Connect with us

Vijesti

Roberto di Matei: Po(r)uka za naše vrijeme – Sveti Pio X. o onom što nas čeka…

Published

on

U nedjeljno jutro, 2. kolovoza 1903., u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli započelo je treće glasovanje za izbor nasljednika pape Lava XIIIKardinal Mariano Rampolla del Tindaro, bivši državni tajnik pokojnog pape, mogao je računati na većinu glasova i trebao je biti izabran, kada je iznenada kardinal Ian Puzyna, nadbiskup Krakova, zatražio riječ i, u ime Njegovog apostolskog veličanstva Franje Josipa, austrijskog cara i ugarskog kralja, uložio veto protiv njegove kandidature. Veto, koji je ukinut nakon ove konklave, bio je drevni privilegij dodijeljen ne samo Austrijskom Carstvu nego i katoličkim kraljevstvima Francuskoj i Španjolskoj. Rampollin izbor nije uspio, a u ponedjeljak 3. kolovoza navečer, na sedmom glasovanju, Giuseppe Sarto izabran je za papu s imenom Pio X – piše najpoznatiji katolički intelektualac Roberto di Mattei.

Pope Pius X - Wikipedia

Novi papa zamolio je tajnika konklave mons. Rafaela Merrya del Vala da ostane uz njega kao državni tajnik. Pod njihovim je vodstvom, tijekom jedanaest godina, Katolička Crkva doživjela jedno od najplodnijih razdoblja u svojoj povijesti, prekinuto još jednim nepredvidivim događajem: atentatom na austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. godine.

Stotinu i dvadeset godina nakon izbora svetog Pija X., kaos u koji smo uronjeni krajnji je ishod revolucionarnog procesa koji ima daleke korijene i vlastitu višestoljetnu dinamiku. Biskup Jean-Joseph Gaume (1802-1879) identificirao je dušu ovog procesa u nihilizmu.

“Ako, skidajući masku s revolucije, upitaš Tko si ti? reći će ti ‘Ja sam mržnja prema svakom vjerskom i društvenom poretku koji čovjek nije uspostavio i u kojem nisu zajedno ni kralj ni Bog. Ja sam filozofija pobune, politika pobune, religija pobune: ja sam naoružana negacija (nihil armatum); ja sam temelj vjerske i društvene države na volji čovjeka umjesto na volji Božjoj! Jednom riječju ja sam anarhija, jer sam svrgavam Boga s prijestolja i postavljam čovjeka na njegovo mjestu. Zato se zovem revolucija, odnosno svrgavanje’.”

Planetarnu anarhiju usmjeravaju revolucionarne sile kako bi uništile prirodni i kršćanski poredak u korijenu. Ovaj poremećaj nije ograničen samo na političku i društvenu razinu, već se danas proteže i na način razmišljanja pojedinaca, uzrokujući proturječnosti, iracionalizam i neuravnoteženost u razmišljanju i ponašanju. Oni s najvećim odgovornostima na vlasti, na političkom ili crkvenom polju, ne mogu umaći ovom procesu psihološke destabilizacije koji umnaža nemjerljivost događaja.

Revolucionarne snage danas pokušavaju ovladati procesom koji su generirale, oslanjajući se na algoritme umjetne inteligencije, ali svaki takav pokušaj je osuđen na neuspjeh. Matematika može na temelju proračuna konstruirati konvencionalne prikaze svijeta, ali nije u stanju razumjeti metafizičku prirodu stvarnosti. Znanost o algoritmima ne služi razumijevanju svijeta i ne briše nemjerljivost budućnosti.

Naše predviđanje neizbježnog izbijanja rata ne temelji se na matematičkoj znanosti, već na logici, koja nam govori da javno i sustavno kršenje moralnog zakona sa sobom donosi globalno uništenje. No, nitko ne može predvidjeti gdje će i kako izbiti sukob. Slično tome, logika nam govori da ako je Crkva oduvijek poznavala velike raskole i krivovjerja, u doba trenutnog otpada od vjere u koji smo uronjeni, za očekivati je eksploziju bezbrojnih raskola i sukoba unutar nje, čak i ako se ne može predvidjeti koji će ih događaj vidljivo detonirati.

Upotreba logike, međutim, nije dovoljna bez primjene vjere. Jer Bog se, kako primjećuje o. Calmel, očituje u povijesnim događajima, ali pod uvjetom da u svojim srcima nosimo to nadnaravno svjetlo koje ih nadilazi i sudi.

Stotinu i dvadeset godina nakon izbora svetog Pija X., njegova prva enciklika E supremi apostolato, od 4. listopada 1903., baca na naše zbunjeno doba nadnaravno svjetlo potrebno za razumijevanje suvremenih događaja. Ciljajući na najsumornije uvjete u kojima se čovječanstvo našlo, Pio X je izjavio,

“Jer tko može ne vidjeti da društvo u sadašnjem vremenu, više nego u bilo kojem prošlom dobu, pati od strašne i duboko ukorijenjene bolesti koja ga, razvijajući se svakim danom i izjedajući njegovo najdublje biće, vuče do uništenja? Razumijete li, Časna braćo, kakva je to bolest – otpadništvo od Boga, od kojega zapravo ništa nije više povezano s propašću, prema riječi proroka: ‘Jer, gle, koji se udalje od Tebe, propast će.’ (Ps. 1xxii., 17).”

“Uistinu nitko zdrave pameti”, dodao je sveti Pio X., “ne može sumnjati u pitanje ovog natjecanja između čovjeka i Svevišnjeg. Čovjek, zlorabeći svoju slobodu, može povrijediti pravo i veličanstvo Stvoritelja Svemira; ali pobjeda će uvijek biti Božja.”

S tim pouzdanjem u Božju Providnost i po zagovoru svetog Pija X., na godišnjicu njegove smrti, pokušajmo razlučiti i hrabro se suočiti s nedokučivim stvarima pred nama.

Roberto de Mattei

izvor: Quo Vadis Ecclesia

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved