Dok rekreacijski katolicizam – zamršeno klupko terapeutskog, političkog i kazališnog trenda koji opsjeda Crkvu, ide svome kraju – na pragu smo uskrsnuća.

Rekreacijski katolicizam. Dopustite mi da objasnim.

To je atribucija koja identificira trenutačnu fazu kolapsa u Rimskoj crkvi. Faza u kojoj se promicala terapeutska, politička i kazališna forma u životu Crkve, a proizvodila je neku vrstu zombi katolika, koji se svakodnevno hrane onim što je Huxley u Vrlom novom svijetu nazvao ‘osjećaji’: projektirani užici koji svoje žrtve održavaju u stanju lebdeće euforije.

Glavno sredstvo za rekreacijski katolicizam je liturgija, gdje su nedjeljna ‘slavlja’ pomno planirana od strane liturgijskih odbora za maksimalni izljev ne prijetećih poruka ‘dobrodošlice’. Dok se normalni muškarci bore zbog prevelike sentimentalnosti, određene grupe katolika žude za time. Nedjelja za nedjeljom. To je kao narkotik.

Glazba je pomno odabrana kako bi ostavila sudionike u nesvjestici zadovoljne samozaokupljenosti. Otrovni jezik, kao što je definirana doktrina ili moralni zakon, zabranjen je. Zapravo, nemali broj biskupa inzistira na tome da linija pričesti (namjerno malim slovima radi točnosti) bude apsolutno nediskriminirajuća. Istupite svi, glase pastiri, jer sakrament nije mjesto osude nego mjesto toplog zajedništva.

Sve to nadopunjuju svećenici koji svoju ulogu vide kao voditelji talk showa. Svaki je dovoljno otrcano obučen da telegrafira ležernost u skladu s ispijanjem nekog alkoholnog pića. Tome su pridodane crkve koje nalikuju salonima zračnih luka. Naravno, rekreacijska birokracija uvijek teži poboljšanju. Tako su sada crkve opremljene jumbo ekranima koji jamče ugođaj sportskog bara.

Postoje i drugi načini za promicanje rekreacijskog katolicizma. Cijeli obrazovni aparat Katoličke crkve, na primjer. Ono što je nekoć bilo oruđe bez presedana za usađivanje katoličke istine i pobožnosti postalo je tvornica protukatolicizma. Svaki aspekt – od gimnazija, srednjih škola, sveučilišta i koledža, do sjemeništa i samostana formacije – postao je privjesak rasprostranjenog rekreacijskog katolicizma. Čak su i obraćenici uronjeni u izokrenuti katolicizam u kojem je Nicejsko vjerovanje strano poput sanskrta.

Na najvišim razinama crkvenog upravljanja, obrana vjere sada je zamijenjena drugim vrstom rekreacijskog katolicizma – sinodalnim slušanjem. Ovo su vježbe u pješčaniku u kojima sudionici brbljaju o redizajniranju katoličke vjere koja bi više odgovarala modernom senzibilitetu. Tzv. ‘dijalogu’ ustupljeno je mjesto doktrine, stvarajući Katoličku crkvu drugačijom, točnije jedva usporedivoj s povijesnim kršćanstvom. Različiti dikasteriji Svete Stolice smišljaju katoličanstvo bez krivnje gdje se ukidanje moralnog zakona ubrzano odvija uz tisuće rezova, a tradicionalna katolička dogma trpi udarce namjerne dvosmislenosti.

Ovaj rekreacijski katolicizam samo je sljedeća iteracija povijesnog modernizma. Ovo sve podsjeća na. Renanovu studiju „Vie de Jesus“ iz 1893., šokantnu reinterpretaciju Novog zavjeta, ‘pročišćenu’ od bilo kakvog traga nadnaravnog. Ili, prema naglašenim riječima njegovog učenika C.A. Sainte-Beuve, „prisilili smo Isusa da podnese svoju ostavku kao Bog“. Ovo je bio ništa manje nego napad na doktrinarni katolicizam. Do završnih godina devetnaestog stoljeća pojavili su se katolički modernisti. Teolozi Loisy, Tyrrell i drugi inzistirali su na ‘duhovnijem’ katolicizmu, gdje predmet vjere nije grubo uplitanje Božanskog otkrivenja i njegovih doktrina, već nježnija ‘duhovna vjera’. Doktrinarni katolicizam trebao je biti prepušten religiji osobnog elana.

G.K. Chesterton je primijetio: „Čuvajte se onih koji vape za duhom kršćanstva, jer ono što oni zapravo žele je privid kršćanstva“.

Modernizam je kršćanski privid.

Rekreacijski katolicizam je katolički privid.

Kao što je već spomenuti Chesterton govorio o pet uskrsnuća Crkve, u svom nezaboravnom Vječnom čovjeku, mi smo na pragu šestog. Ili, da posudimo iz Prve poslanice pape Klementa iz I. stoljeća, Crkva je poput feniksa koji se diže iz pepela. Pažljivo pogledajte i vidjet ćete. I to se događa danas. Pred našim očima.

Budući da vjetrovi krize još uvijek udaraju u naša lice, mnogima bi to moglo promaknuti. Štoviše, počeci su uvijek mali, kao i sve velike stvari. Ali Crkve posjeduje izuzetnu snagu. Pokazuje se na svim kontinentima – ali, iznenađujuće, najviše je u Americi.

Prvo, i najvažnije, ova se renesansa očituje među vjernicima – osobito mladima. Oni su bili svjedoci rekreacijskog katolicizma i gledaju na to kao na gozbu u piljevini. Mnogi od njih su se probudili i otkrivaju bogatstvo vjere u klasičnoj teologiji i filozofiji za koje se nekada mislilo da su ih sigurno pokopali elitni ideolozi modernizma. Oduševljavaju ih klasični autori poput o. Garrigou-Lagrangea, o. Ambroisea Gardeila, mons. Ronalda Knoxa, vlč. Geralda Vanna, o. Basila Maturina, o. Edwarda Leena. Ne trebamo ni govoriti o Lewisu, Chestertonu, Pieperu, Danielu-Ropsu, Gilsonu i Maritainu. Dodajmo ovima mons. Roberta Bensona, vlč. Martindalea i Hilairea Belloca.

Novi naraštaj katolika osniva izdavačke kuće (kao što su Sophia Institute Press, Ignatius Press, Os Justi Press, Emmaus Press, Cluny Press i Angelico Press, spomenuo sam samo neke), elektroničke publikacije (kao što su Crisis, LifeSiteNews i OnePeterFive), stvarajući rutinske podcaste i dnevne radijske emisije (kao što je The Catholic Current s Robertom McTeigueom)—a sve se to može usporediti s Radio Slobodnom Europom prije pada Sovjetskog Saveza. S vještinom i domišljatošću, oni emitiraju poruku doktrinarnog katolicizma pored umorne crkvene birokracije koja djeluje kao da nema viziju kako naviještati Krista. Ovi dinamični katolici postali su sićušni kao David, bacajući sićušno uglačano kamenje Krista Pobjednika protiv masivnog i dolarima napuhanog modernističkog Golijata.

Ova moćna skupina mladih katolika zaokupljena je naelektriziranom ljubavlju prema nauku i rađaju renesansu pred našim očima. Iz njihovih redova dolazi veliki broj svećenika. Mnogi ulaze u tradicionalne kongregacije kao što su Bratstvo sv. Petra ili Instituta Krista Kralja. Obje kongregacije nikad nisu imali već broj sjemeništaraca – obučavajući mladiće na način kleričkog života prije Drugog vatikanskog sabora.

Katolici trebaju upoznati ovu impresivnu grupu koja nastoji živjeti svetački. Novozaređeni svećenici ovih kongregacija idu kao ovce među vukove. U tu svrhu, njihova obuka ima dojam otoka Parrisa (centar za obuku marinaca), s redom i disciplinom koji stoje na kruni njihove asketske/teološke/filozofske formacije poput dragulja umetnutih u zlatni dijadem. Nakon osam godina ove blagoslovljene strogosti, oni su pokrenuti, prema riječima Henrija Daniel-Ropsa, donijeti svijetu i Crkvi „revoluciju križa“.

Čak su i neke biskupije počele oponašati klasični program tradicionalističkih bogoslovnih sjemeništa i postižu zapanjujuće rezultate. Diskrecija zabranjuje njihovo imenovanje zbog sadašnje klime u kojoj se Crkva nalazi. Ali katolici noću mogu sigurnije nasloniti glavu na jastuk znajući da Duh Sveti poziva legije mladih ljudi da vode ovu novu renesansu.

Ne treba nas čuditi što ovi novozaređeni svećenici u rekordnom roku postaju župnici. Pravilan način razmišljanja može nas uputiti kako nedostatak zvanja djeluje kao blagoslov. To dopušta svećenicima koji bi inače čekali desetljećima da postanu pastiri da preuzmu tu ulogu u naizgled kratkom vremenu.

Ne bojeći se duhovnih, doktrinarnih i liturgijskih ruševina s kojima se suočavaju, oni se suočavaju s i kreativnom, pažljivom i herojskom brzinom, ponekad na granici dramatičnosti. Vrlo mladi župnik u južnom New Jerseyju nedavno je pročitao da lokalna crkva zatvara svoja vrata radi preuređenja. Nije gubio vrijeme angažirajući inženjere da osmisle plan za prijevoz svih mramornih oltara svetišta i oltarne ograde i ponovno ih postave u njegovu crkvu. Nakon nekoliko mjeseci brižljivog premještanja i uređenja, crkva zamišljena sedamdesetih godina da izgleda poput zubarske čekaonice doživjela je čudesnu preobrazbu u mramoru. Zapravo, izvanredni župnik nazvao je svoju renesansu „vjera pokreće mramor”. Ali nije završio. On je sada u fazi planiranja izgradnje srednjovjekovnog tornja koji će se pridružiti njegovoj crkvi.

Ova nova legija tradicionalnih svećenika ne djeluje polovično. Priznaju da su vjernici dovoljno dugo gladovali zbog nedostatka kvalitetnog vodstva.

Usred ovih nevjerojatnih dobrih vijesti, ima ih još. Raste broj katolika koji pohađaju tradicionalnu misu, što je time više upečatljivo s obzirom na okolnost njezina trogodišnjeg potiskivanja. Opet, samo će nadnaravni stav biti dovoljan. Na mnogo načina, ovaj eksplozivni rast ovisio je o mnoštvu mladih katolika koji su istraživali internet kako bi saznali više o onome što im je rečeno da je zloćudna bolest koja raste u utrobi Crkve. Ono što su pronašli nije odgovaralo upozorenjima o zloćudnosti na koje su bili upozoreni. I pohrlili su na tradicionalnu misu. Naime, uskoro će u okolici Washingtona skupina mladih katolika marširati za očuvanje tradicionalne mise.

Sve to na zaprepaštenje ovih mladih ljudi. Citirat ću Grahama Greenea (iz romana Brighton Rocku): „Ne mogu razumjeti, kao ni Vi, užasnu neobičnost Božjeg milosrđa“.

Tuga i bijes zbog proteklih šezdeset godina neće pomoći. Umjesto toga došlo je vrijeme proljeća u Crkvu.

Vlč. John A. Perricone

Izvor: Crisis Magazine

Novinar, kolega i moj prijatelj, Marko Jurič, pravomoćno je osuđen je na 10 mjeseci zatvora i pozamšanu financijsku kaznu zato što je u svojoj TV emisiji upozorio Zagrepčane na tadašnjeg episkopa, a današnjeg patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija kako pjeva četničke pjesme zajedno s drugim popovima te crkve, te veliča četničkoga koljača Momčila Đujića. – piše Ivica Marijačić na Facebooku te nastavlja…

Poštovani čitatelji, mene čeka jednaka ili još gora kazna!

Milorad Pupovac prijavio me Općinskome državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog navodnoga govora mržnje u jednom lanjskome broju Hrvatskoga tjednika u kojemu sam upozorio da Vlada RH financira četnička gnijezda, Novosti i Vidu TV, iz kojih se vodi specijalni rat protiv Hrvatske.

Općinsko državno odvjetništvo je, ne zamarajući se pitanjem je li to možda istina, prihvatilo Pupovčevu prijavu i sada slijedi postupak, vjerojatno prijava i suđenje.

Žele me iscrpiti u svakome pogledu, žele postići prestanak izlaženja Hrvatskoga tjednika.

Ne nadam se ničemu jer hrvatsko pravosuđe je epicentar velikosrpstva. Hrvatski novinari nemaju se na koga osloniti. Dijelom su i sami krivi jer nemaju vlastitu strukovnu udrugu s obzirom na to da Hrvatsko novinarsko društvo nije ni hrvatsko ni novinarsko. HND je obična ekspozitura velikosrpske politike u Hrvatskoj koja u političkom smislu zastupa vrijednosti kakve zastupaju, ili su zastupali, Šešelj, Porfirije, Momčilo Đujić, Arkan, Ratko Mladić, Milošević…

Hrvatske novinare, kao ni bilo što hrvatsko u ovom zemlji, ne će, dakako, zaštititi ni aktualni predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković.

…

Ova država je danas hrvatska samo po formi. Sadržajem, ideologijom i kadrovima su je ispunili, tijekom svojevrsnog Gramschijeva marša kroz institucije, četnici, Jugoslaveni, orjunaši, bezopasni oportunisti, kao i svi ostali najveći njezini neprijatelji.

Za ovakvu Hrvatsku u kojoj se osuđuje Marko Jurič jer je upozorio na slavlje četništva, a oslobađa jedan Boris Dežulović koji je napisao ‘**bo vas Vukovar’ i koji javno viče ‘**beš Hrvatsku’, nitko nije ginuo 90-ih niti je ikada trebao ginuti.

Više o svemu u sljedećem broju HT-a!

Autor: Ivica Marijačić, urednik Hrvatskoga tjednika

foto ilustracija i priprema: Hrvatski ratnik

Argentinski predsjednik Javier Milei održao je snažan govor na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Milei je oštro kritizirao put na kojemu se trenutno nalazi UN i tvrdi da se organizacija odmaknula od svojih prvotnih ideja. Javno se usprotivio Paktu budućnosti i najavio da Argentina neće ostati neutralna, nego će štiti ljudske slobode.

NOVI PREDSJEDNIK ARGENTINE Sin Hrvatice, na skupovima maše motornom pilom, nije unuk…

U svom prvom govoru pred Općom skupštinom UN-a Milei se predstavio kao libertarijanski ekonomist koji je postao predsjednikom Argentine nakon “stoljeće kolektivističke politike koja je uništila našu zemlju”. Upozorio je nacije svijeta da je UN skrenuo sa svog prvotnog puta i da neće ispuniti svoju misao.

“Došao sam ovdje da kažem svijetu, s jedne strane, što će se dogoditi ako Ujedinjeni narodi nastave promicati kolektivističke politike, koje su promicali pod mandatom Agende 2030, i, s druge strane, koje su vrijednosti koju nova Argentina brani… Organizacija Ujedinjenih naroda nastala je iz užasa najkrvavijeg rata u svjetskoj povijesti s glavnim ciljem da se on više nikada ne ponovi. U tu svrhu, organizacija je postavila svoja temeljna u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Tamo je postavljen osnovni sporazum, temeljen na maksimi: da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”, započeo je Milei.

Citirao proroka Izaiju

Dodao je da je pod pokroviteljstvom UN-a i njegovih ideja, tijekom posljednjih 70 godina, čovječanstvo doživjelo najdulje razdoblje globalnog mira u povijesti, koje se poklopilo i s razdobljem najvećeg gospodarskog rasta u povijesti. Stvoren je međunarodni forum na kojem su nacije mogle rješavati svoje sukobe suradnjom umjesto pribjegavanjem oružju, i postignuto je nešto nezamislivo: pet najvećih svjetskih sila trajno je sjedilo za istim stolom, svaka s istim pravom veta, unatoč potpuno suprotnim interesima, kazao je

“Sve to nije učinilo da pošast rata nestane, ali je postignuto – za sada – da nijedan sukob nije eskalirao do globalnih razmjera. Rezultat je bio da smo od dva svjetska rata u manje od 40 godina, koji su zajedno odnijeli više od 120 milijuna života, prešli u 70 uzastopnih godina relativnog mira i globalne stabilnosti, pod plaštom poretka koji je cijelom svijetu omogućio da komercijalno se integrirati, natjecati i napredovati. Jer gdje ima trgovine, nema metaka – govorio je Bastiat – jer trgovina jamči mir, sloboda jamči trgovinu, a jednakost pred zakonom jamči slobodu”, kaže Milleri.

Potom je citirao proroka Izaiju: “Bog će suditi među narodima, i mnoge će narode ukoriti: oni će prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač protiv naroda, niti će više znati za rat”.

UN skrenuo s puta

U prvim godinama, kaže Milei, UN je postigao velike uspjehe. No, u jednom trenutku “ova organizacija je prestala bdjeti nad načelima navedenim u svojoj deklaraciji o osnivanju”.

POGLEDAJTE VIDEO Koji je razlog panike oko legitimno izrabranog predsjednika jedne demokratske države!?

“Organizacija koja je bila zamišljena kao štit za ‘ljudsko kraljevstvo’ transformirana je u Levijatana s više pipaka, koji nastoji odlučiti ne samo što svaka nacionalna država treba učiniti, već i kako će svi građani svijet treba živjeti. Tako smo od organizacije koja se zalagala za mir prešli u organizaciju koja svojim članovima nameće ideološku agendu o bezbroj pitanja koja čine život čovjeka u društvu”, istaknuo je.

Dodao je kako je uspješan model UN-a napušten i zamijenjen je modelom nadnacionalne vlasti međunarodnih birokrata koji nastoje nametnuti određeni način života građanima svijeta.

“Ono o čemu se raspravlja ovdje u New Yorku, na Summitu budućnosti nije ništa drugo nego produbljivanje ovog tragičnog kursa koji je ova institucija usvojila. Dakle, produbljivanje modela koji, prema riječima samog tajnika Ujedinjenih naroda, zahtijeva definiranje novog društvenog ugovora na globalnoj razini, udvostručavajući obveze iz Agende 2030”, dodaje.

“Želim biti jasan u pogledu pozicije argentinske agende: Agenda 2030, iako ima dobre namjere u svojim ciljevima, nije ništa više od nadnacionalnog vladinog programa, socijalističke prirode, koji nastoji riješiti probleme modernosti rješenjima koja krše suverenitet nacionalnih država i kršenje prava ljudi na život, slobodu i imovinu. To je program koji pretendira riješiti siromaštvo, nejednakost i diskriminaciju zakonodavstvom koje ih samo produbljuje. Jer svjetska povijest pokazuje da je jedini način jamstva prosperiteta ograničavanje moći monarha, jamčenje jednakosti pred zakonom i obrana prava na život, slobodu i vlasništvo pojedinaca”, nastavlja.

Koronavirus, siromaštvo…

Milei ističe da je usvajanje tog programa, koji se pokorava privilegiranim interesima i napuštanje prvotna načela, iskrivilo ulogu ove institucije i stavilo je na krivi put. Ističe i ulogu UN-a u pandemiji koronavirusa.

“Organizacija, rođena da brani prava čovjeka, bila je jedan od glavnih zagovornika sustavnog kršenja slobode, kao – na primjer – s globalnim karantenama tijekom 2020. godine, koje bi trebalo smatrati zločinom protiv čovječnosti”, objašnjava.

“U tom istom Domu koji tvrdi da brani ljudska prava, dopustili su krvavim diktaturama poput Kube i Venezuele da se pridruže Vijeću za ljudska prava bez imalo prijekora. U tom istom Domu koji tvrdi da brani prava žena, dopuštaju zemljama koje kažnjavaju svoje žene zbog pokazivanja kože da se pridruže Odboru za uklanjanje diskriminacije žena. U tom istom Domu – sustavno – glasovali su protiv Države Izrael, koja je jedina zemlja na Bliskom istoku koja brani liberalnu demokraciju, dok istovremeno pokazuje potpunu nesposobnost da odgovori na pošast terorizma”, nastavlja.

Ljudi će radije birati prave klaunove, nego bezidejne političare, koji nemaju što ponuditi

U ekonomskoj sferi, kaže Milei, promiču se kolektivističke politike koje prijete gospodarskom rastu, krše imovinska prava i ometaju prirodni ekonomski proces, sprječavajući najneprivilegiranije zemlje u svijetu da slobodno uživaju u vlastitim resursima kako bi krenule naprijed.

“Propisi i zabrane koje promoviraju upravo zemlje koje su se razvile zahvaljujući činjenju istoga što danas osuđuju. Štoviše, promovira se toksičan odnos između politika globalnog upravljanja i međunarodnih agencija za zajmove, zahtijevajući od najzapostavljenijih zemalja da sredstva koja nemaju pridruže programima koji im ne trebaju, pretvarajući ih u vječite dužnike za promicanje agende globalnih elita.

Nije pomoglo ni tutorstvo Svjetskog ekonomskog foruma, gdje se promiču smiješne politike s maltuzijanskim zastorima — poput politika ‘nulte emisije’- koje posebno štete siromašnim zemljama. Na politike povezane sa seksualnim i reproduktivnim pravima, dok natalitet u zapadnim zemljama strmoglavo pada, najavljujući turobnu budućnost za sve. Organizacija također nije ispunila svoju misiju obrane teritorijalnog suvereniteta svojih članica… I čak smo došli do situacije da se Vijeće sigurnosti, koje je najvažniji organ ovog doma, izopačilo, jer se veto njegovih stalnih članova počeo koristiti u obranu partikularnih interesa nekih”, oštar je Milei.

Kolektivizam, woke agenda i obrana života

Kaže kako danas ova organizacija ne može pružiti rješenja za stvarne globalne sukobe.

“Kao što je nenormalna ruska invazija na Ukrajinu, koja je već koštala života više od 300.000 ljudi i ostavila više od milijun ranjenih. Organizacija koja, umjesto da se suočava s tim sukobima, ulaže vrijeme i trud u nametanje siromašnim zemljama što i kako bi trebale proizvoditi, s kim bi se trebale udruživati, što bi trebale jesti i u što bi trebale vjerovati”, ističe.

Upozorava da smo “na kraju smo ciklusa”.

“Kolektivizam i moralno držanje, woke agende, sudarili su se sa stvarnošću i više nemaju vjerodostojna rješenja za stvarne probleme svijeta. Zapravo, nikad ih nisu ni imali. Ako Agenda 2030 nije uspjela – kao što njezini promotori priznaju – trebamo se zapitati nije li to u početku bio loše zamišljen program, prihvatimo tu stvarnost i promijenimo kurs. Ne možemo se pretvarati da ustrajemo u pogrešci udvostručivši okladu na planu koji nije uspio. Ista stvar se uvijek događa s idejama koje dolaze s ljevice: one dizajniraju model prema onome što bi ljudska bića trebala biti – prema njima, a kada pojedinci slobodno djeluju drugačije, nemaju boljeg rješenja nego ograničiti i potisnuti njihovu slobodu”, naglašava Milei.

Kaže kako su upravo oni u Argentini već vidjeli vlastitim očima što “leži na kraju ovog puta zavisti i tužnih strasti:
siromaštvo, brutalizacija, anarhija i fatalni nedostatak slobode”.

“Želim nešto razjasniti kako ne bi bilo pogrešnih tumačenja: Argentina, koja prolazi kroz duboki proces promjena, odlučila je prigrliti ideje slobode; one ideje koje govore da su svi građani rođeni slobodni i jednaki pred zakonom, da imamo neotuđiva prava koja nam je dao Stvoritelj, među kojima su pravo na život, slobodu i vlasništvo. Ta načela, koja vode proces promjene koji provodimo u Argentini, također su načela koja će od sada voditi naše međunarodno ponašanje.

Vjerujemo u obranu života za sve; vjerujemo u obranu imovine za sve; vjerujemo u slobodu govora za sve; vjerujemo u slobodu bogoslužja za sve; vjerujemo u slobodu trgovine za sve; i vjerujemo u ograničene vlade, sve njih”, jasan je Milei.

Živjela sloboda!

Kaže kako bi svi narodi trebali živjeti slobodni od tiranije i ugnjetavanja, bilo da se radi o političkom ugnjetavanju, ekonomskom ropstvu ili vjerskom fanatizmu.

“Ta temeljna ideja ne smije ostati samo riječi; mora se poduprijeti djelima, diplomatskim, gospodarskim i materijalnim, zajedničkom snagom svih zemalja, koje se zalažu za slobodu.

Ova doktrina nove Argentine je ni više ni manje nego prava bit Ujedinjenih naroda, odnosno suradnje Ujedinjenih naroda u obrani slobode. Ako Ujedinjeni narodi odluče ponovno preuzeti načela koja su im dala život i ponovno prilagoditi ulogu za koju su zamišljeni, možete računati na nepokolebljivu potporu Argentine u borbi za slobodu.

Također trebate znati da Argentina neće podržati nikakvu politiku koja podrazumijeva ograničavanje individualnih sloboda, trgovine ili kršenje prava pojedinaca, bez obzira na to tko to promiče ili koliki konsenzus ta institucija ima. Iz tog razloga, želimo izraziti – službeno – naše neslaganje s Paktom budućnosti, potpisanim u nedjelju. Pozivamo sve nacije slobodnog svijeta da nam se pridruže, ne samo u neslaganju s ovim paktom, nego i u stvaranju nove agende za ovu plemenitu instituciju: agende slobode.

Od danas pa nadalje, znajte da će Republika Argentina napustiti poziciju povijesne neutralnosti koja nas je karakterizirala i bit će na čelu borbe u obrani slobode. Jer – kao što je Thomas Paine rekao – ‘oni koji žele žeti blagoslove slobode moraju – kao ljudi – izdržati umor njezine obrane.’

Neka Bog blagoslovi Argentince i sve građane svijeta, a sile nebeske neka budu s nama.

Živjela sloboda!”, zaključio je Milei. (Narod.hr)