Istaknuto
Udruga KRIŽ slijedi ideju istarskih narodnjaka u očuvanju hrvatskog i kršćanskog identiteta Istre
Mlada, volonterska i nepolitička udruga Križ osnovana je 2022. godine usprkos preprekama i nesklonosti administrativnih struktura.
Udruga je osnovana sa ciljem promicanja kršćanskih vrijednosti i načela. Sa tim ciljem organizira tribine sa socijalnim, povijesnim, kulturnim i duhovnim temama.
Organizira obilježavanje značajnih kulturno-povijesnih događaja, hodočašća , humanitarne akcije, surađuje sa sličnim udrugama i dr.
Udruga KRIŽ nastavlja tradiciju Istarskih narodnjaka koji su u vrijeme narodnog preporoda krajem 19. i početkom 20. stoljeća bili istaknuti pojedinci, često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i kao intelektualci i svećenici djelovali među istarskim Hrvatima na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova politička, gospodarska i kulturna prava.
U razdoblju između dva svjetska rata narodnjaci su podnijeli najveći teret otpora prema talijanskom fašizmu. Sa svećenicima su širili knjige i publikacije Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem ( to je bila specijalnost talijanskih fašista) i odvođeni u talijanske logore na jug Italije ili na Siciliju.
Tijekom 2. svj. rata KPJ je nastojala okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkom ideologijom, a i zbog povezanosti sa svećenstvom bili zlostavljani i zatvarani . Mnoge su komunističke vlasti ubili i bacili u fojbe gdje im se izgubio svaki trag (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.)
U samostalnoj državi Hrvatskoj suočeni smo sa IDS-ovom politikom istrijanstva i talijanizacije, što je izravno negiranje većinskog hrvatskog naroda u Istri. Ono što Mussolini nije uspio silom to je IDS sproveo u miru preko Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena postojanja hrvatskog naroda u Istri.
„Iz tradicije rastemo, u njoj opstajemo i u njoj uspravni živimo“, rekao je akademik Josip Bratulić.
Upravo iz tradicije naših predaka nastala je i udruga KRIŽ!
1.Prvo predstavljanje Udruge bilo je na misi polnoćki u Mutvoranu na Badnjak 2022.godine pred našim Proštinarima, od kuda potječe većina osnivača.
Primarni cilj Udruge je vraćanje KRIŽA na KRIŽ, na postojeći temelj na kojem je uklesan tekst „ župljani 1918“ koji je ostao nakon rušenja Križa.
Kameni križ postavili su župljani u znak zahvalnosti Bogu što su se živi vratili iz internacije iz unutrašnjosti Monarhije, gdje ih je austro-ugarska vlast bila odvezla u stočnim vagonima 1915. godine zbog straha od invazije sila Antante na jug Istre!
Od oko 60 000 Istrana iz juga Istre, zbog zime, bolesti i loših uvjeta života njih oko 10 000 pretežno djece, nije se vratilo.
I one koji su se vratili dočekale su devastirane kuće, neobrađena polja i španjolska groznica.
To je bio prisilni egzodus koji je izazvao veliki demografski gubitak stanovništva Istre od kojeg se nije nikada sasvim oporavila, jer je dolaskom Talijana na vlast, uslijedio prvi veliki egzodus hrvatskog naroda iz Istre.
2.Drugo predstavljanje Udruge, bilo je vezano uz predstavljanje knjige Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića u kojoj je dio i o ulozi istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i priključenju matici zemlji Hrvatskoj.
Tom prigodom predstavili smo se široj javnosti putem HR radio , Radio Pula, emisije Tolerancija, urednika i voditelje Elvisa Milete sa gostima: Milan Radošević, Igor Vukić, Tihomir Dujmović i Lili Benčik.
3.Slijedeća prigoda za djelovanje udruge KRIŽ bilo je Stepinčevo 2024. za okupljanja ljudi dobre volje za hodočašće u Krašić, osobito nakon što je javno objavljeno na Hrvatskom Katoličkom radiju da će svečano misno slavlje u subotu 10.veljače 2024.godine predvoditi istarski biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Ideja je tek tada dobila puni smisao, da se hodočašće organizira i kao potpora Istrana štovanom ocu biskupu u miru Ivanu Milovanu.
Sam datum 10. veljače ima višestruko značenje, pogotovo za Istrane:
- Na dan 10.veljače 1960. završio je ovozemni život tada Kardinala Alojzija Stepinca
- 10. veljače 1947.godine potpisan je u Parizu s Italijom Mirovni sporazum kojoj je tadašnjoj FNRJ pripala Istra, Rijeka, Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neki manji otoci, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika, a za grad Trst dogovoreno je kompromisno rješenje, Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica. Granica između Italije i Jugoslavije je konačno definirana tek 1975.godine potpisivanjem Osimskih ugovora.
Dva puna autobusa krenula su rano ujutro sa pjesmom i molitvom iz Pule, a usput su se ukrcali hodočasnici u Pazinu i Lupoglavu, tako da je bila uključena cijela Istra.
U Krašiću je bilo lijepo, čak i toplo vrijeme za godišnje doba, tako da se sveto misno slavlje moglo pratiti izvan crkve. Srdačni su bili susreti hodočasnika iz cijele Hrvatske.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac za nas Hrvate svijetli svetošću nad mračnom politikom manipulacija i laži jugo-komunista i Srpske pravoslavne crkve.
Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.
Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišavanja svih građanskih prava.
19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.
Posljednju svetu misu Bl. Alojzije Stepinac slavio je 7. veljače 1960.godine.
Presuda je poništena tek 22.srpnja 2016.godine.
„Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva“ izjavio sudac Ivan Turudić prigodom poništenja presude.
Za Istrane posebno je zanimljiva informacija da je Bl. Alojzije Stepinac pomogao pri školovanju Bl .Miroslava Bulešića u Rimu.
Na početku misnog slavlja mons. Milovan je rekao: „I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude zahvala.“
Na kraju misnog slavlja mons. Juraj Batelja, postulator kauze bl. Stepinca, posebno je zahvalio mons. Milovanu na doprinosu očuvanja vjere i kršćanskog identiteta Istre i žrtvi koju je njegova obitelj podnijela u vrijeme komunizma, darujući mu bistu bl. Alojzija Stepinca.
Na povratku iz Krašića posjetili smo svetište Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda u Karlovcu
Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.
Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.
4. U nedjelju 18.02 2024 održana je molitva Križnog puta prekrasnim krajolikom parka prirode Gornji Kamenjak.
Staza Križnog puta vodi duž obale i kroz šumu, te netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka, smještenog između naselja Premantura i Volme. Gornji Kamenjak područje je zaštićenog krajobraza, na kojem raste čak 487 različitih biljaka.
Na stazi je 14 postaja na kojima su postavljene figure na temu Križnoga puta teške i do tri tone.
Voditelj projekta stvaranja Križnog puta i autor pet metarskog križa, urešenog hrvatskim pleterom, postavljen na pola puta između Premanture i Volma je Šime Vidulin. Sa Križa puca pogled na sva mjesta Medulinske Riviere okruženog nepreglednim plavetnilom neba i mora.
5. 16. ožujka 2024. u organizaciji Župe Sv. Ivana Krstitelja i udruge Križ hodočastili smo putevima Sv. Antuna u Padovu, Arcellu i Camposanpiero.
Posjetili smo svetište Sv. Leopolda Mandića. Franjevac kapucin (OFMC) – svećenik, mali rastom, a veliki duhom. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.
Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.
16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.
Arcella je mjesto blizu Padove u kojem je umro Sv.Antun. Rođen je kao Fernando Martins de Bulhoes u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, g. 1195. u plemićkoj obitelji, no napustio je lagodan život i otišao u augustinsku opatiju sv. Vinka na rubu grada te sa 25 godina postao svećenik. Međutim, ponukan mučeničkom smrću petorice franjevačkih misionara u Maroku, stupio je g. 1220. u samostan Manje braće u Olivaisu u portugalskoj općini Coimbre uzevši ime Antun. U Asizu je 1221. susreo Franju, osnivača Male braće, koji ga je očarao nastupom i svetim životom, pa je s tim oduševljenjem proputovao Italiju i Francusku, pronoseći radosnu vijest i obraćajući krivovjerce. Godine 1230. vratio se u svoj omiljeni grad Padovu, gdje je nastavio svoj apostolski rad, ali je skrhan bolešću umro sljedeće godine.
“Vidim svojega Gospodina”, bile su tihe posljednje riječi sv. Antuna Padovanskoga izgovorene u skromnoj sobici u petak 13. lipnja 1231. u malenom selu Arcelli nedaleko od Padove, danas njezinoj gradskoj četvrti. Tako je vedro, lagano i smireno u dobi od 36 godina, u nazočnosti brižnoga redovničkoga subrata Luke, završio svoj ovozemaljski život jedan od najomiljenijih pučkih svetaca, zaljubljenik u Krista, svećenik, franjevac, apostol mira i dobrote, zaštitnik potlačenih, skrbnik, tješitelj potrebitih…
Zaključak
Udruga Križ je u svom kratkom djelovanju sve na dobrovoljnoj, volonterskoj bazi uspjela animirati vjernički puk u Istri koji je neprestano medijski izložen negativnim pojavama u društvu, željan druženja, željan dobrote, ljubavi i nade u bolji život!
Sve aktivnosti do sada financirali su članovi udruge Križ. Ovisimo o donacijama!
Račun za uplatu donacija za inicijativu Križ na Križ , jer drugih izvora prihoda udruga Križ nema je:
HR0224070001100297207 KRIŽ, udruga za promicanje kršćanskih vrijednosti
„ Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. Kap po kap donosi slap“ Sv. Marija Tereza
Predsjednik: Vanja Božak, Pavičini 34, Šegotići, Marčana
Tajnik: Liljana Lili Benčik, Mihovilovićeva 6, Pula
Lili Benčik/hrvatskepravice, domoljubni.hr
Istaknuto
Uz čestitku za Dan državnosti
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
Istaknuto
Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Tomislav Tomašević krši Ustav i Zakone RH!
Zastave LGBT ne mogu samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.
A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“
I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“
Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da, on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )
Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?
Nije, to je zastava jednog pokreta!
Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.
Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html
Članak 15.
Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.
Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.
U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.
Članak 18.
Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.
LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Što znači da su člankom 15 i člankom 18 Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.
Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.
Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Što radi MUP? Zar nitko ne štiti Ustav i zakone RH?
Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.
Po Istri su se vijorile IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.
Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov IDS-a, po istarskim gradovima vijore se na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….
Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.
Lili Benčik/hrvatskepravice
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti8 sati ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti5 dana ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna ago
BROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu