Istaknuto
Klasić: “To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata”
Klasiću zar je tako teško priznati da su sami zločinom zaprljali obraz i izjednačili se sa zločincima?
Uzalud EU Parlament poziva na istinu i sjećanja, počast žrtvama, osudu počinitelja kako bi se postavili temelji za pomirenje kada vi ne priznajete dokazane počinjene zločine!
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))
3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
Povijest je točna, ne može se mijenjati. Međutim može se osobno doživljavati , pa i uljepšavati, može se neugodne događaje i negirati, mogu se i prešutjeti da ne kvare sliku koju želimo prikazati.
Tako se ponašaju povjesničari Klasićevog svjetonazora. Oni ni nakon svih dokaza, svih masovnih grobnica, svih EU Rezolucija i Deklaracija i dalje ne žele priznati, niti prikazati onu crnu, ružnu i zločinačku stranu komunističko-partizanskog pokreta.
Komunističko-partizanski pokret, Narodnooslobodilačkom borbom nije osvietlala obraz, već upravo suprotno. Jednu pravednu borbu za prava čovjeka i osobne slobode zaprljala je zločinima i na kraju se izjednačila sa fašizmom i nacizmom protiv kojih se borila. I to je ono najtragičnije sa čime se nitko od sljednika yugo-komunističke ideologije nema snage suočiti i priznati.
I što je još tragičnije i krajnje neljudski, nalaze opravdanje za počinjene zločine, a dno ljudskosti sa kojom su do kraja zaprljali obraz je što smatraju da su u pravu i da su zločini opravdano počinjeni jer :“ Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“
I to napiše saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić, kojeg su zbog neplaćanja članarine izbacili iz SDP-a!?
Kao pobjednicima nije im bilo ni nakraj pameti da poštuju međunarodne konvencije o ratnim zarobljenicima, kao ni o civilima, već su masovno, neselektivno, zvjerski likvidirali sve i svakoga tko im je bio potencijalna opozicija za uspostavu komunističkog društvenog i državnog poretka.
Suočavanje sa prošlošću lakše ide onima koji nemaju nikakve osobne koristi, povlastice ili druge životne probitke. Međutim yugo-komunističkoj „eliti „ i njihovom potomstvu, koje je na tim zločinima izgradilo društveni status i materijalno bogatstvo, tako nešto priznati ne ide, pa ne ide.
Ali istina je neumoljiva, unatoč zabranama i pod prijetnjom smrću istina se probila. Uvijek je bilo i biti će hrabrih i beskompromisnih boraca za istinu. Sramotno je da to Klasić i njemu pridruženi ne shvaćaju i ne prihvaćaju.
Čak odbijaju i proglašavaju povijesnim revizionizmom svako spominjanje zločina komunizma. A tko to čini? Upravo oni „antifašisti“ Oni zataškavaju, sakrivaju i prešućuju zločine koji su u ime te komunističke ideologije počinjeni.
U Rezoluciji EU parlamenta od 19.rujna 2019. između ostalog u članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Eno u Puli Titov park, sa svim likovima iz NOB-a, jer IDS-ova vlast je „ antifašistička“ kako je govorio bivši gradonačelnik Boris Miletić, oni pojavu i zločine osuđuju, ali protiv drugova ne daju! Samo ne znam tko je tu pojavu provodio, valjda duhovi, ali kako u duhove ne vjeruju, ne vide se počinitelji pojave koju u principu osuđuju.
A o zabrani simbola komunizma ni čuti. Simbole Za dom spremni, a da za to je IDS tražio dvogodišnju kaznu zatvora, ali za zločine komunizma Miletić je rekao;
„Uvođenjem kaznenog djela „propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima“ u potpunosti se rješava problem isticanja fašističkih simbola. Ne treba nam nikakvo Povjerenstvo za totalitarne režime, niti posebni zakon. To je kupovanje vremena i relativizacija. Bujanje nacionalizma i fašizacija društva kojoj danas svjedočimo ne bi se mogla događati u vrijeme Franje Tuđmana i Ive Sanadera – istaknuo je predsjednik IDS-a Boris Miletić govoreći o Prijedlogu zakona o dopuni Kaznenog zakona djelom propagiranja nacističkog, fašističkog i ustaškog režima, koji je podnio Klub zastupnika IDS-PGS-RI.
Boris Miletić bi po to riješio kratkom postupku, ne treba njemu niti poseban Zakon! To je ” bujanje nacionalizma, fašizacija ” ? Tipično za totalitarno shvaćanje svijeta!
IDS-ov prijedlog ima dva djela. U prvom traže da će se onaj “tko propagira slike ili sadržaje fašističke stranke ili njemačke nacionalsocijalističke stranke ili ustaškog pokreta, uključujući proizvodnju, distribuciju ili prodaju robe koja prikazuje osobe, slike ili simbole tih režima ili javno podsjeća na simbole ili geste tih režima kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do dvije godine”. U drugom stavku se kazna povećava za jednu trećinu “ako je kazneno djelo počinjeno putem računalnog sustava ili mreže”.
” Ne znam kako bi mogli ukinuti simbole pod kojima se oslobodila Hrvatska. Antifašisti su bili ljudi koji su se borili protiv fašizma i za spajanje okupiranih teritorija s maticom zemljom ” kaže predsjednik IDS-a Boris Miletić
A za Rezoluciju mi je napisao kao odgovor: „Zločine treba nedvosmisleno osuditi, a hrabrih ljudi koji su se u teškim vremenima borili protiv zla…..moramo se prisjećati i odavati zasluženu počast“ A o kažnjavanju zločina ni spomena, ni prijedloga, ni riječi!
Eto tipično komunistički „ pojavu osuditi, drugove spašavati“
A to što su „ drugovi antifašisti“ proganjali, zatvarali, mučili i ubijali svećenike, koji su doprinijeli spajanju Istre sa maticom zemljom, to im je valjda komunistički način „ zahvale“. Moram biti sarkastična, jer se kosi sa osnovnim ljudskim ponašanjem i načinom razmišljanja.
I što je stvarno pokvareno i podmuklo, između mons. Bože Milanovića i titovih emisara Diminića i Motike bio je potpisan Sporazum da će Katolički svećenici moći nesmetano pastoralno djelovati, što su komunističke vlasti prekršile i proglasile svećenike narodnim neprijateljima.
A to isto svećenstvo sačuvalo je jezik i identitet istarskog puka od talijanizacije Mussolinijevih fašista. I tko su tu bili stvarni antifašašisti i tko se ponašao kao talijanski fašisti jasno je i vidljivo.
Nisu svećenici bili narodni neprijatelji, upravo obrnuto, svećenstvo je bilo uz narod, jer je poteklo iz naroda. Istarsko svećenstvo i istarski narodnjaci bili su trn u oku komunistima, jer se nisu priklonili njihovoj bezbožničkoj ideologiji.
Da bih ilustrirala povezanost istarskog svećenstva i naroda citiram govor vlč. Ilije Jakovljevića na promociji knjige Milovani – za vjeru i narod koju je organizirao Hrvatski katolički zbor “MI” – Istra (Pula, 20. veljače 2019.godine) u Domu hrvatskih branitelja:
„ Antun Milovan, istarski narodnjak, zauzeti pastoralni suradnik svećenika, duhovna vertikala obitelji i sela, odgojen u kršćanskom duhu neće se dati podjarmiti niti jednom sustavu u 20. stoljeću koji je duboko bio antiljudski i antikršćanski.
Antun Milovan najprije postaje suradnik svećenika Ivana Pavića kad mu pomaže u apostolatu katoličkoga tiska, o čemu svjedoči Danica iz 1927.godine, kad Antuna navodi među povjerenicima za katolički tisak (Hrvatski katolički tisak). Duh narodnjaštva Antun upija od istarskih svećenika te postaje jedan od njih. Istarski antifašizam duboko je u sebi narodnjački i klerikalni, počiva na evanđeoskim vrednotama te je izvorni istarski antifašizam civilizacijsko dostignuće na zasadama evanđelja. Antun je antifašista, te mu je stran svaki oblik fašizma, nacizma i komunizma. Što bi trebalo biti svakom vjerniku koji svoj život temelji na evanđeoskom nauku. Istarski svećenici, „Glasnik Srca Isusova“ iz Zagreba, Katolički tjednik i drugi tisak oblikovati će ne samo duhovni profil Antuna nego i njegov svjetonazorski. On je u svojoj sredini bio apostol katoličkoga tiska te monolitni stup čistoće vjere i njezin navjestitelj u izuzetno teškim vremenima.
Antun je kao zauzeti vjernik nedjeljom i blagdanom predvodio pučku pobožnost uz moljenje krunice i pjevanje crkvenih pjesama u obližnjoj crkvi sv. Germana. On se svojim pastoralnim djelovanjem nameće kao duhovni lider tog kraja te će uživati veliki ugled među mještanima, što se posebno vidi kad u ime svih vjernika pozdravlja nove svećenike kad dođu na službu. Dana, 6. rujna 1940., Antun Milovan sa svojom obitelji se u prisutnosti župnika, o čemu postoji pisana potvrda, posvetio Presvetom Srcu Isusovu.
Antuna u njegovom djelovanju podržavali su svećenici: Ivan Pavić, braća Cukarić, Miroslav Bulešić, Božo Milanović ….
Obitelj Milovan i Bulešić bili su i rodbinski povezani. Od samog početka ove dvije obitelji proživljavaju sudbinu istarskog čovjeka kojeg je ugnjetavao fašizam, a poslije i komunizam. Međutim, od mlade mise, zasigurno i prije, pa do današnjeg dana isprepleće se život ovih dviju obitelji. Na koji način? Osim što su rodbinski povezani, posjećivali se i pripadali istoj Župi i djelili sudbinu 20. stoljeća; njih još nešto više povezuje: mučeništvo i vjernost Crkvi i svom narodu.
Na večeri kod mlade mise vlč. Miroslava Bulešića u ime rodbine svoju čestitku je izrekao i Antun Milovan, koju je napisao putujući vlakom u Pulu na posao. Samo nekoliko citata iz čestitke: „Zahvaljujem Svevišnjem, s tobom, što se udostojao izabrati tebe iz naše porodice… Ti, novi Kriste, stajat ćeš čvrsto na braniku, kao nepomični stup, upirući prstom tamo gore otkuda jedino nam može doći pravi spas i blagostanje…. (U istinu Miroslav je stajao kao stup, 23. kolovoza 1947. u župnoj crkvi u Buzetu kad nije dopusti da komunisti oskvrne svetohranište, tad im je poručio: možete samo preko mene mrtva). Svoju čestitku Antun je završio riječima: „Živio Krist Kralj. Živjela naša sveta vjera. Živio naš mladomisnik. Živjeli naši svećenici. Živjeli naši bogoslovi i sjemeništarci. Živjela naša domovina.“
Sve sudionike ove mlade mise, svećenike i Antuna Milovana, Ivan Motika će opisati kao narodne neprijatelje. Za njega je mlada misa već u travnju 1943. godine, bila neprijateljski čin. Nekoliko njih s ove mlade mise je ubijeno: vlč. Miroslav Bulešić, vlč. Ratimir Beletić, Antun Milovan.
Antun Milovan, početkom 1944. ide iz Poreča parabrodom u Trst i od vlč. Bože Milanovića preuzima hrvatske zidne kalendare koje poslije dijeli. Tad su komunističke vlasti u Istri za glavnog neprijatelja naroda držali vlč. Božu Milanovića, vlč. Zvonimira Brumnića, vlč. Miroslava Bulešiać i tražile njihovu glavu. Svaki onaj tko je s njima bio povezan bio je njihov neprijatelj. Antun u svom pismu bratu Mihi ovako opisuje komunističko djelovanje prema svećenicima: „Zlo se piše po svoj Istri, a osobito si svećenici postali ‘banditi’ (kao su ih nazivale komunističke vlasti). Bože pomozi i rasprši sotone!“
Antun Milovan bio je uhvaćen 22. ožujka 1945., samo par tjedana prije završetka drugog svjetskog rata i ubijen od partizana. Kad su navečer došli po njega oznaši pisao je pismo sinu Miroslavu koji je bio u sjemeništu u Poreču. To je pismo puno vjere i povjerenja u Boga ali i spremnost na križeve i vjera u uskrsnuće s Kristom. Anton je osuđen s krunicom u ruci izgovarajući riječi: „Umirem za svoj narod i za svoju vjeru!“
Sudbinu svog govornika s mlade mise doživio je i bl. Miroslav Bulešić. Bio je ubijen od istog sustava nakon dvije godine od završetka drugog svjetskog rata, zaklan nožem nakon krizme u Lanišću 24. kolovoza 1947.godine. Tko je Bulešića zaklao znamo. Ali i vlč. Miroslav kao i Antun Milovan imali su puno zajedničkog: ubijeni zbog vjere. Za Antunov grob ni danas ne znamo, a Bulešićevoj majci nisu dozvolili da sina pokopa u Svetvinčentu već je bio pokopan u Lanišću. Nakon 11 godina su dozvolili da se tijelo bl. Miroslava prenese u Svetnivnčenat, ali na grobu nije smio biti nikakav znak; čak ni ime ni prezime. Partizanski tisak je nastojao obojicu ocrniti i opravdati one koji su počinili zločin.
Nije bilo lako obitelji Milovani i Bulešić; znali su da imaju mučenike vjere (in odium fidei) a vlast ih držala za zločince. Međutim, obitelj Milovan, djeca od Antuna nisu pokrenula proces za proglašenje svog oca blaženikom, nego su nastavili proces za vlč. Miroslava Bulešića. Antun Milovan je u ime rodbine pozdravio i čestitao mladomisniku Miroslavu; a u ime Katoličke Crkve, napose Crkve u Istri nastavio je proces za proglašenje Blaženim Miroslava, Antunov sin Ivan kao biskup porečki i pulski. Jedan od prvih dekreta, odluka, bila je imenovanje novog postulatora za proglašenje Sluge Božjeg Miroslava Bulešića blaženim. Pitanje tko će taj posao odraditi? Kocka je opet pala na Milovane; na drugog sina Antuna Milovana, Vjekoslava. Mons. Vjekoslav svojom stručnošću, ali i osobnim poznavanjem bl. Miroslava doveo je dijecezanski postupak do kraja te nastavio biti pomoć mons. Juri Bogdanu u rimskom procesu. Antunovi sinovi, Ivan i Vjekoslav, svojim radom dali su najveći doprinos da Sveti Otac proglasi vlč. Miroslava Bulešića blaženikom Katoličke i Apostolske Crkve. Mučeništvo koje je živjela obitelj Milovan, koje i danas živi zbog nemogućnosti da joj se kaže gdje su zemni ostatci njihova oca, dovoljno govori o jačini duha prošlosti. Biskup Milovan, poput svog oca Antuna bit će spreman dati svoju žrtvu za svoju Crkvu i svoj narod.
Završavam ovo kratko razmišljanje s pitanjem: Zašto je ubijen Antun Milovan? Odgovor na to pitanje dao je don Rudolfo Toncetich: „Ubijen je, jer je bio svet čovjek!“
Partija je bila gospodar duha i tijela čovjeka
Samo je mržnje potaknula ubojice, mržnja zbog vjere, zbog zla koje je donio komunizam, koji nije dopuštao nikakvu vjeru, nikakvo samostalno i osobno razmišljanje, jer je Partija bila njihova majka, otac, djeca i vjera. Partija je bila gospodar duha i tijela čovjeka u komunizmu, čovjek je bio rob Partije! Partija je mislila za sve članove i sve građane.
Što je pojedinac u odnosu na snagu komunističke partije? Partija ga je smjela ubiti duhovno i tjelesno, ako je skrenuo sa njenog puta. Sljednici Komunističke partije stalno ponavljaju istu mantru, da su donijeli slobodu i humanizam, a ne vide da su zapravo donijeli ropstvo, gore nego u robovlasničkom društvenom uređenju, ropstvo gdje je gospodar-Partija odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca u Državi. Robovlasnik je oslobađao svoje robove, postali bi slobodnjaci i nitko ih više nije smio potjerati u roblje, ali komunistička Partija nije nikada oslobodila nikoga svoje ideologije, nikoga pustila iz svojih kandži. Dan danas su njeni sljedbenici duhovni zarobljenici njene ideologije, pa ne priznaju ni zločine koje su počinili u njeno ime!
Prema tome tek kada „antifašisti“ budu imali obraza priznati sve zločine koje su počinili, onda će tek osvjetlati obraz istinom i iskrenim kajanjem.
Što je antifašizam?
Pravu definiciju antifašizma izrekao je na jednom skupu predsjednik Gradskog vijeća grada Buzeta, Davor Prodan:
„Antifašizam je najsuptilniji oblik djelovanja protiv svih vrsta nasilja, on je plemenito stanje duha, antifašizam je toliko sofisticiran i filozofski dubok da ga vidim van ambijenta stranačkog nadmetanja i svrstavanja.“
Takav antifašizam kao stanje duha, označava čovjekoljublje, označava ljubav i poštovanje svakog ljudskog bića. To je najbliža definicija Božje ljubavi i uređenja svijeta po Božjim zakonima!
Stoga su istarski narodnjaci uz istarsko svećenstvo bili jedini iskreni i praktični antifašisti!
Komunisti su antifašisti iz koristoljublja!
Lili Benčik/ hrvatskepravice
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Zastave LGBT ne mogu samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.
A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“
I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“
Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da, on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )
Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?
Nije, to je zastava jednog pokreta!
Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.
Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html
Članak 15.
Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.
Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.
U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.
Članak 18.
Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.
LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Što znači da su člankom 15 i člankom 18 Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.
Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.
Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Što radi MUP? Zar nitko ne štiti Ustav i zakone RH?
Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.
Po Istri su se vijorile IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.
Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov IDS-a, po istarskim gradovima vijore se na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….
Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti7 dana agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 dan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoBROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”