Connect with us

Vijesti

Svećenik vidio pakao, čistilište i raj: “Moja je duša izašla iz tijela i iskusio sam smrt. Tog sam trenutka odmah sreo svog anđela čuvara”

Published

on

Svećenik Jose Maniyangat, župnik župe svete Katarine Sijenske na Floridi proglašen je mrtvim te je uz pomoć svog anđela čuvara bio odveden u pakao, čistilište i raj, nakon čega je čudesno oživio. Danas svijetu svjedoči svoju nevjerovatnu priču koja je, znakovito, započela na sam blagdan Božanskog milosrđa.

Rođen sam 16. srpnja 1949. u Kerali u Indiji. Moji roditelji roditelji se zovu Josip i Tereza Maniyangat i najstariji sam od sedmoro djece: Jose, Marija, Terezija, Lissama, Zaharija, Valsa i Toma.

U dobi od četrnaest godina stupio sam u sjemenište Svete Marije u Thiruvalli kako bih se pripremao za svećeničko zvanje. Četiri godine poslije upisao sam bogosloviju svetog Josipa u Alwayeu, u Kerali, kako bih nastavio svoju svećeničku formaciju. Nakon što sam završio sedam godina filozofije i teologije, zaređen sam za svećenika 1. siječnja 1975. i počeo služiti kao misionar u biskupiji Thiruvalla.

U sjemeništu St. Thomas u Batheryju držao sam predavanja a 1978. godine postao sam aktivni član pokreta karizmatske Obnove i počeo voditi karizmatske susrete i konferencije u Kerali.

U nedjelju, 14. travnja 1985., na blagdan Božanskog milosrđa, trebao sam slaviti misu u jednoj misijskoj župi na sjeveru Kerale, međutim putem sam doživio tešku nesreću. Vozio sam se motociklom kada me je udario džip kojim je upravljao muškarac u alkoholiziranom stanju nakon što se vraćao s hinduističkog festivala. Vozilo hitne pomoći prevezlo me u bolnicu udaljenu oko 5O kilometara. Tijekom vožnje, moja je duša izašla iz tijela i iskusio sam smrt. Tog sam trenutka odmah sreo svog anđela čuvara. Vidio sam svoje tijelo i ljude koji su me prevozili u bolnicu. Čuo sam ih kako plaču i mole za mene. U tom mi je trenutku moj anđeo čuvar rekao: “Sada ću te odvesti u Nebo, Gospodin te želi vidjeti i razgovarati s tobom”. Također mi je rekao da mi putem želi pokazati pakao i čistilište.

Najprije me anđeo odveo do pakla. To je bilo grozan prizor. Vidio sam Sotonu i demone, neugasivu vatru od nekih 2000 stupnjeva, crve kako gmižu, ljude koji vrište i bore se, a neke od njih mučili su demoni.

Anđeo mi je objasnio da su sve te patnje nastale zbog smrtnih grijeha za koje se ljudi nisu pokajali. Tada sam shvatio da postoji sedam stupnjeva ili razina patnje ovisno o broju i vrsti smrtnih grijeha počinjenih u njihovom zemaljskom životu. Duše su izgledale vrlo ružne, okrutne i užasne. Bilo je to strašno iskustvo. Vidio sam ljude koje poznajem, ali nije mi dopušteno otkriti njihov identitet. Grijesi koji su ih osudili uglavnom su bili pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, nepraštanje i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da će se, ako se pokaju, izbjeći pakao i umjesto toga otići u čistilište. Također sam shvatio da se neki ljudi koji se pokaju za svoje grijehe, mogu kroz patnju očistiti ovdje na zemlji. Na taj način mogu izbjeći čistilište i otići ravno u nebo.

Nakon posjeta paklu, moj anđeo čuvar odveo me u Čistilište. I ondje je bilo sedam stupnjeva patnje i neugasiva vatra. Ali tamo je vatra mnoga manje intezivna nego u paklu a nema ni međusobnih sukoba ni svađa. Glavna patnja tih duša je u tome što su odvojene od Boga. Neke od tih duša koje su u Čistilištu počinili su brojne smrtne grijehe; ali su se prije smrti izmirile s Bogom. Iako te duše trpe, one uživaju mir i žive u spoznaju da će jednog dana gledati Boga licem u lice.

Imao sam priliku razgovarati s dušama u Čistilištu. Tražile su me da molim za njih i da ljudima kažem da se mole za njih, tako da što prije odu u Nebo. Kad molimo za te duše one iz zahvalnosti mole zauzvrat za nas, a kad jednom uđu u nebo, njihove će molitve imati još veću snagu zagovora.

Teško mi je opisati ljepotu anđela čuvara. On je blistav i vedar. On je moj stalni pratitelj i pomaže mi u svim mojim službama, posebno u mojoj službi ozdravljanja. Njegovu prisutnost osjećam gdje god da sam išao i zahvalan sam na njegovoj zaštiti u svakodnevnom životu.

Nakon toga me anđeo odveo u nebo gdje smo najprije prošli kroz prostrani bijeli i zasljepljujući tunel. Nikad u životu nisam osjetio takav mir i radost. Zatim se nebo rastvorilo i čuo sam najljepšu glazbu, kakvu nikad prije nisam čuo. Anđeli su pjevali i slavili Boga. Vidio sam sve svece, posebno Blaženu Djevicu Mariju i svetog Josipa, i mnoge posvećene svete biskupe i svećenike koji su blistali poput zvijezda. A kad sam stupio pred Gospodina Isusa, rekao mi je: “Želim da se vratiš u svijet. U svom drugom životu bit ćeš instrument mira i ozdravljenja za moj narod. Otići ćeš u stranu zemlju i govorit ćešstranim jezicima. Sve će ti biti moguće uz moju milost “. Nakon ovih riječi, Blažena Djevica Marija mi je rekla: “Učini sve što ti On kaže. Ja ću ti pomoći u tvojoj službi”.

Riječima ne mogu opisati ljepotu neba. Mir i radost koji ondje vladaju milijun puta nadilaze sve što možemo zamisliti. Naš Gospodin je puno ljepši nego što to može ijedna slika izraziti. Lice mu je blistavo i sjajno i mnogo je ljepše od tisuću izlazećih sunca. Sve što vidimo u svijetu samo je sjena Njegove slave. Blažena Djevica Marija bila je pored Isusa; bila je tako lijepa i blistava. Nijedna slika koju vidimo na ovom svijetu ne može se usporediti s njenom stvarnom ljepotom. Nebo je naš pravi dom, svi smo stvoreni za nebo i da zauvijek uživamo u Bogu. Nakon toga sam se u svijet vratio zajedno sa svojim anđelom čuvarom.

Dok mi je tijelo bilo u bolnici, liječnik je obavio sve pretrage te me je konačno proglasio mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Moja je obitelj obaviještena i budući da su bili daleko, bolničko osoblje je odlučilo staviti moje truplo u mrtvačnicu. Kako bolnica nije imala klima uređaje, bojali su se da bi se tijelo moglo brzo početi raspadati. Dok su premještali moje mrtvo tijelo u mrtvačnicu, duša mi se vratila u tijelo. Osjetio sam strašnu bol zbog brojnih rana i prijeloma kostiju. Počeo sam vikati i tada se bolničko osoblje prestrašilo i razbježalo vičući u strahu. Jedna od sestara prišla je liječniku i rekla mu: “truplo viče”. Pregledali su moje tijelo i ustanovili da sam živ. Zatim je dodao: “Svećenik je živ, to je čudo, vratite ga natrag u bolnicu”.

U bolnici su mi dali transfuziju te sam odveden na kirurgiju kako bi mi operirali slomljene kosti. Imao sam slomljenu donju čeljust, rebra, zdjeličnu kost, zapešća i desnu nogu. Nakon dva mjeseca otpušten sam iz bolnice, ali moj liječnik ortoped rekao je da više nikada neću moći hodati. Tada sam mu rekao: “Gospodin koji me je vratio u život i poslao me natrag u svijet, On će me izliječiti”.

Po povratku kući svi smo se molili za čudo. Mjesec dana poslije kad su svi gipsevi bili skinuti nisam se i dalje mogao pomaknuti. Ali jednog dana dok sam se molio, osjetio sam strašnu bol u predjelu zdjelice. Nakon kratkog vremena bol je potpuno nestala i čuo sam glas kako mi govori: “Ozdravio si. Ustani i hodaj”. Osjetio sam mir i iscjeljujuću snagu u svom tijelu. Odmah sam ustao i prohodao. Slavio sam Boga i zahvaljivao mu na čudu.

Otišao sam k svom liječniku s vijestima o mojem ozdravljenju i on je ostao zadivljen viđenim. Rekao je: “Vaš Bog je pravi Bog. Moram slijediti vašeg Boga”. Liječnik je bio hinduist i tražio je da ga poučim o vjeri naše Crkve. Nakon proučavanja katoličke vjere, krstio sam ga i postao je katolik.

Slijedeći upute svog anđela čuvara, došao sam u SAD 10. studenog 1986. kao svećenik misionar. Uz biskupovo odobrenje i dozvolu da mogu voditi službu koju mi je Gospodin namijenio s ljudima širom svijeta, umirovljen sam i imam više slobode da budem s vjernicima .

Uz to, nekoliko puta tijekom godine provodim posebnu službu za ozdravljenje obiteljskog stabla, u kojoj se posljedice grijeha predaka blokiraju i osoba prima potpuno iscijeljenje. Sveto Pismo kaže da posljedice obiteljskih grijeha mogu trajati tri do pet generacija (Knjiga Izlaska, 34:7). Dakle, u mnogim slučajevima nam je potrebno generacijsko iscijeljenje. Liječnici i lijekovi ne pomažu u liječenju određenih bolesti uzrokovanih našim obiteljskim stablom.

Za vrijeme službe ozdravljenja, mnogi se odmaraju u duhu pred Presvetim Sakramentom, a neki doživljavaju obnovu duše i i tjelesno ozdravljenje.

Prevela Erika Radovic/Rastimo u vjeri
/Medjugorje-info.com/ frmaniyangathealingministry.com

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved