Sretan Uskrs – govorit će se ovih dana među kršćanima i dijeliti po mrežama uz sličice zeka i šarenih jaja, cvijeća i ponekog ilustriranog Isusa koji bljeska u svjetlosti. Svake godine iznova upravo te čestitke odraz su stanja duha našeg naroda, koji, ne možemo ne primijetiti, u velikoj većini biva slijep i gluh za istinu onoga što se dogodilo u Uskrsu, a u odnosu na ono što se još ima zbiti unutar povijesti spasenja ljudskog roda u kojem sudjelujemo svi mi, upravo sada – donosi Dnevno.hr.

Zato smo vam pripremili razgovor s prof. dr. sc. Josipom Mužićem, profesorom filozofije i sociologije na KBF-u u Splitu, od kojeg smo pokušali doznati kako se probuditi i zaživjeti uskrsnuće Isusa, danas u ovom trenutku povijesti obilježenom silnim znakovima vremena koji pozivaju na ponovno otkrivenje istine o živom Bogu s nama.

* Imam dojam da kršćani danas uopće nisu svjesni da je Bog uistinu živ. Možda i idu u crkvu, slušaju vjeronauk, slave Uskrs, ali kao da ta milost spoznaje istinskog živog Boga od krvi i mesa među nama ne dolazi do srca brojnih kršćana. Što se događa s nama? Zašto je to tako?

Kod formalnih katolika, koji su to još samo po imenu, to je očekivano. Kod takozvanih praktičnih vjernika glavni problem je da su podijeljena srca između Krista i svijeta te ne shvaćaju da je takvo stanje na dugu stazu neodrživo i vodi neminovno k otpadu vjere. Ne može se služiti dvojici gospodara (Mt 6,24) jer se tada upada u duhovnu impotenciju i neminovno zaboravi da je naš Bog živ. Zato smo pozvani i danas da zbacimo okove grijeha i, poput učenika, otresemo prašinu sa svojih nogu, odnosno odijelimo se od svih onih koji odbacuju Krista. Grešnike treba ljubiti, ali ih se treba i čuvati kako nas ne bi odveli u grijeh. Zlo pak uvijek treba mrziti i protiv njega se boriti svim silama.

* Svima nam je potrebno novo rođenje, obraćenje, rekao nam je sam Gospodin, pomozite nam, kako doći do te milosti danas?

Prije svega treba raščistiti sa sobom i ne robovati duhovnom hedonizmu koji se poglavito rukovodi emocijama u vjerskom životu. Ulažimo u poznavanje Boga, posebno preko čitanja Svetog pisma, i ustrajno provodimo ono što smo spoznali koristeći volju. Bitno je bdjeti nad srcem i otklanjati sve ono što nas vodi u grijeh i ubija senzibilitet za Boga. A paralelno s time dolazi i organizirani molitveni život od najmanje sat molitve dnevno, pokora preko koje ćemo dobivati jakost, mrtvljenje virtualnog da bismo imali vremena za prave stvari te djela ljubavi.

* Trebamo li kao kršćani govoriti o znakovima vremena i posljednjim vremenima? Neki svećenici tvrde da te teme straše ljude, drugi pak neumorno rade na njihovu širenju, a mene zanima vaše mišljenje o tome.

Bogobojaznost je krepost koja je dobra i potrebna, jer kada presuši ljubav, strah Božji nas čuva od grijeha. No pravi motiv govora o posljednjim stvarima jest da je to sastavni dio naše vjere koji nas drži budnima. Ne treba ih pretjerano naglašavati, ali ih ne treba ni preskakati jer u konačnici jedino je sigurno da ćemo umrijeti. Pri tome nadasve treba imati na umu da bi vjernik trebao željno iščekivati, kao i prvi kršćani, Gospodinov slavni dolazak (Maranatha). U konačnici, pokazatelj je slabe vjere ako nas ne privlači vječni život i mlake ljubavi ako ne žudimo za blaženim gledanjem Boga.

* Kako sam prethodnom pitanju navela, čini se da u Crkvi imamo danas dvije ili više struja svećenika. Ako pogledamo što se događa unutar Crkve diljem svijeta, gdje neki svećenici, biskupi, otvoreno zagovaraju grijeh, opravdavaju ga, a strahuje se i od raskola pojedinih crkava od jedinstva s Rimom, možemo primijetiti da je zbunjenost među vjernicima golema. Čini mi se da je Sotona udario na svećenstvo više nego ikad prije, molim vas, objasnite nam zašto i kako se postaviti prema tome?

Crkva doista prolazi kroz tešku kušnju jer se praktičnom bezboštvu koje je zahvatilo njezine vjernike, ponajprije na zapadu, sada dodaju i otvorena krivovjerna naučavanja nekih svećenika i biskupa. Razumljivo je stoga da to žalosno stanje pogađa i šteti svima, a neki zbog toga i napuštaju Crkvu. Crkva je u svakom vremenu prolazila kroz teške situacije, no ovo vrijeme je jedinstveno po masovnom otpadu i mogli bismo ga nazvati vremenom Jude i apologije zla. Nije nam lako dokučiti zašto se to događa, ali mislim da je to izuzetna prilika da Crkva nasljeduje svoju Glavu u onome što je najteže: izdaji, muci i razapinjanju. No, ne zaboravimo, nakon toga slijedi uskrsnuće.
Svakako, nitko na svijetu, pa ni sam papa, nema vlast da ukine grijeh ili mijenja Objavu odnosno polog vjere. Na nama je da molimo za prestanak sablazni, izopćenje iz Crkve onih koji tvrdokorno žele ostati u krivovjerju i da se osobno odmaknemo od takvih. Pozvani smo da budemo stado malo, ne samo u društvu nego i unutar vidljive Crkve, koje se treba boriti da sačuva vjeru oslonjeno ponajprije na osobni odnos s Gospodinom. Preko vjernih Bog će se proslaviti tako da zaustavi i porazi svoje neprijatelje, bilo privremeno, bilo konačno svojim Drugim dolaskom.

* Nisu samo svećenici, udareni su i vjernici. Raskrinkajte nam zamke ovog vremena, raskrinkajte nam plan Sotone za ljudski rod? Gdje posebno trebamo biti oprezni?

Neprijatelj čovjeka i otac laži nadilazi nas svojom inteligencijom i znanjem i teško je prozreti u potpunosti njegov plan. No to nije ni potrebno, dovoljno je znati da on, “ubojica ljudi od početka” (Iv 8,44), želi naše uništenje već ovdje na zemlji i vječno u paklu. Papa Benedikt XVI. upozorio nas je da živimo u diktaturi relativizma i ponudio odgovor preko principa o kojima se ne pregovara, a to su: obrana života, obrana obitelji i pravo na vjerski odgoj.

* U jednoj svojoj propovijedi naglašavate da su kršćani svjetlo svijeta i da ne bi trebali pristajati na kompromise. Oprostite, ali kao majka djeteta vrtićkog uzrasta moram primijetiti da je riječ o nadnaravnoj snazi otpora koja treba kršćanima ovog svijeta jer indoktrinacija počinje već u toj vrtićkoj dobi i sveobuhvatna je. Ne činiti kompromise gotovo je kao izolacija od svijeta jer sjene zla toliko su raširene da nije moguće pronaći čak ni crtić koji nema skrivenu agendu. Ponekad jednostavno ne znam kako ostati u svijetu, a biti bez kompromisa s njim. Osim, naravno, uz prihvaćanje križa, ismijavanje i progone, a tu je ključ opstanka, je li?

U svijetu smo htjeli ili ne htjeli, ali ne bismo smjeli biti od ovoga svijeta, zato je uvijek određena izolacija potrebna. Odnos snaga je takav da je ljudski nemoguće pobijediti današnje zlo, ali mi bismo trebali znati da je Bogu sve moguće. Nije ključ samo u prihvaćanju protivština nego i u pružanju aktivnog otpora. Učinimo što možemo i Bog će učiniti što je potrebno, pa i ono što mi ne možemo ni zamisliti. Svjesni katolici, samostalno i udruženo, poslani su da djeluju kao kvasac donoseći toliko potrebnu preobrazbu svijeta iznutra kao što su to činili prvi kršćani. Ali jednako su pozvani da predano rade na izgradnji alternativnog sustava (modernih katakombi), u kojem će od tehnoloških tekovina uzimati samo ono što im odgovara i koliko im koristi, organizirati svoje privatne vrtiće i škole ili prijeći na školovanje kod kuće te otići živjeti na selo.

* Sve se više govori o umjetnoj inteligenciji, a umjetna oplodnja već je i zastarjela i čini se kako nam budućnost sprema “nove stvorove” koji bi trebali zamijeniti ili pak nadograditi postojećeg čovjeka. Svjedočimo li mi to “protustvaranju” u kojem “samo čovjek” neće više vrijediti puno na tržištu stvorenja ili je to, kako neki kažu, Božji plan napretka u znanosti?

Ne smijemo zaboraviti da je, unatoč svemu, Bog gospodar povijesti te da preko ljudskih događanja ispisuje povijest spasenja. Nas su zaveli da vjerujemo u mit o napretku, a ne u Providnost. Istina, postoji tehnološki napredak, ali i sve gore moralno nazadovanje koje nam onemogućava da ispravno koristimo nova otkrića i premeće ih u sve veću prijetnju za čovjeka. To nas može dovesti do toga da se cijeli svijet pretvori u veliki koncentracijski logor u kojem se, kako najavljuje knjiga Otkrivenja, ništa neće moći ni kupovati ni prodavati bez žiga zvijeri.

* Koje pobožnosti smatrate ključnima za duhovne bitke ovog vremena?

Euharistija je prva i najvažnija jer tu, pod prilikama kruha i vina, imamo tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista. Marija, Majka Božja i Majka naša, pak, najsigurniji je put do njezina Sina. Ovo su dva glavna stupa koja tvore sigurnu luku u svakoj oluji, kako je već u svom proročkom snu vidio sveti Ivan Bosco.

* Napisali ste knjigu kojom ste pokrili gotovo sva ukazanja Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj. Sigurno pratite i silni porast ukazanja Gospe diljem svijeta, a tu je i Međugorje. Što se događa, zašto Gospa dolazi i koja je Njezina uloga u ovim vremenima?

Uvijek kroz povijest, kada nam je bilo najteže, Gospa nam je bila posebno blizu i to je očitovala i izvanrednim zahvatima kao što su ukazanja. To je razumljivo jer se Ona kao Majka brine za svoju djecu posebno kada su u pogibelji. Tako je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u hrvatskom narodu bilo više od deset Gospinih ukazanja gdje su ljudi, riskirajući zatvor i mučeništvo, svjedočili o istinitosti doživljenog. U vremenu kada je bolest racionalizma i kuga mlakosti paralizirala tolike kršćane, marijanska ukazanja su čuda preko kojih se mnogi vraćaju i obnavljaju svoju vjeru. To su oaze u kojima se pronalazi milost ozdravljenja, utjeha, okrepa i snaga za svakodnevnu borbu sa zlom.

* U Fatimi je najavila “trijumf Bezgrešnog Srca Marijina”. Kako bi to trebalo izgledati? Što je to što se ima dogoditi?

Kršćani posjeduju najmoćnije oružje na svijetu protiv kojeg je bilo koja sila bespomoćna. Molitva u vjeri ojačana pokorom može poraziti bilo koje zlo i bilo koju strukturu grijeha, narodnu i međunarodnu. Nažalost, mi smo to uvelike zaboravili i onda se dodvoravamo ovosvjetskim moćnicima da nam udijele mrvice pravde i prava koje su nam oteli. Danas je više nego ikad prije aktualna poruka pape Leona Velikog: “Upoznaj, kršćanine, svoje dostojanstvo!” Budimo stoga hrabri sinovi Gospini, poput onih muškaraca koji klečeći mole svake prve subote na našim trgovima, i tako ćemo pripremiti trijumf Bezgrešnog Srca Marijina.

* Ako može molitva za naše čitatelje…

Po zagovoru Gospe i svetog Josipa, neka Božji blagoslov siđe na sve vas i da vam potrebno svjetlo i snagu da se svim silama borite za pobjedu Krista!

Izvor: Zrinka Kasapić/Dnevno.hr