Connect with us

Vijesti

ZLATNA HORDA I RUSKI KALIFAT Islamizacija Rusije kao obrana protiv propasti imperije

Published

on

Još jedan izvanredan članak/analiza našeg dopisnika iz Ukrajine, Slaviše Lekića, prenesen iz prethodnice našeg portala Croative.net.

By Croative News Staff

Veoma je zabavno slušati ovih dana novi izgovor, koji se tiho usađuje u glave ruskom stanovništvu. Radi se o “opasnosti sa istoka”, o prisilnoj islamizaciji, o tome da je IGIL već ispod kremaljskih zidina i kuca na širokim ruskim vratima.

I sve to na fonu činjenice da takozvanu tihu islamizaciju u Kremlju snažno pozdravljaju i podupiru!

Stoljećima, Moskva je sebe predstavljala kao središte kršćanstva, što nije odgovaralo realnosti.

Zašto je to tako? Budimo iskreni.

U početku, moramo shvatiti da Rusija – nije prirodna formacija, pa čak i ime države, rođeno ne od imena naroda, nacionalnosti ili jezika.

Rusija – naziv posuđen i to posuđen, mora se reći, zarad potpuno pragmatičnog cilja.

Bez Moskve, nema ni Rusije

Unatoč činjenici da se Moskvi pripisuje rusko podrijetlo, tvrdnjom, da je ovaj grad na rijeci Moskva osnovao kijevski knez (princ, prim. prev.) – Jurij (Georgij), no to je zapravo daleko od istine.

Nemoguće da je Moskvu osnovao kijevski knez, ako ni zbog čeg drugog, tada iz razloga što su on, i drugi kneževi bili Slaveni i gradovima koje bi osnivali davali bi isključivo slavenska imena i zato što gradove koje bi osnovao kijevskiv, ruski knez Jurij, nazivani su: Dmitrov, Pereslavl, Jurjev i tako dalje.

I nije mogao grad, koji je osnovao kijevski knez dobiti tursko ime Moskva, Ryazan ili Tambov. Niti mordovski, Kostroma.

Zašto je onda stvoren mit o ruskom podrijetlu grada Moskve?

Postoje četiri razloga:

1. Moskvu, prema teoriji Trećeg Rima morao je osnovati potomak Oktavijana Augusta – osnivača prvog carstva svijeta – Rimskog, naime, suglasno njoj koju su primijenili na Moskovsku mitologiju, bio je to knez Jurij Dolgoruki.

2. Moskva, osnovana od kijevskog kneza, navodno na temelju, kojim se može pretendirati na Kijevsko, rusko nasljeđe!

3. Moskva nikad nije dobila blagoslov od Konstantinopola (Carigrada) za crkvenu autokefalnost, autonomiju, dok je Kijev bio treća u svijetu kršćanska prijestolnica poslije rimokatoličkog Rima i pravoslavnog Konstantinopola (Carigrada).

4. Moskva, kako je poznato, nakon što je samu sebe objavila za treći Rim, prisvojila je sve heraldičke elemente Konstantinopola – Bizanta. Zato joj je i bio potreban mit, da je grad osnovao knez (princ), koji nosi ime sveca, koji je prikazan na moskovskom grbu – Georgij!

Možemo li reći da je Moskva bar nekada bila sjedište pravoslavne vjere? Centar kršćanstva? Pravoslavlja? – Ne.

Moskva se pojavila zahvaljujući turskim narodima, koji su na tom mjestu sagradili svoju prvu utvrdu – Kremlj, u kojoj su držali svoj plijen.

Možemo li reći da su Turci jedinstven narod? – Ne.

Turci, kao i njihovi izravni potomci – Rusi, to je mješavina koja se sastoji od porobljenih naroda, koji su u zamjenu za žestoku smrt, ponudili sebe da se pridruže redovima Horde, kako bi i dalje nastavili da pljačkaju, pale i ubijaju.

Da li bi Horda mogla imati jednu religiju? – Ne.

Horda nije pokretala vjersko pitanje svojih robova, vojnika, potčinjenih, iako je Džingis-kan upražnjavao neku vrlo zanimljivu granu kršćanstva – nestorijanstvo.

To u stvari znači da je čelništvo Horde bilo – kršćansko.

No. Koliko to ne bi iznenađujuće zvučalo, kršćanstvo hordanima nije odgovaralo, unatoč činjenici da je njihovo ispovijedanje, nestorijanizam, također bila totalitarna religija poput islama, no najprije hajde da pogledamo drugu činjenicu.

Kristijanizacija Rus’

Najpažljivije skrivana činjenica u vezi Rusije glasi, da je zahvaljujući upravo vladarima Zlatne Horde, porobljeno stanovništvo ruskih zemalja preobraćeno u kršćanstvo.

Što je točno Horda učinila za pravoslavnu Rusiju? Kakav se to takozvani uspon Moskve odigravao na fonu žestokih borbi pravoslavlja protiv Kijevske, Ruske crkve?

Od prvih godina svoje vladavine nad zemljama Rusije, zapravo je Horda pozicionirala pravoslavne svećenike u viši, posebni položaj u odnosu na ostatak stanovništva.

Predodžbu o tome moguće je dobiti iz poznatih pisama hana Mengu-Temira, odobravajući im rusku mitropoliju.

Tekst pisma (u stvari je gramata, pisani dekret hana Zlatne Horde prim. prev) zajednički su sastavili Mengu-Timur ili njegov mongolski glavni tajnik i sarajski episkop Mitrofan, kao zastupnik pravoslavnog klera

Dakle, ovaj dokument navodi pogodnosti i povlastice koje se dodjeljuju Pravoslavnoj crkvi:

  • Svećenstvo pravoslavne crkve (PC) zauvijek izuzeti od svih oblika poreza, pristojbi i obveza.
  • Sve vrste nekretnina PC proglašene su nepovredivim, a ako je ovaj imunitet bio ugrožen prije proglašenja, to tada on treba odmah biti uspostavljen.
  • Svećenici su oslobođeni svih radnih obveza, zaštićeni od uznemiravanja i zlostavljanja od bilo koga.
  • Sve privilegije proširiene su ne samo na svećenike, nego i na sve članove njihovih obitelji.

Biskupi i metropoliti uvijek su dobrodošli u prijestolnici Zlatne Horde – Saraju, u kome je tada bilo središte pravoslavlja – Sarajska eparhija – biskupija.

Ondje su pravoslavni svećenici dočekivani sa čašću, jer su oni uvijek svojim mongolskim dobrotvorima dolazili sa neviđenim darovima.

Osim donošenja darova povodom takvih putovanja, njihova svrha je bila i potreba da se od kralja Horde dobije dekret odobrenja za njihovo postavljanje na dužnost.

Zanimljivo da su u to vrijeme vladari Horde već prihvatili islam, no to nije bila smetnja predstavnicima PC obavljati svrsishodna episkopalna putovanja, sa željom pridobiti potporu muslimanskih vladara u unutarnjoj crkvenoj borbi za pozicije, za redefiniranje prihoda, za konsolidaciju položaja PC u slučaju sukoba sa kneževskom vlašću.

Vrlo često, predstavnici PC odlazili bi kod Horde sa zahtjevom da im pruži potrebnu vojnu pomoć, protiv pokrajinskih glavara, koji ne žele djelovati u interesu pravoslavne crkve.

Mora se priznati, da unatoč prisilnog krštenja kneza Vladimira u vrijeme invazije Horde na Rus’, većina su bili ruski ili pogani ili ruske vjere. I samo uz pomoć ubojitih sablji tatarskih konjanika, uspjela je PC ugrabiti vjersku vlast u zemlji.

Za takav poklon pravoslavna crkva (PC) Zlatnoj Hordi, koja je već postala muslimanska vlast, platila je odanošću i istinom.

Praktički, upravo su crkveni velikodostojnici PC prisiljavali ruske kneževe da se pokore hanovima Zlatne Horde, koji, kako su govorili, sjede na prijestolju Božjem.

O profitabilnosti suradnje PC sa Hordom, svjedoči i činjenica da je prije dolaska Horde, ona plaćala državne naknade i provodila određene obveze.

Nakon dolaska Horde, PC je oslobođena svih dužnosti i uvijek u svim sporovima sa knezovima, Horda je podržavala PC.

To jest, možemo reći, da je nakon dolaska Horde sva vlast nad Rusijom prešla u ruke PC.

Što još treba napomenuti: upravo u to vrijeme Islam, zapravo njegovi ratnici, faktički su postali branitelji pravoslavne vjere! Budući da su oni krstili Rus’ i svojom moćju podržali autoritet PC na okupiranim područjima.

Islamizacija Zlatne Horde

Prvi od onih iz Horde koji je primio Islam, prema legendi bio je Batu kanov mlađi brat i neizravni nasljednik Berke. Islam kao službena religija Horde postao je već za vrijeme Uzbeg-kana, odnosno u prvim godinama njegove vladavine 1312-1313. godine.

Kada i gdje je vladar Berke-kan postao musliman?

Kao što je zapisano u drevnim kronikama iz 1262. godine, “brat Batu kana, kan Berke u Jaffi, u nazočnosti sultana Bibarsa Abul-Futuha -” Oca pobjede “, tako nazvanog jer je u Siriji porazio križare kao i same pripadnike Horde, umotavši svoju glavu vezenim zlatnim polumjesecom svetim zelenim turbanom, dobivši na poklon plemeniti Kur’an i tako postao vladar zemlje Misr (Egipta) “brat u vjeri”.

Nakon ovog događaja, svi ratnici Horde, budući pod njegovim zapovjedništvom, sljedujući primjer svoga gospodara, stadoše slaviti Alaha.

To jest, Berke je prešao na islam u znak toga, da je pognuo glavu pred pobjednikom, predavši se njemu na milost. A pri povratku u Hordu, počeo je širiti Islam, budući da je po njegovom shvaćanju to vjera pobjednika.

Mora se reći, da je Islam bio glavna religija Moskovljana do druge polovice 16. stoljeća, iako je služio, kao i prije, interesima pravoslavlja.

Progon muslimana počinje nakon okupacije muslimanske tatarske Moskve.

Odmah nakon osvajanja Kazanskog kraljevstva, Ivan Grozni, dao nalog: o neposrednom krštenju svih pokorenih naroda.

Proces konverzije u pravoslavlje nisu rado prihvatili sljedbenici Islama, pa je zato 1556. god., državu zahvatio snažan ustanak, uslijed kojeg je obustavljen proces preobraćanja.7

Skrivena povijest – povijest muslimanske Moskve

5. rujna zvanično se smatra kao dan osnutka Moskve, najmnogoljudnijeg muslimanskog grada u Europi u kojem muslimani žive od svog osnutka.

Gdje započinje glavni grad Rusije – Moskva? Od Kremlja. Srce Rusije – to je Kremlj!

Riječ Kremlj je izvedena od turskog “Krylma” – “Tvrđava”, “Dvorac”! Ako ustanovite da je ime Kremlj slično kao Krim, to ste apsolutno u pravu. Krim – to je na turskom ime poluotoka Tauris.

Ali to nije bitno, bitno je drugo: ono što predstavlja srce Rusije je primordijalno tursko ime.

Znate li ime drevnih ulica Moskve? Balčug (Baltschug) – što na turskom jeziku znači “glina”.

Nazivi Arbat, Ostoženka (Ostozhenka), Ordinka (Ordynka), Tagank, Basmanija (Basmanny) – dovoljno pokazuju da su muslimanski Turci živjeli u Moskvi!

Osnivanje grada Moskve

Osnivač Moskve sa pravom se smatra volški Bugarin, musliman, ugledni i bogati boljar Stjepan Kučka.

Potrebno je istaknuti, da Jurij Dolgoruky nikad nije susreo osnivača grada, te stoga nije mogao postati suosnivač niti sudionik u osnivanju jednog od najvećih muslimanskih gradova u svijetu.

Moskovski vladari, koji nakon pojave teorije Trećeg Rima iznenada sebe našli u ruskim korijenima, a do kasnog 15. stoljeća, uvijek naglašavali da pripadaju Hordi, muslimanskom svijetu, sa kojim su, zapravo, izravno i povezani.

Konkretno, da je ta činjenica točna, svjedoče krimski i nogajski zamak, kao i manastir Čudov, koji se nalazio u zoni suvremenog Kremlja, kojeg su 1939. godine srušili boljševici.

Kako je pisao jedan od najpoznatijih ruskih povjesničara porijeklom tatar N. M. Karamzin Crni Murza (Kara Murza), u njegovu radu “Povijesti ruske države”: “upravo su Hordini kanovi, zahvaljujući politici tolerancije i poštovanja drugih religija i, ponajprije, da pravoslavlje, bude otvoreno za dijalog sa drugim kulturama, doprinijeli mnogo da Moskva početkom 14. stoljeća zvanično postala glavni grad države”.

I baš u to vrijeme, zahvaljujući blagonaklonoj politici zlato-hordskih kraljeva, kupole mnogih moskovskih crkava počele se pokrivati zlatom. Kraljevi su snažno podupirali pravoslavlje i smatrali ga religijom robova, dok su muslimanstvo istovremeno smatrali za religiju ratnika.

Procvat islama u Moskvi

Procvat islama u Moskvi dosegnuo je zenit u 14-16 stoljeću. Pa čak i tijekom prvih pravoslavnih vladara – Romanovih status islama bio je toliko važan da su moskovski vladari počeli izravno ukazivati da potječu od Džingisa!

Poznata šapka (kapa) Monomaha, prvi značajan artefakt moskovske monarhije – nije ništa drugo, nego prilagođeni orijentalni dizajn šešira, to jest, pokrivala za glavu, koji je iz Egipta došao u Moskvu i predan izravno moskovskim kneževima, odnosno, zlatohordijskim vladarima.

Treba reći, da je samo za vrijeme Ivana Groznog dominantan položaj u Moskvi počela zauzimati pravoslavna crkva i počela spori proces raseljavanja islama.

Ali muslimani su smislili kako zaobići prisilnu konverziju u ropsku, po njihovom shvaćanju, religiju.

U islamu postoji pravilo koje se zove “Takija” (Takiyeh), što znači: namjerno prikrivanje svoje prave religije, koju sada morate promijeniti pod prijetnjom gubitka života. To će reći, muslimani, službeno su dobili pravo prelaska u pravoslavlje, ali, u stvari, u duši, oni i dalje ostaju vjerni islamu.

Prva džamija u Moskvi

Kao što znate, ne može biti u gradu, kojeg su osnovali muslimani, a da nema mjesta u kome oni upražnjavaju svoje obvezne kolektivne molitve.

U stvari, za molitvu (namaz) može biti iskorišteno bilo koje čisto mjesto: dom ili bilo koja druga prostorija koja, u momentu namaza automatski postaje džamija.

Prva džamija u Moskvi pojavila se za vrijeme njenog osnutka od Stjepana Kučke.

A najveća od njih je na području današnjeg Kremlja, na kog ako pogledamo pažljivije, to njegova aritektura, njegovi tornjevi-minareti podsjećaju na ogromne džamije!

Što tu ići daleko, kada su u stvari, sve pravoslavne crkve u Moskvi, sa svojim kupolama-lukovima, replika drevnih bugarskih džamija.

Čak i katedralni hram svetog Vasilija Blaženog, sagrađen po naredbi cara Ivana Groznog, u čast kada je Ivan Grozni zauzeo Kazan i Astrahan, nije ništa drugo, nego arhitektonski prototip poznatog spomenika muslimanske arhitekture – džamije “Kul-Sharif” u Kazanu!

Poznato je da “Kul Sharif” džamiju krase devet nejednakih minareta. I upravo, kopija ovih minareta ogleda se na hramu Vasilija Blaženog, koji također ima devet (nejednakih) kupola!

Međutim, oficijalno, prva moskovska džamija je osnovana 1881. godine, istodobno s glavnom crkvom u Moskvi – hramom Krista Spasitelja! Nije li previše simbolički? Ili mislite da je to slučajnost?

Ništa slično, krajem 19. stoljeća u Rusiji sve više počinju Islamu i muslimanima davati slobodu, jer je s pravoslavljem postao jedna od glavnih ruskih religija.

Islam u suvremenoj Rusiji

Prema grubim podacima, danas samo u Moskvi oficijalno žive oko tri milijuna muslimana. Osim toga, u Moskvu godišnje dolazi oko milijun radnih migranata iz srednje Azije, svi muslimani! A to je statistika samo za Moskvu.

A sada povezati činjenice:

  • Najveća džamija izgrađena je u “centru pravoslavlja”
  • Islam, muslimani u pravoslavnim tekstovima nazivaju se vojnici pravoslavlja
  • Pravoslavlje, koje ispovijeda Moskva, postalo je takvim, samo zahvaljujući volji muslimanskih vladare Horde

Pa možda je Moskva “Takija”?

To može biti, da pravoslavlje i nikad ne bi bilo prava kršćanska religija, da nije kao paravan za sebe iskoristilo pravu muslimansku suštinu? I to je razlog zašto toliko mnogo stoljeća vodi nemilosrdan rat protiv svih ostalih kršćanskih denominacija?

Islamski Kalifat Rusije

Sudeći po primjeru “islamske države” (pod pokroviteljstvom Rusije), islam dopušta dublje ispiranje mozga ljudima nego pravoslavlje, pa je moguće da će on i zamijeniti glavnu državni religiju u Rusiji.

A Kremaljska izjava o opasnosti s istoka može biti dio tanke politike usmjerene na meku islamizaciju Rusije, prije nego da joj se suprotstavi?

Jer vidite, prijetnja islamizaciji Rusije, ne dolazi od radničkih masa tih srednjoazijskih republika i ljudi sa Kavkaza, a uopće ne od militanata i sponzoriranih terorističkih skupina.

Problem je dublji.

Rusija je izgubila svoj ideal, svoj identitet, a moguće čak, sigurno se može reći, da je nakon napada na Ukrajinu, “niz vodu” pustila i svoju fiktivnu prapostojbinu, čime je izgubila svoju duhovnost i sakralnost.

Rusija je uništila mit o bratstvu i sada brat može ubiti brata, silovati majku, sestru.

Slika svijeta, koja će prikazati civiliziranu i progresivnu stvarnost kao poročnu potrebu obveznog uništenja.

Progresivni zapadni utjecaj u Rusiji postupno se privodi kraju. Dok samo rusko društvo oživljava svoju arhaičnu Hordinu kulturu, čiji utjecaj ima izražen destruktivni karakter. Kulturu, koja je vrlo slična radikalnom islamu.

Pored ovoga potrebno je shvatiti, da radikalni islam nije sam stotina marginalnih fanatika, niti dio nekih etničkih manjina, ne. To je strašno oružje koje je u stanju da naoruža masu država.

Složit ćete se, radikalni islam je vrlo pogodan Rusiji.

Prije svega, jer se u svijesti Rusa stvara novi, navodno duhovno različit od zapadnog pogleda na svijet.

Imajte na umu, da u borbi protiv zala modernog društva radikalni islam ne stvara ni nacionalne ni klasne razlike. Otisnuti se na put borbe svatko može, bez obzira na svoj društveni status ili boju kože, prorokova vojska spremna je prihvatiti vas bilo tko ste.

To ideju radikalnog islama čini univerzalnom, prihvatljivom od svakog nacionalnog identiteta i svake kulture, što je posebno pogodno za Rusiju, gdje kao takve titularne nacije i nema.

To bi moglo objasniti sve veći broj onih, koji primaju radikalni islam, koji nije prikladan iznimno pasioniranim predstavnicima takozvanog ruskog etnosa.

Time se može objasniti prisustvo velikog broja ruskih plaćenika u redovima oružanih islamista.

Zaključak:

Nedostatak prave povijesti, kulturnog identiteta, pa čak i samo titularne nacije, prijeti da ugrozi državnost Rusije, daleko bilo.

I zato će samo islamizacija pomoći Rusiji ustati, da opet postane imperija, kalifat, i to je razlog zašto se u Moskvi ova ideja snažno podupire i promovira masama.izvor: fakeoff

Pripremio: Slaviša Lekić/croative.net 

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved