Connect with us

Vijesti

Svetkovina Presvetog Srca Isusova – danas, 19. lipnja

Published

on

Svetkovinom Presvetoga Srca Isusova Crkva stavlja pred nas, nama na razmatranje – koje donosi prof.dr. don Mladen Parlov, otajstvo srca Božjega koje je prepuno ljubavi prema čovjeku.

Bog ljubi čovjeka, stalo mu je do čovjeka; toliko mu je stalo do čovjeka da je i sam odlučio postati čovjekom kako bi svoju ljubav iskazao i živio do kraja. Božja neshvatljiva ljubav prema čovjeku ne uzmiče pred nezahvalnošću, ne sustaje čak ni kad je odbacuju. Bog ljubi do kraja. Sveti je Ivan zapisao „kako je Bog tako ljubio svijet da je poslao svoga jedinorođenoga Sina na svijet ne da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“ (Iv 3,16-17).

Poslani Sin Jedinorođenac preuzima na sebe sudbinu odbačene, razorene ljubavi, kako bi kroz vlastito predanje, vlastiti usud, porazio moć grijeha, zla i smrti; kako bi izbavio čovjeka iz ropstva grijeha te mu povratio dostojanstvo Božjeg djeteta. Isus je svoje ljubio do kraja. Simbol te ljubavi do kraja, do smrti na križu, Kristov je probodeni bok: „Jedan od vojnika – piše sveti Ivan – kopljem mu probode bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19,34).

Znamo kako krv i voda simboliziraju krštenje i euharistiju: dva temeljna sakramenta, dva temeljna otajstva po kojima se Crkva rađa, preporađa, hrani, živi i opstaje. Ne samo ta dva, nego svih sedam sakramenata, sve milosti i darovi koje nam je dobri Otac nebeski namijenio proizlaze, teku iz probodenog Srca Isusova, iz njegove preobilne ljubavi prema nama. Ako se na licu Isusovu očituje lice nebeskog Oca, tada je jasno kako i u Srcu Isusovu kuca Srce Očevo, prepuno ljubavi i samilosti prema svojoj djeci. To je srce Evanđelja!

Isusovo probodeno srce predstavlja jezgru, bit samoga kršćanstva. Naime, u Kristu nam je objavljena i darovana „Radosna vijest“, tj. novost Evanđelja. „Radosna vijest“ glasi kako nas Božja ljubav zahvaća te nam već ovdje na zemlji omogućuje predokus vječnosti, već imamo zalog, prvinu onoga čemu se nadamo i čemu stremimo. Pavao će tu istinu izraziti riječima: „Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni – te nas zajedno s njime uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu“ (Ef 2,4-6). Biti u Kristu znači već biti u nebu. Kristovo otvoreno srce su otvorena vrata, otvoreni novi životonosni put u svetinju nad svetinjama, tj. u sam božanski život, kako veli poslanica Hebrejima (usp. Heb 10,20). Kristovo božansko srce poziva naše srce da iziđe iz sebe, da napusti svoje ljudske, zemaljske sigurnosti i planove te da se uzda u njega, da slijedi njegov primjer, da po njegovu primjeru i mi od nas samih učinimo dar za braću i sestre s kojima dijelimo ovaj život.

U Starome zavjetu Božje se srce spominje dvadeset i šest puta. Ono je organ Božje volje, organ po kojemu Bog prosuđuje čovjeka. U svom srcu Bog osjeća bol zbog grijehȃ što ih čini Izabrani narod. I kada dopušta kaznu za počinjene grijehe Božje je srce ožalošćeno, ono je nemirno. Taj nemir Božjeg srca, ispunjena ljubavlju prema čovjeku, na dramatičan način izražava prorok Hošea: „Kako bih te mogao predati Izraele?… Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: neću više gnjevu dati maha“ (Hoš 11,8-9). Grijesi naroda zaslužuju kaznu ili, bolje reći, po grijesima narod ostaje bez Božje zaštite i pomoći, predan u ropstvo ne samo nutarnjih neprijatelja (zla i grijeha), nego i izvanjskih koji ga tlače i pritišću. No, Bog ne može mirno gledati sudbinu naroda, nesposobna da bude vjeran savezu koji je sklopio sa svojim Bogom. U Božjem srcu plamti ljubav prema narodu. Milosrdna Božja ljubav odnosi pobjedu nad njegovom nedodirljivom i nedirnutom pravednošću.

Pogled na Kristov probodeni bok, na njegovo Presveto Srce pomaže nam shvatiti kako to Božja pravednost ostaje nedodirnuta. Umjesto kažnjavanja zla i grijeha, Krist na sebe uzima grijehe svijeta, na sebe uzima patnju koja je grijehom prouzročena. Sam Bog na sebe uzima sudbinu razrušene ljubavi, zauzima mjesto grješnika te time oslobađa prostor, mjesto za ljude i to ne samo za Izrael, nego za čitavo čovječanstvo. Svi su pozvani u njegovo očinsko Srce, u njegove stanove. Kristovo probodeno srce kao da je ispunjenje Hošeina proročanstva o „uznemirenu srcu“ koje svoju pravednost preokreće u sućut te tako i dalje ostaje pravedan. Bog nas po svome Sinu opravdava na način da nam naše grijehe oprašta. Sin na sebe uzima situaciju otuđenja, udaljavanja od Boga kao posljedicu grijeha svijeta koje je uzeo na sebe. Pavao će napisati kako nas Krist „otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom“ (Gal 3,13).

Presveto Srce Isusovo simbol je neizrecive ljubavi kojom nas je Bog uzljubio, kojom smo spašeni i posvećeni. Kristovo Srce, predano iz ljubavi prema nama, okreće našu ljudsku logiku, našu ljudsku računicu koja sve ravna prema sebi, prema svome interesu i računici. Naše ljudsko srce kuca kako bismo ostali na životu, kako bismo živjeli; srce kuca kako bismo preživjeli. Isusovo Srce preokreće ovu logiku samoodržanja u logiku samopredanja. Presveto Srce spašava svijet darivajući se, otvarajući se, primajući u sebe cjelokupnu ljudsku stvarnost kako bi je preobrazilo i otkupilo. Božansko nas Srce spašava na način darivanja. Eto zato je

Presveto Srce Isusovo u središtu kršćanstva, a trebalo bi biti u središtu života svakog kršćanina. Gledajući na Presveto Srce Isusovo učimo kako valja srce proširiti na način da u njega stanemo ne samo mi sami nego i oni koje ljubimo, naše obitelji i prijatelji, oni koje tek poznajemo pa čak i oni nama nepoznati. O širini našega srca ovisit će i naša bliskost s Gospodinom Isusom, tj. suobličenost našega srca Srcu njegovu. Srce traži srce. Valja nam se oduprijeti tjeskobom pokušaju samoodržanja te stupiti u logiku predanja te u sjedinjenju s božanskim Srcem pronaći puninu ljubavi koja je jedina vječna, koja spašava i drži svijet.

Don Mladen Parlov

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved