Connect with us

Vijesti

(VIDEO) Povjesničar Stjepan Lozo: ‘Da bi razumjeli ’91., odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941.’

Published

on

“Da bi razumjeli ’91. godinu, odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941. godine,“ rekao je u Bujici na Z1 povjesničar Stjepan Lozo, autor hit-knjige “Projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ koja je u četvrtak navečer predstavljena u Hrvatskom državnom arhivu, a njeno je treće izdanje u manje od 24 sata gotovo rasprodano.

Lozo je magistar povijesnih znanosti i viši kustos u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu. Ujedno je i utemeljitelj tog muzeja.

Na promociji svoje knjige, Stjepan Lozo je rekao da treba staviti “ljutu travu na ljutu ranu“, a u Bujici dodao kako je došlo vrijeme da “napokon skinemo luđačku košulju s našeg naroda“: – Godine 1991. zločinci stave kamenje na naše ceste i zabrane mi put iz Splita u Zagreb. Strašno! Oni su stali nama na put. Očistili su cijelu Sjevernu Dalmaciju od Hrvata. 20.000 Hrvata koji su živjeli na području Benkovca, Obrovca i ostalih mjesta, za vrijeme velikosrpske okupacije protjerali su ili su ih pobili. Ubijali su starce, žene i djecu i istjerivali su ih iz njihovih domova.

Te događaje pamti cijela nacija. I svi europski mediji su to zabilježili. Onda dođe ’95. godina, mi oslobodimo svoju zemlju u legitimnoj vojnoj operaciji, došli smo na naše međunarodno priznate granice, takve kakve jesu – i onda se pojavljuju genijalci i karikature od ljudi kao što su Pilsel i ostali, kopaju po Gračacu i optužuju Hrvate da su srušili desetke tisuća srpskih kuća, a to što su oni prethodno srušili sve katoličke crkve na tim područjima i zapalili sve naše kuće, to se više nigdje ne spominje… Dakle, velikosrpski genocid koji je proveden od ’91. do ’95. godine potpuno je prešućen i izbrisan i odjednom se javlja novi ‘Valerijanov memorandum’ i nove bezočne laži koje Hrvate žele prikazati kao “krivce“.

“Tuđman umire, dolazi 2000-ta godina i neformalni državni udar, a sile koje su poražene preuzimaju Hrvatsku državu,“ nastavlja Lozo i dodaje: “Kreće novi progon Hrvatskog naroda s neviđenim klevetama da smo ’95. počinili genocid. Od Srbije nismo dobili nikakvu ratnu reparaciju, zločinci koji su srušili naše kuće nisu ih morali obnavljati, nego smo ih mi obnovili njima! Hrvatske katoličke crkve nije obnovila Srpska pravoslavna crkva, iako je upravo ona predvodila zločince koji su ih rušili. I zato se naši branitelji ubijaju. Naši ratnici, plamen hrvatski, ne mogu tu razinu ludila i poniženja podnijeti. Stotine tisuća Hrvata napušta domovinu jer je ovo ludnica!Godine 2010. sam uvidio kako nepovratno krećemo u propast, pa sam kao povjesničar, uz alate koji su mi dostupni, odlučio napisati knjigu – kaže Lozo, koji je na knjizi o ideologiji i propagandi velikosrpskog genocida nad Hrvatima radio punih 15 godina.

350.000 ubijenih Srba do rujna ’41. – laž!

Da bi razumjeli ’91. godinu, odlučio sam raskrinkati velikosrpsku genocidnu ideologiju iz 1941. koja je velikim dijelom i provedena tijekom 2. svjetskog rata,“ objašnjava Stjepan Lozo i kreće: “Ta je ideologija nastavljena u socijalističkoj Jugoslaviji i 1991. godine je u brutalnom smislu doživjela svoj vrhunac. A u medijskom smislu i propagandnoj formi kulminirala je nakon 2000-e.“

“Brojka od 350.000 Srba ubijenih do rujna 1941. na području NDH je nastala laganjem” – jasan je Lozo i nastavlja: – To je propagandno-politička operacija. Na isti je način Hrvatska oklevetana nakon ‘Oluje’!

“Hrvate se iz dana u dan tereti da su pobili 700.000, milijunu, milijun i po’ ljudi, da smo u neku jamu bacili 70.000, u nekom logoru pobili 500.000,“ nabraja Lozo i kaže da je sa stajališta povijesnih činjenica to nečuveno.

‘Valerijanov memorandum’ je propagandni projekt – objašnjava Lozo i naziva ga “oblikom oružja“.

U lipnju ’41. kada je NDH tek osnovana i još nije imala vojsku, Srbi već crtaju granice tzv. Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag, uz napomenu da tu ne mogu živjeti Hrvati – govori Lozo, uspoređujući te događaje s onima od prije 28 godina.

Mržnja koju Srbi imaju prema Hrvatima je fascinantna

Mržnja koju Srbi imaju prema Hrvatima je fascinantna – ocjenjuje Lozo i navodi: – Oblici takve patološke mržnje nisu poznati u svjetskim razmjerima. I danas, 25 godina nakon zadnjeg rata, u Srbiji se objavljuju ankete u kojima obični građani kažu da na prvom mjestu, najviše mrze Hrvate. Više čak i od Albanaca, koji su na drugome mjestu. Prema Hrvatima su najekstremniji, jer je prostor njihovog mogućeg prodora prema zapadu najrealniji, jer smo mi mekani kao nacija. Nismo uspjeli formirati dovoljno jake obrambene mehanizme. Imamo državu, vojsku, sigurnosne službe i pravosuđe… No, osim vojske, nisam siguran u kojoj mjeri su na našoj strani naše službe, pravosuđe, diplomacija, a pogotovo mediji…

Posebno se osvrnuo na medije: – Klevetanje Hrvata za zločine koji se nisu dogodili tijekom 2. svjetskog rata, a koje dolazi iz medija, slično je granatiranju koje smo ’91. doživjeli iz vojarni JNA.

Od Gackog ’41. do Škabrnje i Vukovara ’91.

Mi nemamo djelo koje bi na sustavan način prikazalo zločine Srpske pravoslavne crkve, koji su evidentni – upozorava Lozo i navodi primjer popa Radojice Perišića: – Živio je kod Gackog, u Istočnoj Hercegovini. Stao je na čelo organizirane četničke horde i oni su na Vidovdan, 28. lipnja 1941. opkolili selo Avtovac i poklali 47 ljudi, staraca, žena i djece… Poklali su sve što su zatekli, a to isto vidjeli smo ’91. u Škabrnji, Vukovaru i drugdje… To se ponavlja. Vođa tog pokolja bio je pravoslavni pop Radojica Perišić i o tome se ne govori, a za fantomski lik nekog Majstorovića zna pola svijeta!

Poznato je i ‘Đujićevo bure’: – Momčilo Đujić je kod Knina “patentirao“ bure koje bi probili dugačkim čavlima, a unutra bi zatvorili čovjeka i tako ga valjali… Đujić je vodio brutalne i bezdušne pokolje u okolici SplitaNikanor Kalik, drugi pravoslavni pop je četnike odveo skroz do Omiša… Znači, postoji niz slučajeva gdje su istaknuti svećenici SPC-a sudjelovali u pokoljima Hrvata i o tome se ne govori, a za potpuno izmišljene zločine se optužuju Hrvatski narod i Katolička crkva.

Srpski četnici i partizani zajedno su se borili protiv Hrvata: – To su sve bili četnici, s nekoliko članova Komunističke partije, koji su bili partizani. Primjer su Boričevac i Lapac. Zajedno su sudjelovali u pokoljima i krali dućane Hrvata. Isto je bilo s Grahovom, Drvarom, Petrovcem itd.

Četnici ušli u partizane i naselili Istru…

U štabu Draže Mihajlovića bio je i Splićanin Đuro Vilović, a mnogo četnika ušlo je u partizane i kasnije naselilo Istru: – Godine 1944. proglašene su dvije amnestije i četnici su masovno ušli u partizane. Prešlo ih je više od 100.000. Kada su Talijani otišli, u Istri je naseljeno na desetke tisuća Srba. Do ’48. godine, po Žerjaviću, u Istri uopće nije bilo Srba, da bi ih se do 1961. naselilo čak 60.000. Riječ je o zastrašujućem obliku kolonizacije hrvatske obale, jer ih ona posebno zanima. Sličan se proces dogodio i u Rijeci, u koju je naseljeno 24.000 Srba. Naseljavali su se i u Zadar, Split, Dubrovnik…

Patrijarh Irinej s četnicima kod Drniša 1993.

U Bujici je objavljena ekskluzivna fotografija srpskog patrijarha Irineja, kako godine 1993. posjećuje četnike na prvoj okupacijskoj liniji u Žitniću kod Drniša! Danas Irinej s papom Franjom pregovara o svetosti Alojzija Stepinca: – Konsterniran sam fotografijom! To je vrlo snažan dokaz. Možete li zamisliti nadbiskupa Bozanića, okruženog našim vojnicima, npr. u Čačku?! Četništvo je zločinačka organizacija koja je problem cijelog čovječanstva. Hrvatske službe i institucije moraju pravno artikulirati krivnju četništva.

Dražu Mihajlovića Lozo je nazvao “endemskom vrstom zločinca“ i u studio donio njegovu optužnicu iz 1946. godine, kako bi dokazao koliko su jugoslavenske komunističke vlasti bile naklonjene velikosrbima: – Riječ je o optužnici Draži Mihajloviću, Stevanu Moljeviću, hrvatskom izrodu Đuri Viloviću i ostalim četnicima… Moljević je izvorni ideolog velikosrpskog genocida nad Hrvatima, jedna krajnje bezdušna osoba, strastven u svom zločinu. On je htio uništiti jedan cijeli narod i to se zove genocid. Zamislite, na 29 gusto tipkanih stranica optužnice, u 48 točaka, samo se na pola stranice navode četnički zločini prema Hrvatima!

Draža Mihajlović osuđen je na smrt, ali je zato Stevan Moljević osuđen na samo 20 godina zatvora i 1957. godine pomilovan: – Usporedo su na sud priveli potpuno nevinog Alojzija Stepinca. Njega su osudili na 16 godina. Ideologa četničkog genocida Moljevića su pomilovali, a Stepinca otrovali!

No, tu priči nije kraj: – Godine 2015. Viši sud u Beogradu ukida presude Draži Mihajloviću i Stevanu Moljeviću, cijela Srbija slavi, a četništvo je rehabilitirano! Iste te 2015. godine papa uključuje patrijarha Irineja u mješovitu Komisiju koja bi trebala preispitivati blaženog Stepinca!

U svojoj je knjizi Lozo Josipa Broza Tita spomenuo na 666. stranici: – Nisam to napravio namjerno. Kada sam shvatio da se on našao na stranici 666, sledio sam se!

Hrvati mogu izvući veliku pamet iz činjenice da Tito nije ratovao u Srbiji, nego je ubijao Hrvate: – On je pokušavao gurnuti Srbe u rat protiv Nijemaca i nagovarao je Dražu Mihajlovića u Struganiku na to. No, Mihajlović je, što god mi mislili o njemu, rekao – ne. Nije dao da Nijemci zbog odmazdi ubijaju Srbe. Srbija zbog toga nije imala biološki i materijalno, ni blizu žrtava k’o Hrvati!

Cijelu emisiju pogledajte ovdje:  

Vijesti

KRAH FRANCUSKE Danas u eri univerzalnih ljudskih prava, uzimaju si „pravo“ na oduzimanje ljudskog života

Published

on

Papinska akademija za život izrazila je potporu čvrstom protivljenju Francuske crkve ustavnom amandmanu koji bi Francusku učinio prvom državom koja je uvela pobačaj kao ustavno pravo.

Predloženi zakon koji je predstavila vlada predsjednika Emmanuela Macrona odobrili su i Nacionalna skupština i Senat, a o njemu se u ponedjeljak, 4. ožujka raspravljalo na zajedničkoj sjednici Parlamenta za očekivano konačno odobrenje tropetinskom većinom.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, 4. ožujka Papinska akademija za život ponovila je stajalište Francuske biskupske konferencije da se abortus, koji ostaje napad na život ne može promatrati isključivo iz perspektive prava žena, te se pridružila biskupima izražavajući žaljenje što se u prijedlogu ne spominju mjere potpore onima koji bi željeli zadržati svoje dijete.

Papinska akademija za život inzistirala je da u eri univerzalnih ljudskih prava ne smije postojati „pravo“ na oduzimanje ljudskog života.

Sve vlade i vjerske tradicije, rekli su, trebaju učiniti sve što mogu kako bi u ovoj fazi povijesti zaštita života postala apsolutni prioritet, s konkretnim koracima u korist mira i socijalne pravde te s učinkovitim mjerama za univerzalni pristup resursima, obrazovanju i zdravstvu.

Posebne životne situacije te teški i dramatični konteksti našeg vremena trebaju se rješavati alatima pravne civilizacije koja prije svega gledaju na zaštitu najslabijih i najranjivijih, istaknula je Papinska akademija za život.

Citirajući papu Franju, Papinska akademija za život istaknula je da za Katoličku Crkvu obrana života nije ideologija, već je stvarnost, ljudska stvarnost koja uključuje sve kršćane.

Riječ je o djelovanju na kulturnoj i odgojnoj razini kako bi budućim naraštajima prenijeli stav solidarnosti, brige, dobrodošlice, dobro znajući da kultura života nije isključiva baština kršćana, nego pripada svima onima koji radeći na izgradnji bratskih odnosa prepoznaju vrijednosti svake pojedine osobe, stoji u objavljenom priopćenju.

izvor: Vatican News

Continue Reading

Vijesti

Nakon što je po naputku WEF-a pokušao uništiti nizozemske farmere, hoće li biti grobar NATO-a?

Published

on

V. Starešina: Sada je već izgledno da će Mark Rutte biti novi glavni tajnik NATO-a

Dvije vijesti objavljene proteklih dana daju naslutiti budućnost NATO-a kao europskoga obrambeno-sigurnosnog saveza – piše Višnja Starešina na Lider.hr

. Vijest prva: na pariškome ad hoc europskom samitu potpore Ukrajini francuski predsjednik Emmanuel Macron pomalo je iz vedra neba poručio kako ne treba isključiti ni slanje zapadnih vojnika u Ukrajinu. I predvidljivo je osvojio glavne naslove u medijima. Vijest druga: na istom je samitu, nakon što je dobio potporu ključnih država članica, sudjelovao i sada već izgledni budući glavni tajnik NATO-a Mark Rutte; doduše, još kao nizozemski tehnički premijer na odlasku.

Rutte slovi kao majstor tihih kompromisa, jedan je od najdugovječnijih europskih premijera, a na njegove osobine asocira i nadimak – Teflon. Budućnost NATO-a, a onda i europske obrane, metaforički ovisi o uspješnosti integracije tih dviju krajnjosti: političkih predstava i nadmetanja (Macron) i tihe dogovorne izgradnje europske obrambene (infra)strukture (Rutte).

Novi prijatelj Ukrajine

Bombastične Macronove izjave i potezi koji se tiču europske obrane i sigurnosti nisu novost. Uz naslijeđenu francusku ideju o samodostatnoj europskoj vojsci koja isključuje SAD iz europske obrane predsjednika Macrona osobito pamtimo kao političara koji je proglasio ‘moždanu smrt NATO-a‘ (2019).

Da bi nakon ruske invazije na Ukrajinu NATO ‘uskrsnuo‘, Europi potrebniji nego ikad. Sjećamo ga se i kao velikog europskog mirotvorca koji je pohitao tada već duboko izoliranom ruskom predsjedniku Putinu, dva tjedna prije invazije, da razgovorom riješi ono što SAD i UK ne mogu. A ondje ga je Putin smjestio na kraj dugoga bijelog stola da bi mu kao dječarcu održao predavanje iz ruske povijesti.

Putin je barem uvijek znao kolika je čija specifična težina u međunarodnoj politici. Pa se sjećamo kako je preko noći Macron od gorljivog zagovornika europske energetske suradnje s Rusijom postao gorljivi podupiratelj ukrajinske obrane, doduše, više na riječima nego na djelima, i zagovornik njezine potpune suverenosti. Kao novi prijatelj Ukrajine i njezina predsjednika Zelenskog sazvao je i taj ad hoc pariški europski samit, tek tjedan dana nakon završetka tradicionalne Minhenske sigurnosne konferencije, koja je glavni forum za projekcije europske obrambene i sigurnosne strategije. I s njega je uputio ta bombastična upozorenja o mogućem slanju zapadnih vojnika u Ukrajinu i mogućnosti da Rusija napadne neku od NATO-ovih članica.

Budući glavni tajnik NATO-a imat će zadatak primiriti, koordinirati i uključiti sve političke perfomere i egotripove, motivirane osobnim ili državnim interesima, u izgradnju novoga europskog obrambenog sustava. A taj sustav uključuje znatno jačanje europske vojne industrije i NATO-ove europske vojne komponente. Dakako, uza zadržavanje američke glavne uloge u NATO-u. Jer kao što je i ruska invazija na Ukrajinu pokazala, Europa nema kapacitet sama preuzeti brigu o svojoj obrani ni kad je riječ o političkom odlučivanju, a ni kad je riječ o vojsci i naoružanju.

Umijeće šaptanja političarima

I zato ne začuđuje što su UK i Njemačka zajednički predložili, a SAD podupro, na kraju i Francuska uz niz drugih država članica, kandidaturu Marka Ruttea, sivoga političkog brokera, dugovječnoga nizozemskog premijera kojega ne pamtimo i nećemo ga pamtiti po slikovitim izjavama. Ovih su mu dana kao jednu od prednosti izvukli kako je spasio NATO od raspada u prvoj godini Trumpova predsjedničkog mandata, kad je nakon Trumpove prozivke Merkel i drugih europskih saveznika zbog premalog izdvajanja za obranu navodno nešto šapnuo američkom predsjedniku, nakon čega je izbjegnut raskol. Riječ je, dakako, o pretjerivanju, kao što je i Trump pretjerivao u prijetnjama da će SAD izići iz NATO-a, koje su se ipak pokazale prilično djelotvornima u povećanju europskih izdvajanja za obranu. No to umijeće ‘šaptanja‘ političarima dobro će doći budućemu glavnom tajniku baš kao i nizozemska tradicionalna politička pozicija: članica EU-a, vanjskopolitički bliska UK-u, pouzdana saveznica SAD-a u obrani, politički bliska s Njemačkom, bez ozbiljnih konflikata s Francuskom…

Ni Macronove se objave ne mogu bezuvjetno svrstati u rubriku ‘nerealno‘ ili ‘neozbiljno‘. Uostalom, nije rekao kada bi i pod kojim uvjetima poslao francuske vojnike u Ukrajinu. Možda kao čuvare dogovorenog mira jednoga dana? Jer izgradnja nove europske obrambene arhitekture, za države koje imaju ambicije i prepoznaju vrijeme, iznad svega je – prilika.

Višnja Starešina/Lider

Continue Reading

Vijesti

SVJEDOČIMO LI RASPADU britanske kraljevske obitelji? Kate Middleton bolesna, kralj Charles ima rak, član obitelji skončao suicidom…

Published

on

Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor, a najnovije vijesti su zabrinjavajuće: Charles je podvrgnut liječenju protiv raka, Camilla će biti na odmoru u tropima, a William se pojavljuje i nestaje kako bi bio pokraj misteriozno bolesne Kate: svjedočimo li raspadu britanske kraljevske obitelji – pita se komentator talijanskog medija Corriere della Sera, Luigi Ippolito?

LONDON – Nevidljiva monarhija: britanska kraljevska obitelj nestaje pred očima svojih podanika i ako je istina, kako je rekla Elizabeth, da se kruna “mora vidjeti da bi se vjerovalo”, pitamo se nismo li svjedoci naglog raspada same institucije. Trenutačno nema nikoga na čelu kuće Windsor: kralj Charles je virtualna slika, kraljica Camilla otišla je na odmor, a prijestolo-nasljednik William pojavljuje se i nestaje kako bi bio uz princezu Kate, koja je misteriozno se oporavlja daleko od uprtih očiju svega svijeta.

Je li ovo znači ‘smjenu straže, koja utire put puno većem zlu…’

Danas je zrakoplov s Camillom poletio za tropske krajeve, gdje će kraljica biti na odmoru najmanje tjedan dana: neočekivan, ali ne i nepredvidiv odlazak, s obzirom na to da kraljeva supruga također ima 76 godina i budući da je Charlesova bolest najavljena prije manje od mjesec dana preuzela je njegovu ulogu, jednu za drugom preuzimajući 13 službenih obveza. Možda i previše za osobu koja nikada nije žudjela za javnim životom i više od svega željela je biti blizu svoje velike ljubavi.

Ali Camillino iznenadno povlačenje proširilo je prazninu na vrhu. Suveren, koji je podvrgnut terapiji protiv raka, stavio je cijeli svoj dnevni red na čekanje i pojavit će se samo putem videa na Danu Commonwealtha sljedećeg ponedjeljka. Posljednjih tjedana Buckinghamska palača ga je željela prikazati na videu i fotografijama kako bi umirila svoje podanike: ali ništa se ne zna točno o njegovoj točnoj dijagnozi, što potiče nagađanja.

Koje su, što se Kate tiče, umjesto toga poprimile dimenziju teorija zavjere: na društvenim mrežama čitamo o svemu, od tome čak, do pokušaja samoubojstva. Ništa točno, ali u ovom slučaju nepostojanje bilo kakve slike ili novije informacije, daje povod najbolesnijim fantazijama. S druge strane, međutim, od najbolje obaviješteni engleskih komentatora, procurilo je da su stanja Charlesa i princeze “ozbiljna” i da bi njihov oporavak mogao potrajati i dulje nego što se prvotno najavljivalo (za Kate, da, govorilo se da je ponovno bi se pojavilo tek nakon Uskrsa).

Razmjere kolapsa kraljevske obitelji dala je slika Windsora koji su prošli tjedan stigli na sprovod Constantina od Grčke: predvodio ih je nacereni princ Andrew, a uz bok mu je bila (manje-više) bivša supruga Sarah Ferguson. To što dvojica osramoćenih ljudi poput njih javno nastupaju kao stjegonoše monarhije govori puno o stanju stvari.

A čini se da je nesreća sve veća: prije nekoliko dana doznalo se da je suprug lady Gabrielle, Charlesove sestrične, kćeri princa Michaela od Kenta, misteriozno počinio samoubojstvo hicem iz vatrenog oružja u glavu. Tragedija koja se drži u tajnosti, ali baca zlobnu sjenu na cijelu kraljevsku sagu.

Promatrači začuđeno gledaju, kao da se bude, omamljeni, iz bajke bez sretnog kraja. A sada je rizik da se monarhija raspadne ne uz eksploziju, već uz uzdah.

izvor: Luigi Ippolito/Corriere della Sera

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved