Connect with us

Vijesti

Uvod u skolastičku filozofiju

Published

on

Svaki ozbiljan apologetski rad prije ili poslije doći će u susret s mišlju sv. Tome Akvinskoga, anđeoskog naučitelja, koji na neki način objedinjuje nauk svih otaca i naučitelja prije i poslije njega[1]. A kako bismo bili u stanju razumjeti misli i izričaje sv. Tome, nužno je biti upoznat s osnovama skolastičke filozofije i terminologijom koja iz nje proizlazi. U tu svrhu odlučili smo objaviti prijevod ovog kratkog članka koji na sažet način iznosi osnove skolastičke filozofije.

Za dublje proučavanje skolastičke misli i filozofije, čitatelji koji barataju engleskim jezikom upućeni su na daljnju literaturu[2]. U prevođenju ovog teksta korišten je i Rječnik filozofskih pojmova A. Mišića[3].

Slijedi prijevod izvornog članka.

Uvod

Filozofija sv. Tome Akvinskog čudo je srednjeg vijeka i dragulj u kruni katoličke skolastike. Ipak, Akvinčeva filozofija na puno načina predstavlja vrhunac 1600 godina grčke filozofije. Najviše zahvaljujući kršćanskim filozofima toga vremena, Aristotelova filozofija ponovo je otkrivena za vrijeme Srednjeg vijeka, nakon što je od pada Rimskog carstva bila zagubljena gotovo 1200 godina. Aristotelova filozofija dala je sv. Tomi Akvinskom i njegovim suvremenicima alat potreban da dokažu razumnost i racionalno utemeljene katoličke vjere. Ovaj jedinstveni spoj poganske filozofije (Aristotelova filozofija) i objavljene mudrosti (Sveto pismo i nauk Crkve) naziva se skolastička filozofija. Najpoznatiji skolastički filozofski rad je Summa Theologica, rasprava u pet tomova, sv. Tome Akvinskoga. U tom radu, Akvinac koristi nauk Crkve kao odskočnu dasku u istraživanju najdubljih pitanja filozofije.

Aristotelova definicija naravi bića i materije

Budući da se skolastička filozofija oslanja na mnoge principe Aristotelove filozofije, prije nego krenemo studirati skolastičke radove kao što je Summa Theologica, nužno je upoznati aristotelovske principe. Možda najvažniji među njima su pojam bića i razumijevanje onoga od čega se stvari sastoje. U suvremenom načinu razmišljanja odgovor na pitanje kao što je “koja je narav stvari?”, čini se jednostavnim. Od malena smo naučeni da se sve stvari sastoje od atoma, i da su atomi građevne jedinice materije. Suvremeno znanstveno naučavanje drži da je narav čovjeka strogo materijalna: čovjek nije ništa drugo doli materije (koja se sastoji od atoma) i energije. Kako nam znanost može pokazati da atomi zaista postoje (možemo ih vidjeti u elektronskim mikroskopima), i da se sastojimo od molekula na bazi ugljika, vode i elektrolita, čini se razumnim zaključiti da smo samo nakupina atoma i energije. Aristotel, međutim, nije slijedio ovaj način mišljenja. Iako su neki od njegovih suvremenika vjerovali da je konačni temelj bića atomistički, Aristotel je smatrao da je pogrešno reći da je biće definirano samo sumom njegovih dijelova. Razlog zbog kojeg je atomistička teorija pogrešna je u tome da supstancijalna forma materije ili bića ne može biti locirana ni u jednom dijelu supstancije (kao što su atomi, subatomske čestice, kvarkovi, itd.). Naprotiv, dijelovi kao što su atomi pridijevaju se već postojećoj supstanciji. Drugim riječima, nešto mora biti temelj materijalnih stvari, i jednostavna dioba materije u sve manje i manje čestice ne omogućuje nam definirati narav materijalne stvari.

Prema tome, ako želimo razumjeti što stvar jest u filozofskom smislu, moramo ju definirati kao cjelinu prije nego joj pridjenemo dijelove i kvantitetu. Aristotel je smatrao da kada postavimo pitanje “od čega se stvar sastoji?” ili “koja je narav bića ili stvari?”, odgovor leži u supstanciji te stvari. Supstancija je filozofski pojam koji je definiran kao primarno načelo bitka. Sve stvari se sastoje od supstancije. Temelj stvarnosti dakle leži u supstancijama. Atomi i druge čestice su stvarne, ali one su ipak samo dio cjeline. To je razlog zbog kojeg supstancija nije imaginarni, već racionalni pojam. To znači da u našoj mašti ne možemo zamisliti što je supstancija; kako bismo ju razumjeli, moramo se osloniti na razum i logiku.

Kao dodatak primarnom načelu bitka, supstanciji, sve stvari imaju sekundarna načela bitka, koje nazivamo akcidenti. Akcidenti su one stvari koji nam omogućavaju da zamislimo biće ili stvar. Akcidenti su usko povezani u supstanciji i daju joj fizikalna svojstva. Aristotel je definirao deset kategorija bitka koje nam omogućuju da odgovorimo na pitanje “od čega se biće ili stvar sastoji?”.
Deset kategorija bitka

1. Supstancija – supstancija je primarno načelo bitka i ona definira što biće jest. Supstancija je temelj stvarnosti i ne može biti zamišljena u umu bez da se istovremeno ne zamisle akcidenti koji su vezani za supstanciju.

Ostale kategorije bitka su akcidenti: sekundarna načela bitka.

2. Kvantiteta – kvantiteta (kolikoća) nam omogućuje definirati dijelove u supstanciji. Na primjer, mačka ima dva uha, dva oka i mnoštvo atoma u genetskom materijalu.
3. Kvaliteta – kvaliteta (kakvoća) je opisni pojam kao npr. mekoća ili smeđe oči u mačke.
4. Relacija – relacija (odnos) određuje relativno stanje između dva predmeta. Na primjer, da mačka A ima istu boju kao mačka B.
5. Akcija  akcija (djelovanje) subjekta je također akcident. Akcija ne znači nužno gibanje ili promjenu. Npr., “mačka mirno sjedi” je valjani akcijski akcident mačke.
6. Pasija  U filozofskom smislu pasija (trpnja) je definirana kao promjena. Na primjer, možemo reći da je proces starenja mačke pasija.
7. Lokacija  Lokacija (mjesto) je također akcident. Na primjer, možemo reći da je akcident mačke da sjedi na naslonu kauča.
8. Položaj  Položaj određuje prostornu orijentaciju subjekta. Npr., možemo reći da mačka sjedi sa sve četiri noge na podu i da joj se rep miče.
9. Temporalnost  Temporalnost (vrijeme) je pridjeljivanje vremena subjektu. Na primjer, mačka je stara sedam godina.
10. Stanje – Stanje (posjedovanje) označava promjenu u subjektu koje nam omogućuje da ga identificiramo u odnosu na druge subjekte. Npr., mačka trenutno ima oba oka sklopljena i tone u san.

Možemo jasno vidjeti da su devet od deset stanja bitka akcidenti. Ipak samo primarno načelo bitka, njegova supstancija, definira biće ili predmet. Na primjer, možemo reći da je duljina kose predsjednika Busha kvantitativni akcident. Ako bismo mu skratili kosu došlo bi do promjene u njegovoj akcidentalnoj kvaliteti (duljina njegove kose), ali on bi i dalje bio predsjednik Bush zato jer mu supstancija nije promijenjena. Trebamo također primijetiti da akcidenti ne postoje neovisno od supstancije, već su oni vezani u supstanciji. Duljina nečije kose ne postoji neovisno od osobe. Nije dakle moguće zamisliti ni jednu supstanciju bez akcidenata koji su u njoj vezani, niti ijedan akcident ne može postojati neovisno od supstancije.
Potencijalnost i aktualnost

Koncept potencijalnosti (mogućnosti) i aktualnosti (zbiljnosti) ključan je za skolastičku filozofiju. Aktualnost i potencijalnost su suprotnosti koje opisuju stanje supstancije. Aktualnost opisuje egzaktni oblik, stanje, položaj i ostatak od deset kategorija bitka primjenjive na neki predmet. Na primjeru mačke, možemo reći da kategorije bitka kao što je položaj, lokacija, kvalitativna svojstva, kvantitativna svojstva, itd. aktualiziraju mačku. Drugim riječima, mačka je aktualna (zbiljna) jednostavno zato što postoji. Međutim, mačka ne posjeduje samo aktualnost, već i potencijalnost. Mačka je kadra promijeniti bilo koji od svojih akcidenata jednostavno se pomičući, linjajući se, stareći; pa čak i promijeniti svoju supstanciju (kao kada se npr. živa mačka promijeni u lešinu nakon smrti). U ovom smislu, kažemo da mačka ima potencijal (mogućnost) promjene. Sve materijalne stvari imaju i aktualnost i potencijalnost jednostavno zato jer su sposobni za promjenu.

Razlog zbog kojeg je koncept potencijalnosti i aktualnosti važan za skolastičku filozofiju je zbog toga što je on središnji stup kozmološkog dokaza za postojanje Boga koji je iznio sv. Toma Akvinski. Stoga je razumijevanje aristotelovskih koncepata potencijalnosti i aktualnosti nužno za skolastike i kršćanske filozofe.
Primordijalna materija i supstancijalna forma

Sada kada smo razumjeli razliku između supstancije i akcidenta, kao i deset kategorija bitka, možemo otići dalje u razumijevanju toga što supstancija zaista jest. Aristotel je smatrao da se supstancija sastoji od primordijalne materije i formePrimordijalna materija [grč. hyle, nap. prev.] nije isto što i fizikalna materija (ona za koju mislimo da je sastavljena od atoma), već o njoj moramo razmišljati u terminima potencijalnosti i aktualnosti. Primordijalna materija nije ništa drugo nego čista potencijalnost. Ona je temeljna supstancijalna stvarnost svih stvari i kao takva ima potencijal postati bilo što. Primordijalna materija (budući je supstancijalna) nema nikakvu fizičku pojavnost, kvalitetu ili kvantitetu. Primordijalna materija ne može se zamisliti čak ni odvojeno od formeForma je ono što primordijalnoj materiji omogućuje da postane supstancija. Npr., za sve elemente periodnog sustava (kao što su željezo, zlato, srebro, živa, itd.) možemo misliti da su sačinjeni od primordijalne materije. Ono što razlikuje elemente jedne od drugih jest njihova forma. Srebro i zlato sačinjeni su od iste primordijalne materije, ali imaju različitu formu. Forma i primordijalna materija čine supstanciju svakog predmet, a u supstanciji tog predmeta vezani su akcidenti koji supstanciji daju fizikalni značaj.
Supstancijalna promjena i akcidentalna promjena

Već smo naučili da se akcidenti bilo kojeg predmeta mogu promijeniti. Akcidentalna promjena ove vrste ne mijenja supstanciju predmeta. Ako mačka promijeni svoj položaj akcident lokacije će se promijeniti, ali ona još uvijek ostaje mačka. Promjena akcidenta neće uzrokovati to da mačka postane nešto drugo.

Međutim, mogu postojati i promjene u supstanciji predmeta. Ako se forma predmeta promijeni, onda se će isto tako promijeniti i supstancija predmeta. Na primjer, ako bi mačka skočila s litice i sunovratila se 20 metara niže te tako uginula, doživjela bi i akcidentalnu promjenu (zbog promjene položaja i lokacije) i supstancijalnu promjenu (uzrokovanu smrću mačke). Ne možemo više mačku zvati živom životinjom: umjesto toga, ona se supstancijalno promijenila u lešinu. Slična stvar događa se i u kemijskim reakcijama. Ako se supstancija kao što je željezo kombinira sa kisikom, željezo će postati željezni oksid (rđa). Promjena od željeza u rđu uključuje supstancijalnu promjenu u formi željeza. Proces oksidacije čini promjenu u supstanciji željeza tako da ono postane nešto novo.
Kritike

Jedna od kritika spram Aristotelovog jedinstvenog gledanja na svijet možda dolazi iz činjenice da moderna znanost, kako se čini, gleda na svijet na supstancijalno drugačiji način. Netko može reći da na primjeru mačke njezin DNA sadrži stvarnu narav mačke, a ne neka čudna ideja kao što je supstancija. Drugim riječima, dijelovi određuju cjelinu. Međutim, ovaj pogled, mehanicistički materijalizam, je fundamentalno manjkav. Ako bismo se pozvali na DNA kao fundamentalnu stvarnost mačke (kao da je DNA građevna jedinica mačke) opet bismo trebali objasniti dijelove DNA molekule. Kako bismo inače objasnili što su ti dijelovi ako je DNA primarna građevna jedinica mačke? Mehanicistički materijalist bi se tada vjerojatno pozvao na atom kao primarnu građevnu jedinicu DNA molekule, pa tako i mačke. Naravno, atomi se sastoje od subatomskih čestica, koji zahtijevaju objašnjenje. Ove čestice također se sastoje od subčestica, i tako dalje… Konačno, materijalist mora doći do neke čestice koja je fundamentalna stvarnost mačke; onu stvar koja čini mačku stvarnom. Međutim, čak i kada bi se ovaj subatomski lanac uspio zaustaviti na jednoj čestici (kao npr. čista energija ili superstruna), opet bi trebao objasniti odakle ta čestica dobiva svoju “stvarnost”. U tom slučaju, materijalist bi naprosto priznao da ta čestica (nazovimo je za sada superstruna) naprosto jest stvarna; ona ne objašnjava samu sebe i mora biti potpuno jednostavna stvarnost. Ako bi to učinio, tada bi se složio s Aristotelom. Zašto? Zbog toga što se materijalist složio da je superstruna fundamentalna stvarnost. Superstruna ima svoju masu, kvalitetu (kao što je svjetlina ili tekstura), kvantitetu i vjerojatno ostala načela bitka koje aristotelovski mislioci nazivaju akcidentima. Materijalist se mora složiti da fundamentalna čestica (superstruna) ima akcidente – odakle inače dolazi kvantiteta, kvaliteteta, položaj itd. u mačke? Ako materijalist pristane na činjenicu da je superstruna fundamentalna stvarnost s akcidentalnim kvalitetetama, onda je on upravo definirao aristotelovski predmet. Njegov predmet ima supstanciju (primarno načelo bitka koji fundamentalno naprosto jest), vezanu s akcidentima (sekundarno načelo bitka koji supstanciji daju vidljive karakteristike). Na kraju, materijalist bi bio prisiljen prihvatiti stvarnost supstancije i akcidenta povrh filozofije beskrajne strune ili mehanicističkog materijalizma. Isto tako bismo jednostavno mogli reći da mačka naprosto jest jednostavna supstancija vezana uz akcidente koji su djeljivi na dijelove (DNA, proteini, atomi, kvarkovi, superstrune, itd.). Mačka je definirana kao cjelina, a ne kao suma dijelova. Mačka se fundamentalno sastoji od primordijalne materije s formom mačke. Dijelovi (kao što su DNA i njezini konstitutivni atomi) su također “mačkasti” budući da se forma mačke nalazi u svakom dijelu mačke. Supstancija mačke određuje da dijelovi budu ono što jesu. Pojedini atom izdvojen iz forme mačke je supstancijalno različit od onog koji se nalazi u mački, zato jer je supstancija atoma atomska, dok je atom u mački samo dio cjeline – stoga je njegova supstancija ona od mačke. Zaključno, cjelina mora biti definirana prije nego što joj se mogu pridijeliti dijelovi.

Dat ću čitatelju još jedan primjer: razliku između mehanicističko-materijalističkog i skolastičkog pogleda na materiju. Zasigurno, svatko od nas je od znanosti naučio da se atom gotovo u potpunosti sastoji od praznog prostora: u atomu se nalazi vrlo malo materijala (protoni, neutroni i elektroni). Zaista, masa atoma sastoji se od jezgre i većina atoma je prazni prostor s električnim nabojima (elektronima) koji kruže oko jezgre. Materijalist će često ukazati na to da se čvrsti predmet kao npr. stol gotovo u potpunosti sastoji od praznog prostora zbog razmaka masenih čestica u atomu. Pitanje koje ostaje neriješeno je zašto se stol čini kvalitativno čvrst (ima boju, težinu, čvrstoću) ako se sastoji samo od praznog prostora sa relativno sitnim subatomskim česticama? Kvaliteta stola ne može doći jednostavno od kvalitete dijelova. To nam pak sugerira da je stol esencijalno primordijalna materija i forma, koji ima sekundarna svojstva kvalitete i kvantitete.
Zaključak

Aristotelova filozofija je duboko ukorijenjena u radove skolastičkih filozofa. Ideja supstancije i akcidenta čini temelj kršćanskog metafizičkog razumijevanja svijeta. Sv. Toma Akvinski i njegovi suvremenici koristili su Aristotelovu metafiziku kako bi istražili sve od naravi čovjeka pa do naravi Boga. Osim toga, Aristotelove ideje aktualnosti i potencijalnosti utisnute su u skolastičko razumijevanje uzročnosti i stvaranja svemira. Čini se dakle da skolastici puno toga duguju Aristotelu. Upravo su od njega filozofi zaista naučili tražiti mudrost u intelektu, a ne u mašti, te tražiti znanje u razumu bez ograničavanja na osjetilni svijet.

S. M. Miranda

S engleskog preveo: Lucas Ioannes ([email protected])


[1] ,,Među svim skolastičkim učiteljima kao prvak i učitelj najviše se odlikuje Toma Akvinski koji je, kao što je to primijetio Cajetan, stare “svete učitelje najvećma poštivao, te je stoga na neki način stekao sav njihov razum”. Njihovo učenje je kao razasute udove nekog tijela Toma sabrao i okupio u jedno, rasporedio u divan red, te ga je velikim dodacima tako povećao, da se zasluženo i s pravom smatra jedinstvenom obranom i dikom Katoličke crkve (…) Zato dok mi izjavljujemo, da treba sa spremnom i zahvalnom dušom primiti što je pametno rečeno, štogod je netko pronašao ili domislio, sve vas dakle dodatno opominjemo, da za obranu i čast katoličke vjere, na dobro društva i napredak svih znanosti, obnovite i najviše širite zlatnu mudrost sv. Tome. Kažemo mudrost sv. Tome: ako su naime skolastički učitelji nešto ili istraživali prevelikom sitničavošću, ili manje promišljeno učili, ako je nešto postalo manje u skladu s istraženom znanošću kasnijih vjekova, ili konačno na bilo koji način manje vjerojatno, nikako nam nije namjera da to u naše vrijeme predlažemo da treba slijediti.’’  (Iz enciklike Aeterni Patris pape Lava XIII; DH 3139-3140)[2] Richard Percival Phillips, Modern Thomistic Philosophy; 1st vol.: http://archive.org/details/modernthomisticp01phil ; 2nd vol.: http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=uc1.b4462642 ;
Michael Shallo, Lessons in Scholastic Philosphy;  http://archive.org/details/lessonsinschola00shalgoog ;
Reginald Garrigou-Lagrange O.P., Reality:A Synthesis of Thomistic Thought;   http://www.ewtn.com/library/theology/reality.htm[3] Anto Mišić, Rječnik filozofskih pojmova, Verbum, 2000.

Vijesti

Hodak: ‘U tijeku je VAR-anje: Stop the VAR in Croatia’

Published

on

Izbori su pred vratima, ali nikako da pozvone. Oporba je u “niskom startu”, a Plenki nikako da pusti zeca da potrči. Ne zna se ni bazični izborni model – piše Zvonimir Hodak u direktno.hr.

D’Hondtov? Mnogi su mišljenja da je taj model ustvari neka vrsta algoritma koji se naziva “brkov” izborni model. Drug “brk” odnosno drug Staljin je još nekih davnih godina izrekao mudrost ondašnje epohe: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove”. Ili još genijalnije: “Ako se izbori dobro organiziraju onda se ne mogu izgubiti”.

Kad čovjek bolje razmisli onda famozna dva “burduševa” mandata i nisu neka velika enigma. Nema stoga ni jednog razloga za padanje “u nesvest” ako se kojim slučajem opet Ivana Kekin, mali Peđa, naša Kate, Urša Raukar, Šokre iz Samobora, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Jurica Pavičić i ostala znana ekipica okupe na Trgu svetog Marka. Dugo nisam na njihovim samoupravnim facama vidio toliko optimizma kao kad su vidjeli toliko ljudi koji su došli vidjeti što se to događa. Naravno, zlobni dio mene odmah me podsjeti na staru istinu koja glasi: “Optimist je u pravilu loše obaviješteni pesimist”.

Jednom su Hrvateki dali povjerenje Račanu, drugi puta Milanoviću, i oba puta su se opekli. Pogledajte samo kako su rasprodali banke, INA-u, hotele i ostale “nekretnine”. Za visoko kvalificirane lijeve lažove za “rasprodaju” je kriv isključivo “krivousti” bivši predsjednik. Tu prijesnu laž i dan danas k’o “kukavičje jaje” podmeću u svojim medijima. Kad im postaviš pitanje koja velika firma, koja velika banka, koja naftna kompanija je prodana strancima za vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana, onda podsjećaju na stari ruski vic. Rus i Amer čekaju vlak u moskovskoj podzemnoj željeznici. Rus, pun ponosa, podsjeća Amera: “Joe, sjećaš li se kad si zadnji puta, pred deset godina, bio u posjeti Moskvi koliko smo morali čekati da dođe vlak. A vidiš danas!” “Ok, Vladimire Vladimiroviću”, odvrati Amer “Sve je to lijepo, nemoj se ljutiti, ali mi ovdje čekamo već sat, a vlaka nigdje!” “Da!”, nakašlje se Rus, “a što vi radite crncima?” Tako je i danas. Dok se istina probudi i navuče gaće, laž je već prošla pola svijeta.

Markovina širi mržnju

Na fejsu se oglasio hercegovački franjevački provincijal Grbeš: “Markovinin roman je zlo iskazano riječima”. Idem malo pogledati o čemu se tu radi. Fra Jozo Grbeš reagira na roman (?!) Dragana Markovine koji se zove “14. februar 1945.” i posebno naglašava da autor širi mržnju. Naime, Draganče Markovina nas je “počastio” romanom o ubijenom fra Leu Petroviću. Fra Jozo tvrdi da je fra Leo bio ponosan i pravedan čovjek i da su ga ubili partizani zajedno sa 600 hrvatskih svećenika, a stotine drugih nevinih osudili na dugogodišnje kazne zatvora. Kao, recimo, Alojzija Stepinca. Stara je to i ružna komunistička priča. No nešto drugo je zanimljivo. Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i ostali ljevičarski jugofilski “istoričari”, pisci knjiga o Miki Špiljku, glorifikatori Tita i 6. ličke ne mogu nam prodati više lažne povijesti nego li su nam do sada već prodali. Stoga su sad počeli pisati romane, snimati filmove o Titu, Sutjesci, Neretvi…

Ne spominju godinu “Annus martyrum”, ne pišu o njoj. A to je godina 1945. kad je u mjesecu veljači ubijeno 45 franjevaca. Sukobili su se do zuba naoružani fratri i goloruki partizani. To je, naime, sadržaj romana novopečenog romanopisca Dragana Markovine. Profa “istorije” iz Splita odlučio je sad svoju lažnu povijest pretočiti u književnost. Fra Bernardin Škunca tvrdi da je naš Dragan u tom “romanu” iskalio toliko mržnje prema provincijalu fra Leu Petroviću da je teško povjerovati kako “ovaj čovjek živi u 2024. godini”. Dragi fra Škunca, ne samo da živi nego nam piše povijest, obrazuje studente, a sad čak piše romane. Njegov roman je odmah našao u Hrvatskoj izdavača koji čeka u redu da ga izda. Izdaja, izdavači, lustracija…

Sad kad ga je krenulo, Draganče će sigurno nastaviti s pisanjem povijesnih romana ako s vremenom ne prijeđe na epove. Očekuju se povijesni romani i Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Ante Tomića, Ive Goldsteina, Roberta …. Prodavat će se kao džepna izdanja, po sniženim cijenama na novinskim kioscima i pred zagrebačkom Arenom prije i nakon koncerata Prije (i nakon) Lepe Brene kako bi se svekoliki hrvatski puk uputio u naše nove književne trendove i upoznao s talentom naših povjesničara/književnika. Izdaja i izdavaštvo, baš nekako ide ruku pod ruku….

No, ne treba razbijati glavu – sitnicama. Treba uzeti ciglu!

Stop (the) VAR in Croatia. Najbliži istini je Dostojevski: “Tolerancija će doći do takove razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje kako ne bi uvrijedili imbecile”.

Svestrani borac za Jugu…

Sjajan je člančić u subotnjem Jutarnjem napisao svestrani borac za Jugu Yu-rica Pavičić. Naš se Jure ufatio sirotog Mateja Frane Maslića koji je za 500 eura nešto muljao s imigrantima. Matej-Frane je član Domovinskog pokreta, a Yu-rica je onako od oka zaključio da ga “sirotog očito nije poškropila pamet”. Jure ima saznanja s “višeg mjesta” da se nesretni Matej-Frane šepurio u majici HOS-a i vrijeđao splitskog dogradonačelnika Bojana Ivoševića… “zato što je ovaj, jelte, zna se, Srbin”. Jura je “jelte, zna se, loše obaviješten optimist. Njega je Bog poškropio istom onom pameću kojom su iz kante poškropili i Antu Tomića. Da nije tako onda bi već shvatio da Srbi već jako dugo nisu predmet mržnje u državi Hrvatskoj.

Imaju zagarantirana tri zastupnika u Saboru, u vladajućoj su koaliciji, lova obilno curi Pupovčevoj stranci i SPC-u… Oni zadovoljni, pa bi trebali biti i Yu-rica, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Bora Dežulović, Bojan Ivošević… Mrzitelji su na ovim prostorima Jugoslaveni. Od onih koji daju imena ulicama u Splitu jer su 1920. u Rapalu poklonili dio hrvatske obale Mussoliniju, preko onih kojima su podignuti spomenici za pišanje na Rivi, do onih koji su se od 1941-45. borili za Jugu, a protiv Hrvatske itd. To su obično oni koji su samo legalno državljani ove prelijepe Hrvatske, ali srce i dušu su zadržali u bivšoj “prestolnici”. Možda je mržnja prejaka riječ za te puzavce. To su zapravo izgubljene duše. Njih treba u stvari žaliti.

Živjeti u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, a patiti iz dana u dan za “Kućom cveća”, Kalimegdanom, bratstvom i jedinstvom i cinkati Hrvatsku gdjegod stignu i kogagod “ufate”. Zar to nije nisko, jadno i odurno? U izvješću Europskog tužiteljstva za 2023. “Hrvati su daleko ispred svih po prijavama građana EPPO-u…”. Dokaz tome je i ovaj mali “cinkeraj” našeg Yu-ice o nepoškropljenom Matej-Frani i njegovih “popušenih” 500 eura.

Sve mi se nekako čini da je Yu-rica Pavičić u nekom svom “predživotu” možda ipak radio u Cinkarni Celje.

Izgleda da je počelo. Vijest iz Mostara:  “Iz parka u Mostaru nestao kip Bruce Leeja!” Možda i s Rive nestane kip Miljenka Smoje….. Ne bi mi teško palo jer što sam stariji sve mi lakše pada…

Da je bar sve u životu lako kao udebljati se…!

Ovidije je rekao: “Da je Troja bila sretna, tko bi znao za Hektora?” Da je Split bio sretan, tko bi znao za Miljenka Smoju, Juricu Pavičića i Antu Tomića…

Zdrav čovik ima tisuću želja, bolestan samo jednu, “da ih je dobit u nedilju…”

Apel na fejsu: “Hitno treba obustaviti provjeru diploma. Ostat ćemo bez stručnjaka”.

Ivan Ico Grbeš ima “pitalicu” o savršenom muškarcu. Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 sata. Gdje možemo naći takvog? U zatvoru !

Dok “možemo” ili “nož-emo” iz dana u dan u ljevičarskim medijima čitati umotvorine Jurice Pavičića, Ante Tomića ili Rudanice, Hrvoja Hitreca ne možemo. Jedan od ponajboljih naših pisaca i sigurno najduhovitiji bloger piše “Hrvatske kronike” u “Projektu Velebit”. On se ne prodaje za sitne škude, ne gura se, pa ga se treba tražiti i pronaći… Evo samo djelića iz njegove zadnje kolumne od 20. veljače ove godine:

“Okupila se boljševička bratija na Trgu sv. Marka. Urnebesna subota prošlog tjedna, imala je pečat naizgled prevladane prošlosti, u mizernom doduše valu je podsjetila na komunističku revoluciju i što bi nam mogla donijeti (i što nam je bila donijela). Okupila se, znači ljevica, ultraljevica i boljševička bratija na Trgu sv. Marka, jer manjeg nisu mogli naći…”

Kratko, jasno i istinito! Njegove su kolumne bez denunciranja, istinite, duhovite, gotovo mala književne satire, ali uvijek čitljive.

Charles Dickens je jednom napisao: “Da nema loših ljudi, ne bi bilo dobrih pravnika.”

Definicija pravde u Hrvata je obično “presuda u tvoju korist”. Sve što je jugo-nostalgičarsko slilo se na Markov trg pred crkvu sv. Marka s hrvatskim grbom s prvim bijelim poljem. Trebalo je vidjeti te plakate i čuti deračinu iz mikrofona. Radilo se u biti o jednom velikom samo denunciranju i političkom striptizu. Prosvjed na Markovu trgu je zapravo donio najviše političke koristi HDZ-u.

Mnogi koji su do sada redovno pljuckali po HDZ-u i AP-u odjednom su se imali priliku otrijezniti. Stoga vladajući trebaju raspisati izbore što prije dok ne izblijedi “sjajna” slika Beljaka, Peovićke, Sandre, Mirele, Anke… i ostalih ocvalih političara.

Sad će početi lov na Zajeca

Zagreb se polako budi. Paralelno uz Gay paradu održat će se i Anti-gay anti-parada čiji će protagonisti nositi parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo”.

U tijeku je VAR-gate, odnosno strip-tease Hrvatske nogometne lige. Počela je hajka, padaju ostavke, cure snimke iz soba za “varanje”. Da je dosadno, nije. Šest klubova na čelu s Dinamom i Rijekom se izjasnilo. Liga ima deset klubova. Igraj pošteno i pazi na druge ili gazi druge – pitanje je sad? Kao iz Zajčeve opere Lizinka, pojavio se u Dinamu Zajec. Sad će početi lov na Zaj(e)ca. Lovci su naoružani do zuba, a Zajec, zeko?

Navodno je sveti otac Franjo primio dvojicu gorljivih štovatelja Marijanskog kulta iz redova Crvene braće: opata Andreja Prisavskog i gvardijana Zorana od Pantovčaka. Na Papinu zamolbu da mu otpjevaju neku marijansku pjesmu, spremno se odazvaše otpjevavši mu složno “Marjane, Marjane…”

U vrijeme slanja srpskog svemirskog broda na Mars, s Marsa je stigao de-marš.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

U Podcastu Velebit – Velimir Ponoš: Jake sličnosti između propasti Rimskog Carstva i današnjih EU/SAD

Published

on

Gost u Podcastu Velebit je novinar i kolumnist Velimir Ponoš

– Natalitet – zašto Hrvati više ne žele imati puno djece? – Mjera uvođenja majke odgajateljice za majke s troje i više djece?
– Rad u Hrvatskoj – Kako je moguće da je jeftinije platiti plaću stranom radniku, osigurati mu smještaj, učenje hrvatskog jezika i učenje zanata? Kada bi se svi ovi troškovi zbrojili, naš domaći čovjek bi mogao imati plaću vrlo sličnu onoj u Irskoj, Njemačkoj itd. Pa čak i veću jer ne bi si morao plaćati smještaj.

– Znači, iselimo naše mlade, radno sposobne, potentne, stručnjake koje smo školovali, u neke druge zemlje, a nama će biti dobri neki strani ljudi koji Hrvatsku ne poznaju, ne vole i ne zanima ih boljitak ove zemlje… – Kakva je to logika, je li to slučajno ili planiranio?
– Velika seoba naroda nekad i danas? Hibridni ratovi s ciljem pokretanja velike mase ljudi?
– Vojni rok i obuka u vojnim vještinama? Je li povijesno ratnička Europa postala pacifistička regija koja se pretvara u mlitavu civilizaciju?
– Ante Starčević je upozoravao da narod bez vjere i morala nema nade za boljitak i napredovanje?

Continue Reading

Vijesti

Izvrstan dokumentarac Epoch Times-a: Nema farmera – nema hrane: hoćete li jesti bube?

Published

on

Cijene hrane vrtoglavo rastu u trgovinama širom svijeta, a neki svjetski čelnici kažu da je to zbog klimatskih promjena. Njihovo rješenje je Agenda 21, 100-godišnji glavni plan Ujedinjenih naroda za čovječanstvo i 21. stoljeće, koji je podijeljen na kraće 15-godišnje planove. Trenutačni plan je Agenda 2030, čiji je cilj “transformacija našeg svijeta za održivi razvoj” prema UN-u.

Agenda 2030 sada se provodi diljem svijeta. U Americi se provodi kao agenda 30×30 Bidenove administracije, plan da se 30 posto američke zemlje u potpunosti isključi iz proizvodnje do 2030. godine, što će rezultirati istjerivanjem malih farmera i stočara sa svojih posjeda. U drugim zemljama poput Nizozemske, nizozemski poljoprivrednici prisiljeni su prestati raditi zbog vladine “zelene politike” koja ograničava emisije dušika. U Šri Lanki se farmeri bore za svoj opstanak zbog vladine zabrane sintetičkog gnojiva.

Dok gledamo globalni rat protiv poljoprivrednika, Svjetski ekonomski forum i Ujedinjeni narodi potiču ljude da jedu kukce kao rješenje za smanjenje klimatskih promjena, gladi u svijetu i spas planeta. Zašto svjetski čelnici, pa čak i slavne osobe, odjednom guraju jestive bube? Treba li država kontrolirati našu hranu? Kakav bi svijet bio bez farmera?

“Nema farmera, nema hrane: hoćete li jesti bube?” je Epoch-ov izvorni dokumentarac koji razotkriva skriveni plan iza globalnih “zelenih politika”, neispričane priče o poljoprivrednicima koji su prisiljeni napustiti posao, poremećaj koji će to imati u našoj opskrbi hranom i zašto se jestive kukce iznenada guraju u prvi plan kao ” Globalno zeleno rješenje.”

Voditelj “Činjenice su važne” (“Facts Matter”) na EpochTV-u Roman Balmakov proputovao je svijetom na više od 25 lokacija i intervjuirao više od 50 farmera, znanstvenika i stručnjaka u Sjedinjenim Državama, Nizozemskoj i Šri Lanki kako bi došao do istine iza ove globalne agende i istražio nadolazeće globalna prehrambena kriza koju svjetski mediji ignoriraju.

Povijest ima tendenciju rimovati se. Godine 1950., kineski komunistički vođa Mao Zedong prodao je javnosti “Veliki skok naprijed” pod zastavom napretka, ali njegova je politika dovela do najveće gladi koju je uzrokovao čovjek u povijesti, s više od 50 milijuna umrlih od gladi. Čini se da UN-ove “zelene politike” imaju obilježja novog “Zelenog skoka naprijed”, možda dobro zvuče na papiru, ali u praksi potkopavaju našu sigurnost hrane, imovinska prava, prava na vodu i predstavljaju egzistencijalnu prijetnju našim slobodama kao slobodni građani. Poznati citat glasi “Tko kontrolira opskrbu hranom kontrolira ljude”.

Ovaj dokumentarac je važan za svakoga da pogleda, ne samo zato da zna što je na vašem tanjuru, već i da ima znanja kako u budućnosti spriječiti još jednu glad koju je izazvao čovjek i zaštititi svoje slobode.

Cijeli film pogledati ovdje…

Službena web stranica: NoFarmersNoFood.com
Molimo dajte i podijelite ovaj dokumentarac: NoFarmersNoFood.com/share
Posebno zahvaljujemo Farmers Defence Force

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved