Connect with us

Vijesti

(VIDEO) Ja, Nabeel, musliman i čuvar islamske tradicije plemena Quresh, susreo sam Krista uskrslog

Published

on

SVJEDOČANSTVO     Moj djed i pradjed su bili muslimanski misionari, koji su proveli živote propovijedajući islam nevjernicima u Indoneziji i Ugandi. Njihova gorljivost je u mojim genima. Već do šestog razreda osnovne škole sam naučio kako izazvati kršćane, te bih, postavljajući im pitanja, jednostavno i bez muke slomio njihovu teologiju.

Koncentrirao bih se na Isusov identitet, te bih ih pitao: „Isus je slavio Boga, zašto onda slavite Isusa?“, ili: „Isus je rekao: Otac je veći od mene. Kako onda on može biti Bog?“ Onda kada bih ih baš htio zbuniti, zamolio bih ih da mi objasne Presveto Trojstvo. Obično bi odgovarali: „To je nepoznanica.“ U srcu bih se rugao njihovu neznanju, te bih dodao: „Jedina nepoznanica je to kako vi možete vjerovati u nešto tako trivijalno kao što je kršćanstvo.“

„Alahu ekber. Svjedočim da nema boga osim Alaha, i svjedočim da je Muhamed Alahov poslanik.“

Ovo su prve riječi muslimanskog poziva na molitvu. To su ujedno i prve riječi koje su meni bile upućene. Nekoliko trenutaka nakon što sam se rodio, te riječi mi je otac nježno izrecitirao u uho, baš kao što ih je njemu njegov otac izrecitirao, i baš kao što su to naši preci činili od vremena proroka Muhameda.

Mi smo obitelj Qureshi, potječemo iz plemena Quresh – a to je bilo Muhamedovo pleme. Naša obitelj je čuvarica islamske tradicije.

Riječi koje su mi moji preci predali u nasljeđe su bile više od rituala: te riječi su odredile moj život kao muslimana koji živi u zapadnom svijetu. Svaki dan bih sjedio uz svoju majku koja me poučavala kako naučiti Kur’an na arapskom jeziku. Pet puta dnevno, stajao sam iza svog oca dok bi on predvodio obitelj u zajedničkoj molitvi.

Do svoje pete godine naučio sam čitav Kur’an na arapskom, a posljednjih sedam poglavlja sam znao napamet. Do svoje petnaeste godine, napamet sam naučio posljednjih petnaest poglavlja i na engleskom i na arapskom jeziku. Svaki dan bih izgovarao brojne molitve na arapskom zahvaljujući Alahu za još jedan dan kad bih se probudio, te ga zazivajući prije počinka.

No, postoji nešto što mi se urezalo u sjećanje, i trebao bih to posvjedočiti. Moj djed i pradjed su bili muslimanski misionari, koji su proveli živote propovijedajući islam nevjernicima u Indoneziji i Ugandi. Njihova gorljivost je u mojim genima. Već do šestog razreda osnovne škole sam naučio kako izazvati kršćane, te bih, postavljajući im pitanja, jednostavno i bez muke slomio njihovu teologiju. Koncentrirao bih se na Isusov identitet, te bih ih pitao: „Isus je slavio Boga, zašto onda slavite Isusa?“, ili: „Isus je rekao: Otac je veći od mene. Kako onda on može biti Bog?“ Onda kada bih ih baš htio zbuniti, zamolio bih ih da mi objasne Presveto Trojstvo. Obično bi odgovarali: „To je nepoznanica.“ U srcu bih se rugao njihovu neznanju, te bih dodao: „Jedina nepoznanica je to kako vi možete vjerovati u nešto tako trivijalno kao što je kršćanstvo.“

Potkrijepljen svakim razgovorom kojeg sam dotad imao s kršćanima, bio sam siguran u istinitost islama. Islam mi je pružao disciplinu, svrhu, moral, obiteljske vrijednosti, te jasne naputke za slavljenje Boga. Islam je bila životna snaga koja je tekla mojim venama. To je bio moj identitet i u tome sam uživao. Hrabro sam iznosio i svjedočio o pozivu islama svima onima koji bi htjeli slušati, te sam tvrdio kako nema Boga osim Alaha i kako je Muhamed njegov poslanik.

I upravo tu, na minaretu islamskog života, Isus me pozvao.

Nije čovjek za kojeg sam ga držao

Dok sam bio na prvoj godini Sveučilišta Old Dominion u Virginiji, postao sam prijatelj sa studentom druge godine, Davidom Woodom. Uskoro nakon što mi je pružio ruku i pomogao, našao sam ga kako čita Bibliju. Bilo mi je nevjerojatno da bi netko, očito tako inteligentan, mogao čitati kršćanske svete spise, te sam otpočeo s nizom apologetskih napada, od toga da sam propitivao vjerodostojnost Pisma do nijekanja Isusova raspeća, te sam, naravno, iznosio sumnje o Trojstvu i Kristovu boštvu.

David nije reagirao kao ostali kršćani koje sam ikad prije izazvao na sličan način. Niti se poljuljao u svom svjedočanstvu, niti u svom prijateljstvu sa mnom. Daleko od toga, postao je još zauzetiji, odgovarajući na pitanja na koja je mogao odgovoriti, te istražujući ona na koja nije znao odgovor, a čitavo to vrijeme se i dalje družio sa mnom.

Iako je bio kršćanin, njegova gorljivost i vjera u Boga je bilo nešto što sam razumijevao i poštivao. Brzo smo postali najbolji prijatelji, te smo se skupa prijavljivali za događaje koji su se organizirali na fakultetu, išli smo zajedno na predavanja i pripremali se za ispite. Čitavo to vrijeme smo raspravljali o povijesnoj utemeljenosti kršćanstva. Na neke predmete smo se prijavljivali samo kako bismo mogli još više raspravljati i diskutirati.

Nakon što smo tri godine istraživali podrijetlo kršćanstva, zaključio sam kako je kršćanstvo utemeljeno na snažnim dokazima, da je Biblija knjiga u koju se može vjerovati, te da je Isus umro na križu, uskrsnuo od mrtvih i da je tvrdio da je Bog.

Potom me David izazvao da istražim islam s jednakom kritičnošću koju sam pokazao pri istraživanju kršćanstva. Moji imami i roditelji su me učili o islamu, te ja nikad ništa nisam naučio o svojoj vjeri iz povijesnih izvora. Kada sam naposljetku pročitao povijesne izvore, shvatio sam kako Muhamed nije čovjek za kojeg sam ga držao. Nasilje i razbludnost su isijavali s prvih stranica njegove najranije biografije, i to su bile životne priče čovjeka za kojeg sam vjerovao da je najsvetiji od svih u povijesti.

Bio sam šokiran onim što sam saznao, te sam se počeo oslanjati na Kur’an i braniti se njime. No, kada sam pogledao unutra, svi temelji su se i tu lako urušili. Oslanjao sam se na čudesno znanje i savršenu očuvanost kao znak da je Kur’an knjiga koju je zasigurno sam Bog napisao, no oba ta vjerovanja su se srušila.

Potresen i zbunjen dokazima za kršćanstvo te neutemeljenošću islama, počeo sam tražiti pomoć od Alaha. Ili je pak on bio Isus? Ništa više nisam znao, i trebalo mi je da čujem od samog Boga o tome tko je on. Zahvaljujući odrastanju u muslimanskoj zajednici, vidio sam kako drugi zazivaju Alaha kada im je potrebno vodstvo. Način na koji muslimani očekuju objavu od Boga je kroz snove i vizije.

Jedna vizija, tri sna

U ljeto nakon što sam diplomirao, počeo sam svaki dan moliti i zazivati Boga. „Reci mi tko si! Ako si Alah, pokaži mi kako da vjerujem u tebe. Ako si Isus, reci mi! Koji god da si Bog, ja ću te slijediti bez obzira na cijenu.“

Do kraja svoje prve godine na medicinskom fakultetu, Bog mi se objavio u viziji i trima snovima, od kojih je onaj drugi bio i najsnažniji. U tom snu sam stajao na pragu začuđujuće uskih vrata, te sam gledao ljude kako zauzimaju mjesta na svadbenom slavlju. Očajnički sam želio ući unutra, no nisam mogao ući jer sam trebao prihvatiti pozivnicu svog prijatelja Davida na to vjenčanje. Kad sam se probudio, bilo mi je jasno što mi je Bog htio poručiti u tom snu, no tražio sam još potvrda. Tada sam naišao na isječak u Bibliji i pripovijest o uskim vratima, Lk 13,22-30. Bog mi je pokazivao gdje sam stajao.

No, ja još uvijek nisam mogao proći kroz ta vrata. Kako bih uopće mogao izdati svoju obitelj nakon svega što su učinili za mene? Kada bih postao kršćanin, ja ne samo da bih izgubio svaku povezanost s muslimanskom zajednicom oko mene, nego bi i moja obitelj izgubila ugled i čast. Moja odluka neće uništiti samo mene, nego i moju obitelj, sve one koji su me najviše voljeli i koji su toliko toga za mene žrtvovali.

Za muslimane, slijediti Evanđelje nije samo poziv na molitvu. To je poziv na smrt.

Počeo sam tugovati zbog učinka odluke za koju sam znao da ju moram donijeti. Prvog dana druge godine na medicini, sve to je postalo previše za podnositi. Žudio sam za udobnošću i odlučio sam izbjeći nastavu. Dok sam se vraćao u stan, pred sebe sam stavio Kur’an i Bibliju. Okrenuo bih se prema Kur’anu ali nisam nalazio nikakvo olakšanje u tome. Prvi put u mom životu, ta knjiga mi se činila krajnje nevažnom u patnji koju sam proživljavao. Bila je nevažna za moj život. Činila mi se kao mrtva knjiga.

Nisam znao što drugo učiniti i otvorio sam Novi zavjet i započeo čitanje. Brzo sam dospio do poglavlja i retka koji kaže: „Blago ožalošćenima, oni će se utješiti.“

Bilo je tako snažno kao udar struje, riječi su sa stranice skočile ravno u moje srce. Nisam mogao ostaviti Bibliju. Počeo sam čitati u zanosu i došao do dijela u Matejevu evanđelju 10,37, i tu sam čuo kako moram voljeti Boga više nego svoju majku i svog oca.

„Ali Isuse,“ rekao sam, „ako te prihvatim to će biti kao smrt. Morat ću se svega odreći.“

Sljedeći redak mi je progovorio: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ Isus je bio jako otvoren: Za muslimane, slijediti Evanđelje nije samo poziv na molitvu. To je poziv na smrt.

Izdaja

Kleknuo sam na dno kreveta i odrekao se svog života. Nekoliko dana poslije, dvoje ljudi koje sam najviše volio na ovom svijetu su bili uništeni mojom izdajom. Do današnjeg dana, moja obitelj je shrvana odlukom koju sam načinio, i bolno je vidjeti svaki put iznova cijenu koju sam morao platiti.

Ali Isus je Bog koji sve preokreće i otkupljuje. On je svojom smrću otkupio grešnike na život i otkupio nas je simbolom pogubljenja, te ga preokrenuo u simbol spasenja. On je otkupio moju patnju tako da me doveo do toga da se na Njega potpuno oslanjam u svakom trenutku i svoje srce k Njemu upravljam. U toj boli sam Ga spoznao intimno. Našao je svoj put do mene kroz istrage, snove i vizije i pozvao me na molitvu u mojoj patnji. Tu sam pronašao Isusa. Za slijediti ga, isplati se odreći se svega.

Nabeel Qureshi putuje i svjedoči zajedno s organizacijom Ravi Zacharias International Ministries. Autor je knjige: Tražio Alaha, pronašao Isusa: putovanje vjernika muslimana do Krista.

Prijevod: T.S. | Bitno.net

Advertisement

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Vijesti

SVJEDOČIMO LI RASPADU britanske kraljevske obitelji? Kate Middleton bolesna, kralj Charles ima rak, član obitelji skončao suicidom…

Published

on

Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor, a najnovije vijesti su zabrinjavajuće: Charles je podvrgnut liječenju protiv raka, Camilla će biti na odmoru u tropima, a William se pojavljuje i nestaje kako bi bio pokraj misteriozno bolesne Kate: svjedočimo li raspadu britanske kraljevske obitelji – pita se komentator talijanskog medija Corriere della Sera, Luigi Ippolito?

LONDON – Nevidljiva monarhija: britanska kraljevska obitelj nestaje pred očima svojih podanika i ako je istina, kako je rekla Elizabeth, da se kruna “mora vidjeti da bi se vjerovalo”, pitamo se nismo li svjedoci naglog raspada same institucije. Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor: kralj Charles je virtualna slika, kraljica Camilla otišla je na odmor, a prijestolo-nasljednik William pojavljuje se i nestaje kako bi bio uz princezu Kate, koja je misteriozno se oporavlja daleko od uprtih očiju svega svijeta.

Je li ovo znači ‘smjenu straže, koja utire put puno većem zlu…’

Danas je zrakoplov s Camillom poletio za tropske krajeve, gdje će kraljica biti na odmoru najmanje tjedan dana: neočekivan, ali ne i nepredvidiv odlazak, s obzirom na to da kraljeva supruga također ima 76 godina i budući da je Charlesova bolest najavljena prije manje od mjesec dana preuzela je njegovu ulogu, jednu za drugom preuzimajući 13 službenih obveza. Možda i previše za osobu koja nikada nije žudjela za javnim životom i više od svega željela je biti blizu svoje velike ljubavi.

Ali Camillino iznenadno povlačenje proširilo je prazninu na vrhu. Suveren, koji je podvrgnut terapiji protiv raka, stavio je cijeli svoj dnevni red na čekanje i pojavit će se samo putem videa na Danu Commonwealtha sljedećeg ponedjeljka. Posljednjih tjedana Buckinghamska palača ga je željela prikazati na videu i fotografijama kako bi umirila svoje podanike: ali ništa se ne zna točno o njegovoj točnoj dijagnozi, što potiče nagađanja.

Koje su, što se Kate tiče, umjesto toga poprimile dimenziju teorija zavjere: na društvenim mrežama čitamo o svemu, od tome čak, do pokušaja samoubojstva. Ništa točno, ali u ovom slučaju nepostojanje bilo kakve slike ili novije informacije, daje povod najbolesnijim fantazijama. S druge strane, međutim, od najbolje obaviješteni engleskih komentatora, procurilo je da su stanja Charlesa i princeze “ozbiljna” i da bi njihov oporavak mogao potrajati i dulje nego što se prvotno najavljivalo (za Kate, da, govorilo se da je ponovno bi se pojavilo tek nakon Uskrsa).

Razmjere kolapsa kraljevske obitelji dala je slika Windsora koji su prošli tjedan stigli na sprovod Constantina od Grčke: predvodio ih je nacereni princ Andrew, a uz bok mu je bila (manje-više) bivša supruga Sarah Ferguson. To što dvojica osramoćenih ljudi poput njih javno nastupaju kao stjegonoše monarhije govori puno o stanju stvari.

A čini se da je nesreća sve veća: prije nekoliko dana doznalo se da je suprug lady Gabrielle, Charlesove sestrične, kćeri princa Michaela od Kenta, misteriozno počinio samoubojstvo hicem iz vatrenog oružja u glavu. Tragedija koja se drži u tajnosti, ali baca zlobnu sjenu na cijelu kraljevsku sagu.

Promatrači začuđeno gledaju, kao da se bude, omamljeni, iz bajke bez sretnog kraja. A sada je rizik da se monarhija raspadne ne uz eksploziju, već uz uzdah.

izvor: Luigi Ippolito/Corriere della Sera

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved