Vijesti

Svuda se događa nešto jako čudno, duše se javljaju iz čistilišta i ostavljaju znakove: ‘POMOZITE, TREBAMO VAS’!

Published

2 godine ago

5 studenoga, 2022

Smješten na obali rijeke Tiber, nedaleko od Vatikana, nalazi se crkva u kojoj se nalazi maleni muzej s jedinstvenom svrhom: uvjeriti ljude da čistilište postoji i da njihovi preminuli voljeni trebaju njihove molitve.

Muzej duša čistilišta nije običan muzej. Stvoren je ne samo da poučava i inspirira, već i da iznese slučajeve, baš kao što bi tužitelj iznio slučaj pred porotom.

Njegova zbirka nije sastavljena od sakralne umjetnosti, već od stvarnih fizičkih dokaza koji, očito je, dokazuju postojanje Čistilišta – naime opipljivih tragova koje su duše ostavile iz Čistilištu kako bi uvjerile svoje voljene da mole za njih.

Spaljeni papiri i odjeća izloženi u sakristiji crkve Presvetog Srca u Pratiju svjedoče o kušnjama onih koji su uspjeli izbjeći odlazak u pakao, ali su tražili bijeg i od pročišćavajuće vatre Čistilišta.

Priča o nastanku crkve i njezinog muzeja počinje 1897. godine kada je izbio požar u maloj kapelici koja je nekoć stajala na istom mjestu. Nakon što je vatra ugašena i dim se razišao, vlč. Victor Jouët, koji je – ne slučajno – imao izrazito jaku pobožnost za duše u Čistilištu, primijetio je da je na zidu ostala slika tužnog, patničkog lica. Uvjeren da se radi o duši koja vapi za pomoć, od tog je trenutka bio nadahnut da sagradi crkvu posvećenu dušama u Čistilištu.

Prema riječima oca Domenica Santanginija, župnika crkve zadnjih 14 godina, vlč. Jouët je prikupljao muzejsku zbirku dok je putovao svijetom kako bi prikupio sredstva za izgradnju crkve.

“Kad bi novac nestao, malo po malo dok se crkva gradila, on bi putovao Europom kako bi tražio novac i usput tražio svjedočanstva koja su nosila dokaze o posjetima duša u Čistilištu, i sve ih je donosio ovamo u Rim. Ove relikvije koje sada imamo u muzeju su potpuno autentične“, rekao je vlč. Santagini. Ti dokaz uključuju relikvije koje svjedoče o postojanju duša u Čistilištu. Osim originalne spaljene slike na zidu patničke duše u Čistilištu, zbirka uključuje:

Sprženi otisak ruke na stolu

Dio drveta sa stola koji pripada Majci Isabelli Fornari, opatici samostana klarisa sv. Franje u Todiju, nosi jasan otisak ruke. Oznaku, koja je bila spaljena na stolu, navodno je ostavio otac Panzini,preminuli bivši poglavar benediktinskog Olivetanskog reda u Mantovi 1. studenoga 1731., kao poruku njoj, da pati u Čistilištu.
U isto vrijeme, majka Isabella izvijestila je svog ispovjednika, oca Isidora Gazatu, da je jadna duša stavila ruku na njezin rukav, probušivši rupu kroz njega. Radni stol i spaljena odjeća nalaze se u muzejskoj zbirci.

Otisak ruke na spavaćici

Godine 1789. Joseph Leleux čuo je zvukove 11 uzastopnih noći. Zatim se 21. lipnja 1789. pojavila njegova majka i podsjetila ga da je dužan služiti mise za njezina i Josipova pokojnog oca. Zatim je stavila ruku na njegovu spavaćicu, ostavljajući otisak. Leleux se kasnije obratio i osnovao kongregaciju pobožnih laika.

Otisak ruke na knjizi

Godine 1815. Margherite Demmerlé iz Metza u Francuskoj posjetila je njezina svekrva koja je umrla prije 30 godina. Kad je svekrva zamolila da ode na hodočašće i da se služe dvije mise za nju kako bi joj se otvorio put do neba, Margherite je tražila znak da je doista u Čistilištu. Ostao je otisak ruke na knjizi koju je čitala.

Spaljeni otisci prstiju na noćnoj kapi

Godine 1875. Luisa Le Sénèchal, koja je umrla dvije godine ranije, pojavila se pred svojim mužem Luigijem u Duceyu, u Francuskoj. Tražeći njegove molitve i služenje mise u njezino ime, ostavila je opečene tragove pet prstiju na njegovoj noćnoj kapi.

Dokumenti i fotografije ovih i niza drugih sličnih događaja izloženi su u malom muzeju.

“Pougljenjene slike koje imamo u muzeju predstavljaju vatru koja gori, ali pročišćava. Malo po malo pali i čisti duše koje su u čistilištu. Vidimo fizičku manifestaciju ove vatre, ali za duše u čistilištu ona je vrlo unutarnja“, rekao je vlč. Santangini, kustos muzeja.

Danas, kao i kad je muzej osnovan, duše u Čistilištu trebaju molitvu, upozorio je vlč. Santangini. “Relikvije u muzeju su znakovi su koji nam govore da trebamo vjerovati u Čistilište, da ovo mjesto stradanja postoji, da toliko duša prolazi kroz njega, a također i da ima toliko duša koje su tu i zaboravljene. Moramo se moliti za njih.”

Nameće se pitanje, kako je tako nešto uopće moguće. Rekli bi duhovni pisci da Bog u svojoj bezgraničnoj ljubavi čini baš sve kako bi okorjela ljudska srca smekšao i privukao ih k sebi pa tako i to da neke duše privremeno ‘preusmjeri’ na zemlju kako bi upozorio na sve opcije koje su nam otvorene za vječnost. Mistici i sveti koji su primali objave duša iz čistilišta, točnije njihove vapaje za molitvom i prikazanjem svetih mis,a nisu rijetkost, a čistilište je za nas katolike, istina vjere.

Ovdje možete virtualno prošetati kroz ovaj muzej.

izvor: Vjera.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

12 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

19 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.