Vijesti
Tribun.hr: Nevjerojatne činjenice o ropstvu u Americi? Prvi službeni vlasnik robova u Americi bio je crnac!
Ilustracija: Matt Morgan
Osim uobičajenih teza o bijelcima kao vlasnicima robova, malo tko zna neke dublje činjenice o ropstvu u Americi. Na primjer, prvi službeni vlasnik robova u Americi bio je crnac; prvi trgovci robovima bili su Arapi, koji su mnogo prije nego što su Europljani kročili u Afriku, odvodili crne robove u arapske zemlje; osnivač južnjačke države Georgije zabranio je i ropstvo i Afrikance u toj državi; veliki broj „slobodnih crnaca“ imali su crne robove; manje od pet posto američkih obitelji imalo je robove prije Građanskog rata.
To su samo neke od bitnih činjenica koje moderna povijest ne spominje iz „bog zna kojih razloga“, ali činjenice su tu da bi se o njima otvoreno govorilo iako nerijetko sama takva diskusija biva zabranjena ponovno iz ‘čudnih razloga.“ – donosi Tribun.hr, kojeg dio prenosimo.
Anthony Johnson – prvi službeni vlasnik robova
Da se vratimo na činjenice, prva među njima je ta da je prvi službeni vlasnik robova u Americi bio čovjek porijeklom iz Angole, koji je usvojio „zapadnjačko“ ime Anthony Johnson. On je naime također bio prodan trgovcima robova 1621., od strane neprijateljskog plemena u njegovoj rodnoj Africi. Nakon toga registriran je kao „Antonio, crnac“ u službenim zapisima tadašnje Kolonije Virginia. Po dolasku u Ameriku, radio je za bijelog farmera kao ugovorni sluga.
Prije 1654., svi Afrikanci u trinaest tadašnjih kolonija držani su u dužničkom ropstvu te su pušteni nakon isteka ugovora i dodijeljena im je zemlja za obrađivanje, kao i potrebna oprema. Jednako tako i Johnson je kasnije dobio u vlasništvo veći komad parcele nakon što mu je istekao ugovor. Koristeći vještine koje je stekao za vrijeme svog „ropstva“, Johnson je ubrzo postao prilično uspješan.
Do 1651., Johnosn je imao pet ugovornih sluga. Godine 1664., na sud u Virginiji, donio je slučaj u kojem je osporavao tužbu koju je podigao jedan od njegovih slugu, crnac koji je usvojio ime John Casor. Johnson je dobio parnicu te je Casor morao ostati njegov sluga do smrti. Casor je samim time postao prvi službeni i pravi rob u Americi.
Unatoč tome što su svoje vlastite sunarodnjake u Africi prodavala razna tamošnja suparnička plemena, danas još uvijek slušamo o tome da su bijelci „započeli s ropstvom.“ Međutim, ovaj stereotip još više se raspada pod činjenicom da je s trgovinom robova započeo netko sasvim drugi.
Prije Europljana, bijahu Arapi
Trans-atlantska trgovina robljem započela je stotinama godina nakon arapske trgovine robljem. Naime, Arapi su oko 600 godina prije Europljana već harali Afrikom, ponajviše istočnim dijelovima. Tako je i arapska trgovina robljem trajala od oko 650. godine, pa sve 1900. Procijenjuje se da je najmanje 18 milijuna Afrikanaca bilo porobljeno od strane arapskih trgovaca robljem, a također se spominje i oko milijun Europljana koji su također u istom periodu završili u arapskom ropstvu.
Kroz arapsku trgovinu robovima, Afrikanci su se izvozili u regije diljem Bliskog istoka, pa sve do Indije, dok su Europljani uglavnom bivali zarobljeni na masovnim osvajanjima u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Britaniji i Irskoj. Ova osvajanja najčešće su dolazila iz smjera sjeverne Afrike. Tijekom invazije Osmanlija, još više je Europljana završilo u ropstvu, ali njihov točan broj ostao je nepoznat.
Arapska trgovina robljem, kako crncima, tako i bijelcima, kud i kamo je dugotrajnija od trans-atlantske trgovine robovima, međutim, danas i dalje rijetko gdje možemo o tome javno čuti. Nekih naznaka za „reparacije“ iz arapskog svijeta, nema ni traga.
Georgia i zabrana ropstva
Britanski general James Oglethorpe (1696. – 1785.), osnovao je koloniju Georgiju 1732. Od samog početka, Oglethorpe se pobrinuo da robovlasništvo bude zabranjeno u koloniji, ali je također time i Afrikancima zabranjen ulazak u koloniju. Osnivač kolonije također je zabranio uvođenje rimokatoličke religije u koloniju, kao i posjedovanje prevelike količine zemlja, s ciljem da se uklone klasne razlike.
Tek nakon što je Oglethorpe napustio koloniju 1750., uklonjena je zabrana ropstva.
Crnci – robovlasnici
Mnogi crnci u vlasništvu su držali crne robove; zapravo, u brojkama koje su nesrazmjerne njihovoj zastupljenosti u društvu.
Godine 1830., četiri slobodna crnca bili su vlasnici 10 ili više robova u Južnoj Karolini; osam robovlasnika posjedovalo je 30 ili više crnaca.
Prema saveznim popisima, dana 1. lipnja 1860., približno 4,5 milijuna crnaca živjelo je u SAD-u, a manje od 4 milijuna živjelo ih je u južnim državama, gdje je robovlasništvo još bilo na snazi.
Od crnaca koji su živjeli na Jugu, 261.988 nisu bili robovi. Od tog broja, 10.689 živjelo je u New Orleansu. John Hope Franklin, profesor na sveučilištu Duke, zabilježio je da je u New Orleansu živjelo preko 3000 crnaca robovlasnika.
Godine 1860., najmanje šest crnaca u Louisiani u svom vlasništvu imalo je 65 ili više robova. Najveći broj, 152 roba, posjedovala je Widow C. Richards zajedno sa svojim sinom P. C. Richardsom, koji je imao veliku plantažu šećerne trske.
Još jedan crnački robovlasnički magnat, s preko 100 robova, bio je Antoine DuBuclet, vlasnik šećerne plantaže čija je vrijednost u to doba iznosila oko 264.000 dolara.
U gradu Charlestonu, u Južnoj Karolini, godine 1860., 125 slobodnih crnaca držalo je robove u svom vlasništvu; šestorica njih posjedovala su 10 ili više robova.
Bijelci – robovlasnici
Godine 1860., vrlo mala manjina bijelaca imala je robove. Prema popisu stanovnika te poslijednje godine prije Građanskog rata, oko 27 milijuna bijelaca živjelo je u zemlji. Oko osam milijuna njih živjelo je na imanjima koja su imala robove.
Popis stanovništva također je utvrdio da je manje od 385.000 ljudi imalo robove. Čak i ako su svi robovlasnici bili bijelci, to bi značilo tek da je 1,4 posto bijelaca imalo robove.
Ako je vjerovati ovim brojkama, zaključak je da su crnci, oni oslobođeni, također u velikom broju postajali robovlasnici te nisu marili za to što svoje dojučerašnje „zemljake“ tretiraju kao robove. Oko 28 posto slobodnih crnaca bili su robovlasnici, nasuprot 1,4 posto bijelaca, koji su tada živjeli u Americi. Brojke su to koje bi svaku razumnu osobu natjerale na malo razmišljanja.
Robovlasništvo je svakako nečovječan postupak i ovim člankom ne želi se opravdavati takav nehumani čin. Ono što je bitnije ukazati jest to da povijest ima dvije, a nekad i više strana, od kojih se nerijetko u medijima koristi ona koja izgleda mnogo dramatičnija ili tragičnija, od one kakva možda doista jest. Upravo zbog te činjenice, sloboda istraživanja povijesnih događaja, na kojima se nerijetko i danas temelje neki društveni procesi, od presudnog je značaja za budućnost. (Tribun.hr)
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti4 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!