Vijesti
ČUDESNA SELIDBA nazaretske kućice na Trsat i u Loreto
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ blagovijest je staroslavenskog podrijetla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.
Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da ispuni djelo spasenja. Blagovijest se slavi u korizmi, čime se ističe radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, bila je u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. godine 1367. šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka Milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.
Navještenje Isusova rođenja
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje (Lk. 1,26-38).
Neobjašnjen dolazak i odlazak Marijine kuće – Trsat
Svetište Majke Božje na Trsatu s čudotvornom slikom Majke Milosti na glavnom oltaru jedno je od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta. Predaja kaže da je 10. svibnja 1291., u vrijeme pape Nikole IV. i cara Rudolfa I. Habsburškog, iz Nazareta, grada u Palestini, stigla na trsatski brežuljak kuća svete Isusove obitelji, Marije i Josipa. Presudan događaj koji se zbio u toj kući jest navještenje arKanđela Gabrijela Djevici Mariji da će začeti po Duhu Svetom i roditi Isusa Krista, sina Božjega. Za kršćane, Kristove učenike, taj događaj ima osobito značenje: bilo je to utjelovljenje Sina Božjega na Zemlji, kad je Bog postao čovjekom, našim bratom, kako je to rekao Franjo Asiški, utemeljitelj franjevačkog reda. Upravo je Franjo Asiški, kako piše 1648. godine fra Franjo Glavinić, trsatski povjesničar i jedan od najpoznatijih franjevaca u službi Trsatskog svetišta, u svome djelu Origine della Provincia Bosna-Croatia (Udine, 1648., fol. 9), noćio i odmarao se na trsatskom brijegu i tom je zgodom primio objavu „da će na Trsat prispjeti svetinja, naime sveta Kuća nazaretska, i da će njegovi sinovi na posvećenom mjestu boraviti i služiti”.
Boravak svetog Franje u Hrvatskoj
Povijest zna da je sv. Franjo Asiški godine 1212. pošao na put lađom u Svetu Zemlju, ali su ga „protivni vjetrovi” bacili na istočnu obalu Jadrana pa je doista boravio na hrvatskom tlu; o tome svjedoče najraniji svečevi biografi. Mnogi gradovi na hrvatskoj obali Jadrana žele da je sv. Franjo boravio baš u njima, iako povjesničari nisu kadri opravdati takve tvrdnje. Sam Glavinić bilježi da i zagrebački franjevci gaje tradiciju da je sv. Franjo tom zgodom bio u Zagrebu i ondje osnovao samostan, ali odmah pridodaje da nigdje nije naišao na zapis koji bi to spominjao. No, ostaje također upitno je li sv. Franjo bio na Trsatu i navijestio da će njegovi duhovni sinovi, franjevci, biti u službi Trsatskog svetišta od davne 1453. godine do danas, tj. punih pet i pol stoljeća. Predaja o dolasku Nazaretske kućice na Trsat 1291. godine protkana je prepoznatljivim povijesnim činjenicama, ali je dobrim dijelom poremetila njihovu kronološku slijednost. Tako ističe da su tada Trsatom vladali knezovi Krčki, kasnije zvani Frankopani. Oni su doista stolovali na Trsatu od 1116. do 1529. godine. Tradicija kaže da je sveta Kućica bila na mjestu gdje danas stoji bazilika Gospe Trsatske, koje se tada zvalo „Ravnica”. Bila je dugačka devet metara i 49 centimetara, široka četiri metra i 50 centimetara, a visoka tri metra i 24 centimetra. Zidana je bila od crvenkasta kamena, položena bez temelja na samo tlo, krov joj je bio drven, oličen plavom bojom i oslikan zvijezdama. Trsatski vjernici primili su dolazak kućice kao posebnu Božju naklonost. Gospodar trsatskog kaštela Nikola I. Frankopan odlučio je, kako bi se razjasnio sam događaj, poslati u Palestinu poslanstvo. U poslanstvu su bili trsatski plovan Aleksandar Jurjević, koji je, ugledavši svetu Kućicu, iznenada ozdravio od teške vrućice, barun Sigismund Oršić i Ivan Greguroci. Oni su ponijeli u Svetu Zemlju točnu mjeru Svete kućice, kako bi u Nazaretu, na mjestu utjelovljenja, utvrdili je li kućica što je stigla 1291. godine na Trsat ista ona u kojoj je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetome. Putopis trsatskog župnika nije sačuvan, ali, zahvaljujući fra Franji Glaviniću, saznajemo da su poklisari, poslije četiri mjeseca putovanja i istraživanja, podnijeli knezu Nikoli izvješće. Ti su zapisi bili među dokumentima Medvedgradskih uspomena, to jest spisima trsatskog franjevačkog samostana, koji su se od 1509. do 1512. čuvali u tvrđavi Medvedgrad.
Loretska i trsatska predaja o pojavi svete Kuće
Medvedgradske uspomene čuvale su i zapis da je Nazaretska kuća nestala 10. prosinca 1294. s Trsata i od tada se nalazi u talijanskom gradiću Loretu blizu Ancone. Povijest to Marijino svetište prati od početka 14. st. i bilježi događaj čudesnog prijenosa svete Kuće iz Nazareta sredinom 15. st. u tzv. Ružariju sr. Katarine (1413.-1463.).
Nazaretska kućica – Loretto
Dugo se držalo da je prvi zapis koji izričito govori o prijenosu svete Kućice na obale Jadrana zabilježio između 1465. i 1472. godine ondašnji čuvar svetišta u Loretu Pier Giorgio Tolomei, zvan Teramano. Poslije njega je franjevac Francesco Suriano, potkraj 15. stoljeća, osporavao to čudo tvrdnjom kako Bogorodičina kuća, zbog toga što je u Nazaretu bila ukopana u stijenu, naprosto nije mogla „poletjeti” i biti prenesena. Istinitost predaje nijekao je u doba protestantske reformacije i koparski biskup Pavao Vergerije, pišući početkom 16. stoljeća o „loretskom idolu”. Bilo je više pisaca koji su dovodili u pitanje istinitost te predaje. Nasuprot njima javljali su se branitelji tvrdnje o čudesnom prijenosu Nazaretske kućice, a među njima se ističu u 16. stoljeću Girolamo Angelita (1509.-1561.), gradski službenik u Recanatiju, Rafaele Riera (1582.), dugogodišnji ispovjednik u Loretu, kao i isusovac Orazio Torsellini (poslije 1617.), ravnatelj zavoda „Illvricum” u Loretu. Ipak, do današnjih dana oštro se suprotstavljaju dva mišljenja: jedno brani istinitost trsatsko-loretske predaje, a drugo osporava njezinu vjerodostojnost. Angelita je 1530. prvi u svom opisu prenošenja svete Kuće iz Nazareta u Loreto spomenuo Trsat kao privremeno boravište svete Kuće, a spominje i bana Nikolu Frankopana, koji je želio provjeriti podrijetlo te kuće pa je uputio u Svetu Zemlju poslanstvo na čelu sa župnikom Aleksandrom. Njegovo upotpunjenje loretske predaje o prijenosu svete Kuće preuzeo je Torsellini, a zatim i naš Bartol Kašić. Spomenuta trojica prvi su pisci koji su zapisali trsatsku predaju o prijenosu svete Kuće ili, barem, trsatski dio loretske tradicije. Angelita i Torsellini ističu da su se koristili dokumentima s Trsata u opisu zbivanja prijenosa svete Kuće na Trsat i zatim u Loreto. No, nije isključeno da su saznali za trsatsku predaju o prijenosu svete Kuće na zapadnu obalu Jadrana od Hrvata koji su se naselili u Loreto i njegovu okolicu bježeći pred Turcima u dugom razdoblju od 14. do 16. st. Svakako su hrvatski doseljenici još 1469. u samom Loretu osnovali osobitu hrvatsku marijansku bratovštinu kako bi bolje njegovali pobožnost Majci Božjoj Loretskoj. Najznačajniji povjesničar Trsatskog svetišta fra Franjo Glavinić tri je puta bio u Loretu. Upoznao je loretsku predaju o prijenosu svete Kuće i neke pojedinosti je ugradio u svoju povijest Trsatskog svetišta. On, naime, ističe da svoje izvješće temelji na zapisima iz tzv. Medvegradskih uspomena, izgorjelih 5. ožujka 1629. u požaru koji je uništio trsatsku franjevačku samostanku knjižnicu i arhiv. U tim je zapisima bio i putopis trsatskog župnika Aleksandra, koji je, po nalogu kneza Nikole Frankopana, bio pošao u Svetu Zemlju. Glaviniću, provjerenom povjesničaru i piscu drugih djela u duhu katoličke obnove, ne može se predbaciti da je izmislio izvješće o prijenosu svete Kuće iz Nazareta na obale Jadrana. Bio je, naime, povjesničar koji je dobro razlikovao povijesna vrela od tradicije, pa u svojoj Povijesti Trsata bilježi: „Ukratko sam prikazao povijest prvog prijenosa sv. Kuće loretske, tj. iz Nazareta na Trsat, s nekim stvarima koje se tiču trsatske crkve i samostana, a da time nisam izobličio povijest, koja predstavlja istinu”. Danas povjesničari nisu kadri prosuditi narav ni vjerodostojnost tih uništenih trsatskih zapisa među Medvegradskim uspomenama. Stoga valja i nadalje tražiti povijesna vrela za potpuno razrješenje ili odbacivanje trsatske predaje o prijenosu svete Kuće na Trsat, jer je Klaro Pasconi 1731. zabilježio da je izvješće župnika Aleksandra bilo zapisano i u gradskim kancelarijama Rijeke, Bakra, Senja, Krka i Grobnika. Loretsku predaju povjesničari i danas istražuju, iako u tome ponekad ne vide da je potrebno voditi brigu o dvije predaje – o prijenosu svete Kuće iz Nazareta, o trsatskoj i loretskoj. Danas je jasno da su se one razvijale prvo samostalno, a od 1530. zajednički.
fra Emanuel Hoško, povjesničar
Marijin odgovor na navještenje – Blagovijest
„Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“
Marko Štrok
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Želio bih odati počast Louisu d’Alencourtu nastavljajući njegov rad na broju 47. Danas ćemo sastaviti proročanstvo na temelju broja 47 na temelju svetog imena Ieshoua – piše Stéphane na blogu LaFranceChretienne.
Kao što Louis objašnjava u svom posljednjem članku od 29. ožujka 2024.:
47 je broj Mesije u hebrejskoj numeraciji. Ova vrijednost vrijedi i za Židove i za kršćane.
Za kršćane je Isus bio Mesija obećan Židovima i cijelom svijetu. Broj Krista u slavi je 47. Isus se na hebrejskom piše kao Ieshua, tj. Yod 10 + He 5 + Schin 21 + Wav 6 + He 5 = 47
Sa svoje strane, Jean-Gaston Bardet postiže sličan rezultat: on otkriva da je ime Kristove slave „sastavljeno od goljenice, simbola Kristove ljudskosti, integrirane u tetragram YHWH koji predstavlja Trojstvo. Što daje: YHShWH. Ovo ime slave vrijedi 47.”
Uzmimo ime “Ieshua” na hebrejskom i potražimo 47. knjigu koja odgovara onoj iz “Tužaljki”.
Potražimo stihove koji odgovaraju svetoj vrijednosti “Ieshoua”:
« Prvo pojavljivanje Yod 10 → Tužaljke 1:10
Drugo pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 2:05
Treće pojavljivanje Shin 21 → Tužaljke 3:61-63 (21. tužaljka počinje stihom 61)
Četvrto pojavljivanje Wav 6 → Tužaljke 4:06
Peto pojavljivanje Heb 5 → Tužaljke 5:05 »
Za sastavljanje proročanstva oslanjamo se na liturgijski tekst Crkve:
Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Prisjetimo se što Louis kaže na kraju
“Projekt 47 je ulazak u eru hegemonije i dominacije židovskih elita, judaizma i židovskog duha nad svijetom (svi tvore svog “Mesiju”), a to bi doba, govore nam svojim ezoteričnim znakovima, počelo s inauguracija 47. američkog predsjednika, 20. siječnja 2025.
Proročanstvo za Francusku počelo bi 20. siječnja 2025.
Objasnimo sada ovo proročanstvo temeljeno na svetom broju “Ieshua” oslanjajući se na 47. biblijski tekst i zamjenjujući Jeruzalem gradom Parizom.
Prvi stih – Tužaljke 1:10
Yod — Protivnik je zauzeo sva njegova blaga: da, on (grad Jeruzalem) je vidio pogane kako ulaze u njegovo svetište, dok si im ti zapovjedio: “Ne ulazite u moju skupštinu. »
Objašnjenja prvog stiha
Ovaj prvi stih iznenađujuće podsjeća na Olimpijske igre 2024. godine kada su se pagani vratili u grad Pariz kada je Bog zabranio ulazak u njegovu skupštinu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “njegova nečistoća zaprljala njegovu haljinu” i da “sav njegov narod uzdiše za kruhom”.
Čini se da ovaj stih ukazuje na to da će biti gladi zbog njegovih svetogrđa
Drugi stih – Tužaljke 2:05
Hej — Gospodin je poput neprijatelja: progutao je Izrael, progutao njegove citadele, razorio tvrđave, izlio žalbe i jadikovke na kćer Judinu.
Objašnjenja drugog stiha
Ovaj drugi stih objašnjava kaznu koja je izrečena Parisu. Susjedni stihovi objašnjavaju da je “kao neprijatelj nategao svoj luk, i kao protivnik podigao je svoju desnicu” i “u velikoj srdžbe Bog je obeščastio kralja i svećenika.” »
Ovaj stih ukazuje na to da se Božji gnjev može sručiti na grad Pariz, a time i na Francusku kao kaznu za njezine mnoge grijehe.
Treći stih – Tužaljke 3:61-63
61 Shin — Ti čuješ njihove uvrede, Gospodine, sve njihove spletke protiv mene,
62 riječi mojih napadača i njihov šapat protiv mene cijeli dan;
63 pogledaj ih, sjede ili stoje, pjevaju o meni.
Objašnjenja trećeg stiha
Ovaj treći stih objašnjava da Božji neprijatelji trijumfiraju nad gradom Parizom i nad Francuskom, općenito. Neprijatelji Božji nekažnjeno hule na sveto ime Isusa Krista, Sina Božjega.
Susjedni stihovi objašnjavaju da “Ti si se zauzeo za moj slučaj, Gospodine: ti si otkupio moj život” i “Ti ćeš im vratiti, Gospodine, po djelima ruku njihovih.” Zaludit ćeš njihova srca: na njima će biti tvoje prokletstvo. Progonit ćeš ih svojim gnjevom, uništit ćeš ih ispod neba svoga, Gospodine. »
Ovaj stih ukazuje na to da će se Božji gnjev prvo očitovati u gluposti, sljepoći, što će ih natjerati da se urote protiv djela Isusa Krista. “Woke” ideologija točno odgovara onome što je ovdje objašnjeno.
Četvrti stih – Tužaljke 4:06
06 Waw — Grijeh kćeri mog naroda premašio je grijeh Sodome, koja je uništena u trenu, a da se na nju nije digla ruka.
Objašnjenja četvrtog stiha
Ovaj četvrti stih objašnjava da će grad Pariz biti uništen nakon ozbiljnih pogrešaka koje je uzrokovala kći mog naroda. Ovdje ideologija „probuđenja“ odgovara „kćeri mog naroda“, to jest ljudima čiji su umovi zaglupljeni Božjom voljom. Prethodni stih daje više detalja: “Oni koji jedu delicije nestaju po ulicama; oni koji su živjeli u raskoši nalaze se na gnojištu. “. Na temelju sljedećeg 6. stiha “Lamed — Nisu vjerovali, kraljevi zemlje, niti bilo koji stanovnik svijeta, da će protivnik, neprijatelj, proći kroz vrata Jeruzalema. »
Ovaj stih ukazuje da će se Božji gnjev očitovati u strašnoj invaziji kako bi se kaznio grijeh koji je nadmašio onaj Sodome. Ideologija “probuđenja” zapravo nadilazi sve drevne ideologije uključujući i onu same Sodome. Ovaj grad je u trenu uništen sumporom i vatrom.
Peti stih – Tužaljke 5:05
05 Ovdje smo lovljeni, robovi; iscrpljeni, nemamo odmora.
Objašnjenja petog stiha
Ovaj peti stih objašnjava rezultat Božjeg gnjeva. Susjedni stihovi daju više informacija: “Pijemo svoju vodu za novac; kupujemo naša drva. » i „Mi pružamo svoju ruku Egiptu, Assuru, za naš dio kruha. “. Sljedeći peti stih glasi “10 Naša koža gori poput peći u vrućini od gladi. »
Ovaj stih ukazuje na to da je hrana vrlo skupa i da ju je vrlo teško pronaći jer ćemo morati tražiti pomoć od susjednih zemalja. Glad bi mogla biti stvarnost zbog nacionalnog grijeha, Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje su trijumfom “probuđenja” nadmašile onu u Sodomi.
Zaključak
“Probuđena” ideologija trenutno trijumfira nad Francuskom otvoreno se prikazujući na Olimpijskim igrama u Parizu u srpnju 2024. Bog neće dopustiti da ovo svetogrđe prođe nekažnjeno. Moramo očekivati velike pošasti od 20. siječnja 2025. Sljedeća godina bi mogla biti godina građanskog rata, ruske invazije, gladi i uništenja Pariza prema proročanstvu koje smo upravo stvorili na temelju djela Louisa d’Alencourta.
Bog vas blagoslovio u ovim svetogrdnim vremenima,
Stephane, svibnja 2024
Link na PDF datoteku: OVDJE!
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoBROJEVI U GLAGOLJICI Predavanje dr. sc. Darka Žubrinića u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”