Vijesti

WILLIAMSON: Najgora ideja na svijetu

Published

3 godine ago

31 siječnja, 2021

Zašto socijalizam ne želi umrijeti

Prije gotovo jednog desetljeća, napisao sam malu knjigu pod nazivom Politički nekorektni vodič za socijalizam. Kad me izdavač Regnery zamolio da napišem knjigu, bio sam više nego sretan to učiniti, ali pitao sam se hoće li knjiga o socijalizmu, kratki rezime njegovih grotesknih neuspjeha, biti nužna ili korisna. Pitao sam se zašto bi to bilo koga zanimalo. U nadolazećem broju National Reviewa, imat ću esej o Karlu Marxu i ne moram se brinuti da ljudi neće biti zainteresirani. Najgora ideja na svijetu jednostavno ne želi umrijeti- prenosi Konzerva.hr.

Ne očekujem da ću napisati još jednu knjigu o socijalizmu, ali čitao sam neke od njih. Postoje neke zastrašujuće trenutačno dostupne relevantne knjige, a neke od njih su također na putu. Jedna od njih je odlična, upravo objavljena knjiga Iaina Murraya, Socijalističko iskušenje — o kojoj ću raspravljati s autorom u četvrtak — u kojoj se Murray pozabavio nekim od vječitih laži (“Pravi socijalizam nikad nije isproban!”) i gnjusnih klišeja socijalizma. On naglašava da je, povijesno, socijalizam dosljedno davao rezultate upravo suprotne svojim obećanjima: više ekonomske i političke nejednakosti, ne manje; više siromaštva, ne manje; više bezobzirne društvene dominacije nad siromašnima i marginaliziranima, ne manje; više degradacije okoliša, ne manje.

Murray gradi dijelom konzekvencijalistički slučaj u korist ekonomske slobode: “Istraživanje za istraživanjem pronalazi da su zemlje s visokom razinom ekonomske slobode bogatije, zdravije, vode bolju brigu o okolišu i jednostavno su općenito bolja mjesta za život u odnosu na zemlje s niskim razinama ekonomske slobode. Na dnu svih ovih indikatora nalaze se dvije vrste zemalja — propale države poput Afganistana i nacije poput Venezuele, koja je krenula putem kmetstva neopreznim donošenjem marksističkih socijalističkih politika.” No, pitam se jesu li naši mladi samoprozvani socijalisti spremni čuti taj argument ili željni odgovoriti na njega. U posljednjih deset godina, partizani slobodnog poduzetništva imali su dovoljno problema braniti ekonomske slobode od napada desnice, a kamoli socijalista. Murray to također razumije, priznajući socijalistima argumentiranje sa stajališta vrijednosti, dok partizani slobode argumentiraju na temelju povijesti i ekonomije.

Tamo gdje se ne slažem s Murrayom — ili bolje reći, gdje bih ponudio malo drugačiji naglasak — jest to što nisam u potpunosti uvjeren u njegovu tvrdnju da je suprotstavljanje socijalizmu “komunikacijski izazov”. Nedostaci socijalizma su vrlo temeljito komunicirani — fotografije Holodomora su dostupne na internetu, zapisi o masovnim ubojstvima i pljačkama su također prilično lako dostupni, priče kubanskih izbjeglica su nam na dohvat ruke, dok je Arhipelag Gulag udaljen samo jedan klik.

To nije problem komunikacije, već duhovni problem.

Čitajući fascinantnu novu knjigu Julie Lovell, Maoizam: Globalna povijest, je, između ostalog, zaron u kompleksnu političku priču koja u svom srcu nije ideologija, već kult. Maoizam koji Lovell opisuje je na mnogo načina prepoznatljiv religijski fenomen, upotpunjen sa štovanjem svete knjige, obožavanjem ikona, obredima ispovijedi i pokore te dobronamjernim bogom-čovjekom/prorokom. On se bavi istim tjeskobama i potrebama kao i religija. On nudi moralni princip — koliko god bio lud i ubojit — oko kojeg bi se mogao organizirati život.

I baš poput Karla Marxa u Osamnaestom brumaireu Louisa Napoleona, njegove osobnosti i ljudske činjenice ostaju zastrašujuće poznate:

Sam Mao je bio, naravno, seljak po podrijetlu i uvijek je govorio, oblačio se i jeo kao jedan od njih… uvijek iznova ističući svoje odbijanje da se pretvori u uglađenog, establišmentskog državnika. Dugi članci podsjećali su ga na “vezove za stopala prljave žene, duge i smrdljive”. … Kad je jednom razgovarao s brazilskom delegacijom, otkrio je da nema pojma gdje je Brazil. Svjetske čelnike znao je dočekati u zakrpanim pidžamama i čarapama (a ponekad i u ogrtaču), a jedno jelo favorizirao je iznad svih ostalih — špek u Hunan stilu, sa zdjelom cijelih čilija sa strane, a sve to je zalijao s limenom šalicom čaja (kao digestiv nakon jela, Mao je glasno žvakao natopljene listove čaja na dnu šalice). Maoizam se, od svojih početaka u 1930-ima pa sve do danas, oblikovao kao ruralna religija koja predstavlja i bori se za siromašne poljoprivrednike.

Penthouse Australia Magazine: Američki maoizam

Taj agrarni križarski rat je, naravno, laž. Kao jedan primjer, pobuna maoističkog Sjajnog puta u Peruu, kao što Lovell primijećuje, “nikad nije bio seljački rat za jednakost”, već je umjesto toga bila “shema obrazovane urbane elite, koja je stvorila svoje vlastite strukture zapovijedanja i uspostavila rasne, klasno-utemeljene hijerarhije koje su se zakleli svrgnuti: bljedopute, hispanofonske, obrazovane elite na vrhu; tamnopute, osiromašene Kečue na dnu.” Manje ratnička verzija istog fenomena može se raspoznati među američkim progresivcima, koji su rasnu raznolikost pretvorili u reket za dobrostojeće bijele žene. Ili razmotrite stajališta Nancy Pelosi, Chucka Schumera, Joea Bidena i ostalih. Svaka je vjera slična u svojoj sposobnosti da se iskoristi.

Maoizam Lovell nije samo kineska priča — to je malezijska priča, peruanska priča, kambodžanska priča, indijska priča, zimbabveanska priča. I također, dijelom, američka priča. To nije nešto zaboravljeno u prašnjavoj knjizi — to je dio razgovora na društvenim medijima upravo ovog trenutka, danas, s “Crvenim Twitterom” Bo Xilaija i njegovim klonovima.

T.S. Eliot je svojedobno napisao:

Dok politička filozofija izvodi svoje sankcije iz etike, a etika iz istine religije, samo se vraćanjem vječnom izvoru istine možemo nadati nekakvoj društvenoj organizaciji koja neće, do svog konačnog uništenja, ignorirati neke suštinske aspekte stvarnosti. Termin “demokracija”, kao što uvijek iznova govorim, ne sadrži dovoljno pozitivnog sadržaja da bi se sam mogao suprotstaviti silama koje vam se ne sviđaju — one ga lako mogu transformirati. Ako nećete imati Boga (a On je ljubomoran Bog), onda ćete morati odati svoje poštovanje Hitleru ili Staljinu.

Ako je socijalizam neka vrsta kulta, onda za njega postoji tržište — i to tržište kojem su širom otvorena vrata. I ako su drevni konkurenti učinkovito ustupili teren, to nije djelo mladih radikala, koliko god oni nastrani bili. Moralni vakuum je kreacija biskupa i sveučilišnih administratora i predsjednika odbora, koji su uglavnom odavno prestali vjerovati u svoju vlastitu dogmu i koji vjeruju da će se nekako izvući bez da druga dogma zauzme njezino mjesto. Kevin D. Williamson/Nationalreview

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.