Molitva na trgovima nije protuzakonita U zadnje vrijeme mnogo se posprdno govori i piše o muškarcima koji mole Krunicu svake prve subote u mjesecu na gradskim trgovima.

Što znači posprdno? Koji su sinonimi za riječ posprdan? Pogrdno, podrugljivo, uvredljivo, zlurado, ironično, zajedljivo, sarkastično, prezrivo, nesuvislo, podsmješljivo, klišejizirano, neumjesno, vulgarno, nadmeno – oholo, zlobno, bogohulno, debilno, cinično donosi Marko Štrok u kamenjar.com.

I neka mi netko kaže da hrvatski jezik i jezični izričaj nije bogat. Dakako, ako svemu pristupamo s poštovanjem i tolerancijom. No, zadnji napisi u medijima što se tiče „klečavaca“, muškaraca koji mole Krunicu, prevršili su mjeru dobrog ukusa. Pa ih tako jedan kvazisociolog iz socijalističkog razdoblja, koji misli da sve zna, naziva redikulima. A tko je to redikul i što znači ta riječ? To je onaj tko služi za ruganje, onaj tko izaziva porugu, onaj tko općim dojmom, ponašanjem, odijevanjem izaziva porugu. Pitam se bi li se taj kvazisociolog, dok je bio dijete, usudio svom ćaći ili materi reći da su redikuli kad ih je vidio da su se prekrižili ili bili u crkvi. No, pustimo tog kvazisociologa religije. Njemu je vjerojatno bilo bitno izvrijeđati svoje sugrađane jer su u njegovom gradu počeli javno moliti Krunicu. Neka mu Bog bude milostiv. Osim pogrdne riječi „klečavac“, na društvenim se mrežama znade naći i riječ „katoliban“, ako ne u naslovu teksta, onda u komentarima nekih pojedinaca koji nikako ne mogu shvatiti da i katolici imaju svoju slobodu, svoju duhovnost, svoj stil života. Biti netolerantan prema katoličanstvu, svećenicima, biskupima, pa i samom papi „normalna“ je pojava.

Javni prostor – kome pripada

Javni prostor jest prostor koji po svojim karakteristikama i funkciji služi javnoj namjeni, omogućuje društvenu komunikaciju, dostupan je i otvoren svima, neovisno o dobi, spolu, spolnoj orijentaciji, rasi, vjeri, nacionalnosti ili društveno-ekonomsko-političkom opredjeljenju. Javni prostor može se slobodno koristiti za bilo koju vrstu djelovanja, individualnu i kolektivnu, koja se ne kosi s pravima drugih skupina ljudi ili pojedinaca koji se njime također koriste. Osnovna karakteristika javnog prostora jest da je jednako dostupan svima i da je ta dostupnost nedvosmislena. To su mjesta najvećeg intenziteta razmjene unutar fizičkih struktura grada, a oduvijek su bila temeljna sastavnica fizičkog okoliša, osiguravanja osnovnih ljudskih potreba (odmor, razonoda, rekreacija…) i okvir svakodnevnog života.

Povijest javnog prostora

Definicija javnog prostora vrlo često ovisi o kontekstu u kojemu se koristi, a može imati različita obilježja, od vrlo preciznih funkcionalnih, kompozicijskih, vlasničkih odrednica do onih filozofskih ili metaforičkih. Primjerice, javni prostor ima definiciju u društvenim i humanističkim znanostima, ali i u arhitektonskoj i urbanističkoj praksi. U prvom slučaju fokus je na društvenim, odnosno političkim i drugim relevantnim dimenzijama javnog života, unutar kojih se odražavaju vrijednosti, običaji, međusobne interakcije i svakodnevne prakse jednog društva. Iz arhitektonske i urbanističke perspektive, javni prostor povijesno je vezan za razdoblje antičke Grčke i razvoj prvih gradskih naselja. U Staroj Grčkoj “agora” (u prijevodu trg) je središte gradskog života, prostor za sastanke, razgovore, trgovinu, političke ili reprezentativne svrhe. U starom Rimu ekvivalent „agori“ bio je “forum”, također središte javnog života, gdje su se održavale javne skupštine, kazališne predstave, vjerski obredi, rasprave i prve gladijatorske borbe. Eto, to je javni prostor.

Sociologija – i kvazisociolog

Sociologija je znanost koja proučava društva i načine na koje ta društva oblikuju ponašanje, vjerovanja i identitet ljudi. Riječ sociologija skovao je francuski sociolog i filozof Auguste Comte početkom 19. stoljeća. Nakon toga ona se počinje oblikovati kao posebna znanstvena disciplina. Sama riječ sastoji se od grčkog i latinskoga dijela. Grčki dio dolazi od logos, što znači govor, riječ, pojam, misao, razum, i označava znanost. Latinski dio dolazi od socius, što znači drug, a iz toga imamo i societas – društvo. Prije početka 19. stoljeća ne postoji sociologija kao poseban skup znanja i metoda koji bi se razlikovao od proučavanja društva u okviru ekonomije, filozofije, povijesti ili prava. Sociologija nas uči da ono što smatramo prirodnim, nužnim, samim po sebi razumljivim ne mora biti takvo, upozorava nas da trebamo proširiti vidokrug i izdići se iznad svakodnevnog iskustva. Ona objašnjava način na koji se pojedinačni životi i osobne brige isprepleću s javnim, društvenim pitanjima. Prema Bergeru (1963), zadaća sociologije jest istražiti pretpostavke koje se uzima zdravo za gotovo, a sociološko gledište odredio je kao prepoznavanje općeg u pojedinačnom. Htio je istražiti na koji način utječu različite kategorije u koje pripadaju pojedinci (poput klase, dobi, spola, obrazovanja…) na njihovo ponašanje, odluke, razmišljanje. Sociologija se razlikuje od zdravog razuma. Ljudi često na temelju stereotipa, narodnih izreka, predrasuda ili na temelju vlastitog iskustva izvode generalizacije koje nemaju osnovu u stvarnosti.

Preporuka takozvanim sociolozima

Stoga bih preporučio onima koji se igraju sociologa ili glume sociologe da ne izlaze iz okvira sociologije. Ne može nikoga, a pogotovo svoje sugrađane ili neke druge građane, iz subjektivnog razloga ili na temelju svojih predrasuda nazivati redikulima – ridikulima. Kakva je to sociologija ili kaka je to sociolog koji posprdno, bahato, cinično piše o nekoj sociološkoj pojavi? Ili kakav je to medij koji koristi takve tekstove, objavljuje ih i vulgarno, neumjesno piše o sugrađanima, vjernicima, moliteljima?!

Središnji gradski trgovi – Jelačić plac i drugi

Središnji gradski trgovi u RH jesu javni prostori. A na javnim prostorima mogu se okupljati svi građani, bez obzira na spol, rasu, vjeroispovijest. Dakako „in bona fide“, u dobroj vjeri i nakani. A to znači da nikoga ne vrijeđaju, nikome ne prijete, nikoga ne preziru niti šire mržnju. Na Jelačić placu održavali su se politički skupovi, međunarodne smotre folklora, dočeci „vatrenih“, parade ponosa, različiti koncerti i razna druga okupljana građana i državljana RH. Ne vidim razlog zašto bi bio zabranjen pristup moliteljima Krunice ili zašto bi oni bili „neko novo čudo“, ako znamo da je taj isti Jelačić plac bio dobar kada je na njemu molio papa Benedikt XVI. s mladima za vrijeme svog boravka u RH. Ako onda to nikome nije smetalo, zašto sada smetaju muškarci koji mole krunicu? Iza tih molitelja nije nikakav novac, nikakvo ruganje, nikome i ničemu. Oni se samo koriste javnim prostorom za molitvu. A to dakako mogu, prema shvaćanju značenja javnog prostora. Malo bolji poznavatelji Sv. pisma znaju da je sveti Pavao sasvim slobodno propovijedao u Ateni i da mu to nitko nije zabranio. Nisu ga razumjeli niti im je smetao, ali nisu bili ni obavezni prihvatiti njegovu poruku. Tako i danas. Ako netko misli da je to „tvrd govor“, da je neshvatljivo to što se netko moli, neka na tome ostane. S kojim pravom netko može i želi govoriti i pisati posprdno o moliteljima krunice?

Citati vezani uz molitvu krunice

„Krunica je ‘oružje’ za sva vremena“. – sv. padre Pio

„Dajte mi vojsku koja moli krunicu i osvojit ću svijet“. – blaženi papa Pio IX.

„Najbolji način za molitvu je moliti krunicu“. – sv. Franjo Saleški

„Neki su ljudi toliko budalasti da misle kako mogu ići kroz život bez pomoći Blažene Majke. Volite Gospu i molite Krunicu jer je njezina Krunica oružje protiv zala današnjega svijeta. Sve milosti koje nam Bog daje prolaze kroz Blaženu Majku.“ – sv. Padre Pio

„Idite Gospi. Volite je! Uvijek molite Krunicu. Molite je dobro. Molite je što češće možete! Budite duše molitve. Nikada se nemojte umoriti moliti, to je ono što je najpotrebnije. Molitva potresa Božje srce, ona zadobiva nužne milosti!“ – sv. padre Pio

„Sveta Krunica snažno je oružje. Koristi je s pouzdanjem i bit ćeš zapanjen rezultatima.“ – sv. Josemaria Escriva

„Moli svetu Krunicu. Blažena monotonija Zdravo Marija koje pročišćuju monotoniju naših grijeha!“ – sv. Josemaria Escriva

„Za one koji koriste svoju inteligenciju i znanje kao oružje Krunica je najefektnija. Zato jer taj, kako se čini monotoni način moljenja Gospe poput djece koja mole svoju majku, može uništiti svako sjeme hvalisavosti i ponosa.“ – sv. Josemaria Escriva

„Uvijek ostavljaš Krunicu za poslije i na kraju je ne izmoliš jer si pospan. Ako nemaš drugog vremena, moli je na ulici bez da itko primijeti. To će ti, štoviše, pomoći da budeš u Božjoj prisutnosti.“ – sv. Josemaria Escriva

„Krunica je snažno oružje za poraziti demone i zadržati same sebe podalje od grijeha… Ako želite mir u svome srcu, u svome domu i u svojoj državi, skupite se svake večeri kako biste molili Krunicu. Ne dopustite da prođe nijedan dan, a da je niste molili, bez obzira na to koliko opterećeni bili mnogim brigama i radom.“ – papa Pio XI.

„Krunica je knjiga za slijepe gdje duša vidi i tu se odigrava najveća drama o ljubavi koju je svijet ikada upoznao; to je knjiga za jednostavne koja ih uvodi u sve tajne i znanja koja pružaju veće zadovoljstvo nego obrazovanje drugih ljudi; to je knjiga starijih čije se oči zatvaraju nad sjenama ovoga svijeta, a otvaraju u cijelosti za onaj drugi. Njezinu se moć ne može opisati.” – nadbiskup Fulton Sheen

„Krunica je najizvrsniji oblik molitve i najefikasnije sredstvo za postizanje vječnog života. To je lijek za sva naša zla, korijen svih naših blagoslova. Ne postoji izvrsniji način molitve.“ – papa Lav XIII.

„Nitko ne može neprekidno živjeti u grijehu i nastaviti moliti Krunicu; ili će odustati od grijeha ili će odustati od Krunice.“ – biskup Hugh Doyle

„Presveta Djevica u ovim je posljednjim vremenima u kojima živimo dala novu djelotvornost molitvi Krunice u tolikoj mjeri da ne postoji problem, koliko god težak bio, bilo vremeniti bilo iznad svega duhovni, u osobnom životu svakoga od nas, naših obitelji… koji se ne bi mogao riješiti molitvom Krunice. Kažem vam da ne postoji problem, koliko god težak bio, koji ne možemo riješiti molitvom svete Krunice.“ – sestra Lucija dos Santos iz Fatime

Marko Štrok/Kamenjar