Vijesti

OTOPLJAVANJE SAD – RUSIJA? Reporter američkog NBC Newsa na Krimu! Neki novi vjetrovi između supersila?

Published

1 godina ago

3 ožujka, 2023

Jesu li zapuhali neki „novi (medijski) vjetrovi“ između SAD-a i Rusije? Teško! Ali svakako vrijedi proanalizirati, jer dogodilo se nešto vrlo neobično i neočekivano!

Ali najprije želim podsjetiti na ono, svima dobro poznato. Nikad lošiji ukupni odnosi između SAD-a i suvremene Rusije itekako se reflektiraju i na stanje u medijskoj sferi. Prije svega u SAD-u, gdje je gotovo nemoguće u ključnim medijima pogledati ili pročitati što o nekom aktualnom problemu govore i(li) misle čak i najviši ruski državni dužnosnici.

Također, doslovno do jučer bilo je nemoguće zapadnim novinarima iz tzv. mainstream medija posjećivati Krim – od kada je taj poluotok 2015. godine pripojila Rusija nakon provedenog referenduma kojeg Zapad i velika većina međunarodne zajednice ne priznaje tj. smatra nelegitimnim, i zbog čega su Rusiji uvedene snažne gospodarske sankcije.

Ali posjetiti Krim nije nemoguće zbog nekakvih ruskih blokada i zabrana, već upravo suprotno. Osim što bi se novinari (i redakcije), koji bi tako nešto pokušali (makar i u privatnom aranžmanu) izložili ne samo oštrim kritikama i osudama svojih vlada i bili proglašavani onima koji krše zapadne sankcije protiv Moskve – sa svim popratnim posljedicama – i službeni bi ih Kijev automatski proglašavao nepoželjnim osobama i stavljao na tzv. crni spisak osoba kojima je zabranjeno izdavanje viza za ulazak u Ukrajinu.

Zato su posjete zapadnih novinara Krimu u spomenutom razdoblju vrlo rijetke i dolazile bi isključivo od strane „egzotičnih“ medija – „miljama udaljenih“ od onih glavnih: velikih i utjecajnih.

Novinar utjecajne američke TV osvanuo na Krimu. Stigao iz Rusije – preko Krimskog mosta!

*Karta: poluotok Krim, izvor: Wikimedia Commons*

Međutim, upravo se dogodilo nešto suprotno. Novinar poznate američke televizije NBC News, liberalne i potpuno odane Bidenovoj administraciji i demokratima uopće – Keir Simmons, prije nekoliko dana je službeno, u ime svoje redakcije posjetio krimski poluotok, uključno i grad Sevastopolj, sjedište ruske Crnomorske flote! Prije toga uredno se provozao čuvenim Krimskim mostom koji prolazi Kerčskim vratima koja dijele Crno od Azovskog mora. Za sve je to, nedvojbeno, dobio sve potrebne dozvole ruskih nadležnih tijela.

Novinar NBC News-a je, osim Sevastopolja, posjetio i grad Bakhchisarai u kojem pretežito žive krimski Tatari – i tamošnjim je stanovnicima postavljao dovoljno provokativna pitanja o vlasništvu nad Krimom, njihovom sudjelovanju u ruskoj specijalnoj vojnoj operaciji (ratu) u Ukrajini i sl. U svakom slučaju, u objektivno prikazanoj reportaži, objavljenoj od strane NBC News-a (koju možete pogledati ovdje), odgovori krimljana teško se mogu svidjeti onima koji već godinama govore o nekakvom proturuskom raspoloženju i otporu tamošnjeg stanovništva središnjoj vlasti u Moskvi.

Kijev je poslovično ljut

Jučer je na ovaj događaj reagiralo i ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova priopćenjem svog glasnogovornika, kojim se osuđuje spomenuti čin američkog novinara s obzirom da Kijev dozvoljava odlazak na Krim isključivo s ukrajinskog teritorija, i zbog čega će, kako je navedeno, biti sagledane moguće posljedice pravne prirode (za druge novinare koji su proteklih godina to isto činili iz pojedinih Zapadnih zemalja takve „privilegije“ čekanja mogućih kazni nije bilo – one su u pravilu izricane odmah!).

Poznavanje suparnika nemoguće u uvjetima medijske blokade

Tim je više zanimljiv i indikativan ovaj potez američkog medija. Po mene je i vrlo pohvalan, jer čemu zatvarati dostup relevantnim informacijama sa suprotne strane, pa makar ti se one i ne sviđale ili se s tom stranom (državom) vodi „hladni rat“. Uostalom, poznavanje suparnika je itekako važno, a da i ne govorimo o novinarskoj profesiji kao takvoj, kojoj bi objektivno i hrabro informiranje o „škakljivim“ temama trebalo biti na ponos. Zatvaranje u svoje uske okvire i baziranje rada isključivo na službenim političkim priopćenjima degradacija su, i u konačnici smrt novinarstva kao takvog.

Zato ostaje za vidjeti hoće li „hrabri“ američki NBC News u sličnom „pothvatu“ uskoro početi slijediti i drugi mediji, prije svega oni europski.

Možda će ih na to potaknuti Simmonsova rečenica, koji je pohvalio svoj rad kazavši – evo stavova koje američke medijske agencije rijetko iznose jer se ne mogu toliko približiti ruskoj crnomorskoj floti, ponosu predsjednika Vladimira Putina.

Naravno, ovaj novinar sigurno zna da se te agencije ne mogu približiti Krimu ne zbog Putinovih blokada, već zbog politika svojih vlada i uredništava njihovih redakcija koja ih oportunistički slijede.

Novi „Wind of Change“?

I da se vratim na uvodnu rečenicu, o mogućim „novim vjetrovima“ u odnosima SAD-Rusija.

S obzirom na ukupni smjer američke vanjske politike u odnosu na Rusiju, gdje je ona u svim strateškim dokumentima determinirana kao najveća trenutačna sigurnosna ugroza SAD-u (Kina je označena kao najveća ugroza u 21. stoljeću općenito, prije svega u sferi ekonomije, trgovine i visoke tehnologije, ali sve više i u obrambenoj sferi), krajnje je teško vjerovati u neke „nove vjetrove“ između Washingtona i Moskve – sličnim onima iz doba zatopljenja pred kraj Hladnog rata između SAD-a i SSSR-a.

To je zatopljenje vjerojatno najbolje i najiskrenije opjevano u čuvenoj pjesmi Scorpionsa „Wind of Change“ (možete ju poslušati ovdje). Ono je tada s pravom pobudilo nadu u neku bolju budućnost za čovječanstvo, a za što je prilika, nažalost, definitivno propuštena – najviše zbog megalomanskih geopolitičkih interesa.

„Jedna lasta ne čini proljeće“! Ali zadatak je izvršen

Skeptici bi, uostalom, glede poteza spomenutog novinara NBC News-a lako mogli reći kako „jedna lasta ne čini proljeće“.

Međutim, „jedna lasta“ itekako može ukazivati na početak promjene trendova i zadanih narativa.

Uostalom, mediji takve vrste i utjecaja, kao što je spomenuta američka televizija, teško bi se tek tako odlučili na ovako po sebe „propagandno riskantan“ potez odlaska na Krim – ne inkognito, što bi bio pothvat vrijedan divljenja, već pod nedvojbenom ruskom suglasnošću i zaštitom. Pa čak i pod uvjetom da je primarna zadaća tog medija bila potvrditi nezadovoljstvo krimskih stanovnika ruskom vlašću i o tome izvijestiti američku i svjetsku javnost. U to, naravno, čisto sumnjam, jer bi tada njihov novinar teško pronašao put do Krima, a još teže izlaz.

Posve suprotno. Mislim da je zadaća američkog novinara (i njegovog medija) bila ta, da ukaže domaćoj i svjetskoj javnosti kako je raspoloženje stanovnika Krima definitivno prorusko, pa da onda i nema smisla inzistirati, u pregovaračkom procesu između Kijeva i Moskve o završetku rata – na pitanju njegovog povratka Ukrajini.

Uostalom, Moskva na tako nešto nikada ne bi pristala, što automatski predmnijeva da pregovori nikada ne bi mogli biti niti pokrenuti ukoliko bi se na tome inzistiralo – tj. rat bi trajao unedogled, sa svim svojim opasnostima eskalacije, koja bi prije ili kasnije dovela do Trećeg svjetskog rata.

Glavna politika bistri se daleko iza svjetala pozornice, a provjereni i odani mediji povremeno dobivaju ulogu probijanja umjetno stvorenih psiholoških barijera za provedbu usvojenih odluka “duboke države“. I to onda, kada je stvar otišla predaleko za službene nositelje vlasti čiji bi se kredibilitet, u suprotnom, mogao dovesti u pitanje. Jer mnogi od njih na povratku Krima Ukrajini neprestano govore kao, o ne samo mogućoj, već i nužnoj varijanti – iako i sami dobro znaju kako od toga nema i neće biti ništa.

Možda zato i nije čudo da su se danas, u New Delhiju, na marginama summita G20, po prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu osobno, “u četiri oka” – sastali američki državni tajnik Antony Blinken i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. I to usprkos činjenici da je Blinken uoči dolaska u Indiju javno kazao kako ne planira bilo kakve susrete ni s Lavrovom ni kineskim šefom diplomacije. Događaji u Ukrajini i u svijetu, međutim, odvijaju se svojom logikom i vremena za igrokaze namijenjene javnosti ubrzano ponestaje.

Došlo je vrijeme za sjedanje za stol, otvoreno iznošenje stavova i uvažavanje međusobnih strateških interesa i zabrinutosti – ma tko o tome mislio drukčije. Bez toga svijet ne samo što ne može ići naprijed, već sigurno ide prema provaliji iz koje nema izlaza. (Geopolitika.news)

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.