Connect with us

Istaknuto

Nitko ne smije svojatati Domovinski rat, a pogotovo ne oni koji u njemu nisu sudjelovali, bez obzira na funkciju

Published

on

Beskrupulozni, pa čak i protuustavni događaji koji se nižu u borbi za vlast u ovo predizborno vrijeme ukazuju na nefunkcioniranje pravne države.

Pravosuđe, odnosno Ustavni sud treba po Ustavu štititi državno-pravni poredak RH i ne dopustiti nikakvo slobodno tumačenje Ustava.

Ustavni suci moraju bez obzira na to koja ih je politička opcija izabrala donositi odluke po Ustavu RH.

Ustav je jasan, ovlasti Predsjednika države i Vlade RH su jasno definirane.

Međutim Predsjednik bi ušao u predizbornu utrku bez da da ostavku. Prema članku 96. Predsjednik je nestranačka osoba i predsjednik je svih građana RH, bez obzira na stranačko ili bilo koje drugo opredjeljenje.

„Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.“

Kako Predsjednik nije dao ostavku, ne smije sudjelovati u predizbornoj kampanji! To je nedvojbeno. I što predsjednik Milanović radi: udara po Ustavnom sudu, po političkim neistomišljenicima i propagira slogan „ Rijeke pravde“ i neku samo njemu znanu treću Republiku Hrvatsku. Samo ne znam koje su prve dvije, kada u stvaranju nijedne slobodne RH nije sudjelovao.

Predsjednik Milanović poništio bi Domovinski rat i stvorio neku treću Hrvatsku

I kada mu je  1.034.389 glasača poklonilo povjerenje da bude predsjednik RH, jedine koju znamo i u kojoj živimo,  on bi  iz kompleksa što u stvaranju slobodne RH nije sudjelovao poništio Domovinski rat i stvarao neku treću Hrvatsku? Za to nije dobio povjerenje glasača.

Za ploču poginulim braniteljima HOS-a u Domovinskom ratu izjavio je:“ “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”

Nema veze sa Domovinskim ratom, a dečki poginuli u Domovinskom ratu, pa  bi on poništio Domovinski rat , temelj na kojemu je nastala Hrvatska i stvarao neku treću Hrvatsku? Ma da ne bi! Kako se usudi gaziti po kostima 15 840 hrvatskih branitelja, koji su dali život za ovu Hrvatsku ( Kenotaf u crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu.)

Da ne spominjem njegovu izjavu iz 2015. godine: “ti koji su stali s oružjem su u pravilu bili s manje škole i iz siromašnijih obitelji, a elita i bogati ostali su u uredima i na sveučilištima. Ja Hrvatsku oružjem nisam branio” Zoran Milanović ničim i nikada Hrvatsku nije branio, ona je za njega “slučajna država“ pa bi stvarao neku treću svoju državu !?

Po statistici Ministarstva hrvatskih branitelja od 419.922 hrvatska branitelja obuhvaćena Popisom stanovništva višu i visoku stručnu spremu imalo je 14,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija tek neznatno više, 17,4 %). Srednjoškolsko obrazovanje imalo je 67,5 % hrvatskih branitelja (opća populacija mnogo manje, samo 50,8 %). Završenu osnovnu školu imalo je 15,8 % hrvatskih branitelja (opća populacija nešto više 19,8 %). Bez završene osnovne škole bilo je 2,1 % hrvatskih branitelja (kod opće populacije čak 11,8 % bez završene osnovne škole.)

Vladajući su hrvatske branitelje,  nakon što je nastupila Mesićeva i Račanova detuđmanizacija, i umirovljenje 12 hrvatskih generala, poslali u mirovinu, ne dopustivši da nijedan Hrvatski branitelj bude zaposlen. Naime te „elite“ koje su ostale u uredima i sveučilištima  zauzele su pozicije koje bi im Milanović sada i  trećom republikom zaštitio.

Premijer Plenković i HDZ prisvajaju Domovinski rat

Obilježavanje akcije „Plitvice“ i pogibije prvog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, nije prošlo bez skandala. HDZ koji po tko zna koji puta svojata Domovinski rat i ovaj puta nije uključio predsjednika Milanovića u protokol, pod izlikom da se ne šalju pozivnice.

Hrvatski branitelji borili su se za neovisnu, demokratsku Hrvatsku, pa iako je HDZ tada bio državotvorna stranka, ne može prisvajati Domovinski rat, jer su u njemu sudjelovali branitelji svih stranačkih i ljudskih profila.

Institucija Predsjednika Republike treba se poštivati, bez obzira tko je momentalno na toj funkciji. Predsjednik države je ujedno i Zapovjednik Hrvatske vojske i trebao je biti pozvan na obilježavanje akcije Plitvice.

Međutim predsjednik Milanović je došao nepozvan  u pratnji generala Ljube Ćesića Rojsa, Matka Lukića i generala Slavka Butorca,  položio je vijenac kod spomen obilježja i potom se obratio javnosti: uslijedile su salve uvreda na račun generala Josipa Lucića, koji je na događaj došao s kolegom Mladenom Markačem i potpredsjednicima Vlade i  ministrom branitelja Tomom Medvedom.

Takvo ponašanje nedopustivo je na obilježavanju akcija iz Domovinskog rata.. Podjela generala koji se svrstavaju uz neku političku opciju je isto tako nedopustiva, protuustavna ako su aktivni u HV-u.

Ne poštivanje Ustava RH i ustavnog uređenja Hrvatske  doprinosi kaosu, bezvlađu i anarhiji. Ustavni sud dužan je reagirati.

Domovinski rat temelj je Hrvatske! Ljudske patnje ne mogu se poništiti i svoditi na statistiku. Poginuli, ranjeni, invalidi, 402 poginule djece, razorena sela, gradovi, logori u Srbiji, prognanici i izbjeglice, to je tragedija hrvatskog naroda sa kojom se političari igraju, omalovažavaju i ponižavaju.

“Otvoriš dušu, ali ne očekuje se od nas previše priče. Naše djelo se vidi, naše djelo mi živimo. Kako se tim djelom upravlja, u to neću ulaziti. Ušli bismo u sferu politike, a to ne želim”, ispričao je  svoju priču o Krvavom Uskrsu Darko Lutring, predsjednik udruge ATJ Lučko.

Hrvatski branitelji prepustili su upravljanje domovinom  političarima, kako u demokratskoj državi i treba,  a političari su tu veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu ponizili.  Domovinski rat se  relativizira  i izjednačava  s velikosrpskom agresijom i okupacijom, što je u suprotnosti s točkama i načelima Deklaracije o Domovinskom ratu, što opet pogoduje Srbima po Memorandumu SANU 2 u izjednačavanju žrtve i agresora.

U Domovinskom ratu postojale su dvije strane, jedna vođena mržnjom, željom za okupiranjem hrvatskog teritorija i širenjem granica Srbije, i u svojoj mržnji prema Hrvatima, ali i svem ostalom nesrpskom stanovništvu, spremna za najgore vrste zločina, a druga vođena ljubavlju prema Domovini i ustrajna u naumu da ju, makar uz najveće žrtve, obrani od zločinačke agresije.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Sretan i blagoslovljen Uskrs, Srićan Vazan

Published

on

Uskrsnu kako je rekao ! Aleluja !

Evo velike vijesti, temelja naše vjere, neoboriva znaka Božje ljubavi i moći.

Smrt je pobijeđena!  ON  koji je pobijedio smrt uskrsnućem, za svakoga od nas postao je uskrsnuće i život vječni; i to u onoj mjeri u kojoj smo s njime sjedinjeni. Mi smo već danas „prešli iz smrti u život“  već sada živimo vječni život koji nije samo stvarnost koja dolazi nakon smrti, već ona započinje danas u našemu zajedništvu s Kristom. Stoga, probudi se ti što spavaš, i Krist će te prosvijetliti – kaže jedna stara krsna pjesma…probudi se iz svoga umornog kršćanstva, kojemu nedostaje zanos; ustani, slijedi i navješćuj uskrsloga Krista, pravo svjetlo i pravi život.

„Mir vama!” (Iv 20,19.20). To je prvi pozdrav Uskrsloga učenicima; pozdrav koji se i danas želi proširiti cijelim svijetom… O Radosna vijesti, toliko iščekivana i željena!.

“Mir vama!” Mir na zemlji, za kojim su živo čeznuli ljudi svih vremena… Kao i prestrašenim apostolima na valovitom moru Krist ponavlja i nama, ljudima našeg doba: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mk 6,50).

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Tim riječima Isus nam kaže da je nošenje križa bezuvjetno. Tko hoće njega slijediti treba uzeti svoj križ.

U kršćanskoj vjeri spasenje je najtješnje povezano s križem Kristovim. Progonjeni kršćani iskusili su vrlo brzo da križ nije samo prošla činjenica, naučili su shvaćati život i patnju koja je izražena kroz Križ Kristov. Križ Kristov je znak njegove poslušnosti prema Ocu i dokaz Božje ljubavi prema čovjeku,

Ostvarivanje ljubavi, istine, pravde i svakog drugog dobra zahtjeva žrtve. Stoga je prava sloboda i istinska ljubav označena križem. Križ u svojoj biti i nije drugo doli slavljenja ljubavi. Najveći dokaz ljubavi je spremnost da se položi vlastiti život za druge .

To su svakodnevna trpljenja prisutna često na našim dužnostima, u kojima je potrebna strpljivost. Zatim to su tjelesne nevolje koje se očituju zbog nedostatka zdravlja. Nadalje, to su trpljenja zbog nestašice potrebnih sredstava za život, ili zbog umora, preopterećenosti, briga, ili često puta zbog nerazumijevanja onih s kojima živimo. Sve su to križevi koje nam Isus nudi da ih svaki dan nosimo. Ako prihvatimo križ, to postaje sredstvo našega spasenja.  “Što nam je potrebno za svakodnevno nošenje križa?”

Hrabrost, vjera u Boga i u samog sebe!

„Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka.?“ /Ivan 11,25-26

No, Božje kraljevstvo nisu blagdani, jelo ili piće, već i naš osobni odnos s Bogom.

Zato i je period Korizme da se duhovno pripremimo za susret s Bogom.

Uskrsnuće nije jedan dan u godini, već spoznaja koju vjernik svakodnevno živi. Ne treba nam podsjetnik na Kristovu žrtvu,  ako je Krist naš život. Uskrs je možda najvažniji blagdan za tradicionalne kršćane. No, uskrsnuće (ne Uskrs) je najvažniji događaj u svakodnevnom životu pravog kršćanina. Istina. Stvarnost. Nada. Vječnost s Bogom.

Stoga Križ Kristov ostaje trajni izazov i poticaj na odgovornu ljubav. Kršćani su u tom znaku nalazili poticaj da se žrtvuju u ovome svijetu za velike ljudske ideale. Hrvatski branitelji su sa  križem oko vrata krenuli,  slabo naoružani u obranu domovine. Mudrost koja proizlazi iz križa Kristova oprečna je sa mudrošću svijeta. Njezina bit sastoji se u darivanju i opraštanju, koje prevladava zapreku onoga koji nas progoni. Usvojiti  mudrost križa znači prihvatiti da se zlo pobijedi dobrim. Takva ljubav je jača od zla i smrti.  Istodobno nas poziva i obvezuje da po primjeru Isusa Krista u ljubavi i nadi suzbijamo zlo i patnju i u sebi i oko sebe.

Očišćeni od grijeha kroz vrijeme Korizme i okrijepljeni novom nadom Uskrslog Krista. Slavimo Uskrs koji je ustvari vrijeme ponovnog rađanja ili uskrsnuća.

To je blagdan koji govori svakome kako ima pravo na drugu šansu, i kako je moguće uskrsnuti nakon svega što nam se je dogodilo.

Uskrs je ustvari vrijeme ponovnog rađanja, novi početak

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Srićan Vazan!

Lili Benčik

Continue Reading

Istaknuto

Udruga KRIŽ slijedi ideju istarskih narodnjaka u očuvanju hrvatskog i kršćanskog identiteta Istre

Published

on

Mlada, volonterska i nepolitička  udruga Križ osnovana je  2022. godine usprkos preprekama  i nesklonosti  administrativnih struktura.

Udruga je osnovana sa ciljem promicanja kršćanskih vrijednosti i načela. Sa tim ciljem organizira tribine sa socijalnim, povijesnim, kulturnim i duhovnim temama.

Organizira obilježavanje značajnih kulturno-povijesnih događaja, hodočašća , humanitarne akcije, surađuje sa sličnim udrugama i dr.

Udruga KRIŽ nastavlja tradiciju Istarskih narodnjaka koji su u vrijeme narodnog preporoda krajem 19. i početkom 20. stoljeća  bili istaknuti pojedinci, često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i kao  intelektualci i svećenici djelovali među istarskim Hrvatima na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova politička, gospodarska i kulturna prava.

U razdoblju između dva svjetska  rata narodnjaci  su podnijeli najveći teret otpora prema talijanskom  fašizmu. Sa svećenicima su širili knjige i publikacije Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem ( to je bila specijalnost talijanskih fašista)  i odvođeni u talijanske logore na jug Italije ili na Siciliju.

Tijekom 2. svj. rata  KPJ je nastojala  okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkom ideologijom,  a i  zbog povezanosti sa svećenstvom bili zlostavljani i zatvarani . Mnoge su komunističke vlasti ubili i bacili u fojbe gdje im se izgubio  svaki trag (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.)

U samostalnoj državi Hrvatskoj suočeni smo sa IDS-ovom politikom istrijanstva i talijanizacije, što je izravno  negiranje većinskog  hrvatskog naroda u  Istri. Ono što Mussolini nije uspio silom to je IDS sproveo u miru preko Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena postojanja hrvatskog naroda u Istri.

„Iz tradicije rastemo, u njoj opstajemo i u njoj uspravni živimo“, rekao  je akademik Josip Bratulić.

Upravo iz  tradicije naših predaka nastala je i udruga KRIŽ!

1.Prvo predstavljanje Udruge bilo je na misi polnoćki u Mutvoranu na Badnjak 2022.godine pred našim Proštinarima, od kuda potječe većina osnivača.

Primarni cilj Udruge je vraćanje KRIŽA na KRIŽ, na postojeći temelj na kojem je  uklesan tekst „ župljani 1918“ koji je ostao nakon rušenja Križa.

Kameni križ postavili su župljani u znak zahvalnosti Bogu što su se živi vratili iz internacije iz unutrašnjosti Monarhije, gdje ih je austro-ugarska vlast bila odvezla u stočnim vagonima 1915. godine zbog straha od invazije sila Antante na jug Istre!

Od oko 60 000 Istrana iz juga Istre, zbog zime, bolesti i loših uvjeta života  njih oko 10 000 pretežno djece, nije se vratilo.

I one koji su se vratili dočekale su devastirane kuće, neobrađena polja i španjolska groznica.

To je bio prisilni egzodus koji  je izazvao veliki demografski gubitak stanovništva Istre od kojeg se nije nikada sasvim oporavila, jer je dolaskom Talijana na vlast, uslijedio prvi veliki egzodus hrvatskog naroda iz Istre.

2.Drugo predstavljanje Udruge, bilo je vezano uz predstavljanje knjige Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića u kojoj je dio i o ulozi istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i priključenju matici zemlji Hrvatskoj.

Tom prigodom predstavili smo se široj javnosti putem HR radio , Radio Pula, emisije Tolerancija, urednika  i voditelje Elvisa Milete sa gostima: Milan Radošević, Igor Vukić, Tihomir Dujmović  i Lili Benčik.

https://radio.hrt.hr/slusaonica/tolerancija?fbclid=IwAR0N9Ogn_a0NsyEWC83DYfvb6v4GIvbA5-yrV0W2pGUfjY3KZn_wgNWyVJ4

3.Slijedeća prigoda za djelovanje udruge KRIŽ bilo je Stepinčevo 2024. za  okupljanja ljudi dobre volje za hodočašće u Krašić, osobito nakon što je javno objavljeno na Hrvatskom Katoličkom radiju da će svečano misno slavlje u subotu 10.veljače 2024.godine predvoditi istarski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Ideja je tek tada dobila puni smisao, da se hodočašće organizira i kao potpora Istrana štovanom  ocu biskupu u miru Ivanu Milovanu.

Sam datum 10. veljače ima višestruko značenje, pogotovo za Istrane:

  • Na dan 10.veljače 1960. završio je ovozemni život tada Kardinala Alojzija Stepinca
  • 10. veljače 1947.godine potpisan je u Parizu s Italijom Mirovni sporazum kojoj  je tadašnjoj  FNRJ pripala  Istra, Rijeka, Zadar, otoci  Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neki manji otoci, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika, a za grad Trst dogovoreno je  kompromisno rješenje,  Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica. Granica između Italije i Jugoslavije je konačno definirana tek 1975.godine potpisivanjem Osimskih ugovora.

Dva puna autobusa krenula su  rano ujutro sa pjesmom i molitvom iz Pule, a usput su se ukrcali hodočasnici u Pazinu i Lupoglavu, tako da je bila uključena cijela Istra.

U Krašiću je bilo lijepo, čak i toplo vrijeme za  godišnje doba, tako da se  sveto misno slavlje moglo pratiti izvan crkve. Srdačni su bili susreti hodočasnika  iz cijele Hrvatske.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac za nas Hrvate svijetli svetošću  nad mračnom politikom manipulacija i laži jugo-komunista i Srpske pravoslavne crkve.

Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.

Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišavanja svih građanskih prava.

19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.

Posljednju svetu misu Bl. Alojzije Stepinac slavio je  7. veljače 1960.godine.

Presuda je  poništena  tek 22.srpnja 2016.godine.

„Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva“ izjavio  sudac Ivan Turudić prigodom poništenja presude.

Za Istrane posebno je zanimljiva informacija da je Bl. Alojzije Stepinac pomogao pri školovanju  Bl .Miroslava Bulešića u Rimu.

Na početku misnog slavlja mons. Milovan je rekao: „I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude zahvala.“

Na kraju misnog slavlja mons. Juraj Batelja, postulator kauze bl. Stepinca, posebno je zahvalio mons. Milovanu na doprinosu očuvanja vjere i kršćanskog identiteta Istre i žrtvi koju je njegova obitelj podnijela u vrijeme komunizma, darujući mu bistu bl. Alojzija Stepinca.

Na povratku iz Krašića posjetili smo svetište Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda u Karlovcu

Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.

Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.

4. U nedjelju 18.02 2024 održana je molitva Križnog puta prekrasnim krajolikom parka prirode Gornji Kamenjak.

Staza Križnog puta vodi  duž obale i kroz šumu, te netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka, smještenog između naselja Premantura i Volme. Gornji Kamenjak područje je zaštićenog krajobraza, na kojem raste čak 487 različitih biljaka.

Na stazi je 14 postaja na kojima su postavljene figure na temu Križnoga puta teške i do tri tone.

Voditelj  projekta stvaranja Križnog puta  i autor pet metarskog križa, urešenog hrvatskim  pleterom, postavljen na pola puta između Premanture i Volma je Šime Vidulin.  Sa Križa  puca pogled na sva mjesta Medulinske  Riviere okruženog nepreglednim  plavetnilom neba i mora.

5. 16. ožujka 2024. u organizaciji Župe Sv. Ivana Krstitelja i udruge Križ hodočastili smo putevima Sv. Antuna u Padovu, Arcellu i Camposanpiero.

Posjetili smo svetište Sv. Leopolda Mandića. Franjevac kapucin (OFMC) – svećenik, mali rastom, a veliki duhom. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.

Arcella je mjesto blizu Padove u kojem je umro Sv.Antun. Rođen je kao Fernando Martins de Bulhoes u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, g. 1195. u plemićkoj obitelji, no napustio je lagodan život i otišao u augustinsku opatiju sv. Vinka na rubu grada te sa 25 godina postao svećenik. Međutim, ponukan mučeničkom smrću petorice franjevačkih misionara u Maroku, stupio je g. 1220. u samostan Manje braće u Olivaisu u portugalskoj općini Coimbre uzevši ime Antun. U Asizu je 1221. susreo Franju, osnivača Male braće, koji ga je očarao nastupom i svetim životom, pa je s tim oduševljenjem proputovao Italiju i Francusku, pronoseći radosnu vijest i obraćajući krivovjerce. Godine 1230. vratio se u svoj omiljeni grad Padovu, gdje je nastavio svoj apostolski rad, ali je skrhan bolešću umro  sljedeće godine.

“Vidim svojega Gospodina”, bile su tihe posljednje riječi sv. Antuna Padovanskoga izgovorene u skromnoj sobici u petak 13. lipnja 1231. u malenom selu Arcelli nedaleko od Padove, danas njezinoj gradskoj četvrti. Tako je vedro, lagano i smireno u dobi od 36 godina, u nazočnosti brižnoga redovničkoga subrata Luke, završio svoj ovozemaljski život jedan od najomiljenijih pučkih svetaca, zaljubljenik u Krista, svećenik, franjevac, apostol mira i dobrote, zaštitnik potlačenih, skrbnik, tješitelj potrebitih…

Zaključak

Udruga Križ je u svom kratkom djelovanju sve na dobrovoljnoj, volonterskoj bazi uspjela animirati vjernički puk u Istri koji je  neprestano medijski izložen negativnim pojavama u društvu, željan druženja, željan dobrote, ljubavi i nade u bolji život!

Sve aktivnosti do sada financirali su članovi udruge Križ. Ovisimo o donacijama!

Račun za uplatu donacija za inicijativu Križ na Križ , jer drugih izvora prihoda udruga Križ nema  je:

HR0224070001100297207   KRIŽ, udruga za promicanje kršćanskih vrijednosti

„ Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. Kap po kap donosi slap“ Sv. Marija Tereza

Predsjednik: Vanja Božak, Pavičini 34, Šegotići, Marčana

Tajnik: Liljana Lili Benčik, Mihovilovićeva 6, Pula

Lili Benčik/hrvatskepravice, domoljubni.hr

Continue Reading

Istaknuto

OBEĆANJA MILANČETA-ČAČKONOSA

Published

on

Marija Dubravac

(Napisano odavno ali ništa se nije promijenilo do danas.)

Ime mi je Zoranče Milanče, ja bih htio biti ‘predsjedanče’.

Mene ljudi izglasajte ope’ i bit’ ćemo zavist Europe.

Postat ćemo ko Švicarska mala, to je Koli davno obećala.

Slagala je, al’ ja neću lagat, moramo se po djelima vagat.

Oduvijek sam iskrenosti vičan – nikad nisam bio anemičan.

A hrabar sam poput Franje Trenka, samo jednom spao sam sa tenka.

Što se tiče Domovinskog rata – hm? Pa to je krivica Hrvata.

Srbima su pravicu smanjili, stog dobiše što su zaslužili.

Ja ne kanim gonjat pravdu neku, rat je o’šo u prošlost daleku.

Budućnosti treba se okrenut, od NDH glupih snova, prenut.

‘ZA DOM SPREMNI’ vikat se ne smije, to je bio pozdrav ‘ustašije’.

Jasenovac? Smirite se dajte! Puste želje navijek pokopajte.

Lustracija? Što vam na um pade? Snalazi se svatko kako znade.

Bleiburg, Macelj i nekakve jame – ma to su vam samo zavrzlame.

Neću vrijeme uludo trošiti, nit’ povorku ‘VUKOVAR’ pratiti.

Nema tamo pametnoga stvora, tu povorku ukinut se mora.

Branitelji? Što bi oni htjeli? Već su mi se na glavu popeli.

Bez ruke su i noge ostali, e zašto su u Srbe dirali?

(Sačekajte, nos me svrbi često, kad zasvrbi, ne bira se mjesto).

Glede sudstva – ne kanim ga mijenjat, krivac mora u zatvoru, stenjat.

Problem školstva – to će zakon sredit, a djeca će zapovijedi slijedit.

Vjeronauk i himna u školi – mene glava zbog toga ne boli.

Čemu himna, čemu vjeronauk, ma to vam je zaostali nauk.

Djecu treba brzo preodgojit, naraštaju globalnom pripojit.

Dva i dvije nek se ljube, žene, to je ok, što se tiče mene.

Roditelji djecu tuć’ ne smiju, u šibi se posljedice kriju.

(Ja sam nosek čačko kad sam htio, pa sam opet u vladu dospio!)

Pitate me gled’ titine biste? Ljudi dragi zar pametni niste?

Zna se tko su Rodu prijatelji – partizani, osloboditelji.

Takve treba vječno podržavat, knjigom, pjesmom priznanje odavat.

Vele da je Tito krvnik bio, trinaesto mjesto osvojio.

Tako kažu, a mislim da lažu… Uzalud se učenjaci slažu.

Jedno ipak jako čudno mi je – Pavelića na toj listi nije.

Eto ljudi, rekao sam dosta, još mi važna napomena osta:

Birajte me o tako vam zdravlja, vidjet ćete kako se upravlja.

Donald Trump mi neće biti ravan, Milanče će biti vladar slavan!

Kom nij’ pravo neka vani seli, mama Merkel primiti ga želi.

Primila je i Sirijce jadne, pa nek primi i Hrvate gladne.

Tko ostane ovdje, u Hrvatskoj, živjet ćemo u ljubavi bratskoj.

Ako vam se Milanče ne svidi, gaće na štap, pa u Irsku idi.

Umjesto vas izbjeglice primam, već unaprijed za njih kuće imam.

Slavonija napola je prazna, taj ‘turizam’ bolest je zarazna.

Sirijci će ravnicu naselit, po Hrvatskoj širit se, veselit.

Crkve vaše srušit će, razorit – Alah! Alah! Zemljom će se orit.

Ostati će samo spomen mio, kad je Hrvat svoj na svojem bio.

Ja, Milanče, imenom Zoranče, želim biti vaše ‘predsjedanče’.

Podajte mi žuđenoga glasa, nakon toga tražite si spasa.

I još nešto – zarad sloge fine – treba pazit na srbske manjine.

Sto godina s nama ‘lebac’ jedu, oni će mi izborit pobjedu.

P.S.

Imam klapu, dične prijatelje, moje ovce, vjerne štovatelje.

Mrak Taritaš – Anka partizanka, Zoran Pusić, seka mu ‘Vesanka’. Šeks i Mesić, Josipović Ivo… Molim lijepo, je li kome krivo? Što kričite, nisu oni Srbi! (Doviđenja, opet me nos svrbi!)

Uredila Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved