Prigodno u trodnevnici iščekivanja Duha Svetoga, prenosimo prvi dio članka našeg duhovnika (Hrvatska udruga Benedikt) pok. fra Josipa Marcelića o Duhu Svetom u povijesti spasenja (Iz CUS1983 Rasprave i članci)

Povijest spasenja jest prava, zbiljska povijest koja se odvija u toku događaja, kako ih već život nosi, a ne na način sistematskog izlaganja kako bismo mi u našim knjigama htjeli slijediti.

Bog intervenira u konkretnim potrebama Abrahama i patrijarha, te izraelskog naroda, polazeći od prvotne zbilje i uvijek ima pred očima puninu života prema kojoj vodi svoj narod. Tako se na jedinstveni način isprepliću obični povijesni čimbenici s natpovijesnim, ljudsko djelovanje s božanskim.

Na prvi mah nije lako uočiti božanske perspektive pojedinih spasenjskih zahvata. Tako će u Starom zavjetu (SZ) tek naknadno razmišljanje vjere, vođeno Duhom Božjim, uvesti u te tajnovite duboke tokove koji nose povijest Izabranog naroda.

Bog polazi od neposredno povijesnog. Zanimljivo je npr. slušati kako Gospodin razgovara s Abrahamom o njegovu egzistencijalnom pitanju, naime o potomstvu. I gle, Božja pomoć ide mnogo dalje, već u prvim
riječima obećanja što ga Gospodin daje Abrahamu, jer će u njegovu potomku biti blagoslovljeni svi narodi (usp. Post 12, 3). Apostol Pavao će još jasnije očitovati konačni domet tog blagoslova koji se u punini ispunja u Isusu Kristu, Potomku Abrahamovu (usp. Rim 4, 17 sli).

Po toj Božjoj pedagogiji uočavamo neposredne ciljeve koje Gospodin ostvaruje: obećanje potomka i zemlje Abrahamu; potvrda tog obećanja Izaku i Jakovu, oslobođenje Izraela iz Egipta i uvođenje u Obećanu zemlju, briga za život Izraela u pustinji (mana, prepelice, v o d a ..,), pomoć u borbi protiv neprijatelja na putu kroz pustinju i u obećanoj zemlji. . .

Šest kreativnih načina za proslavu Duhova ove nedjelje

U prvim vremenima kao da je pažnja usmjerena prema konkretnim vremenitim dobrima Izraela potomstvo, zemlja, sloboda, blagostanje). No s vremenom uočavamo kako se pažnja sve više usmjeruje prema Jahvi koji je u svemu na djelu. To će biti temeljna zapovijed: »Ja sam Gospodin
Bog tvoj …« (Izl 20, 2) i temeljna molitva: »Čuj, Izraele …« (Pnz 6, 4,.).

Bog će se očitovati po svojoj Riječi, Mudrosti, po svom Anđelu, po svom Duhu. Njegova će prisutnost biti ono najvažnije usred Izraela. Iz te će Prisutnositi proizlaziti sva njihova – sigurnost, rješenje svih teškoća u
povijesnom hodu.
Na ovom drugom vidu očitovanja Božjeg u povijesiti spasenja, mi se želimo zaustaviti, i to posebno na očitovanju Jahve po njegovu Duhu. Mi ćemo slijediti tu povijest najprije u SZ, pa u NZ i u Crkvi.

I. DUH SVETI U STAROM ZAVJETU

Duh je u SZ imenovan židovskim izrazom »ruach«, koji inače: nalazimo na oko 380 mjesta. No taj izraz označava tri različite stvarnosti koje se po prilici jednaki broj puta tek spominju. Pod tim se naime izrazom podrazumijeva vjetar, dah znaka, njime je označen dah čovječji, njegova životna snaga, sjedište spoznaje i. čuvstava; njime je označen i Duh Božji kojim on djeluje u fizičkom i materijalnom redu kao i povijesti
spasenja.

Neposredna i postupna Božja pedagogija

Gospodin djeluje u svom Narodu koji je trajno u prirodi i s njom živi. Izrael ima iskustvo vjetra koji je u sebi tajnovit. Sposoban je da svojom snagom sve razori (usp. Ez 13, 13; 27, 26) ili pak da se nečujno uvuče
bilo kamo (1 Kr 19, 12); sada je snažan, sada osvježujući, pa opet nedohvatan u svojoj moći ili lakoći, neranjiv, neumoriv; on prebiva u predjelima kaša i munja, gdje jedino Bog gospodari (fer 30, 4; Job 28, 25). Ruaeh-vjetar pripada Božjem dvoru i nosi ga na svojim, krilima (Ez 1, 4); on u žurbi nosi naredbe Gospodnje sve do na kraj zemlje (Ps 104, 4; 147, 18).
Dolazi s neba, djeluje na zemlji i nju preobražava. Na mahove je svu osuši svojim vrućim dahom (Ez 14, 21; Iz 30, 27—33), drugom zgodom ništi i razbacuje sva ljudska zdanja (Iz 17, 13; 41, 16; Jr 13, 24; 22, 22)
ili pak donosi kišu na ispucanu zemlju i čini je plodnom (1 K r 18, 45).
Dok je zemlja nepokretna i neplodna, vjetar joj se suprostavlja svojom krilatom lakoćom, svojom snagom života i plodnosti.

Duh Sveti – ključ vječnog života

Izraelac, kao i svaki čovjek, ima neposredno iskustvo ljudskog daha. Disanje, neophodno za život, ne zavisi o ljudskoj volji pa se i u snu nastavlja. Ono dakle nadilazi nas same i dolazi nam od Boga. Kao što vjetar
nosi život sasušenoj zemlji, slično i dah ljudski, makar naizgled krhak i nestalan, čovjeku ulijeva snagu, diže tijelo, činii ga živim i aktivnim (usp. Post 2, 7; Ps 104, 29—30; Job 33, 4).°

Na taj način u kozmičkim dimenzijama zemlje i neba, kao i u sitnim dimenzijama produhovljenog tijela, čovjeku se nameće sličnoi iskustvo. U njegovu vlastitom svijetu obitavane zemlje i vlastitog tijela, koji su po sebi nepokretni i neplodni, čovjek vidi tu silu koja odozgo silazi, tajnovito ulazi i budi život. Čovjek nema vlasti nad tom snagom, a bez nje nikako ne može.

Zapažamo da u Bibliji ruach-dah nije nešto bestjelesno, nego naprotiv prožima tijelo. On dolazi odozgo, od Boga, i čini, čovjeka živim bićem (usp. Post 2, 7). Ipak se može dogoditi da čovjek u danom času nitf/e- više prožet Božjim duhom, jer je postajo tjelesan (usp. Post 6, 3). On dakle u tlom slučaju nije više vođen Bogom nego principima tjelesnosti. U toj suprotnosti između Božjih principa i principa tjelesnosti Izaija naglašava:
»Egipćanin je čovjek, a ne Bog; njegovi su konji meso, a ne duh« (Iz 31, 3). Slično tome trebamo reći da Izraelac ne misli u grčkim kategorijama supstancije, kada govori o duhu, nego pod duhom misli snagu, energiju, princip akcije. Ruach-duh djeluje i pokreće na djelovanje. On je životna snaga. U tom smislu s pravom ističe kard. Daniélou, da treba dobro paziti kada govorimo da je Bog duh — da li govorimo u grčkim ili židovskim kategorijama. »-Ako govorimo grčki, onda, time kažemo da je Bog nematerijalan i sl. Ako govorimo židovski, kažemo da je Bog uragan, oluja kojoj se ne možemo oduprijeti. Odatle sve dvosmislenosti kada se govori o duhovnosti. Da li je duhovnost u tome da postanemo nematerijalni ili u tom da budemo prožeti Duhom Svetim?«

Ruach-Duh sve više dolazi do izražaja u povijesti spasenja kao snaga Božja koja ostvaruje Božji plan spasenja. Tako vidimo kako na Josipu egipatskom počiva Duh Božji (Post 41, 38), kako Bog dijeli sedamdesetorici starješina od duha koji je bio na Mojsiju ( Br 11, 6 si. 25), i kako Mojsije po naputku Božjem bira za nasljednika Jošuu koji je pun Duha (Br. 27, 18).

Suci

Duh Jahvin vodi Izraela kroz povijest. Tako u kritičnim časovima poslije smrti Jošuine, kroz 150 godina, uvijek podiže nove izabranike, suce, kojima daje svoga Duha, da spase Narod i njime upravljaju. Tako na Otielu počiva duh Božji (Suci 3, 10), »Duh Gospodnji zahvaća, Gideona« (6, 34); duh Gospodnji prožima i Samsona (13, 25), on snagom duha ubija lava (14, 6) i po zahvatu duha silazi u Aškalon (14, 19).

Duh Gospodnji silazi i na Šaula, prvog kralja (1 Sam 10, 6—13; 11, 6). Novina je u pavijesti kralja Davida. što Duh Gospodnji na njega silazi (1 Sam 16, 13) i Gospodin trajno ostaje s kućom Davidovom (2 Sam 7),
te će punina Duha počinuti na izdanku Jišajevu, kako proriče Izalija (Iz 11, 1—2). Taj potomak Davidov bit će Isus, kako nas izvješćuju Matej (usp. 1, 16, 23) i Luka (3, 31). Na Isusa će u punini sići Duh, kako se to
očitovalo na njegovu krštenju, o čemu će poslije biti govora.

Proroci

MOĆNE LITANIJE DUHU SVETOMU (II)

Duh će svoju prisutnost i djelovanje na istaknuti način očitovati preko proroka. Oni imaju u povijesti Izraela jedinstvenu ulogu. Preko proroka Gospodin na nov način upravlja svojim narodom. On bira pojedince u svom narodu, ispunja ih svojim Duhom i šalje ih kraljevima, svećenicima i narodu. Proročka je riječ izričito pridjenuta Duhu Božjem već u predsužanjskam vremenu (usp. Br. 24, 2; 2 Sam 23, 2), posebno za vrijeme sužanjstva (Iz 48, 16; 61, 1; Ez 2, 2; 11, 5) te u poslijesužanjskom židovstvu (Zah 7, 12; 2 Ljet 15, 1; 20, 14) kao i u helenističkom židovstvu i kod rabina.

Izaija upotrebljava pedesetak puta izraz ruach i to u tri različita značenja: duh Božji koji ostvaruje plan spasenja, dah u smislu antropološko-biološkom i Duh Jahvin u mesijanskim tekstovima. Prema Izaiji svaki
pravi život djelo je Duha Jahvina: tako u odnosu na Egipćane (Iz 31, 3) i na Samariju (Iz 28, 5—6). U pogiblima zla vrijeme Abhaza/ (Iz 7, 10 sli.) i Ezekije (Iz 37, 21—35) Gospodin će po svom Duhu intervenirati.

Na Mesiju će se izliti punina Duha sa svim njegovim darovima i on će vladati u pravdi, a plod će toga biti ponovno uspostavljeni raj zemaljski (usp. Iz 11, 1 s li. 32, 18—25). Prva pjesma o Sluzi Jahvinu (Iz 42, 1) ističe kako se po Duhu Božjemu koji na njemu počiva očituje sud Božji nad narodima. Povratak iz babilonskog sužanjstva jest novi Izlazak: kao što je naime prvo oslobođenje, ostvareno preko Mojsija, izvedeno snagom Duha usp. Iz 63, 7—14), tako će se ostvariti i drugi izlazak. Bog pokreće čitav svemir po svom duhu i uspostavlja novi osobni odnos svega prema sebi. Tako se po Duhu sjedinjuju narav i milost. Ovo opće izabranje kojemu je Izrael središte ističe Trito-Izaija (60—61) kada se obraća zasužnjenim Izraelcima i pridjeva to djelovanje Duhu: »Duh Gospodina Boga na meni je …« . U evanđelju vidimo kako Isus ovo proroštvo sebi primjenjuje (Lk 4, 21).

Prorok Ezekiel upotrebljava 46 puta izraz ruach. Dok Izaija prorokuje u vrijeme kad još u Jeruzalemu vlada potomak Davidov, dotle Ezekiel promatra uništenje Jeruzalema, koje je i prorekao, te razorenje Hrama iz kojega je »vidio« kako Prisutnost odlazi, i naposljetku odvođenje u Babilonsko ropstvo. Kult i Izraelski narod koji je taj kult slavio – mrtvi su. Ali Jahve je sada više nego Ikada prisutan među svojim
vjernicima, te će Duh njegov prožeti mrtve kosti tog Naroda i svojim će ih dahom ponovno oživjeti, saopćujući im se u intimnosti njihovih srdaca. Živo i potresno opisuje to prorok u pogl. 36 i 37:
»Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srca kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas . . .« (Ez 36, 25—27);

’Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?’ Ja odgovorih: ’Jahve Gospode, to samo ti znaš!’ Tad mi reče: ’Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu! Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet
ćete’ (…) I stadoh prorokovati kao što mi zapovijedi, i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge…« (Ez 37, 3—5, 10)

Slušaju li ovi likovi Duha Svetoga ili duh vremena?

»I nikada više neću kriti lice od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov — riječ je Jahve Gospoda« (Ez 39, 29).
Katastrofa zauzeća Zemlje i kušnja sužanjstva doprinijeli su da pod vodstvom proroka Izrael otkrije novo djelovanje Duha Božjega, koji čisti srca, prodire u nutrinu čovjeka i posvećuje svoj narod. Tako se otvara
put novom početku, novom izlasku, novom savezu, obnovljenom narodu. O tom nam govore Jeremija (31, 3—34), Deutero-Izaija (44, 3—17), Trito-Izaija (63, 11—14), Hagaj (2, 5), Zaharija (4, 6 ; 12, 10) i Nehemija (9, 20). Ovo je jedna nova etapa, nova prijelomnica. Bog po svom Duhu postaje nutarnji princip vjernog i svetog života Izraela.

Prorok Joel još dalje razvija ovo djelovanje Duha (oko god. 350—340.pr. Kr.), kada u naviještanju konačnih (eshatoloških) događaja vidi kako će taj dar biti podijeljen svim narodima : »Poslije ovoga izlit ću Duha svojega na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, ) vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja, čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojega u dane one …« (JI 3, 1—2). I to će se ostvariti, kako
ističe sv. Petar, na dan Duhova.

Mudrosne knjige

U ovom smjeru interiorizacije djelovanja Duha nastavit će mudrosne knjige koje većinom nastaju u zadnja četiri stoljeća prije dolaska Spasitelja.
U njima vidimo kako se poslijesužanjsko židovstvo susreće s helenizmom te se u razmišljanju vjere Mudrost sve više približuje Duhu, dotle da se na pojedinim mjestima oni međusobno izjednačuju.
P. Larcher, analizirajući knjigu Mudrosti, ovako vidi odnos između Mudrosti i Duha na njoj: »te dvije Stvarnosti, su na različite načine identificirane:
Mudrost posjeduje duha (7, 22 b) ili je duh (1, 6), djeluje u liku duha (7,7 b). Ona nadalje raspolaže snagom i njoj se pridjevaju različite funkcije Duha u SZ: ona vrši opću kozmičku ulogu, diže proroke, voditeljica je čovječanstva kao i izabranog naroda, napokon se očituje kao veliki nutarnji učitelj duša. Točke su susreta tako brojne da se Mudrost očituje ponajprije kao sublimacija uloge koju u SZ vrši Duh Sveti. I ova činjenica tumači zašto su je neki crkveni oci smatrali slikom ne Riječi nego Duha Svetoga.«
Mudrost je promatrana kao duh koji se prijateljski odnosi prema lju dima.
»Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire, i sluša njegove riječi. Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji
drži sve, zna i sve što govori« (Mudr 1, 6—7).

Mudrost je duh koji sve prožima. Ona sve obnavlja, razlijeva se u srcima svetih, čini od njih prijatelje Božje i proroke. Njezina se snaga prostire s jednog kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom
(usp. Mudr 7, 22—8, 1).

Zapažamo nadalje kako se u ‘ovo vrijeme ide prema personalizaciji Mudrosti i Duha Božjega (usp. Izr 8, 22—31; S ir 1, 1—10; 4, 11—19; 15, 1—-10; 24, 1—22). Poslije sužanjstva nije naime politeizam predstavljao preveliku opasnost za pravu vjeru u jednoga Boga, kako je to bilo u ranijim vremenima.
Djelovanje Mudrosti u intimnosti čovjeka (Mudr 8—9) može se primijeniti i Duhu, budući da su često povezani i tvore jednu zbilju usp, Mudr 1, 4—5; 7, 22—23 ; 9, 17). Po njima Bog očituje svoju prisutnost za nas i s nama.

Mudrost nam pomaže da shvatimo duh. On je označen kao tanan, okretan, neoskvrnjen, pronicav, koji prodire kroza sve duše, jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona promiče i prožima sve svojom čistoćom (Mudr 7, 22—24). »Jedna je a može sve, i ostajući u sebi, sve obnavlja« (Mudr 7, 27). To se veže s ranijim očitovanjima Duha Božjega koji upravlja vjernicima pri ostvarivanju plana spasenja (usp. Iz 32, 15—17 ; 63, 7—14; Ps 143; Neh 9, 20—21). Mudrost je koja sve obuhvaća, sve može, sve obnavlja. Usp. također Ps 139, 7—12; Job 28.

Shvatljvo nam je stoga kako NZ, crkveni oci i liturgija uzimaju ulje kao simbol Duha: u starini je ono bilo u vezi sa sportom i atletizmom, a u naše vrijeme, ističe Congar, naša nam kola pokazuju igru ovog ulja koje
svugdje prodire, i ne samo da ništa ne ruši ni ti ičemu smeta, nego naprotiv svemu omogućava lakše gibanje.

Umjesto zaključka I. dijela

U SZ vidimo kako ruach Jahve, dah-duh Božji označuje djelovanje Božje. Po njemu se Bog očituje ponajprije u dijeljenju života na razini prirode. Na drugom mjestu vidimo kako Bog preko svog Duha vodi
Izraela podižući heroje i ratnike, kraljeve, vođe, nadahnjujući proroke i napokon mudrace. Naviješteni Mesija sve će ovo posjedovati u jednom višem, punom stupnju.

Spasenjski plan Božji uvijek napreduje u smjeru sve dublje interiorizacije. U NZ još će više doći do izražaja djelovanje Duha u Mesiji i po Mesiji u povijesti spasenja. Time nam se i sam Bog sve više otkriva u svom
intimnom životu.

Autor: prof. dr. fra Josip Marcelić.

Adaptacija: Croativ.net

II. OBJAVA DUHA U NOVOM ZAVJETU: ISUS I DUH SVETI

III. DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA

Napomena: Skinute fusnote izvornog članka mogu se vidjeti OVDJE

‘PATER’ – film o fra Josipu Marceliću