kneza Trpimira.

Trpimirova darovnica – Povelja kneza Trpimira – NAJSTARIJI DIPLOMATSKI TEKST U HRVATA 04.03. 852
Povelja kneza Trpimira, poznata i kao Trpimirova darovnica je ujedno i RODNI LIST HRVATSKE DRŽAVE.

Ona je izniman državnopolitički dokument jer Trpimir sebe naziva HRVATSKIH VLADAROM – DUX CHROATORUM, što je prvi spomen hrvatskog imena. Svoju državu Trpimir naziva KRALJEVINA HRVATA – REGNUM CHROATORUM. To je i najstarija isprava s dvora nekog od hrvatskih vladara.

Za vladavine kralja Tomislava (910-928) Hrvatska je uz Bugarsku postala najjača država između Rimsko-Njemačkog carstva i Bizanta. Kralj Tomislav imao je jaku vojsku i mornaricu, te je pobjedio Ugare(Mađare)i potjerao ih preko Drave, tako da je rijeka Drava i danas granica između Hrvatske i Mađarske.

Kralj Tomislav okrunjen je za kralja 925 godine . Papa Ivan X u svom pismu 925 godine piše „Ivan Biskup,sluga Božji, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata“ čime ga javno priznaje za hrvatskog kralja!

Hrvatska je zadržala svoje simbole državnosti. Značajno je za Hrvatsku i sazivanje Slavonskog Sabora 1273 godine o upravljanju i sudovanju.Odluke sa tog Sabora su važne u smislu zadržavanja autonomije i Hrvatske državnosti.
Hrvatska je ušla sa Ugarskom u personalnu uniju (1102-1526), ali je zadržala simbol svoje državnosti a to je Hrvatski Sabor. Hrvatski je Sabor bio najviši zakonodavni i upravni organ vlasti. Sabor je sazivao Ban, čiji je položaj bio jednak položaju potkralja u drugim zemljama. Sabor je neovisno i samostalno donosio zakone, potvrđivao hrvatsko državljanstvo, raspisivao i određivao visinu poreza, upravljao carinom ,trgovinom i prometom, brinuo o Pravosuđu, školstvu, teritorijalnom integritetu i obrani domovine. Hrvatski Sabor bio je čuvar suvereniteta hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice od Sabora u Rižani 804 godine do danas s izuzetkom razdoblja velikosrpske diktature u 1.Jugoslaviji od 1918 do 1941.godine.

Dolazak Srba

Nakon poraza Avara pri opsadi Carigrada u 7.stoljeću, Hrvati, Srbi i drugi slavenski narodi, pobunili su se protiv Avara, izborili svoju slobodu i započeli se seliti na Zapad.

Po nekim  izvorima Srbi su dobili od cara Heraklija područje istočno od Duklje i nazvali je Rašijom ili Raškom. Prvi srpski knez zvao se Višeslav, a dinastija Višeslavovića vladala je Raškom od 750 -959 godine.

Prve sukobe -ratove Srbi su vodili tijekom 9.stoljeća .Bugarski car Simeon pokorio  je Rašku koja se predala bez borbe. Bugari su ušli u pustu zemlju, zatekli prazna naselja, jer se stanovništvo povuklo u šume, gudure i planine. Jedan dio sa Vladarom utekao je i stavio se pod zaštitu hrvatskog kralja Tomislava.

Tomislav je Simeuna dva puta porazio do nogu 924 i 927 godine.

Srpsko junaštvo očitovalo se u kolektivnom bježanju pred neprijateljem, pa bježanija postaje zaštitni znak srpskih ratnika.

Nakon povratka iz hrvatskog izbjeglištva, kada su spašeni pobjedom kralja Tomislava nad Bugarima, Srbi obnavljaju svoju državu na čelu sa knezom Časlavom. Časlav je bio posljednji poznati vladar najstarije srpske dinastije. Srbi se bezuspješno pokušavaju osloboditi Bizantinaca, pa je Stefan Nemanja veliki župan i osnivač Nemanjića postao Bizantinski vazal. Stefan Nemanja crkveno ime Simeon, prvi je svetac Srpske pravoslavne crkve. Uspio je sina oženiti Bizantinskom princezom Eudoklijom te time ojačati položaj svoje obitelji. Iza njega su ostali njegovi sinovi Vukan, Stevan i Rastko.

Najmlađi Rastko je 1191 otišao u svećenike i uzeo ime Sava. Odigrao je ključnu ulogu u osnivanju Srpske pravoslavne crkve. Godine 1219 postao je Srpski arhiepiskop. On je udario temelje Srpskog pravoslavlja u duhovnom i organizacijskom smislu. Arhiepiskop Sava pokrenuo je stvaranje novih episkopija, obrazovanje svećenstva i srpsku književnost ranog srednjeg vijeka.

Nakon odlaska u manastir Hilandar svoga oca Stefana (Simeuna) najstariji Stefan okrenuo se prema zapadu oženivši se po drugi puta Mletačkom princezom Anom Dandolo. Time je htio ishoditi od Rimskog Pape Inecenta III kraljevsku čast. Poslao je svog brata Savu u Rim, ali mu je tek iz drugog pokušaja Papa Honorije III dao blagoslov za krunidbu. Okrunio je Sava svog brata Stefana krunom donesenom iz Rima 1217 godine i Stefan postaje prvovjenčani kralj Srbije, a Srbija time postaje Kraljevina. Rušenjem Bizantinskog carstva, pod naletom Križara, nastale su nove okolnosti na Jugoistoku Europe. Usporedo sa jačanjem Ugarske, jačale su i Bugarska i Srbija. Balkanski poluotok podijelio se na dva različita svijeta. Sa istočne strane Srbija i Bugarska, koje su pripadale Bizantinskom utjecaju, a na Zapadu Latinske države, Mletačka republika, Rim, Hrvati i Ugarska.

Srbi su često smjenjivali i zbacivali vladare. Najdulje se na vlasti zadržao kralj Milutin
iz loze Nemanjića (1282-1321), gotovo 40 godina, te se u njegovo vrijeme razvilo rudarstvo, graditeljstvo i umjetnost. Sagradile su se zadužbine, manastiri i oslikavali se freskama.

Nakon smrti kralja Milutina razvila se velika borba za vlast u Srbiji u kojoj je pobijedio
Car Dušan 1346 godine i uspio proširiti granice Srbije. Važno je što je Dušan donio prvi pravni
akt-Zakonik, kojim su uređeni odnosi u državi. Ovaj je dokument ustvari prvi Ustav
srednjovjekovne Srpske države.

Međutim sredinom 14.stoljeća pojavila se nova sila na ovim područjima, koja će stoljećima
krojiti sudbinu naroda Jugoistočne Europe. To su Osmanlije ili Turci, koji su u svom pohodu prema Europi porazili Srbe najprije u bitki na rijeci Marici 1371 godine. I to je početak kraja Srpske države. Nakon bitke na Marici zavladala je, glad, strah i panika među stanovništvom, pojačana smrću Cara Uroša, sa kojim se ugasila dinastija Nemanjića.

Ubrzo je uslijedila 1389 godine Kosovska bitka, koja je imala dalekosežne posljedice na
Srpsku državnost. Turci su malo pomalo osvojili Srbiju i 1459 godine pobjedom u bitci
za Smederevo pokorili Srbiju. Od tada pa do 1868 godine Srbija je bila pod Turskom vlasti kao vazal, a Srpski su Knezovi bili Turski vazali.Srbija izgubila svoju državnost i postala Turski vazal, što znači podčinjena, zavisna država. A sama riječ vazal znači rob, pokoran čovjek, podanik, sluga pokorni svog gospodara. Taj odnos Turaka prema Srbima kao podaničkom i pokornom narodu ostaviti će teške posljedice na memoriju i ponašanje cijelog naroda.Oslobađanjem od Turaka Srbi su počeli razmišljati o obnovi Srbije kao novog Dušanovog carstva .

Iz navedenog jasno je da su Hrvati svojim dolaskom naselili zapadni dio Rimskog carstva i preuzeli zapadnu kulturu i civilizacijske vrijednosti. Prešli su na katoličku vjeru i stavili se pod Rimskog Papu. Uz to naselili su najljepše krajeve i što je najvažnije pod svoju kontrolu stavili i Jadransko more

Za razliku od Hrvata Srbi su naselili unutrašnjost, prihvatili istočno krščanstvo, bizantinsku kulturu i civilizaciju i naravno vječitu težnju za izlaskom na more!

Dokumenti velikosrpske ideologije

Načertanije 1844.godine

Prvi puta se o Velikoj Srbiji počelo govoriti 1844. godine u Načertaniju ,Ilije Garašanina , srpskog književnika,  političara i premijera, poznatog  kao autora velikosrpskog programa Načertanije.

“Program spoljašne i nacionalne politike Srbije na kraju 1844. godine – koji je važio sve do 1918. godine, a u određenim nijansama i bitnim smjernicama sve do danas. Osnovne postavke  toga programa jesu:

“Historijsko pravo zasnovano na tradiciji srpske srednjovjekovne države”. 

O kojoj to tradiciji “srednjovjekovne države” govore Srbi? Pa oni su nakon poraza na Kosovu polju 1389. godine, kada im je izginulo skoro cijelo plemstvo, bili pod turskom vlašću! Bili su turski vazali blizu 500 godina! A jest im tradicija državnosti prekinuta skoro 500 godina. Tu se već očituje njihova sklonost mitomaniji!

Kao politički program Velike Srbije u Načertaniju se odbacuje zajednička država svih Južnih Slavena, a cilj je obnova srpskog carstva na podlozi državnog i povijesnog prava te srednjovjekovne tradicije: “Iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srpske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju.( Znači svi Srbi u jednoj državi)

Garašanin je za Načertanija koristio plan Čeha, Zaha Františeka, koji je došao na Balkan kao zagovornik ideje o ujedinjenju slavenskih naroda. Zahov plan je predviđao oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena, koji bi potom pomogli oslobođenju Poljske od austrijske i ruske vlasti.

Garašanin je sustavno izostavljao pridjev „jugoslavenski“ koji se nalazio u Zahovom planu, mijenjajući ga sa „srpski“. Također, Zahov zaključak da Srbija mora postati „jezgro budućeg Južnoslavenskog carstva“ Garašanin mijenja sa „budućeg Srpskog carstva“.

Homogena Srbija 1941.godine -citiram djelove

file:///C:/Users/Lili/AppData/Local/Temp/DI4_5_tekst3_Klemencic.pdf

Teritorijalni zahtjevi temeljeni su na nizu falsifikata ,a za njihovu realizaciju koriste se povoljne okolnosti u međunarodnim odnosima.Sve značajke velikosrpske ideologije očitovale su se i u agresiji na Hrvatsku 1991. godine. Stvaranje Velike Srbije zagovaraju i opravdavaju i brojni srpski intelektualci.

“Iskušenja srpskog naroda u ovome ratu, izazvana gubitkom države i slobode, dovela su ga do nepokolebljivog uverenja:

1) da snagu države ne čini ni prostranstvo njene teritorije, ni broj njenog žiteljstva, pa ni bogatstvo zemlje, koliko nezavisnost pogleda, smisao i ljubav za državu, njenu slobodu i nezavisnost, unutrašnja sloga i duhovna povezanost naroda u času spoljne opasnosti, te spremnost njegova da za državu i njenu slobodu žrtvuje sve što ima pa i sebe sama;

2) da on tu istovetnost pogleda na državu, smisao i ljubav za državu i njenu nezavisnost može opet postići samo ako bude okupljen u homogenoj Srbiji. Primere su mu za to dale Srbija i Crna Gora u prošlim ratovima i Grčka u sadanjem ratu.

Stoga se Srbima nameće danas prva i osnovna dužnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive, i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove, te privredna područja kako bi joj bio omogućen i obezbeđen slobodan privredni, politički i kulturni život i razvitak za sva vremena.

Te strateške i saobraćajne linije i čvorovi, potrebni za sigurnost, život i opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku većinu, imaju da posluže Srbiji i srpskom narodu da se ne bi više ponavljala teška stradanja koja Srbima nanose njihovi susedi čim se pruži prilika.

Preseljavanje i izmena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali i u prošlom ratu, a naročito u ovom sadanjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba.

Granice

Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.

Odnos prema jugoslovenskim i drugim balkanskim državama

Srbi, koji su se pre blizu pet vekova jedini na Balkanu ozbiljno oprli najezdi Osmanlija sa istoka na zapad,

Srbi, koji su u borbi sa turskom imperij om istrajali i prvi digli ustanak protiv Turaka,

Srbi, koji su se prvi na Balkanu oprli najezdi Germana sa zapada prema istoku, dobili su time pravo na vodstvo na Balkanu, i oni se toga vodstva neće i ne mogu odreći ni zbog sebe ni zbog Balkana i njegove sudbine. Oni svoju istorisku misiju moraju ispuniti, a moćiće to učiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji. Samo ta hegemonija mora da bude u veličini duha, u širini pogleda i daljini vidika, u smelosti političke misli, u odlučnosti političke akcije, za što su Srbi do danas dali dovoljno primera i dokaza u svim odlučnim časovima svoje prošlosti. I kao što je sadašnjost samo krajnja tačka prošlosti, i budućnost valja da im bude produžena linija prošlosti.

Društveno uređenje

Crkva, kao organizacija, može biti u Srbiji priznata i pomagana samo ako je prema inostranstvu potpuno nezavisna i ako u Srbiji ima svog vrhovnog poglavara.

Na verskoj osnovi ne mogu se stvarati političke partije.

Štampa ima da služi narodu i državi, te podizanju javnog morala.

Narodni preporod

Da se postigne preuređenje države i njenog društvenog stanja, srpskom narodu je potreban opšti narodni preporod u svima njegovim redovima i na svim poljima narodnog života. Za taj preporod potrebno je pribrati i okupiti sve narodne snage, ne deleći srpski narod po klasama, jer se on deli samo po zanimanjima, koja valja sva da budu časna i po zajednicu korisna, te da sva rade u jednom istom smeru u punoj harmoniji, da se u svom radu dopunjuju i ispomažu. U prve redove valja da uđu intelektualci — prosvećeni sinovi srpskog naroda i njegova omladina, te da daju primere svoga pregalaštva, sa-mopregora, reda, rada i discipline, i da izgaraju na svojim dužnostima.”

Stevan Moljević, u Nikšiću, 30. juna 1941 god.”Četnički dokumenti iz Drugog svetskog rata Dokumenat se nalazi u omotu na kome piše: Dr St.[evan] M.folje-vić] »HOMOGENA SRBIJA«.http://www.znaci.net/zb/4_14_1_1.htm

Što reći na ovaj dokument?  Pitam se sa kojim pravom, se Srbi postavljaju kao da su hrvatske zemlje dobili na poklon ili u dotu, kao da hrvatski narod ne postoji, svojataju prostor koji  nije njihov, niti su ga dobili . Jednostavno u toj svojoj mitoligiji  i agresiji postali su  iracionalni! Na osnovu čega , kojeg prava sebe vide kao jedini narod na ovom dijelu zemaljske kugle, koji ima pravo na državu i domovinu?

Sa kojim pravom sebe vide kao neki predvodnički narod? Kakva su Srbi bili brana turskim osvajanjima, očito neuspješno, kada su Turci došli do Beča, a oni potpali pod njihovu vlast skoro 500 godina! Puno mitomanije i falsifikata!

Hrvati su prvi došli na prostore današnje Hrvatske, naseljavali se od 6. stoljeća, prihvatili katoličanstvo i rimskog Papu, te zapadno-europsku kulturu. Izašli su na Jadransko more i naselili se u bizantske gradove na obali , prihvatili  kulturu i običaje tih gradova.

Srbi su se kasnije naselili, ali u unutrašnjost, u primorje i obalne gradove su  se već naselili Hrvati. Od tada Srbi nikako ne mogu priznati Hrvatima pravo na Jadran i jadransku obalu, već stalno iznova nekim novim projektom ili memorandumom planiraju agresivni pohod na hrvatske krajeve.

Tko je bio Stevan Moljević pisac HOMOGENE SRBIJE?

Dr Stevan Moljević (1883, Rudo- 1959 ,Srijemska Mitrovica), odvjetnik u Banjaluci, član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, osnivač Francuskog i Engleskog kluba i predsjednik Srpskog kulturnog kluba u tom mjestu. 10, travnja 1941.godine  pobjegao je u Crnu Goru. Član je četničkog Centralnog nacionalnog komiteta (dalje: CNK) od kolovoza 1941. godine, do kraja siječnja 1944 ,godine.(Arhiv VII, Ca, k. 3, reg. br. 27/1). Član je Štaba četničke Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini ,(dalje: VK JVUO) početkom svibnja 1942. godine  uključen u tzv. civilni (politički) dio ) VK JVUO, u kome su se već nalazili Dragiša Vasić (podpredsednik Srpskog kulturnog kluba u Beogradu) i dr Mladen Žujović (član Republikanske stranke). Po povratku VK JVUO iz Crne Gore u Srbiju (početkom ljeta  1943. godine ) preuzima ulogu političkog rukovoditelja  četničkog pokreta Draže Mihailovića (dalje: četnički pokret DM) i savjetnika Draže Mihailovića po političkim pitanjima (do tada je to bio Dragiša Vasić). Sa Dražom Mihailovićem organizira (krajem siječnja 1944) četnički kongres u Srbiji (Valjevo). Autor je više političkih dokumenata četničkog pokreta Draže Mihajlovića  (»Deklaracija od 1. i 12. 1943«, »Poruka Hrvatima«, Poruka Muslimanima«, »Pred nama je jedan put« i dr.). i sa njim ostao sve do razbijanja četničkih jedinica od strane NOVJ (kraj travnja 1945.godine. ) Vlastima FNRJ  predao se 3. rujna  1945. godine .Osuđen je na 20 godina robije i poslije  pomilovan (Arhiv VII, Ča, k. 260, reg. br. 26-2/1 i 34-2/1).

Valerijanov memorandum

Valerijanov memorandum dokument je Srpske Pravoslavne Crkve,  episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha koji je predan 9. srpnja 1941.godine njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Schroderu sa 100 000 ubijenih  Srba od strane NDH,  te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih  Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih!

Taj  pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad Srbima, u inozemstvo je donio dr. Miloš Sekulić,  a fotografije su također bile krivotvorene. Nije isključeno, da su one djelo njemačke obavještajne službe. Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićevje tekst izazvao bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.)Upravo taj dr Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“.

I samo logičkim zaključivanjem, ne može se u roku tri mjeseca ( od lipnja , do rujna 1941 godine) pobiti 300 000 ljudi?

Usporedbom popisa  stanovništva iz 1939. godine ,  i nakon rata lako se te brojke poništavaju.

Kao autonomna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije, Banovina Hrvatska  brojila je 4.403.199 stanovnika. Od toga je bilo 3.235.830 Hrvata (3.061.680 katoličke i 174.150 islamske vjeroispovijedi), 847.005 Srba, 40.524 Slovenca, 62.647 Madžara, 96.023 Nijemca, 40.939 Čeha,

13.189 Slovaka, 5 498. Rusa, 7.468 Ukrajinaca, 5.414 Poljaka, 6.867 Talijana i 41.956 ostalih.
Izvan Banovine je, po službenim podatcima banovinskih vlasti, otisnutima na dopisnici sa zemljovidom Banovine, u nakladi Seljačke sloge (Zagreb, 1939.),
ostalo 421.198 Hrvata, od toga 205.987 u BiH, 121.741 u Vojvodini, 31.227 u
Srijemu, 14.172 u Boki Kotorskoj, 19.354 u Sloveniji, 28.717 u Srbiji i Crnoj Gori,
te oko 800.000 izvan Jugoslavije (u Istri, Gradišću, Americi itd.).

Prvi poslijeratni popis stanovništva 1946.godine u Hrvatskoj je planirano popisati najmanje 300.000 ljudskih gubitaka, no pokazalo se kako je taj broj nerealan i nedostižan te rezultati popisa nisu obznanjeni.

Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1945., tijekom Drugoga svjetskog rata okupacijske su snage i njihovi suradnici odgovorni za smrt 132.098 civilnih osoba na području Hrvatske.No po utvrđenim počiniteljima zločina, život je izgubilo 109.002 osobe. Ni jedna brojka nije ni blizu  onih lažnih 300 000 , koje SPC po valerijanovom memorandumu širi po svijetu.
Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/ljudski-gubici-hrvatske-u-drugom-svjetskom-ratu-koje-su-prouzrocili-okupatori-i-njihovi-pomagaci-brojidbeni-pokazatelji-procjene-izracuni-popisi-1028 – blog.vecernji.hr

Tu klevetu i stigmu ustaštva i zločinaca, Srbi šire i potenciraju i danas. Dovoljno je samo spomenuti izložbu o Jasenovcu u zgradi UN, koju su Srbi organizirali 26. siječnja 2018. godine. A hrvatska diplomacija ne poduzima ništa da se takvim propagandnim lažima suprostavi istinom.!

Srpska pravoslavna Crkva

Samo dva mjeseca poslije genocida u Srebrenici, njemačko Društvo za ugrožene narode (Gesellschaft für bedrohteVölker) objavilo je dokumentaciju Felicitas Roder i Tillmana Zülcha pod naslovom “Za jedinstvo svih srpskih zemalja – Srpska pravoslavna crkva podupire genocid nad bosanskim muslimanima”, rujan 1995. godine, iz koje je vrijedno citirati važnije ulomke. I to ne samo radi zadane teme nego i kao izraz čuđenja zašto to nije poznato u Vatikanu; to tako izgleda nakon što je papa Franjo dopustio da ta Crkva suodlučuje o tome je li naš veliki mučenik i blaženik Alojzije Stepinac dostojan postati svecem.

Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog objavljivanja tekstova u kojima ju se optužuje za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi a vjerojatno i u svijetu da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim djelima protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva.

SPC je podnijela tužbu i sud izgubila – ali iz toga nije naučila ništa, jer tvrdoglavo nastavlja istim putem ekstremizma, mržnje i isključivosti.

Danas nigdje na Internet mreži i u medijima nema podataka o ovoj crnoj mrlji na obrazu SPC. Velikosrpska klika vodi brigu o tomu da se sve ono što bi moglo smetati imidžu Srbije i Srba ukloni, a prošlost uskladi s njihovim bolesnim tvrdnjama o “pravednom ratu za opstanak srpstva i pravoslavlja”. Srpska pravoslavna crkva ostaje bastion velikosrpske naci-fašističke ideologije, jednako kao i Šešeljeva SRS i Vučićeva vlast.

I nedavno preminuli čelnik SPC patrijarh Irinej gazio je stazama svoga prethodnika Pavla. Družio se s ratnim zločincem, četničkim vojvodom, fašistom i rasistom Vojislavom Šešeljem i javno se izjašnjavao kao pristaša “Velike Srbije”, vrijeđao i optuživao susjede i pri tomu se bez ikakvih skrupula služio otrovnim lažima.

Poznati su i velikosrpski projekti Srpske akademije nauka i umetnosti- SANU, Memorandum 1,2 I 3, koji na osnovu srpske” ugroženosti” svojataju hrvatske teritorije i nakon izgubljenih ratova, propisuju kako  smanjiti štetu, opet okrivljavanjem Hrvata!

Memorandum SANU iz 1986.godine

Evo šta je sadržao dokument SANU koji se smatra intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova na Balkanu! Ustvari na osnovu tog Memoranduma je Milošević  i počeo svoju “antibirokratsku revoluciju”,koja je bila uvod u surovu agresiju na Hrvatsku i BIH.

1.granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku
2. ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi
3. jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
4. potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

Memorandum Sanu 2

1.Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2.Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3.Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4.Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5.Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6.Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7.Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
8.Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9.Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

U BIH je već uvelike na djelu točka 1.koju zajedno sa muslimanskim dužnosnicima provode protiv Hrvata . potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova ” umanjiti odgovornost Srba za počinjene zločine i pripisati ih Hrvatima!

Memorandum SANU 3

Glavne crte su na stvaranju Velike Srbije, uključivši i srpsku dijasporu kao nadogradnja na Memorandum SANU 2

Po točki 8 .Memoranduma SANU 2 oformiti državu Srba, Hrvata i Srba, kao usavršenu varijantu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, odnosno bivše  Jugoslavije, koja im je bila točno po mjeri!

Poanta je u tome da se Hrvati (“ti neosvešteni Srbi katoličke vere”) stegnu  između hrvatskog Srbina Milorada Pupovca, formalno stručnjaka za hrvatski jezik, ali  sa suštinskim razumijevanjem potrebe Srba za svesrpskom državom, bosanskog Srbina Milorada Dodika iz tzv. Republike Srpske, te provjerenih Srba iz Beogradskog pašaluka – četnika Aleksandra Vučića i Tome Grobara Nikolića.

Takvim stiskom treba iscijediti Hrvatsku (očekuje se pomoć lojalnih Jugoslovena,te PETE KOLONE ,koja neprestano potkopava temelje Republike Htvatske sa tezom o građanskom ratu: Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Ive Goldsteina ml., bucmastog izviđača i ljubitelja kazališta Vojska Obersnela, Olivera Frljića (Obersnelovog pobočnika u projektu “Rijeka srpska prestolnica kulture 2020.”), Slavice Lukić (novinarka, žena Milorada Pupovca), Saše Lekovića (bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva koji ima ured u Beogradu) U HND-u je Slavica Lukić potpredsjednica!…SDSS-a,Vojislava Stamimirovića , novinara Novosti SNV-a….

I ne samo njih nego i uz pomoć Srpske Pravoslavne Crkve, koja je u službi svesrpstva i već ima baze na hrvatskom teritoriju u svojim manastirima!

Tako bi nastala Država Srba, Hrvata i Srba koja bi uključivala: Republiku Srpsku Hrvatsku, Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku Srbiju, odnosno sve ono najsrpskije što Srbi vide u  svojim  političkim fantazijama i u svojoj mitomaniji!

Upravo zbog partizansko-četničkih likvidacija (četnici su abolirani 1944. i na Engleski zahtjev ušli su u partizanske redove! Srbi uvijek dobivaju ratove presvlačenjem uniformi u posljednjem činu!) Srbima ne treba Slovenija… Ni Kosovo… Ni Makedonija… U ovom trenutku dovoljno im je da izađu na “najsrpskije more na svetu…”. Jadransko more…što im je bolna točka još od dolaska u ove krajeve u 6.stoljeću .

Povijest se ponovila i u procesu mirne reintegracije kada je abolirano 20 616 četnika i onda ih  se po Erdutskom sporazumu moralo zapošljavati. Tako se opet dogodio apsurd da su oni koji su bili agresori ,sada u policiji i drugim službama državne uprave u Republici Hrvatskoj sve do samog vrha , do potpredsjednika Vlade RH! Sada mrežu SNV-a čini 144 vijeća i predstavnika, a ukupan broj vijećnika je 1744. https://snv.hr/o-vijecu

Hrvati nemaju Memorandume

Moram napomenuti da u hrvatskoj povijesti nema nikakvih dokumenata, ni sličnih kao što su navedeni srpski dokumenti, nema ni primisli neke agresivne ideologije! Hrvati nisu nikada napadali druge narode niti imali teritorijalne pretenzije prema drugim zemljama. Baš naprotiv , Tito je Hrvatima oduzeo Boku Kotorsku, dio Srijema do Zemun i podijelio je kod Neuma da bi BIH mogla imati izlaz na more.

Ogromne svote novaca uložene su u stvaranje i plasiranje raznih konstrukcija o operaciji Oluja koje su trebale stvoriti lažnu sliku o Hrvatskoj, Tuđmanu i Domovinskom ratu. U tom informacijskom ratu sudjelovali su ne samo srpska strana i strani centri moći nego i razni domaći političari, medijski djelatnici i aktivisti. Sav trud koji su u to uložili tijekom gotovo dva desetljeća pao im je u vodu oslobađajućom presudom našim generalima.

Odvjetnik Luka Mišetić ( branitelj generala Gotovine) ustvrdio je kako bošnjački političari pogrešno tumače presudu Haaškoga suda u slučaju Prlić i ostali kojom se Hrvate u BiH, instituciju Herceg-Bosne i predstavnike njihove politike karakterizira dijelom udruženog zločinačkog pothvata, a Hrvatsku agresorom na tu zemlju.

“Presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u slučaju Prlić često se tumači pogrešno. Sud nije zaključio da je uspostava Herceg-Bosne UZP niti je utvrdio da je Hrvatska počinila agresiju na BiH”, rekao je Mišetić u intervjuu za medije u Mostaru. Pojasnio je kako je Haaški sud ustvrdio da je UZP postojao samo od siječnja do lipnja 1993. godine u Herceg-Bosni.

“Stoga, Sud nije zaključio da je stvaranje Herceg-Bosne zločinački pothvat jer je Herceg-Bosna osnovana prije nego što je UZP navodno nastao 1993. MKSJ nije kriminalizirao uspostavu trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH niti je mogao. On nije bio nadležan donositi takve odluke”, istaknuo je odvjetnik generala Ante Gotovine.

Nažalost od smrti dr.Franje Tuđmana Hrvatska nema političara ni diplomata koji će braniti hrvatske interese i zaustaviti psihološko, medijsko, propagandni rat koji Srbija vodi protiv Hrvatske! Ne postoji u Hrvatskoj političar koji bi se državnički uhvatio u koštac sa prijeporima u hrvatskoj povijesti i njihovom pravičnom rješavanju, pa da konačno krenemo u budućnost!

Lili Benčik/ hrvatskepravice