“Da bi razumjeli ’91. godinu, odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941. godine,“ rekao je u Bujici na Z1 povjesničar Stjepan Lozo, autor hit-knjige “Projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ koja je u četvrtak navečer predstavljena u Hrvatskom državnom arhivu, a njeno je treće izdanje u manje od 24 sata gotovo rasprodano.
Lozo je magistar povijesnih znanosti i viši kustos u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu. Ujedno je i utemeljitelj tog muzeja.
Na promociji svoje knjige, Stjepan Lozo je rekao da treba staviti “ljutu travu na ljutu ranu“, a u Bujici dodao kako je došlo vrijeme da “napokon skinemo luđačku košulju s našeg naroda“: – Godine 1991. zločinci stave kamenje na naše ceste i zabrane mi put iz Splita u Zagreb. Strašno! Oni su stali nama na put. Očistili su cijelu Sjevernu Dalmaciju od Hrvata. 20.000 Hrvata koji su živjeli na području Benkovca, Obrovca i ostalih mjesta, za vrijeme velikosrpske okupacije protjerali su ili su ih pobili. Ubijali su starce, žene i djecu i istjerivali su ih iz njihovih domova.
Te događaje pamti cijela nacija. I svi europski mediji su to zabilježili. Onda dođe ’95. godina, mi oslobodimo svoju zemlju u legitimnoj vojnoj operaciji, došli smo na naše međunarodno priznate granice, takve kakve jesu – i onda se pojavljuju genijalci i karikature od ljudi kao što su Pilsel i ostali, kopaju po Gračacu i optužuju Hrvate da su srušili desetke tisuća srpskih kuća, a to što su oni prethodno srušili sve katoličke crkve na tim područjima i zapalili sve naše kuće, to se više nigdje ne spominje… Dakle, velikosrpski genocid koji je proveden od ’91. do ’95. godine potpuno je prešućen i izbrisan i odjednom se javlja novi ‘Valerijanov memorandum’ i nove bezočne laži koje Hrvate žele prikazati kao “krivce“.
“Tuđman umire, dolazi 2000-ta godina i neformalni državni udar, a sile koje su poražene preuzimaju Hrvatsku državu,“ nastavlja Lozo i dodaje: “Kreće novi progon Hrvatskog naroda s neviđenim klevetama da smo ’95. počinili genocid. Od Srbije nismo dobili nikakvu ratnu reparaciju, zločinci koji su srušili naše kuće nisu ih morali obnavljati, nego smo ih mi obnovili njima! Hrvatske katoličke crkve nije obnovila Srpska pravoslavna crkva, iako je upravo ona predvodila zločince koji su ih rušili. I zato se naši branitelji ubijaju. Naši ratnici, plamen hrvatski, ne mogu tu razinu ludila i poniženja podnijeti. Stotine tisuća Hrvata napušta domovinu jer je ovo ludnica!Godine 2010. sam uvidio kako nepovratno krećemo u propast, pa sam kao povjesničar, uz alate koji su mi dostupni, odlučio napisati knjigu – kaže Lozo, koji je na knjizi o ideologiji i propagandi velikosrpskog genocida nad Hrvatima radio punih 15 godina.
350.000 ubijenih Srba do rujna ’41. – laž!
“Da bi razumjeli ’91. godinu, odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941. koja je velikim dijelom i provedena tijekom 2. svjetskog rata,“ objašnjava Stjepan Lozo i kreće: “Ta je ideologija nastavljena u socijalističkoj Jugoslaviji i 1991. godine je u brutalnom smislu doživjela svoj vrhunac. A u medijskom smislu i propagandnoj formi kulminirala je nakon 2000-e.“
“Brojka od 350.000 Srba ubijenih do rujna 1941. na području NDH je nastala laganjem” – jasan je Lozo i nastavlja: – To je propagandno-politička operacija. Na isti je način Hrvatska oklevetana nakon ‘Oluje’!
“Hrvate se iz dana u dan tereti da su pobili 700.000, milijunu, milijun i po’ ljudi, da smo u neku jamu bacili 70.000, u nekom logoru pobili 500.000,“ nabraja Lozo i kaže da je sa stajališta povijesnih činjenica to nečuveno.
‘Valerijanov memorandum’ je propagandni projekt – objašnjava Lozo i naziva ga “oblikom oružja“.
U lipnju ’41. kada je NDH tek osnovana i još nije imala vojsku, Srbi već crtaju granice tzv. Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, uz napomenu da tu ne mogu živjeti Hrvati – govori Lozo, uspoređujući te događaje s onima od prije 28 godina.
Mržnja koju Srbi imaju prema Hrvatima je fascinantna
Mržnja koju Srbi imaju prema Hrvatima je fascinantna – ocjenjuje Lozo i navodi: – Oblici takve patološke mržnje nisu poznati u svjetskim razmjerima. I danas, 25 godina nakon zadnjeg rata, u Srbiji se objavljuju ankete u kojima obični građani kažu da na prvom mjestu, najviše mrze Hrvate. Više čak i od Albanaca, koji su na drugome mjestu. Prema Hrvatima su najekstremniji, jer je prostor njihovog mogućeg prodora prema zapadu najrealniji, jer smo mi mekani kao nacija. Nismo uspjeli formirati dovoljno jake obrambene mehanizme. Imamo državu, vojsku, sigurnosne službe i pravosuđe… No, osim vojske, nisam siguran u kojoj mjeri su na našoj strani naše službe, pravosuđe, diplomacija, a pogotovo mediji…
Posebno se osvrnuo na medije: – Klevetanje Hrvata za zločine koji se nisu dogodili tijekom 2. svjetskog rata, a koje dolazi iz medija, slično je granatiranju koje smo ’91. doživjeli iz vojarni JNA.
Od Gackog ’41. do Škabrnje i Vukovara ’91.
Mi nemamo djelo koje bi na sustavan način prikazalo zločine Srpske pravoslavne crkve, koji su evidentni – upozorava Lozo i navodi primjer popa Radojice Perišića: – Živio je kod Gackog, u Istočnoj Hercegovini. Stao je na čelo organizirane četničke horde i oni su na Vidovdan, 28. lipnja 1941. opkolili selo Avtovac i poklali 47 ljudi, staraca, žena i djece… Poklali su sve što su zatekli, a to isto vidjeli smo ’91. u Škabrnji, Vukovaru i drugdje… To se ponavlja. Vođa tog pokolja bio je pravoslavni pop Radojica Perišić i o tome se ne govori, a za fantomski lik nekog Majstorovića zna pola svijeta!
Poznato je i ‘Đujićevo bure’: – Momčilo Đujić je kod Knina “patentirao“ bure koje bi probili dugačkim čavlima, a unutra bi zatvorili čovjeka i tako ga valjali… Đujić je vodio brutalne i bezdušne pokolje u okolici Splita. Nikanor Kalik, drugi pravoslavni pop je četnike odveo skroz do Omiša… Znači, postoji niz slučajeva gdje su istaknuti svećenici SPC-a sudjelovali u pokoljima Hrvata i o tome se ne govori, a za potpuno izmišljene zločine se optužuju Hrvatski narod i Katolička crkva.
Srpski četnici i partizani zajedno su se borili protiv Hrvata: – To su sve bili četnici, s nekoliko članova Komunističke partije, koji su bili partizani. Primjer su Boričevac i Lapac. Zajedno su sudjelovali u pokoljima i krali dućane Hrvata. Isto je bilo s Grahovom, Drvarom, Petrovcem itd.
Četnici ušli u partizane i naselili Istru…
U štabu Draže Mihajlovića bio je i Splićanin Đuro Vilović, a mnogo četnika ušlo je u partizane i kasnije naselilo Istru: – Godine 1944. proglašene su dvije amnestije i četnici su masovno ušli u partizane. Prešlo ih je više od 100.000. Kada su Talijani otišli, u Istri je naseljeno na desetke tisuća Srba. Do ’48. godine, po Žerjaviću, u Istri uopće nije bilo Srba, da bi ih se do 1961. naselilo čak 60.000. Riječ je o zastrašujućem obliku kolonizacije hrvatske obale, jer ih ona posebno zanima. Sličan se proces dogodio i u Rijeci, u koju je naseljeno 24.000 Srba. Naseljavali su se i u Zadar, Split, Dubrovnik…
Patrijarh Irinej s četnicima kod Drniša 1993.
U Bujici je objavljena ekskluzivna fotografija srpskog patrijarha Irineja, kako godine 1993. posjećuje četnike na prvoj okupacijskoj liniji u Žitniću kod Drniša! Danas Irinej s papom Franjom pregovara o svetosti Alojzija Stepinca: – Konsterniran sam fotografijom! To je vrlo snažan dokaz. Možete li zamisliti nadbiskupa Bozanića, okruženog našim vojnicima, npr. u Čačku?! Četništvo je zločinačka organizacija koja je problem cijelog čovječanstva. Hrvatske službe i institucije moraju pravno artikulirati krivnju četništva.
Dražu Mihajlovića Lozo je nazvao “endemskom vrstom zločinca“ i u studio donio njegovu optužnicu iz 1946. godine, kako bi dokazao koliko su jugoslavenske komunističke vlasti bile naklonjene velikosrbima: – Riječ je o optužnici Draži Mihajloviću, Stevanu Moljeviću, hrvatskom izrodu Đuri Viloviću i ostalim četnicima… Moljević je izvorni ideolog velikosrpskog genocida nad Hrvatima, jedna krajnje bezdušna osoba, strastven u svom zločinu. On je htio uništiti jedan cijeli narod i to se zove genocid. Zamislite, na 29 gusto tipkanih stranica optužnice, u 48 točaka, samo se na pola stranice navode četnički zločini prema Hrvatima!
Draža Mihajlović osuđen je na smrt, ali je zato Stevan Moljević osuđen na samo 20 godina zatvora i 1957. godine pomilovan: – Usporedo su na sud priveli potpuno nevinog Alojzija Stepinca. Njega su osudili na 16 godina. Ideologa četničkog genocida Moljevića su pomilovali, a Stepinca otrovali!
No, tu priči nije kraj: – Godine 2015. Viši sud u Beogradu ukida presude Draži Mihajloviću i Stevanu Moljeviću, cijela Srbija slavi, a četništvo je rehabilitirano! Iste te 2015. godine papa uključuje patrijarha Irineja u mješovitu Komisiju koja bi trebala preispitivati blaženog Stepinca!
U svojoj je knjizi Lozo Josipa Broza Tita spomenuo na 666. stranici: – Nisam to napravio namjerno. Kada sam shvatio da se on našao na stranici 666, sledio sam se!
Hrvati mogu izvući veliku pamet iz činjenice da Tito nije ratovao u Srbiji, nego je ubijao Hrvate: – On je pokušavao gurnuti Srbe u rat protiv Nijemaca i nagovarao je Dražu Mihajlovića u Struganiku na to. No, Mihajlović je, što god mi mislili o njemu, rekao – ne. Nije dao da Nijemci zbog odmazdi ubijaju Srbe. Srbija zbog toga nije imala biološki i materijalno, ni blizu žrtava k’o Hrvati!
Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla
U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.
Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.
500 klanjatelja
Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.
Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić
Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.
Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.
Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…
Prvi stadij je… smijeh. Drugi… on voli sve i svakoga. Treći… govori preglasno. Četvrti… grli nepoznate. Peti.. govori sve jezike svijeta. Šesti… najbogatiji je na svijetu. Sedmi… gubi koordinate. Osmi… vidi Merlin Monroe. Deveti… glasa za Možemo! Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…
Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…
Sve o Luki…
No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.
Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.
Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…
Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…
Jedan mali touch
Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.
Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.
Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.
Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.
Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.
Odahnuo sam
U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.
Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.
Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…
Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…
Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.
Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”
Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.
Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…
Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!
Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini
Predstavljena je nova, redizajnirana verzija povijesno-obrazovnog portala “Komunistički zločini“, sada dostupna na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku.
Ovaj portal pruža dubinski uvid u komunističke zločine, kršenja ljudskih prava i ideološke temelje totalitarnih režima, s ciljem edukacije globalne publike. Portal je opremljen novim vizualnim identitetom, redizajniranim logom i moderaniziranim korisničkim sučeljem, što omogućava jednostavno pretraživanje i brz pristup obrazovnim materijalima.
Jedna od ključnih značajki portala je višejezičnost, čime se proširuju mogućnosti pristupa i razumijevanja sadržaja na međunarodnoj razini.
Osim temeljnih informacija, portal nudi detaljne povijesne analize, svjedočanstva, arhivske dokumente i slučajeve, sve s ciljem rasvjetljavanja stvarnosti komunističkog režima.
Sadržaj će se kontinuirano nadopunjavati novim video materijalima, člancima, fotografijama i resursima, s posebnim naglaskom na članke na engleskom i španjolskom jeziku.
Ovaj portal ne samo da služi kao obrazovni alat za povjesničare, studente i edukatore, već i kao ključni izvor informacija za razumijevanje važnosti očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Također, predstavlja središte Hrvatske međunarodne mreže za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje, osnovane u travnju 2024. godine.
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.