Kod nas je stanje po staroj rimskoj: kruha i igara! Suradnja Vlade i Predsjednika Republike je ustavna obaveza, a nje nema. U pravim demokracijama nastala bi ustavna kriza. U Lijepoj našoj “sudije” se ne drže zakona k’o pijani plota. Ustavna kriza… ha, ha, ha! Samo nek’ se oni verbalno nadmudruju, bar nas to uveseljava! Reflektori su upereni i u kazalište “Kerempuh”, bivši i sadašnji “Jazavac”.

I dok se dva predsjednika na dva brda međusobno časte uvredama, u Lijepoj našoj caruje Lepa Brena. U “Kerempuh” se sjatila jugo elita, na čelu s “visokim” gostima Stipom Mesićem i Budom Lončarom. Kaže naš “visoki” gost Mesić: “Ona nikada nije gledala granice”. Tačno, Stipe! Kad je oblačila četničku i JNA uniformu i prelazila granice u vojnim jeep-ovima da digne moral svojima, tada je granice nisu dekoncentrirale. Organizirati, ugošćavati i pljeskati pevaljki koja je pjevala agresorskim krvnicima dok su klali i ubijali na Ovčari, u Lovasu, Voćinu, Srebrenici itd., doista može samo netko tko pripada tzv. “srpskom svetu” i takvoj “kulturi”.

Buljeći prema Beogradu i Srbiji, jugo-nostalgirači su dobili neizlječivi politički konjunktivitis

Ivica Granić nije siguran tko je autor fine, produhovljene uzrečice: “Kad čujem riječ kultura, odmah se hvatam za pištolj”. Sumnja pada na Ždanova, Hermana Goringa, Hansa Johsta, možda i Titu. No, autor je po svemu sudeći Joseph Goebbels, nacistički monstrum koji je u zadnjim danima rata otrovao svoje šestero djece prije nego su on i supruga Magda izvršili samoubojstvo.

U današnje vrijeme u idiličnu RH-demokraciju dolazi Lepa Brena i diže na rahitične noge jugo-nostalgičare, orijunaše, partizane i sve ostale koji organski i anorganski mrze hrvatsku državu. Buljeći prema Beogradu i Srbiji dobili su neizlječivi politički konjunktivitis.

I nemojte sumnjati u tvrdnje da bi Lepa Brena, Bajaga i njihove cajke mogli puniti zagrebačku Arenu do vrha punih mjesec dana. Zamislite samo kad voljeni i popularni Bajaga zagrmi: “Ide vojska srpska sve da vas smrska!” kako to godi ušima nabrojene jugo-elite. Pulski gradonačelnik koji je zabranio “cajke” okreće se na tihoj vatri. Za naše ljevičarske medije nema nikakve veze što je riječ o istom gradu koji je zabranio nastup pjevača koji je ratovao za Hrvatsku i puškom i gitarom – Thompsona.

Jugoslavenska udružena ljevica uzela je pendrek u ruke

Jugoslavenska udružena ljevica uzela je pendrek u ruke. Za sada samo lamata zrakom oko sebe. Užasno ih smetaju muškarci koji mole na trgovima. Hajde, to što mole, ali oni još i kleče pa mole. Mole tiho da ih Smojini nasljednici ne mogu odcinkati DORH-u kako, ne daj Bože, potiču narod na terorizam. Jugo-mutanti vladaju medijskim prostorom pod financijskom kontrolom iz Srbije.

Saša Broz blago savjetuje “molitelje” neka kleče u svojoj kući. K’o kaže da ne kleče? Tu vrijede “ženska prava”. Saša je svojedobno izjavila kako joj ime Saša nije nimalo koristilo u glumačkoj karijeri. Ja joj vjerujem. Oni koji tvrde drugačije, “za-pravo” su u “krivu”.

Fred Matić postao je “tata-mata” za abortuse. Pada mi na pamet Charles Baudelair i njegova misao “Nema strašnije opačine nego činiti zlo iz gluposti”.

Vraćam se na Staljina čiju godišnjicu smrti “slave” 5. ožujka. Željko Glasnović nas podsjeća na demokratski tolerantnu JNA poeziju:”Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest’, k’o drugačije kaže, taj kleveće i laže, i osjetiti će našu pest”.

Javljaju iz Nizozemske kako će četvrt crvenih svjetiljki u Amsterdamu morati malo prigušiti svjetla. Zato su prostituciju potpuno legalizirali. To je dobro jer će kurve rata iz ukrajinskog rata moći slobodno štajgati pred Haaškim sudom.

Danas, kad smo trebali ideološki i kulturno napredovati, vremena su još čudnija

Bojana Radović je pomalo razočarana i sjetna pa kaže: “U Kazalištu Komedija postavljeno je ‘Velo misto”. U Večernjakovoj rubrici “Kultura” naslov: “Miljenko Smoje nije zaslužio ovu predstavu”. Ni ovu, ni bilo koju. Sad kad je ovaj milicijski doušnik, jugović i orijunaš postavljen na daske Komedije, logično je da iza njega slijede Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Vedrana Rudan… Čudna su ova naša vremena. Ovo kmečanje Bojane Radović objavljeno je u rubrici “Kultura 45”. Baš takva je i bila kultura 1945. g. A danas, kad smo trebali ideološki i kulturno napredovati za koji 75 godina, vremena su još čudnija. Da je tome tako svjedoči i ovaj tekst mog prijatelja na fejsu:

“Danas imamo:
Telefon bez tipki…
Kruh bez motike…
Pivo bez alkohola..
Djecu bez spola…
Cigarete bez nikotina…
Kavu bez kofeina…
Zimu bez snijega…
Ljeto bez sunca…
Veze bez ljubavi…
Brak bez obaveza…
Ljude bez mozga…”.

Cinici tvrde kako policija u Zagrebu ne proganja maloljetne prosjake da njihovi roditelji ne bi ostali bez hranitelja.

Slobodan Prosperov Novak dao je opširni intervju Hrvatskom tjedniku Ivice Marijačića. Svi bi ga trebali potpisati. Nema dnevnog lista, tjednika, ni TV programa s nacionalnom koncesijom koji će dati prostor stavovima i razmišljanju vrhunskog hrvatskog intelektualca, osim Marijačića i Hrvatskog tjednika. Za tzv. mainstream medije ovo je doba Vedrane Rudan, Tomića, Dežulovića, Gere, Puhovskog, Lalića, Macana… S.P. Novak hrabro i argumentirano poziva: “Kucnuo je čas da se Hrvatska suprostavi nasilju kvislinga i nedotupanih pojedinaca kao što su Goldstein, Klasić, Jakovina… kojima je lov na hrvatske pozdrave i velikane najmiliji posao”.

Nekažnjeno krivotvorenje povijesti

Potom nastavlja: “Pogani ljudi brišu nazive ulica po Bonifačiću, Makancu ili Lukasu… U zemlji koja ima problem da ulicu dade pokojnom Zvonku Bušiću i u kojoj postaje zabranjeno spomenuti čistu žrtvu haaškog uznika Slobodana Praljka.

Umjesto hrvatskih imena, oni nude Tita, Kardelja, Milku Planinc i Jakova Blaževića koji su s crvenom knjigom u rukama u smrt i kazamate slali hrvatske rodoljube, književnike, političare, znanstvenike i studente…. Plenkovićevi dvorski savjetnici, tajni i javni, Granić, Kusić, Lončar nekažnjeno krivotvore povijest.

Mate Granić u TV seriji tvrdi da je on napisao glavni dokument o Oluji, a Tuđman samo ispravio par gramatičkih pogrešaka. Jedva čekam vrijeme u kojem će živjeti neki drugi ljudi koji neće vjerovati tom čovjeku koji laže u lice cijeloj naciji”.

Hm, ne treba previše vjerovati u skori dolazak takvog vremena, pa ni MATE-matičkom geniju koji je izmislio formulu: “Pola meni, pola tebi, pola Bagi”. E, moj Einstein, gdje si ti zaostao u svojim bespućima opće i posebne teorije relativnosti.

Mi danas imamo Agenciju za regulaciju plime i oseke. MATE-matički provjereno.

Izgubiš li navijače, izgubio si i klub

Završena je Dinamova skupština. Očekivano je bila burna, pa i preburna. Pobjeda ili pirova pobjeda? Koga? Nevažno. Dalje ide onaj ili oni koji ima(ju) iza sebe puk i navijače. U ovom slučaju BBB.

Klub čine oni koji i po zimi, i po vrućini, i po kiši, i po oluji dolaze navijati, bodriti svoje i veseliti se ili tugovati s klubom. To su uobičajeno oni koji nikada ne uđu u “svečanu ložu” gdje se piju birana vina, pršut, jedu rafinirani sirevi i olajavaju igrači i treneri dok se sklapaju lažna prijateljstva i tajni biznisi.

BBB su prošli četvrtak rekli svoje pa je tako na kraju i bilo. Oni koji ne osjete bilo BBB-sa, Torcide… ti u pravilu gube. To pravilo je nepisani zakon, i to ne samo u Hrvatskoj. Koliko je to dobro ili loše za klubove, e  to je druga priča. Ali izgubiš li navijače, izgubio si i klub. To je istinski vox populi…

Stara je istina da vlast od naroda pravi budale, ali je narod prvi počeo, kad je od budala napravio vlast.

Moj frend Marcel Holjevac i dalje analitički secira aferu D.R. Kongo. Boli njega ona stvar za Dinamovu skupštinu.

Nazvao me u prošli petak i sve mi objasnio, a ja za divno čudo shvatio. Kaže mi Marcel: “Da se ne lažemo zašto Hrvati masovno idu po djecu baš u Kongo? Iz posve istog razloga iz kojeg masovno idu po diplome u Bosnu. Najjači razlog je ‘procedura’ posvajanja u Hrvatskoj koja predugo traje”. Pa i studij medicine dugo traje, zar ne?

Šest godina, plus stažiranje, plus specijalizacija, plus subspecijalizacija, a onda radiš cijeli život u čovjeka nedostojnim zdravstvenim uvjetima naših bolnica za pravu siću u odnosu na majstore, kuhare, kontrolore… Nije li onda normalno da si odeš na Arizonu po diplomu medicine? Baš kao ona četiri para po djecu u Kongo.

Vrijedno je citirati jednu Marcelovu otrovnu misao za koju do sada nema protuotvorva: “Brojni osvajači, okupatori i komšije dođoše i prođoše zemljom Hrvatskom, ali je narod ostao. Na kraju dođoše domoljubi i narod ode”.

Da je Tuđman htio po-dijeliti Bosnu škarama, tvrde oni koji su je po-dijelili makazama.

‘Ako Putin pobjedi, bit će mora za svih’

Nebojša Zelenović je poslanik u skupštini Srbije. Jedan od komšija kojeg smo zvali “dođoš”. Nebojša ima bujnu maštu kao, uostalom, svi naši komšije. On se krsti s tri prsta i pita svakog kog sretne “jel bre, zašto Srbija nema ratnu mornaricu? Nerazumno je da najveća zemlja u regionu nema ratnu mornaricu koja bi doprinela stabilnosti Sredozemnog mora”.

Ivan Hrstić je nad tim pitanjem postao zajedljiv i nefleksibilan pa piše: “Srbija odma’ da zahteva mornaricu! I svoj procent od VI flote. Naravno i izvoz na more. Oćel’ deo Sevastopolja ili Vladivostoka? Šibenika ili Tivta? Oćel’ Petra Krešimira il’ Dmitra Zvonimira? Oćel’ Kuznjecova il’ Enterprise?…”. Međutim, narodni poslanik Nebojša siguran je, ako Putin pobjedi, bit će mora za svih, a Vučić će u novi posjet Glini doći na srpskom nosaču avijuna. Pa nek’ se onda ustaše i dalje zaje**vaju s nami…

Imperator ima na dvoru dvorsku ludu, a na moru morsku ludu….

Zanimljiva je polemika uskrsnula u Jutarnjem od 11. ožujka ove godine. Ivan Ugrin, novinar Slobodne Dalmacije se, kao i veliki broj novinarskih trudbenika, bavio u svojim tekstovima nadbiskupom Kutlešom.

Analizirao je, još dok Kutleša nije bio bimenovan nadbiskupom, navija li za Hajduk ili Dinamo, kakav je njegov stav prema Međugorju (sličan onom bivšeg hercegovačkog ordinarija Ratka Perića), s obzirom na to da je papa Franjo “radikalno promijenio kurs prema tom hercegovačkom svetištu”.

Tek sada je skužio do kraja da nastupa s ustaških pozicija

Kako piše već godinama uglavnom o vjerskim temama u Slobodnoj, Ugrin je zanimljiv vjernicima.

Međutim, odjednom je postao jako zanimljiv i čuvaru “tekovina JNA, bratstva i jedinstva” legendarnom Jurici Pavičiću. U svom nedavnom tekstu u kojem vodi još jednu od “neprijateljskih ofanziva”, uvrijeđeni partizan Jurica denuncirao je Ugrina kao osobu “blisku crkvenoj proustaškoj desnici”(?) Jurica kuži sve pa i vjerska pitanja. A Ugrin mu je već odavno bio sumnjiv, a tek sada je skužio do kraja da nastupa s ustaških pozicija kad nije ispjevao panegirike novom nadbiskupu samo zato jer ga je imenovao Vatikan i lijevi Papa kojeg komunjare baš vole.

Uostalom, znano je u javnosti, a napose među vjernicima, tko su Jurica Pavičić, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, a  tko je Ivan Ugrin.

Vlasnik i Slobodne i Jutarnjeg je ista medijska kuća, ali ljevičarski novinarski lobi koji u njoj diktiraju ideološko usmjerenje, imaju partijski zadatak paziti da se poštuje disciplina partije.

Preživjeli i slabo maskirani snajperisti samoupravnog socijalizma vrebaju iz svojih oficirskih novogradnji i spremni su bez milosti demaskirati “proustaše i klerikalce”. Na vječnom su zadatku u svojim redakcijama. Dok jednog lijepog sunčanog dana svi “ustaše” i odoše na srpski pasulj u Split 3….

Ostanu li obje strane na Bliskom istoku nepomirljive, Palestince će njihov “dži-had”, a Izraelce njihov “žid-had” odvesti u zajednički “had”. Taj “had” čeka i naše “čuvare tekovina socijalističke revolucije”…

Zvonimir Hodak/direktno.hr