Connect with us

Vijesti

ŽIDOVKA pronašla Mesiju: ​​U borbi protiv katolika spoznala istinu o katoličkoj crkvi i postala časna

Published

on

Rosalind Moss rođena je Židovka u Brooklynu, New York, u velikoj vjerskoj zajednici koja živi u tom području.

U svom domu odrasla je s tom vjerom i njezinim običajima, iako je kada je otišla od kuće bila agnostik. Tijekom godina počela je upoznavati Mesiju kojeg su dugo očekivali i kojeg su kršćani već vidjeli u Isusu.

I nakon razdoblja evanđeoskog kršćanstva konačno je postala katolkinja. Iako tu nije stalo. Sada je časna sestra i zove se Majka Mirjam od Jaganjca Božjeg, budući da je osnovala i malu zajednicu benediktinske duhovnosti, Kćeri Marije, Majke nade Izraelove, čiju je zajednicu nedavno pozdravio biskup Jerry Vincke.

Služe obiteljima: Ovo vam može promijeniti život

“Naša je svrha pomoći obnoviti Božji plan za obitelj. Želimo pomoći katoličkim obiteljima da spoznaju tko su, svoj identitet i poziv te da su pozvani od Boga, od Ljubavi i od ljubavi. Radimo i s nekatoličkim obiteljima. Naš apostolat je biti sluge obitelji.

Ako obitelj ima starijeg člana koji umire, bit ćemo tu da pomognemo. Ako majka dođe kući sa šestim djetetom i osjeća se preopterećeno, mi ćemo biti tu da joj pomognemo. Voljeli bismo pomoći obiteljima da mole zajedno, postave molitveni stol i počnu moliti jednu Zdravo Mariju dnevno. To vam može potpuno promijeniti život”, rekla je majka Miriam za Catholic World Report , o malom redu koji spaja kontemplativni život i aktivan život.

Rupa u srcu unatoč spoznaji da smo izabrani od Boga

No, da bi došla do ove točke, prešla je dug put, toliko da je od Židovke i agnostičarke Rosalind došla do sadašnje katolkinje Miriam koja se hvali i ustrajno brani katolički nauk.

>> Židov progovorio: Otvorio sam Novi zavjet u tajnosti i bio sam šokiran…

Ova je žena rođena u konzervativnoj židovskoj kući u Sjedinjenim Državama. Odmalena je slavila sve židovske blagdane i kod kuće su joj roditelji prenosili Abrahamovu vjeru. Ali u adolescenciji su se i on i njegov brat postupno udaljavali od svojih obiteljskih tradicija sve dok nisu otišli od kuće, on je bio ateist, a ona agnostik.

“Postojala je rupa u mom srcu koja se proširivala kako sam rastao. Ni spoznaja da smo Božji izabrani narod nije mi pomogla da shvatim kamo čovjek ide i zašto. Koja je bila čovjekova svrha na zemlji? Koja je bila moja priča?”, govori majka Miriam o tom trenutku, prenosi National Catholic Register .

Mesijanski Židovi

Kada je imala 32 godine, Rosalindin brat David pročitao je članak o mesijanskim Židovima, Židovima koji su vjerovali da je Isus Krist Mesija. Ni David ni Rosalind nikada u životu nisu čuli za nešto tako “apsolutno ludo”.

Ubrzo nakon toga preselila se u Kaliforniju. Njezin život je očito bio savršen. Imala sam dobar posao, puno novca i vrlo aktivan društveni život, ali ta rupa u mom srcu još uvijek je bila tu. A onda je slučajno ugledala “bradatog muškarca hipijevskog izgleda” koji je nosio majicu s natpisom “Židovi za Isusa”.

Počinje borba protiv Crkve

Vidjevši to, Rosalind je pomislila: “Ovdje je bio živi primjerak ljudi iz članka,” jer stvarno “nije mogla vjerovati da ti ljudi stvarno postoje i otišla sam razgovarati s njima. Čovjek mi je pružio mali pamflet u kojem je pisalo: ‘Ako ti rođenje nije pružilo puno zadovoljstva, pokušaj se ponovno roditi.’ – Nisam to željela priznati, ali te su me riječi pogodile u srce.

Iako su joj se ti mesijanski Židovi činili ekstravagantnim, odlučila je pohađati njihov biblijski studij. Majka Miriam navodi da je isprva to bilo “uglavnom da bi ih ismijavali”. Ali bile su dvije stvari koje su mu rekli i koje su dirnule njezino slomljeno srce: “da je Bog postojao i da ga možemo upoznati, i da ga također možemo upoznati danas.”

Naposljetku, njezin je um, iako agnostički, bio je židovske tradicije i po prvi je put shvatio da cijeli žrtveni sustav Staroga zavjeta ukazuje na Isusa Krista, Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta.

Nadalje, shvatila je da Bog može učiniti što god hoće. Nije joj bilo logično da čovjek može biti Bog, ali nije bilo ništa loše u tome da je Bog odlučio postati čovjekom. To ju je oslobodilo kako bi mogla predati svoje srce upoznavanju, ljubavi i služenju Bogu po svome Sinu, Isusu Kristu.

Kasnije je Rosalind 14 godina bila evanđeoska kršćanka. Studirala je na teološkom sjemeništu u južnoj Kaliforniji i postala kapelan u obližnjem ženskom zatvoru. Godine 1990. Rosalind je prihvatila mjesto ravnateljice ženske službe u protestantskoj crkvi.

Iako je njezin brat godinama bio katolik, Rosalind je vjerovala da je dobro pokušati ukloniti katolike iz Crkve, jer ju je doživljavala kao lažni vjerski sustav koji je zaveo stotine milijuna ljudi na krivi put. I stvarno sam mislila da radim nešto dobro.

Ali onda ju je brat suočio s čitanjem katoličkog apologetskog časopisa, koji je reklamirao seriju od četiri vrpce Scotta Hahna, obraćenika na katoličanstvo i trenutno jednog od najvećih katoličkih apologeta.

Istine su je probole

“Čula sam Scotta Hahna kako sažima 2000 godina povijesti Crkve, a zatim je rekao da će ‘netko tko istražuje tvrdnje Katoličke crkve sa svetim šokom i veličanstvenim čuđenjem otkriti da je ono s čime se on borio i pokušavao spasiti ljude bilo prava Crkva osnovana od Krista.’

Ove su riječi probole Rosalindu. Što ako ima istine u katolicizmu? I tiho i diskretno počela je tražiti još odgovora. “Kao što je Fulton Sheen, biskup,  rekao, nema 100 ljudi u Americi koji mrze Katoličku crkvu, ali postoje milijuni koji mrze ono što pogrešno vjeruju da Katolička crkva uči,” objašnjava majka Miriam.

“Prvo sam nabavila sve antikatoličke knjige koje sam mogla pronaći jer sam želila da me spase od prevare i katolika. Istodobno je učila ono što je Crkva naučavala iz službenih crkvenih nauka i spisa crkvenih otaca . “Bilo je baš kao što je Fulton Sheen rekao”, dodaje ova žena. Rosalind je bila razočarana kada je saznala da se antikatolička retorika nije bavila onim što Crkva zapravo naučava.

Njezin dolazak u katoličanstvo

Konačno, na uskrsnom bdijenju 1995. Rosalind Moss postala je dio Crkve i primila Mesiju u svetoj pričesti.

“Bog je izvršio djelo preobrazbe u meni. U svakom pogledu ušla sam u potpuno novi način gledanja na život… Ulaskom u Katoličku Crkvu iz svog židovskog nasljeđa (preko evangeličkog protestantizma) znala sam da sam pronašla puninu judaizma i puninu kršćanstva.

Rosalind je devet godina radila na Catholic Answers, web stranici koja pruža katoličke odgovore na traženje ljudi poput nje, prije nego što je otišla i osnovala svoju redovničku kongregaciju, Kćeri Marije, Majke nade u Izraelu 2008., i uzela ime redovnice Majke Miriam.

Živeći pod vladavinom svetog Benedikta, Majka Miriam i mala skupina sestara koje slijede ovu novu karizmu rade na donošenju Isusa Krista u domove i obitelji kroz molitvu, evangelizaciju i služenje. A također i putem radija, gdje ova časna sestra ima tisuće pratitelja.

>> Židovka istraživala tko joj je spasio obitelj i otkrila da je Bl. Alojzije Stepinac spasio mnoge

Zrinka Požežanec/Vjera.hr

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved