Kada na jednom kraju svijeta vidimo velike vrućine, ekstremne suše i nedostatak oborina, spaljena polja i propale usjeve, na drugom kraju svijeta gledamo ekstremne hladnoće, razarajuća tornada, neviđene količine oborina i poplave čak i tamo gdje skoro da nikad kiša niti ne pada. Ovaj članak je o petljanju ljudi u Božji posao i posljedicama toga činjenja.

foto: Scientific American

Budući je Bog stvorio ovaj svijet savršenim i u potpunoj ravnoteži jasno je da ljudi, petljajući se u Njegov posao, mogu učiniti samo štetu. Odgovor na pitanje pokušavaju li ljudi zagospodariti vremenom u korist nekih a na štetu većine ljudi nudi Williama F. Engdahla u članku na svom blogu. Prijevod članka u nastavku:

Cikloni bombe i atmosferske rijeke, petlja li netko s vremenom?

Posljednjih mjeseci svijet čuje neobične izraze za opisivanje ekstremnih vremenskih prilika. Sada se termini poput Bomb Cyclone (Cikloni bombe) ili Atmospheric Rivers (Atmosferske rijeke) koriste u dnevnim TV izvješćima o vremenskoj prognozi za opisivanje izbacivanja rekordnih količina kiše ili snijega u nekim regijama svijeta na izuzetno destruktivan način. Zelena mafija tvrdi, bez trunke dokaza u činjenicama, da je sve to zbog prevelikog čovjekovog “ugljičnog otiska”. Koriste to kao izliku za ubrzanje postupnog ukidanja nafte, plina, ugljena… kao i nuklearne energije u korist neprovedive “zelene energije” koju subvencioniraju porezni obveznici, nepouzdanog vjetra ili sunca. Je li moguće da su ove čudne vremenske nepogode doista od “čovjekova” djelovanja, ali ne od emisija CO2?

Od kraja prosinca, osobito su Sjedinjene Države bile podvrgnute teškim vremenskim nepogodama poput oluje Bomb Cyclone koja je veći dio istočne obale zatrpala rekordnim snijegom, od Buffala do Floride. U isto vrijeme je zapadna obala SAD-a, od države Washington do obale Kalifornije, pretrpjela ekstremne poplave od mnoštva valova takozvanih oceanskih rijeka koje nose ogromne količine vode iz Pacifika uzrokujući ozbiljne poplave na zapadnoj obali. Bez predstavljanja ikakvih znanstvenih dokaza zeleni ideolozi tvrde da je sve to posljedica globalnog zatopljenja izazvanog čovjekom koje sada nazivaju “klimatskim promjenama” kako bi se zamaglio stvarni problem, te zagovaraju ubrzani prijelaz na distopijski svijet bez ugljika.

I mi možemo ustvrditi da bi to mogao biti čovjek, ali ne zbog prevelike količine CO2 ili drugih stakleničkih plinova koje stvara čovjek, nego zbog namjerne i zlonamjerne manipulacije našim glavnim vremenskim uzorcima.

Geoinženjering?

Tehnologija manipulacije vremenskim prilikama je jedno od strogo tajnih područja o kojima se ne raspravlja još od kraja Drugog svjetskog rata. Često se naziva “geoinženjering” iliti, u novije vrijeme “klimatska intervencija“, kao složenica koja zvuči manje zlokobno. Kako god da se zove uključuje čovjeka koji petlja sa složenošću vremenskih prilika na Zemlji, a s potencijalno katastrofalnim rezultatima. Što znamo o mogućnostima te tehnologije?

Nakon Pariške konferencije o klimi 2015. i Pariškog sporazuma koji je uslijedio, Peter Wadhams, profesor fizike oceana na Sveučilištu u Cambridgeu, zajedno s drugim vodećim znanstvenicima o globalnom zatopljenju, poslao je otvoreni poziv znanstvenicima geoinženjeringa za “rješavanje” navodne klimatske krize i sprječavanje globalnog zatopljenja većeg od 1,5°C iznad predindustrijskih razina, što je krajnje proizvoljan cilj. Ono što postpariški znanstvenici tvrde je: “Stjerani smo uza zid i sada moramo započeti proces pripreme za geoinženjering. Moramo to učiniti znajući da su šanse za uspjeh male, a rizici implementacije ogromni.” Ono što ne govore je da su geoinženjerske vremenske manipulacije u tajnosti razvile vojne i obavještajne agencije SAD-a desetljeća ranije.

‘Posjedovanje vremena u 2025.’

U lipnju 1996. Zračne snage SAD-a su objavile izvješće s provokativnim naslovom, “Vrijeme kao multiplikator sile: Posjedovanje vremena u 2025.” Izvješće je ocrtalo mogućnosti geoinženjeringa koji je napravio čovjek da, između ostalog, pojača oborine ili oluje, uskrati oborine (izazove suše), neprijatelju eliminira oblake i druge događaje. Proizveden je “kako bi se ispitali koncepti, sposobnosti i tehnologije koje će Sjedinjene Države trebati da ostanu dominantne zračne i svemirske snage u budućnosti.” U izvješću se na početku navodi da se “promjena vremena može podijeliti u dvije glavne kategorije: potiskivanje i pojačavanje vremenskih obrazaca. U ekstremnim slučajevima može uključivati i stvaranje potpuno novih vremenskih obrazaca, ublažavanje ili kontrola jakih oluja, ili čak promjenu globalne klime s dalekosežnim i/ili dugoročnim posljedicama.” (naglasak dodan).

Dokument američkih zračnih snaga, zanimljivo je da je izbrisan sa svoje web stranice tek 2021., također navodi, “…ogromne vojne sposobnosti koje bi mogle proizaći iz ovog polja zanemaruju se na vlastitu odgovornost… odgovarajuća primjena vremenskih promjena može osigurati stupanj dominacije na bojnom polju koji nikad prije niste mogli ni zamisliti… Tehnologija je tu, čeka nas da sve spojimo.” Tvrdilo se da do 2025. “mi možemo posjedovati vrijeme.” Izvješće navodi da je još u Eisenhowerovoj eri, “godine 1957., predsjednikov savjetodavni odbor za kontrolu vremena eksplicitno prepoznao vojni potencijal promjene vremena, upozoravajući u svom izvješću da bi to moglo postati važnije oružje od atomske bombe.” Bijaše to prije gotovo sedam desetljeća.

Vraćajući se na Vijetnamski rat kasnih 1960-ih, državni tajnik Henry Kissinger i CIA odobrili su strogo tajni geoinženjering, kodnog naziva Operacija PopEye, iz Tajlanda preko Kambodže, Laosa do Vijetnama. Koristeći vojne zrakoplove WC-130 i mlaznice RF-4, američke snage raspršile su srebrni i olovni jodid u sezonske monsunske olujne oblake kako bi opskrbne ceste Sjevernog Vijetnama pretvorili u neprohodne blatne ponore. Misija je bila stvoriti dovoljno kiše tijekom cijele godine kako bi staze Ho Chi Mina bile blokirane. Tajnu operaciju geoinženjeringa javno je obznanio nagrađivani novinar Seymour Hersh 1972., što je rezultiralo saslušanjima u Kongresu, ali ništa više. Nekoliko godina kasnije, 1976. godine, donesen je “krezavi” zakon koji “zahtijeva” od svih aktera da svake godine vladinoj agenciji NOAA prijave svaku poduzetu promjenu vremenskih prilika. Recite to CIA-i ili Pentagonu???

Ionosferski grijači i tehnologija atmosferske rezonancije

Od 1970-ih godina rad na geoinženjeringu, kao djelu ruku čovjekovih, postao je sofisticiraniji i također mnogo tajniji. Tradicionalna metoda “stvaranja kiše” zasijavanjem oblaka avionima koji obično raspršuju čestice srebrnog jodida na oblake koji sadrže kapljice vode kako bi izazvali kišu, koristi se od 1940-ih. Međutim, od 1990-ih, otprilike u vrijeme kada su američke zračne snage objavile “Vrijeme kao multiplikator snage: Posjedovanje vremena do 2025. godine“, značajno su razvijene nove metode s daleko većim dometom i učinkom, i puno prije 2025. godine.

Naime, to izvješće američkih zračnih snaga iz 1996. navodi: “...modifikacija ionosfere je područje puno potencijalnih primjena, a postoje i vjerojatne dodatne primjene koje tek treba osmisliti.” Puno međunarodne pozornosti i zabrinutosti se pridaje projektu istraživanja ionosfere koji provode američke zračne snage i Ured za mornarička istraživanja, tzv. HAARP (Visokofrekventni aktivni auroralni istraživački program) u Gakoni, Aljaska. Europska unija je u siječnju 1999. taj projekt nazvala “globalno zabrinjavajućim” i donijela rezoluciju kojom se traži više informacija o njegovim rizicima po zdravlje i okoliš. Washington je ignorirao poziv. Većina podataka o istraživanjima HAARP-a klasificirana je kao “nacionalna sigurnost“, što dovodi do raširenih špekulacija o zlokobnim aktivnostima istih.

Godine 1985., dok je radio za ARCO Oil Company uz donaciju Pentagonove DARPA-e, briljantni fizičar, dr. Bernard J. Eastlund, podnio je patent (US #4,686,605), za “Metodu i uređaj za promjenu područja u Zemljinoj atmosferi, ionosferi i/ili magnetosferi.” U opisu patenta se tvrdilo da specifično emitiranje moćnih radio valova u ionosferu može uzrokovati zagrijavanje i “podići” Zemljinu ionosferu. Može se koristiti za kontrolu vremena, mijenjanje mlaznih struja, promjenu tornada, ili stvaranje ili uskraćivanje padalina. Američkoj vojsci je ARCO prodao patentna prava od njihovog tadašnjeg zaposlenika Eastlunda, a američka vojska je, navodno, predala patentna prava velikom vojnom dobavljaču, Raytheonu. Slučajnost? Glasnogovornik HAARP-a je zanijekao da su koristili Eastlundov patent u HAARP-u. Međutim, nisu spomenuli nijednu drugu stranu.

HAARP je vrlo moćan fazni niz radarskih antena usmjerenih prema ionosferi. Ponekad se naziva ionskim grijačem. Ionosfera je visinski sloj atmosfere s česticama koje su visoko nabijene energijom. Ako se zračenje projicira u ionosferu mogu se generirati ogromne količine energije i koristiti za uništenje određenog područja. U početku je na vlastitoj web stranici, sada izbrisanoj, stajalo da je HAARP “znanstveni pothvat usmjeren na proučavanje svojstava i ponašanja ionosfere… i za civilne i za obrambene svrhe.”

HAARP u Gakoni službeno je zatvorila američka vojska 2013 godine. Godine 2015. službeno su prebacili rad HAARP-a na svog civilnog partnera, Sveučilište Alaska u Fairbanksu. Zatvaranje je poslužilo kao izgovor za zaustavljanje emitiranja HAARP-ovih signala uživo na javnoj web stranici, što je dalo snažne dokaze o povezanosti između aktivnosti HAARP-a i velikih vremenskih katastrofa poput uragana Katrina ili potresa u kineskom Chengduu 2008. godine. Upravljanje objektom prebačeno je na Sveučilište Aljaske 2015. Neki su istraživači nagađali da je HAARP u Gakoni lukava diverzija, nevino mjesto otvoreno za akademski nadzor, dok se ozbiljne vojne ionosferske manipulacije odvijaju na drugim strogo tajnim mjestima.

Do 2015. godine američka vojska i vladine agencije poput NOAA-e znatno su nadmašile kapacitete HAARP-a. Oni su nadgledali izgradnju daleko snažnijih ionosferskih radarskih toplinskih nizova s ​​faznim nizovima diljem svijeta. To je uključivalo snažniji HIPAS – postrojenje od 70 megavata istočno od Fairbanksa. Također je uključivao Zvjezdarnicu Arecibo, ranije poznatu kao Opservatorij ionosfere Arecibo, postrojenje od 2 megavata u Puerto Ricu; Mu Radar, postrojenje od 1 megavata u Japanu, i majku svih radarskih nizova za atmosfersko grijanje, EISCAT, postrojenje od 1 gigavata u Tromsøu, Sjeverna Norveška. HAARP je postrojenje od samo 3,6 megavata. Mnoga druga mjesta ionosferskih grijača s faznim nizom ili su klasificirana kao tajna ili daju malo informacija. Vjeruje se da je jedan takav u bazi zračnih snaga Vandenberg u južnoj Kaliforniji, jedan u Millstone Hillu, Massachusetts, drugi na Tajvanu i Maršalovim otocima. Budući da Pentagon i druge relevantne američke vladine agencije govore malo ili ništa o njihovoj međusobnoj povezanosti i upotrebi vezano za promjenu klime, prepušteni smo nagađanjima.

Vojni dobavljač Raytheon, koji je Eastlundove patente dobio od ARCO-a, navodno je uključen u mnoga takva postrojenja diljem svijeta.

I Kina?

Budući da je rad američke vlade vezano za geoinženjering povjerljiv i skriven od otvorene javne rasprave, nije moguće na sudu dokazati da su događaji poput Bomb Tornadoes (tornada bombe) na istočnoj obali ili uragana Iana na Floridi u rujnu 2022., jedne od najsnažnijih oluja koje su ikada pogodile SAD, ili rekordne poplave iz siječnja 2023. zbog ponavljajućih valova atmosferskih riječnih oluja koje su nakon iznimne suše zahvatile Kaliforniju, jednostavno prirodna čudovišta. Nema znanstvenih dokaza da je to zbog viška CO2 u atmosferi. Ali kao što gore navedeno sugerira, postoji ogroman broj dokaza koji ukazuju na to da zlonamjerni dionici s državnim ovlastima ne koriste geoinženjering za dobrobit, čak i ako geoinženjering koji je napravio čovjek može biti koristan. U 2018. kineski mediji su izvijestili da je državna Šangajska akademija za tehnologiju svemirskih letova pokrenula veliki projekt geoinženjeringa Tianhe, što se prevodi kao “Nebeska rijeka“. Projekt koji će navodno biti instaliran na tibetanskoj visoravni, izvoru nekih od najvećih svjetskih rijeka, namijenjen je prebacivanju ogromnih količina vode s juga, koji obiluje kišom, na sušni sjever. Projekt je trebao započeti s radom 2020. godine, ali od tada nisu objavljeni nikakvi detalji. Nedavna rasprava o projektu Billa Gatesa s harvardskim fizičarem Davidom Keithom vezano za oslobađanje čestica kalcijevog karbonata visoko iznad zemlje kako bi se oponašali učinci vulkanskog pepela koji blokira sunce, ili nedavni eksperimenti Make Sunsets za lansiranje meteoroloških balona sa sumpornim dioksidom iz Baja Meksika za blokiranje sunca, očito su zamišljeni kao odvraćanje pozornosti kako bi se sakrilo koliko je napredan pravi geoinženjering.

F. William Engdahl konzultant je za strateški rizik i predavač, diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i autor je najprodavanijih knjiga o nafti i geopolitici, ekskluzivno piše za internetski časopis Global Research Centre for Research on Globalization.

Preneseno s bloga http://www.williamengdahl.com/

Pripremio Miro Perković

Udruga Hrvatski Ratnik