Vijesti

KULTUR MARXIZAM Živimo u nečemu nalik na komunizam! Tko je mogao obilno jesti na Orwellovoj farmi?

Published

3 godine ago

11 travnja, 2021

Komunizam svih položenih… Bez preokreta u konceptu odgoja, nema vrijednog domoljubnog projekta

Kaže se tu i tamo da je ideološka podloga aktualnog sustava, u svojoj varijanti rodne ideologije, jedna vrsta kulturnog marksizma. Da živimo u nečemu nalik na svjetski komunizam. Istina je, ali trebamo biti malo i precizniji.

Klasični komunistički sustav bio je vrlo zahtijevan, surov i nemilosrdan. U smislu društvenog funkcioniranja, s obzirom na postizavanje uvjeta za izvršavanje određenih profesija, bio je sustav krutih mjera. Nije bilo udvaranja: studirao je onaj kome je išlo “iz prve”; i ako ne, na jednostavnija proizvodna mjesta na izvršavanje preciznih naredbi. Ti ćeš studirati kemiju, ti matematiku, ti ćeš biti liječnik, a ti inžinjer. Ti mehaničar, ti zidar. I ti koji znaš pjevati, pjevat ćeš himne slavnoj revoluciji. Ne jer si ti to odredio, nego jer sam ja odredio da ti vrijediš za ovo i za ono. I ne diskutira se ono o čemu govorim. Jer vidim ja tko me shvaća čim stvari jednom objasnim.

Logika sažeta u jednoj jedinoj Lenjinovoj poruci mališanima koju smo učili u prvim bukvarima: “Učiti, učiti, i samo učiti”. Samo preko teškog i samozatajnog truda, u kojem ne ćemo misliti o nama nego na zajednicu, podići će se ova zemlja. Onaj tko ne dostigne zacrtani cilj, tog koji šepa treba gurnuti da padne i da ne smeta više. Sljedeći Nietzsheov savjet, ne prihvaćajući ga ipak otvoreno.

Tko je mogao obilno jesti na Orwellovoj farmi? Šef, Vođa, sa svojim najbližim suradnicima, i stražari. Ostali su stezali kaiš, brojeći mrvice. Živeći u strahu, neimaštini i tjeskobi. Stražari su imali dobro oružje, što je bilo jedino što je funkcioniralo u onoj mutnoj i razočaravajućoj nepodobi. Oružje je trebalo funkcionirati za efikasno gašenje neke moguće pobune ako bi šef bio previše nježan i neoprezan. I, nasuprot gladnima i izmučenima, stražari će moći jesti u obilju da bi imali motiv za poslušnost, da ne bi slučajno pali u onaj očaj koji su mogli vidjeti pred sobom. Orwell je shvatio komunizam do savršenosti: jedina sredstva koja trebaju postojati i funkcionirati su ona određena zaštiti i održanju režima. Zbog toga, gladni mogu ići bosi, ako je potrebno, ali čuvari će imati automatsko oružje zadnje generacije samo da bi imanje imalo osiguran kontinuitet.

Radi toga, traženo obrazovanje bit će ono koje je sposobno za osigurati nastavak sustava: oružje da se netko ne bi usudio mrko te gledati, nametnuti tvoju volju i propaganda koja će reći da si ti najbolji. Zbog toga, trebati će se uspeti iznad atmosfere u orbitu prije Amerikanaca, za reći i potvrditi da si ti najbolji. A to što će neGagarini od sve te puke tehnologije (ne) imati ništa odraženo u svojim životima, od slobode za govoriti i ponašati se kao ljudska osoba, to je druga stvar.

[Vrlo jednostavan plakat, ali perfektno dizajniran (za probati plasirati laž): čovjek u crvenom, pretpostavlja se Gagarin 1961. ili Leonov 1965., kada se postigao prvi izlazak u prostor (mada remen koji ga je vezao nije imao više od 5,5m, a ne oko 200m kako žele reći crtežom). Na čelu žig SSSR, žig superčovjeka. Plakat kaže “Nema Boga!”; u atmosferi se vide slike hramova, ruskih, katoličkih, te džamija: religija je prevaziđena znanošću, i jest plod neznanja nepametnih i neprosvjetljenih, nesposobnih za podići pogled i razum. Šteta što se zvijezde mogu vidjeti samo sa Zemlje, upravo zbog prozirne i čiste atmosfere, pune kisika, koja omogućava živjeti na Zemlji i nigdje više.

Zvijezde su se promatrale sa Zemlje od ljudskog početka na njoj; Izaija (40, 26) će reći: “Podignite svoje oči prema nebú i gledajte: tko to stvorio? On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog njegove velike sile i jake moći ne izostaje ni jedan jedini.“ Mudrost (13,1) osuditi će lude iz prekršćanskog vremena: „Isprazni su svi koji su po naravi ljudi a ne poznaju Boga, i koji nisu bili u stanju zaključiti iz vidljivh dobara da on postoji, i koji razmatranjem tvorevina nisu spoznali tvorca.“ Dok im na koncu Sveti Pavao (Rim 1, 20-21) ne uputi još jednu opomenu: „Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora. Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, ni tu mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce.“

Konačno, nije ni išlo sve previše glatko superljudima: astronaut Komarov gine 1967. pri ponovnom ulasku u atmosferu sa Sojuzom 1 u kojem je letio. Dvije decenije kasnije, sovjetsko urušavanje, školskog primjera bezbožnog sustava, bilo je potpuno i nezadrživo. Samo čudo Božje je spasilo tisućljećnu rusku naciju od totalne pogibli uzročene boljševičkim otrovom. Bog je pobijedio, još jednom i uvijek će pobijediti.]

Ali sovjetski obrazovni sustav bio je meritokratičan, i odatle ničeg zajedničkog nije imao sa aktualnim “uključujućim“ čiji efekti su opće neznanje u stalnom i jakom porastu. Svakako, traženo od gazda imanja. Jer ne postoji slučajnost trošenja tolikog novca za postići efekt koji ti ne bi htio. Što onda imaju zajedničko, ako već imaju nešto? Cilj im je zajednički: postići pripitomljene i kontrolirane službenike, nazovi narod. Stavljene od vođa na tražene i predodređene koordinate.

Još na početku covid krize prošle godine, Italija istrčava naprijed i legalizira „opću prolaznost“, ili prolaznost za sve. Mnoge druge nacije jednako nisu zaostajele barem u duhu s takvom inicijativom. Da potcrtamo glavnu ideju u ovome: u obrazovnim sustavima se proslijedilo kao sa komunističkim plaćama, svakome po malo za nešto kruha i čorbe za staviti u usta, bez nužnog rada koji bi proizveo ono što se troši. Rezultat: rast ljenosti, nedostatak poduzetnosti i inicijative. Bezlična masa koja ne zna povući ni na koju stranu. Koja će otrpiti sve za onaj komadić kruha. U „obrozovanju“ ovo se prevodi u postizavanju diploma bez znanja, bez sadržaja koji će opravdati zvanje. Završni rezultat bit će stvaranje značajnoj sloja društva koje će zahtijevati, a ništa ne će pružati zauzvrat. Mentalitet onih koji uvijek zaslužuju više prema njima, kojima je uvijek netko kriv za njihove neuspjehe, itd. Teret za sve konstruktivno, i glina za puniti kalupe već prema potrebi. Neutralizirano i pozlojeno društvo.

Prijatelju: ovaj sustav je mrtav. Izađi iz njega. Pobrini se o svojoj djeci i mladima (i ne tako mladima) koliko možeš dosegnuti. Ako predaš bez kriterija svoju djecu obrazovnim ustanovama – i ne samo državnim – možeš lako ostati bez njih. Bdij nad njihovom formacijom, prvo duhovnom, onda kulturnom, pa tek na kraju tehničkom i znanstvenom. Jer važnije je imati dobru dušu, nego znati praviti određene stvari. Posveti im pažnju svim svojim silama, stavljajući njihov interes iznad svih svojih komotnosti i pretenzija niže kategorije. Ako su tvoja djeca u državnim ili privatnim institucijama, pitaj ih što misle i kako ih poučavaju prvenstveno u povijesti filozofiji, društvenim znanostima. O seksualnim pitanjima, moralnim pa i naučnim. Sve je to prostor preko kojih prodiru oni koji im ne žele dobro. Ne predaji lako nijednu poziciju; svugdje se može ušuljati neprijatelj.

Ali dajem ti i praktični savjet: razmišljaj o homeschoolingu (obrazovanju u kući). U Hrvatskoj još nema potreban status, ali je moguće provesti ga u djelo drugim legalnim putevima. U USA taj recimo pokret počinje 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća, kao odgovor na sve veći poganski ideološki pritisak. Danas je skoro svaki dvadeseti učenik poučen na taj način, postižući tako neovisnu bazu domoljubnosti i kršćanskog odgoja u USA, između ostalog.

Čitao sam jednom izvjesnog konzervativca kako nam budućnost pripada, jer konzervativci uglavnom imaju više djece od naprednjaka, te prema tome pobjeda će biti u našim rukama za malo decenija. Nije istina. Naprednjaci vam oduzimaju djecu; čine ih socijalistima, naprednjacima i liberalima ako se ne osvijestite. Pogledajte što su učinili u cijeloj zapadnoj Evropi, a i Hrvatska nije daleko od te perspektive: za samo jednu ili dvije generacije preko obrazovnog sustava izmjenjen je mentalitet mladih, tj. novih generacija – jedna za drugom – iz temelja. Čemu više primjera?

Posveti se svojoj djeci ako im želiš dobro, tebi samom, tvojoj i njihovij Domovini. Izaberi siromaštvo, ako je potrebno, pod uvijetom da im očuvaš duh. (Jer posvetiti se djeci znači uložiti vrijeme, bez kojeg ne ćeš moći zaraditi sav novac koji zacrtaš.) Budi hrabar i ljubi žrtvu.

Milenko Bernadić

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

8 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

8 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.