Marino Erceg: „Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata“ Katolički novinar, predani svećenik, vrsni propovjednik, brižni otac mnogobrojne obitelji – sve je to bio don Živko Kustić, legenda hrvatskoga katoličkoga novinarstva, grkokatolički svećenik i dugogodišnji urednik Glasa Koncila.

Ostavio je velik trag u Crkvi i društvu u 20. stoljeću, a o desetoj obljetnici njegove smrti objavljena je prva Kustićeva biografija u izdanju Glasa Koncila.

Knjiga Marina Ercega „Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata“ predstavljena je u utorak 1. listopada u Novinarskom domu u Zagrebu, a o njoj su govorili: svećenik i profesor s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu don Mladen Parlov, povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest Josip Mihaljević, novinarka i kolumnistica Višnja Starešina te autor knjige. Okupljene je na početku pozdravio glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, a moderator predstavljanja bio je novinar Glasa Koncila Luka Tripalo.

„U knjizi predstavljam svećeničko i novinarsko djelovanje don Živka Kustića kao trećega najpoznatijega čovjeka Crkve u našoj kolektivnoj svijesti, odmah nakon bl. Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića. Don Živko Kustić jedan je od velikana povijesti Crkve u Hrvatskoj i velikana hrvatskoga naroda“, rekao je autor Erceg na predstavljanju knjige te istaknuo da sažetak Kustićeve novinarske i svećeničke „filozofije“ može biti njegovo promišljanje koje je izrekao pred kraj života: „Za mene je Crkva živi Krist u mojem hrvatskom narodu – patnja i pobjeda!“

Prof. Parlov govorio je o projektu „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“, prijelomnom procesu koji je uvelike osmislio i promicao upravo Živko Kustić, kao i o jednom od njegovih ključnih poticaja – zamisli o domoljublju i rodoljublju kao kršćanskim krjepostima. Doc. Mihaljević posebno se osvrnuo na silnu pozornost koju je Udba pridavala don Živku Kustiću, s obzirom na to da su u knjizi prvi put objavljeni izvorni Udbini dokumenti o višegodišnjem praćenju Kustića, redakcije Glasa Koncila i drugih njegovih suvremenika iz crkvenih krugova. Višnja Starešina osvrnula se na djelovanje Katoličke Crkve u razdoblju komunističkoga režima, na duhovnu borbu protiv crvenoga zmaja, ističući važnost pojedinaca poput kardinala Alojzija Stepinca i Živka Kustića koji su u tim vremenima hrabrili narod.

Na predstavljanju je glumac Ivan Ožegović interpretirao poeziju koju je Kustić stvarao. To su pjesme „Pred najvećom tajnom“ (o temi evolucije i stvaranja prirode i čovjeka) i „U mene gledaju oči djetinje“ (koju je napisao svojoj djeci, dok je kao grkokatolički župnik djelovao u Mrzlom Polju na Žumberku), koje su prvi put široj javnosti predstavljene upravo u Kustićevoj biografiji.

Knjiga „Živko Kustić: Neustrašivi glas Crkve u Hrvata“ u izdanju Glasa Koncila kroz šest tematskih cjelina knjiga prati život i djelo don Živka od njegova odrastanja u Pagu i ulaska u svećeništvo te prvih župničkih služba na Žumberku do djelovanja u Glasu Koncila početkom šezdesetih. Jedno se poglavlje bavi Živkom Kustićem kao propovjednikom, katehetom mladih i kao suprugom i ocem mnogobrojne obitelji.

Knjiga pojašnjava i Kustićevu ulogu u nekim od najvažnijih crkvenih gibanja u prošlom stoljeću, kao što su jubilejska veleslavlja u okviru projekta „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“, a bavi se i njegovim doprinosom osamostaljenju Hrvatske u razdoblju demokratskih promjena i Domovinskoga rata.

(it, gk)

Važno je zapamtiti da nismo sami kada griješimo protiv Boga i da je naš anđeo čuvar tu, tužan zbog našeg prijestupa – piše Filip Kosloski u Aleteia-i.

Kad griješimo, često mislimo da smo sami i da nas nitko ne vidi. Zbog toga često griješimo noću, pod okriljem mraka.

Mogli bismo pomisliti da smo sami i da nitko ne zna da smo zgriješili, ako nas nijedno ljudsko biće ne može vidjeti.

Međutim, u stvarnosti je naš anđeo čuvar uvijek s nama, pokušavajući nas zaštititi od donošenja zlih odluka.

Uvijek tu

Strogo govoreći, anđeli ne posjeduju fizičko tijelo; to je razlog zašto ih obično nikad ne primijetimo. Oni su čisti duhovi, ali mogu poprimiti fizički izgled kada je to potrebno. Vidljivi oblik koji se često spominje u Svetom pismu ili popularnim vijestima je fasada, maska ​​koju stavljaju kako bismo ih mogli vidjeti svojim očima. Inače su prirodno nevidljiva bića.

Ponekad će nam se naš anđeo čuvar “otkriti” kroz nevidljivu akciju ili “glas”. Sestra Maria Antonia napisala je poznati izvještaj o svom doživotnom prijateljstvu sa svojim anđelom čuvarom u Pod anđeoskim krilima, i objašnjava takav događaj iz svog djetinjstva kada ju je njen anđeo čuvar sačuvao od počinjenja grijeha:

“Zašto ne mogu ubrati breskve kao druga djeca?” Ispružio sam ruku da uberem breskvu, a prsti su mi već dotakli ovu veliku baršunastu breskvu, kad sam dobila najslađe, smireno upozorenje mog Novog prijatelja. Moja je ruka, visjela u zraku, bila nježno spuštena od strane ‘nevidljive ruke’, što sam osjetila stvarno kao da me dotaknula jedna od osoba koje sam mogala vidjeti. Jer imala sam bolje i jasnije razumijevanje glasa mog Novog prijatelja nego izgovorenih riječi Majke Rafaele, ili sestre Pauline, ili sestre Irene, koje sam mogla vidjeti kada su mi se obratile.

Sveti Ambrozije također potvrđuje stvarnost da je naš anđeo čuvar tu i da može vidjeti čak i kada mi ne vidimo svojim očima:

Plemeniti čuvar svakoga od nas ne spava, niti se može prevariti. Zatvori vrata svoja i načini tamu noći; ali zapamti, nikad nisi sam; ne treba mu dnevna svjetlost da bi vidio tvoje postupke.

Sljedeći put kad budete u iskušenju da zgriješite, sjetite se da je vaš anđeo čuvar uz vas i da će vam rado pomoći, ali vaše srce mora biti otvoreno za tu pomoć.

Izvor: Aleteia

Hrvatska matica iseljenika u suradnji sa Sveučilištem u Splitu i Udrugom za zaštitu i promicanje tradicijske kulure, dana 3. listopada 2024. u 19:00 sati, u Sveučilišnoj galeriji, Ruđera Boškovića 31,

a pod pokroviteljstvom Dragana Čovića,

predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i presjedatelja Parlamentarne skupštine BiH,

pozivaju Vas na otvaranje izložbe

HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI – život i povijest u susretu Istoka i Zapada