Connect with us

Vijesti

Ukrajinski katolički biskupi pozivaju na posvećenje Rusije kao što je bilo zahtijevano u Fatimi

Published

on

Početkom ovoga tjedna, na dan kada su grkokatolici već započeli post zbog početka korizme, patrijarh Svjatoslav Ševčuk, poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve (nasljednik velikih i svetih ispovjednika i slugu Božjih, Andreja Sheptytskog i Josyfa Slipyja) pridružio se Svetom Ocu pozivajući sve katolike da poste i mole za mir u Ukrajini. Neustrašivo propovijedajući Evanđelje Njegovog Veličanstva, Isusa Krista, slijedio je svoje svete prethodnike pozivajući svoje stado da voli svoje neprijatelje– Ruse koji su napali. Ipak, molio se za ukrajinske vojnike, slaveći nedavno odbijanje napadača iz Berdjanska u ovome „krivom i nepravednom ratu”.

„Vidjeli smo uništavanje škola, vrtića, kina, muzeja, a rano jutro u blizini Kijeva, raketa je pogodila rodilište jedne bolnice. Pitamo se zašto baš žene i nerođenu djecu? Zašto nevine žrtve ovog rata? Ali mi se molimo za mir. Zajedno smo narod koji cijenom vlastite krvi gradi i brani mir u Ukrajini i u cijelom svijetu“.

Naša katolička braća u Ukrajini, predvođena ovakvim Božjim ljudima koji nastavljaju povijesnu katoličku tradiciju kijevske Rusije, doista su platili mir svojom krvlju, oponašajući našeg Gospodina Boga i Spasitelja, jer su i sami patili stoljećima da bi živjeli i umrli u zajedništvu sa Svetom Stolicom. Ova sveta patnja za mir i jedinstvo s Mističnim Tijelom Kristovim doživjela je veću slavu u dvadesetom stoljeću, kada su nebrojene stotine i tisuće vjernika istočnog obreda izabrale smrt u zajedništvu s Rimom umjesto pridruživanja Pseudo-pravoslavnoj sovjetskoj Crkvi (kao što kineski komunisti danas imaju svoju lažnu „Patriotsku Crkvu”).

>> JE LI I CRKVA ODGOVORNA ZA II. SVJ. RAT? Kako je sedam papa propustilo posvetiti Rusiju (I.)

Ovi neopisivi vjernici osvojili su krunu pobjede za mir, čak i dok su nebrojene stotine i tisuće pravoslavaca – naše odvojene braće – isto tako hrabro prolili svoju krv protiv opakog sovjetskog režima. „Sveti novo mučenici ruski” već su kanonizirani u pravoslavlju, što na nas stavlja sramotu jer mi nismo kanonizirali naše svece.

Sada je predsjednik Putin, kojega ruski katolici nazivaju „nemilosrdnim komunistom i krvavim diktatorom“, napao Ukrajinu, skrećući oči svijeta s kanadskog ustanka (koji se brzo proširio Kanadom) na područje svijeta daleko od „sjevernog Atlantika“.

Ali hvala Bogu da se već danas čuje poruka mira! Suočen s nacionalističkim žarom i bratoubilačkim krvoprolićem, dobri patrijarh je rekao da „ljubimo svoje neprijatelje”.

Kontroverza oko posvećenja

Od početka rata mnogi su katolici ponovno počeli pozivati na posvetu Rusije kako je zapovjedila Gospa Fatimska 1917. godine kada je neminovna sovjetska revolucija osvojila ruski narod i svijet.

To je u suprotnosti sa stavom Svete Stolice, koja od 2000. godine tvrdi da su posvetom iz 1984. godine ispunjena Fatimska obećanja.

>> OBJAVE S KRAJA VREMENA: Oh, DA SE POSLUŠALO FATIMU …

Mnogi istraživački, uključujući stručnjaka za ukazanja u Fatimi Kevina Symondsa, doista vjeruju da se posveta Rusije dogodila onda kada je Gospa to tražila. Citirao je vlastite riječi s. Lucije u njezinoj knjizi „Como vejo a mensagem“, navodeći da je zatraženo posvećenje obavljeno 25. ožujka 1984. godine. Symonds je izjavio da je Ivan Pavao II. nakratko šutio u posveti 1984. godine, spominjući Rusiju „u svom srcu”. Štoviše, ponovno citirajući riječi s. Lucije, Symonds je naglasio da je ona posvetu iz 1984. godine vidjela kao sprječavanje nuklearnog rata, te je stoga „mirno vrijeme“ kako je rečeno započelo u trenutku kada je sovjetski komunizam pao u Rusiji.

Obraćenje Rusije

Patrijarh Svjatoslav je završio jučer svoju poruku hitnim apelom:

„Iskreno Vas molim; molimo ne samo za mir u Ukrajini, nego molimo za naše neprijatelje, za njihovo obraćenje, za obraćenje Rusije kako je Gospa Fatimska od nas tražila“.

Na Pepelnicu, dan kada je Sveti Otac pozvao katolike na molitvu i post, Medijski centar Biskupske konferencije rimokatoličkih biskupa u Ukrajini objavio je kratki apel Biskupske konferencije Ukrajine Svetom Ocu. Biskupi su ovo napisali papi Franji:

„Sveti Oče! U ovim satima neizmjerne boli i strašne kušnje za naš narod, mi, biskupi Biskupske konferencije Ukrajine, glasnogovornici smo neprestane i srdačne molitve, koju podupiru naši svećenici i posvećene osobe, koja nam dolazi od cijelog kršćanskog naroda da Vaša Svetost posveti našu domovinu i Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Odazivajući se na ovu molitvu, ponizno molimo Vašu Svetost da javno izvršite čin posvete Presvetom Bezgrešnom Srcu Marijinu Ukrajinu i Rusiju, baš onako kako je zatražila Blažena Djevica u Fatimi.

Neka Majka Božja, Kraljice mira, primi našu molitvu: Kraljice mira, moli za nas!

Ovu važnu molbu mnogi katolici vide kao opravdanje stajališta prema kojemu se posveta nije dogodila.

Jedna od ideja u vezi s posvetom iz 1984. godine je da se predloži kompromis. Zašto ne posvetiti Rusiju? Neće li to donijeti dobro? Ako Pascalovu okladu primijenimo na raspravu radi dobra ruskog i ukrajinskog naroda:

Posvećenje Rusije je pobjeda kako god okrenemo.

Ako su tradicionalni katolici u pravu, onda će se Rusija obratiti i biti će mir.

Ako su tradicionalni katolici u krivu, opet će se nebrojene milosti dogoditi u Rusiju, točnije njezinom narodu… radi njihova obraćenja i mira.

Međutim, diplomacija međunarodne geopolitike vjerojatno će navesti Svetu Stolicu da dvaput ili triput razmisli o takvome posvećenju, baš kao što je Pio XII. oklijevao tijekom mnogo goreg rata od ovoga.

Neka svi kršćani – katolici i pravoslavci – poste i mole ove korizme za mir i obraćenje zlih ljudi po Kristu, Gospodinu našem i Kralju.

Gospo Fatimska, moli za nas!

Izvor | Quo Vadis Croatia

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved