Vijesti

ZANIMLJIVO! Zašto SAD ne štiti mirovni sporazum u BiH, kao što to čini u Sjevernoj Irskoj?

Published

2 godine ago

21 svibnja, 2022

Praktički čitava ljudska povijest je obilježena krvavim oružanim sukobima, zločinima, etničkim čišćenjem i uništavanjem čitavih gradova i sela, a sve to uzrokuje neizmjernu bol, patnju i stagnaciju. Nužan preduvjet za razvoj i prosperitet je stoga stanje mira. Postizanje mirovnog sporazuma je ogroman iskorak koji zaraćenim stranama omogućuje mirnu koegzistenciju, suradnju, napredak i blagostanje.

Mirovni sporazumi su zbog navedenog svugdje u svijetu ozbiljna stvar. Mirovni sporazum je svetost u koju se ne dira, pogotovo ne bez dobrovoljnog konsenzusa svih strana koje su potpisale sporazum. Razlog tomu je jednostavan – rušenjem mirovnog sporazuma prestaje mir, a time se otvara prostor za novi ratni sukob.

Veliku ulogu u pojedinim neuralgičnim točkama svijeta igraju Sjedinjene Američke Države koje su kao vodeća svjetska sila svojevrsni jamac i garant da će se strane držati potpisanog sporazuma.

Primjerice, SAD su izuzetno privržene očuvanju Good Friday Agreementa, odnosno mirovnog sporazuma u Sjevernoj Irskoj koji je postignut 1998. godine. Tamo su tenzije povećane otkako je probritanski, unionistički premijer Paul Givan podnio ostavku početkom veljače kao znak prosvjeda protiv tzv. sjevernoirskog protokola koji je postignut nakon Brexita, a koji je de facto stvorio granicu između Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjenog Kraljevstva. Stvar se zakomplicirala nakon izbora održanih 5. svibnja na kojima je proirski Sinn Fein odnio povijesnu pobjedu.

Uzdrmali su se temelji mirovnog sporazuma, što je uzrokovalo reakciju američkog State Departmenta u kojoj su poručili kako pozivaju političke čelnike Sjeverne Irske da „poduzmu potrebne korake za ponovnu uspostavu izvršne vlasti u kojoj će se dijeliti vlast, što je jedna od ključnih institucija uspostavljenih Sporazumom iz Belfasta/Velikog petka“ te da ostaju „duboko predani očuvanju mira iz Sporazuma iz Belfasta/Velikog petka“ i kako će „uvijek nastojati zaštititi dobitke za sve zajednice“.

Dakle, ovo je jedno ozbiljno priopćenje kojim su Sjedinjene Države jasno dale do znanja da žele očuvati mir u Sjevernoj Irskoj te da je zaštita i katoličke i protestantske zajednice nužan preduvjet za to, zbog čega je obvezno sudjelovanje obje zajednice u izvršnoj vlasti.

No, ako promotrimo pojedine stavove SAD-a prema Bosni i Hercegovini i Daytonskom mirovnom sporazumu kojega su sponzorirali, onda ćemo vidjeti kako su nažalost već predugo naklonjeni bošnjačkoj strani, a što se ponovno pokazalo dolaskom novog američkog veleposlanika Michaela Murphyja.

Od one famozne rečenice američkog diplomata Thomasa Millera „Hrvati, ili se asimilirajte ili iselite“, preko Barryjevih i Petritschevih amandmana koji su poništili paritet u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji i gotovo u potpunosti uništili konstitutivnost Hrvata zajamčenu mirovnim sporazumom, do najnovijih pritisaka veleposlanika Murphyja koji je u posljednjim pregovorima o izmjenama Izbornog zakona pledirao da Hrvati pristanu na reduciranje ovlasti Doma naroda. Sve ovo je činjeno ili uz direktnu asistenciju ili makar prešutnu potporu pojedinih američkih diplomata.

Da su Hrvati pristali na antidaytonski zahtjev reduciranja Doma naroda, to bi de facto značilo političku, a posljedično i biološku smrt hrvatskog naroda u BiH, a time i kraj Daytonskog mirovnog sporazuma koji garantira jednakopravan položaj svim trima konstitutivnim narodima.

Stoga se nameće pitanje – zašto SAD čvrsto štiti i odgovorno drži do mirovnog sporazuma u Sjevernoj Irskoj, dok s druge strane pojedini, neodgovorni američki činovnici (in)direktno ruše preduvjete mira u Bosni i Hercegovini? Zašto ne zaštite ustavni okvir kojega su sami stvorili? Zašto već puna dva desetljeća podržavaju većinsku, bošnjačku hegemoniju koja razara temelje mira u BiH? Zašto se Sjedinjene Države, baš kao u Sjevernoj Irskoj, ne zalažu za zaštitu svih konstitutivnih naroda u BiH? Zašto su već 5 puta dozvolili političko nasilje u kojemu se u potpunosti zanemarila izborna volja hrvatskog naroda?

Radi li se o kolonijalističkom refleksu, nesposobnim, korumpiranim i konformističkim diplomatima ili pak jednostavno o nemaru, manjku zanimanja i nepovezanosti s centralom u Washingtonu – manje je važno. Šteta je u svakom slučaju identična, a rezultat djelomično neodgovorne i neprincipijelne američke politike u BiH je najveća politička kriza od završetka rata u BiH.

Sve ovo se događa zbog zanemarivanja važnosti Daytonskog sporazuma kao okvira koji je osigurao mir u BiH. Ignorira se konkretan članak Ustava BiH koji kaže da su odluke Ustavnog suda obvezujuće, no ipak se tolerira bošnjačka blokada vladavine prava i činjenica da bošnjačke elite svojim ponašanjem de facto kontinuirano odbacuju Daytonski mirovni sporazum.

Posebno razočarava to što se osporeni, diskriminatorni i antidaytonski Izborni zakon nije promijenio iako je američki državni tajnik Blinken zagovarao izmjenu Izbornog zakona u neizbornoj, dakle 2021. godini. Pored toga, Sjedinjene Države su svjedok tzv. Mostarskog sporazuma koji je također garantirao izmjenu Izbornog zakona prema temeljnim daytonskim načelima.

Unatoč tomu što je američki izaslanik za izbornu reformu Matthew Palmer snažno zagovarao povratak u daytonske okvire kako bi BiH doista imala slobodne i demokratske izbore, dogovor nije postignut. Novi veleposlanik Murphy se nije držao opredijeljenosti za zaštitu mirovnog sporazuma kao što SAD to čini u S. Irskoj, nego je stao na bošnjačku stranu i praktički pristao podržati bošnjački, antidaytonski prijedlog o smanjenju ovlasti Doma naroda koji bi urušio temelj mirovnog sporazuma – podjelu moći između tri konstitutivna naroda.

Iako je politička situacija u BiH iznimno kompleksna, ključ za mir, stabilnost i napredak je zapravo vrlo jednostavan – zaštita i očuvanje onoga što je uopće donijelo mir u BiH. Daytonski mirovni sporazum je preduvjet mira u BiH, a njegovo grubo narušavanje koje provodi probošnjački politički blok zapravo znači izazivanje novoga rata.

Američki State Department konačno treba s najviše razine obratiti povećanu pozornost na devijacije u Bosni i Hercegovini i ne dopustiti da se uruši kredibilitet američke vanjske politike u svijetu. Ako se jedno načelo primjenjuje u Sjevernoj Irskoj, onda isto treba vrijediti i za BiH. To je jedini način na koji je moguće osigurati dugoročni mir i stabilnost, stoga je vrijeme za odgovorniju politiku svih aktera koji sukreiraju politički život u BiH, među kojima ključnu ulogu imaju Sjedinjene Države.

PIŠE: MARTIN MIKULIĆ /Dnevnik.ba foto: FENA

https://www.dnevnik.ba/teme/why-doesn-t-the-us-protect-the-peace-agreement-in-bih-as-it-does-in-northern-ireland-2633101

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

3 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

3 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

10 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.