Danas je Robert KennedyJr (@RobertKennedyJr) najavio poduzetnicu Nicole Shanahan kao svoju potpredsjednicu.

Kennedyeva podpredsjednica poziva na istraživanje kroničnih bolesti…

Rekla je: “Stanja poput autizma bila su jedno u 10 000. Sada, ovdje u državi Kalifornija, to je jedan od 22.”

Tri stvari uzrokuju epidemiju kroničnih bolesti, izjavila je Shanahan:

1.) “Jedna su otrovne tvari u našem okolišu, poput endokrinih, koje ometaju kemikalije u našoj hrani, vodi i tlu.”
2.) “Drugo je elektromagnetsko zagađenje. Ne čujete ni političare da puno govore o tome.”
3.) Treći uzrok je kumulativni učinak lijekova i cijepljenja primljenih tijekom djetinjstva, za koje trenutno nedostaju opsežne sigurnosne studije koje bi procijenile dugoročne učinke.

• “Niti jedna studija o sigurnosti danas ne može procijeniti kumulativni učinak jednog recepta na drugi… Samo sada ne provodimo tu studiju, a trebali bismo.”

– Pogledajte cijeli video

RFK Jr.’s VP Pick Calls for Chronic Disease Investigation

Today, @RobertKennedyJr announced entrepreneur Nicole Shanahan as his VP running mate.

She said, “Conditions like autism used to be one in 10,000. Now, here in the state of California, it is one in 22.”

Three things are… pic.twitter.com/dsW0EuIMyt

— The Vigilant Fox (@VigilantFox) March 26, 2024

A nešto prije mjesec dana dr. Pierre Kory je napisao na svom X-u:

“Ovog sam se tjedna pridružio svojim kolegama da svjedočim na panelu Senata o tome kako je profit stavljen pred američke ljude tijekom COVID-a. Uspjeli smo ocrtati jasnu sliku onoga što nam je točno učinjeno. Pogledajte ovo i podijelite sa svojom zajednicom.”

Odgovor na pitanje – Što skrivaju savezne agencije i Covid kartel? – dano je jasno u članku “Ovaj Senatski panel o cjepivu je Crvena pilula koju smo svi čekali!”

This week I joined my colleagues to testify at a Senate panel on how profits were put before America's people throughout COVID.
We were able to paint a clear picture of exactly what's been done to us. Please watch this and share it with your community.https://t.co/B2wc4HYai7

— Pierre Kory, MD MPA (@PierreKory) March 1, 2024

Ukratko:

Budući da je cijeli panel trajao 4 sata, shvaćam da ga mnogi od vas neće moći sve pogledati. Iz tog sam razloga pokušao istaknuti ono što smatram najvažnijim dijelovima – rekao je senator Ron Johnson.

Prvo, u uvodnoj izjavi Johnson govori o tome koliko je bilo teško u posljednje tri godine od vlade dobiti informacije na koje njegov ured ima zakonsko pravo. Na primjer s (Faucijevim) NIH-om:

• Imamo zadnjih 50 stranica [od 4000 koje je izvorno tražio]. Ove neće pustiti. Prošlo je već skoro 2 godine. To je ono što nam je pruženo. Mislite li da bi u ovome moglo biti nekih inkriminirajućih informacija?

Isto tako, ove su agencije potpuno odbacile sve dokaze da nešto nije u redu. Na primjer, s NIH:

• Baš kao što mi je bivši direktor NIH-a Francis Collins Collins rekao kad sam ga pitao o svim smrtnim slučajevima o kojima se izvještava na VAERS-u, [rekao je], “Senatore, ljudi umiru.” Činjenica da su obje ove izjave istinite koliko i bešćutne naglašava izazov s kojim se suočavamo u razotkrivanju istine.

Dok je s FDA-om:

• Napisao sam 4 [pisma o vrućim serijama] počevši od prosinca 2021. Prvo pismo usporedilo je 25 000 lotova cjepiva protiv COVID-a s 22 000 lotova cjepiva protiv gripe. Jedna serija COVID-a imala je 5297 nuspojava povezanih s njom. Najgora skupina gripe imala je 137. Dakle, 5300 naspram 137.

• 365 COVID serija imalo je više od 100 neželjenih događaja. Samo 10 skupina gripe imalo je više od 100. A 80% ozbiljnih nuspojava, onih s posjetom hitnoj službi, hospitalizacijom ili smrću, bilo je povezano sa samo 5% skupina. Dakle, opet, ja sam iz proizvodnje. To mi pokazuje da je proces proizvodnje izvan kontrole.

[Trebalo nam je] godinu dana da dobijemo nekakav odgovor i, u osnovi, odgovor agencija je bio, “ne vidimo nikakve varijacije u serijama.”

Johnson zatim ilustrira kako je trenutna politička klima potkopala sve što je znanost nekada predstavljala:

• “Ozljede od cjepiva su rijetke.” “Koristi su veće od rizika i da je znanost jasna i neodoljiva.” “Svatko tko osporava ovu priču je antiznanstveni teoretičar zavjere.” Drugim riječima, drugo mišljenje nije dopušteno. Za mene je ovaj stav antiteza znanosti.

Zadivljen sam znanjem koje je čovječanstvo steklo tijekom tisućljeća. Ali rekao bih da ono što ne znamo uvelike nadmašuje ono što znamo. Dakle, dok težimo istini, moramo je slijediti s poniznošću koju ta stvarnost zahtijeva.

Johnsonovu uvodnu izjavu potom je slijedio Robert Malone:

– Bit ću sažet. Proizvodi cjepiva na bazi SARS CoV 2 modificirane mRNA korišteni su putem odobrenja za hitnu uporabu bez odgovarajućeg nekliničkog i kliničkog testiranja i bez potpunog otkrivanja poznatih podataka o riziku za pacijente i učinkovitosti. Time su prekršeni dobro utvrđeni zakonski propisani zahtjevi za informirani pristanak pacijenata. FDA i HHS opravdali su ove radnje nužnima zbog oslanjanja na duboko pogrešne podatke modeliranja koji pokazuju da je SARS CoV 2 povezan sa stopom smrtnosti od infekcije od 3,4%.

Napomena: naknadno se pokazalo da je IFR u prosjeku između 0,018%-0,03% za sve ispod 60 godina i bio je približno 0,506% za one između 60-69 godina.

Cijeli ažetak panela pročitajte na “Ovaj Senatski panel o cjepivu je Crvena pilula koju smo svi čekali!”

Oko sredine 1880-ih znanstvenici su uspjeli izolirati aktivni sastojak lista koke, Erythroxylon coca (kasnije poznat kao kokain).

Farmaceutske tvrtke voljele su ovaj novi, brzodjelujući i relativno jeftin stimulans.

Godine 1884. austrijski oftalmolog, Carl Koller, otkrio je da nekoliko kapi otopine kokaina stavljenih na rožnicu pacijenta djeluje kao lokalni anestetik. Učinilo je oko nepokretnim i desenzibilizirano na bol, te uzrokovalo manje krvarenja na mjestu reza – što je operaciju oka učinilo mnogo manje riskantnom.

Vijest o ovom otkriću proširila se i uskoro se kokain počeo koristiti u operacijama očiju i sinusa. Promotivan kao lijek za zubobolju, depresiju, upalu sinusa, letargiju, alkoholizam i impotenciju, kokain se ubrzo počeo prodavati kao tonik, pastila, puder, pa čak i korišten u cigaretama. Čak se pojavio u katalozima Sears Roebucka. Popularni kućni lijekovi, poput Allenovih kokainskih tableta, mogli su se kupiti za samo 50 centi po kutiji i nudili su olakšanje za sve, od peludne groznice, katara, problema s grlom, nervoze, glavobolje i nesanice.

Ali u stvarnosti, nuspojave kokaina zapravo su uzrokovale mnoge bolesti za koje se tvrdilo da liječe – uzrokujući nedostatak sna, probleme s prehranom, depresiju, pa čak i halucinacije.

Za kupnju vam nije trebao liječnički recept. Neke države prodavale su kokain u barovima, a bio je, poznato, jedan od ključnih sastojaka Coca-Cola bezalkoholnog pića koje će uskoro postati sveprisutno.

Do 1902. procjenjuje se da je samo u SAD-u bilo 200 000 ovisnika o kokainu.

Godine 1914. Harrisonov zakon o narkoticima zabranio je proizvodnju, uvoz i distribuciju kokaina.

Around the mid 1880s, scientists were able to isolate the active ingredient of the coca leaf, Erythroxylon coca (later known as cocaine). Pharmaceutical companies loved this new, fast-acting and relatively-inexpensive stimulant.
In 1884, an Austrian ophthalmologist, Carl Koller,… pic.twitter.com/BQhsfcZsN8

— Jack-of-all-trades (@Upliftingvision) April 27, 2024

U Piju XIV., pisac Walter Martìn, pseudonim talijanskog svećenika Don Giuseppea Pacea, pruža dobrodošlu jasnoću za naše ambivalentno i nesigurno doba. Jednostavnim i jasnim stilom apelira na potpunu i beskompromisnu obnovu tradicionalne latinske mise i zapravo cjelovitog liturgijskog života Katoličke crkve prije Drugoga vatikanskog sabora.

Ovaj poziv temelji na opažanju da je Sabor bio poguban za pojedine vjernike i Crkvu. Artikulirani i autentični dijalozi romana o Koncilu, koji pokrivaju njegov poznati duh i revolucionarni utjecaj na katoličanstvo, snažno sugeriraju da je autor kao svećenik svjedočio ili čak sudjelovao u takvim razgovorima među crkvenim poglavarima.

Uz snažno zagovaranje tradicionalističke pozicije, Martìn pruža uvid u zagovornike reforme i revolucije. On otkriva klerikalizam iza revnosti za II. vatikanski sabor. Tvrdoglava ideologija, ljubav prema moći i sklonost pristajanju na svijet ne dopuštaju neslaganje vjernika, od kojih se očekuje da se pokoravaju svim revolucionarnim idejama. Ne iznenađuje što se često čini da likovi romana govore o aktualnim događajima u Crkvi. Martìn također otkriva utjecaj Koncila na svećenike i biskupe na psihološkoj i duhovnoj razini nakon što su zamijenili katoličku tradiciju za duh svijeta. Metafiziku su zamijenili evolucijom, svetog Tomu Teilhardom de Chardinom, a osobu Isusa Krista apstrakcijom ljudskosti. Martìn na nezaboravan način prikazuje nagli pad duhovnog života i moralnih vrlina u takvim pojedincima i Crkvi kao cjelini.

Činjenica da usvajanje pro- ili antitradicionalnog stava dovodi do ozbiljnih duhovnih, psiholoških i moralnih posljedica odražava stvarnost da ova duhovna borba ne nudi neutralnu poziciju. To je zbog naravi predaje Crkve. Tradicija potiče određene vrline, kao što su poniznost, prihvaćanje Božje volje i ovisnost o Bogu kroz molitvu. Odbijanje ovoga čini srce nemirnim. Ovaj nemir radi na pretvaranju Crkve u agenciju socijalne službe i zagovaranje vječne revolucije. Mentalitet reformatora Drugoga vatikanskog sabora uključuje duh prosvjeda i pokušaj da se izgradi nešto supstancijalno od ruševina koje su ostale. Ali ono što su na kraju izgradili odražava utilitaristički, pragmatičan i antimetafizički mentalitet dvadesetog stoljeća:

Misu su mijenjali kao što se mijenja ruho. Najzaprepaštenije vjernike utješilo je porukom: “Evo napokon čiste košulje, laganije, ako želite, ali funkcionalne.”

Ovi ljudi nemirnog i ponosnog protesta, kako ih opisuje Pio XIV, posjeduju nerazumno neprijateljstvo prema latinskoj liturgiji. Njihova je revolucija postala nova normala, nova tradicija, koja Latinsku Crkvu smatra nečim što treba prevladati i ostaviti iza sebe. Obraćenje pokreće povratak tradiciji, kao što Martìn pokazuje, s određenim likovima koji prolaze kroz duhovne i psihološke promjene izazvane njihovom interakcijom s papom Pijem XIV.

Dijalozi između tradicionalista i entuzijasta Drugog vatikanskog sabora vrte se oko organskog razvoja mise nasuprot ideji da se liturgija može mijenjati po želji kako bi se uklopila u duh svijeta. Crkva više ne informira svijet, nego je informirana od svijeta. To je protestantski duh: Crkva ne mijenja vjernika; vjernik mijenja Crkvu. Može se čak reći da je Martìn napisao anti-wake roman avant la lettre, prije nego što je wokizam postojao u svom sadašnjem obliku. Autora vjerojatno ne bi iznenadila besmislica koju trenutno proživljavamo. Roman otkriva kako je Sabor dopustio Crkvi da se od stupa protiv revolucije pretvori u stup samog wokizma. Crkva je postala subverzivna protiv same sebe, protiv vlastite tradicije.

Velik dio Crkve stoga je teritorij pod okupacijom neprijatelja. Čitatelj stječe dojam da su se Papa i njegovi malobrojni pristaše odvojili od notornih intriga Vatikana. Ove intrige nisu od Duha, nego od svijeta, osobito u posljednjih nekoliko desetljeća. Čak iu samom Vatikanu, dakle, svijet je, to je modernost, ono što vlada. Autor posebno izbjegava izravno prikazati zastrašujući vatikanski stroj osim epizode s vatikanskom poštom kada Papa odluči vidjeti što se dogodilo sa svom njegovom poštom i otkrije da je skrivena ruka krivo usmjerila sve osim najbezazlenije korespondencije. Ubrzo nakon izbora, papa Pio XIV. napušta svoje vatikanske stanove i odlazi u jednostavnu ćeliju u samostanu skromnog reda, gdje jede svoje obroke i postaje dio zajednice.

Dok se dijalozi, spletke, događaji i radovi obnove odvijaju tijekom romana, autor uspješno prenosi osjećaj onoga što je izgubljeno i kako svjetske banalnosti, poput jazza i druge suvremene glazbe, zamijenile su prethodnu veličanstvenost. Jazz je to najmanje, jer ekumenizam, evolucionizam i teologija oslobođenja obilježavaju novu Katoličku crkvu. Nasuprot tome, autor razvija ekleziologiju koju će tradicionalisti pozdraviti: Crkva je tu da naviješta Radosnu vijest i daje sakramente. Nije ovdje da potiče društvenu i političku revoluciju ili djeluje kao agencija za socijalnu službu. Ipak, toplina tradicionalističkih likova pobija optužbe za ravnodušnost prema siromašnima. Oni ne odbacuju potrebite, nego marksističke apstrakcije čovječanstva i grešnih struktura, od kojih niti jedno nema nikakve veze s Evanđeljem niti sa stvarnim ljudima. Filozofija vodilja u romanu je realizam, koji Martìn dobro prikazuje.

Ako je Drugi vatikanski sabor bio raskid koji je preokrenuo duhovne živote velike većine svećenika, redovnika i laika, latinski nudi ključ za obnovu. Romanitas uključuje sva blaga koja je autsajderska Osirisova tržnica ukrala od ravnodušnih svećenika i drugih župnih vođa koji djeluju u duhu Vatikanskog sabora II. Zanimljivo, ovaj nepošteni i pohlepni poduzetnik o pravoj vrijednosti ovih sakramenata i drugih predmeta zna više od crkvenjaka. Zgrožen je kada Papa tradicionalist namjerava stati na kraj svojoj svetogrdnoj rasprodaji ovih predmeta – svijećnjaka, kaleža, starih misala – i želi da ih Crkva vrati na njihova prava mjesta. On je opako mrtav protiv pape kao što su to i liberalni crkvenjaci. Poput njih, on ima svjetovni plan.

Tržište i liberalni klerici prepoznaju da će tradicionalisti uništiti njihov zajednički plan. Ovo je značajan uvid autora. Programi imaju tendenciju voditi i uništavati određene aspekte crkvenog života. Jedva da postoji ikakva sunčeva svjetlost između planova crkvenjaka i planova Ozirisove tržnice. Svjetovnost potonjeg je očita. Ali antitradicionalisti su jednako svjetski jer prihvaćaju materijalističke ideologije dvadesetog stoljeća. Autor izvanredno dobro pokriva taj horizontalni duh. On pokazuje revolucionarni program, revolucionarni duh antitradicionalista. Tržište želi rasprodati materijalnu baštinu Crkve, fizičke tragove njezine tradicije, dok se antitradicionalisti odlučno suprotstavljaju mnogim elementima duhovne i moralne baštine Crkve.

Unatoč svemu tome, Pio XIV nudi nadu jer je to knjiga vjere. Ljubav i ustrajnost Pija XIV. i njegovih pristaša lako trijumfiraju nad planovima i izdajom svojih protivnika. Pio i njegovi pristaše oslanjaju se na molitvu i ljubav prema Crkvi i njezinoj Tradiciji. Oslanjaju se na Krista. Nije ih lako potaknuti na akciju, ali kada djeluju, to je s jedinstvenom svrhom, mirom uma i fokusom koji nije pokoleban svim manevrima i neprijateljstvom njihovih protivnika. Oni su uvjereni u svoju buduću pobjedu jer služe Kristu, a ne svijetu i njegovim ideologijama. Aktivno sudjelovanje laika u tome, uglavnom kroz pobožnost latinskoj liturgiji, poziv je čitatelju da pruži opipljivu potporu Tradiciji. Ovo je poziv knjige na akciju. Autor ne vidi katoličkog laika kao pasivnog promatrača te duhovne bitke, nego kao blisko uključenog. Možda nije pretjerano reći da će čitatelj izaći iz ove knjige s osjećajem da svi igramo ulogu u nekoj kozmičkoj drami.

Brian Welter/OnePeterFive