Zapad se krivo proračunao? Nevjerojatno koliko su vrhovi postzapada bili glupi u svojoj oholosti i bahati u svojoj gluposti.

Uostalom, oni su do te mjere stjerali u kut najprozapadniji režim u ruskoj povijesti da mu nije preostalo ništa drugo nego aktivno se oduprijeti, i u tom otporu, doduše nedosljedno, osvrćući se oko sebe, korak naprijed – dva koraka natrag, prelazi , možda neočekivano za sebe, točku bez povratka i nađe se u stanju opsjednute tvrđave.

No još tijekom sirijskog sukoba H. Kissinger je upozoravao da bi Amerika mogla poraziti Rusiju u Siriji (griješio se), ali bi u ovom slučaju najvjerojatnije izgubila sve što je u samoj Rusiji postigla u 20 godina (to se i dogodilo, ali ne u vezi sa Sirijom). Istina, sada je promijenio poziciju – u jastreba.

Određeni dio vodstva NR Kine također je ispravno shvatio kurs Postzapada, procese koji su doveli do zaoštravanja kinesko-američkih odnosa, do “tajvanskog incidenta”, do kursa Xi Jinpinga za počeo je treći mandat i sve veća napetost između njegove grupe i “Komsomolets”; Šlag na torti je kada na XX. kongresu Komunističke partije Kine vođu „Komsomolaca“, pobornika miroljubivog kursa prema Tajvanu i pomirenja sa SAD-om, izvode u hodnik „pod bijelim“ rukavice”. Kina prijeti da će se naći u situaciji opsjednute tvrđave – poput Ruske Federacije.
No, dvije tvrđave, čak i opkoljene, su sila, pogotovo ako se uzme u obzir da se radi o dvije nuklearne države. Zadatak je institucionalizirati taj status opsjednute tvrđave i opsjedati (u oba smisla riječi) opsjedatelja – Post-Zapad.

VELIKA ANALIZA A. I. Fursov – Tko su neprijatelji čovječanstva i kako se protiv njega bore

S početkom terminalne faze sustavske krize svjetska elita potpisala je presudu o suverenitetu Ruske Federacije i Narodne Republike Kine i njihovih vladajućih klasa u sadašnjem obliku te se odlučila oduprijeti. No, glavna nevolja za ultraglobaliste došla je odakle nisu očekivali, iz njihove jazbine: Trump je postao “crni labud”. On naravno nije nacionalist kakvim bi ga neki htjeli vidjeti.

Trump je tradicionalni globalist koji smatra da se država treba fokusirati na Međunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i druge strukture sličnog nadnacionalnog tipa, ali se mora očuvati. A s njom i industrija, zaposlena radnička klasa, srednja klasa. Ipak, budući da nije nacionalist, Trump je morao snažno saviti “ultraglobalistički štap” u suprotnom smjeru kako bi ga pokušao ispraviti. S tim u vezi, možda je njegov glavni rezultat potkopavanje do temelja, ali bez “tada”, nepovratno, dviju prekooceanskih tvorevina – “dva kita”, na kojima je izgrađen plan evolucijske, postupne tranzicije u postkapitalizam.

I što nakon toga?

S tim u vezi, u uvjetima privremenog pritiska, ultraglobalisti su imali samo jedan put do Novog svjetskog poretka – brz ili, ako hoćete, revolucionaran. Ali za to je trebalo raščistiti teren u SAD-u, vratiti Ameriku u status legla ultraglobalizma, a to znači svrgnuti Trumpa. Što je učinjeno 2020. državnim udarom, potpomognutim covidom koji je pogodio gospodarstvo, pokretanjem BLM-a – pokreta crnog nacizma – i grubim krivotvorinama tijekom glasovanja. Doveli su dementora (u svakom smislu) Bidena u Bijelu kuću, ultraglobalisti su uspjeli trijumfirati i intenzivirati svoje aktivnosti kako na postzapadu tako i šire.

No, ultraglobalisti su se za ofenzivu počeli pripremati, naravno, prije 2020. godine. Nešto se od toga čulo u Davosu 2017., ali ono glavno dogodilo se 2018. Tada su se dogodila dva važna događaja: ultraglobalisti su objavili dokument „Ciljevi za 2030.“ i održali konferenciju na Institutu za složenost (Santa Fe, SAD) .

Ponekad moramo poslušati: zašto bismo znali što globalisti pišu, nismo dužni uopće obraćati pažnju na njih, nego živjeti kako nam odgovara, kao da ih nema. Ovo gledište je iznenađujuće. Oni koji se toga pridržavaju ili su, najblaže rečeno, slabovidni ljudi ili su potencijalni strani agenti. Kako to: ne znajući neprijateljeve planove? Budimo dakle idioti u grčkom smislu riječi, tj. ljudi koji žive kao da svijet oko njih ne postoji.

Ali u tome i jest bit, da on postoji i da nas planira uništiti. Zabijanje glave u pijesak nije najbolji način da se to spriječi. Osim toga, kao što je Gandolf rekao u Gospodaru prstenova, “u razumijevanju neprijatelja, prožet si njegovom lukavošću”! Ukratko, neprijatelja ne treba samo “poznati iz viđenja”, već ga treba proučavati i analizirati. Nije slučajno da su stotine struktura u Sjedinjenim Državama proučavale Sovjetski Savez, dok su ovdje Sjedinjene Države proučavale – vrlo malo, a još uvijek načičkane proameričkim agencijama utjecaja.

Koji su ciljevi navedeni u dokumentu „Ciljevi za 2030.“?

U dokumentu je formulirano dvanaest ciljeva za 2030. godinu:

1. Ukidanje privatnog i osobnog vlasništva.
2. Univerzalni temeljni dohodak za one koji su prihvatili “novo normalno”.
3. Ukidanje gotovine, zamjena digitalnom valutom.
   (Dodat ću: digitalna valuta nije novac, već alat itd akademske kontrole.)
4. Sustav ocjenjivanja ugljikovodika za države i korporacije.
5. Rigidna društvena kontrola (dronovi, prepoznavanje lica).
6. Racioniranje utrošene hrane, energije i prirodnih resursa.
7. Patenti za sjemenski fond i ograničenje mogućnosti prehrane prehrambenim proizvodima vlastite proizvodnje.
8. Gotovo potpuna likvidacija stočarstva. Prijelaz većine stanovništva ili na umjetnu proteinsku hranu ili na vegetarijansku hranu.
   (Dodat ću: u Nizozemskoj, u Haarlemu, od 2023. zabranjeno je reklamiranje mesnih proizvoda, mesnih jela na javnim mjestima; dalje – više: prema medijskim izvješćima, u Nizozemskoj je u listopadu 2022. donesena odluka o prisilno otkupiti 3000 farmi goveda od vlasnika. Zbogom stočarstvu – i visokokvalitetnoj proteinskoj hrani.)
9. Kontrola rađanja. (Dodat ću: ovo je depopulacija.)
10. Obavezno (dodat ću: prisilno) cijepljenje.
11. Zabrana alternativnih oblika liječenja.
12. Ukidanje spolnih razlika.

Ovo posljednje, naglašavam, nije ništa drugo nego udar ne samo na obitelj nego i na čovjeka i čovječanstvo kao biološku vrstu. Engels je svoje djelo o civilizaciji protiv barbarstva jednom nazvao “Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države”. Provedba “Ciljeva…” pretpostavlja uništenje svega što je stvorilo ljudsku civilizaciju. U tom pogledu, gledajući unaprijed, napominjem: ultraglobalisti teže ne samo stvaranju postkapitalizma koji im odgovara na globalnoj razini, već, prvo, ponovnom pokretanju povijesti u obliku u kojem se razvijala od vrijeme “neolitske revolucije”, tj. zadnjih 10-12 tisuća godina, te ga usmjeriti prema institucionaliziranom neobarbarizmu, futuro-arhaizmu; drugo, (socio)biološku evoluciju staviti pod kontrolu, okrenuti je unazad i većinu stanovništva planeta pretvoriti u društvene životinje bez kvaliteta, bez identiteta – u ljude bez karakteristika, u postljude. Schwab, Harari i svi ti zli duhovi, govoreći o kraju ljudske ere i početku posthumane ere, podsjećaju me na brbljanje i povike dvojice antijunaka iz “Gospodara prstenova” – zli mag Saruman i monstruozni ork Gothmog: “Dolazi kraj ljudske ere, dolazi vrijeme orka! Postljudi Svaboida su upravo orci, lako ih je kontrolirati huškanjem i huškanjem preostalih ljudi.

Rothschild kaže da će WEF uskoro kontrolirati sve što kupujete u novom ‘društvu bez gotovine’

Spomenuli ste konferenciju u Santa Fe-u. Čemu je bila posvećena? O njoj se ne zna praktički ništa.

To je vrlo važna konferencija. Mislim da je njegov sadržaj odredio daljnja zbivanja u svijetu. Konferencija nije bila tajna, ali je bila zatvorenog tipa, a medijskim strukturama je preporučeno da ne skreću pažnju na nju i da je ne prate u medijima. Srećom, uvijek postoji prilika da se podigne veo tajne. Osim toga, kako kaže stara poslovica, i najtanja dlaka baca sjenu.

Ako se u dokumentu „Ciljevi…“ navode samo ciljevi, onda su u raspravama na konferenciji na Complexity Institute of Santa Fe, u čijem su ishodištu R. Tillerson i nekoliko posebnih struktura, prije svega ANB, formulirali strategiju, koja je, između ostaloga, djelovala u skladu s ciljevima – sredstvo za njihovo postizanje. Na konferenciji kodnog naziva “Rizici ranjivog svijeta” sudjelovali su direktori kompanija, političari i visoki dužnosnici obavještajnih službi. Nakon što je saslušano i raspravljeno šest izvješća (općenito; gospodarstvo i industrija; prijetnja stabilnosti i poretku od umjetne inteligencije; klima; energija; demografija), započela je rasprava o glavnim mogućim i poželjnim scenarijima razvoja čovječanstva – naravno, u interes gornjih 0,1 % svjetske elite kojoj sudionici služe.

Prva dva scenarija – revolucionarni (čovječanstvo rješava trenutne akutne probleme i čini kvalitativne pomake u budućnosti) i optimalni (čovječanstvo jednostavno rješava goruće probleme bez ikakvog proboja) – većina je sudionika odbacila kao malo vjerojatna za provedbu.

Razlog je niska intelektualna i dobrovoljna razina svjetske administrativne elite, s jedne strane, te uhranjeni konformizam, bezinicijativa i uskogrudnost većine stanovništva, s druge strane. Treći scenarij – katastrofu – najvjerojatnijim smatra 55 posto ispitanika. Četvrti scenarij izazvao je najveći interes – 25% glasovalo je za poželjnost njegove primjene. Naziva se “antropološka tranzicija”.

Radi se o stvaranju društva čiji su vrh i dno različiti kao dvije biološke vrste. Više klase, stalno mijenjajući organe, žive 120-140 godina u ekološki čistim zonama (“enklavama”), uključujući plutajuće gradove, hrane se visokokvalitetnom prirodnom proteinskom hranom i drže niže klase i resurse pod potpunom kontrolom. Niže klase žive 40-60 godina, fizički su slabe, fundamentalno neobrazovane, žive u ekološki zagađenim područjima, uronjene u “interaktivne”, t.j. virtualna stvarnost; Sv. Lem ga je u Sumi tehnologije nazvao fantomskim. Zapravo, imamo dvokastno društvo u duhu Eloja i Morloka iz “Vremeplova” H. Wellsa, bez ikakve naznake srednje klase (“klase”), koja bi prva trebala ići “pod nož” izvlaštenja tijekom antropološke tranzicije u Novi svjetski poredak.

Izgleda kao distopija.

Točno. Sadašnji svjetski lideri, ultraglobalisti, žele stvoriti distopijski svijet, čineći to stvarnošću za preostalih 90% čovječanstva.

Onaj preostali?

Da, jer planiraju smanjiti svjetsku populaciju ili na dvije milijarde ljudi (minimalni program) ili na pola milijarde (maksimalni program). No, postavlja se pitanje: kako započeti proces antropološke tranzicije? Ideolog globalizma Jacques Attali još je 2010. u jednom intervjuu otvoreno izjavio da bi pandemija mogla postati poticaj za Novi svijet. Slična razmišljanja o ovom “transformativnom događaju” iznijeli su i Donald Rumsfeld dok je bio američki ministar obrane, te ljudi iz Zaklade Rockefeller. I evo, u listopadu 2019. Zaklada Billa i Melinde Gates provodi vježbu “Događaj 201” (“Događaj 201”). Tijekom vježbi razrađuju se mjere za borbu protiv pandemije korona virusa.

I 2020. ona dolazi! Naručeno – primljeno! Točnije, ovako: prvo mediji vrište o porastu broja oboljelih, a 11. ožujka 2020. šef WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, Etiopljanin na glasu po korupciji i trockizmu, miljenik Gatesa, izjavljuje: “Došli smo do zaključka da se bolest može smatrati pandemijom.” Kasnije će, Ghebreyesus je naglasio da WHO nije proglasio pandemiju, već je samo izrazio pretpostavku. U isto vrijeme, međutim, sjećamo se da su sve vlade, s izuzetkom Bjelorusije i Švedske, pozdravile i požurile provesti mjere daleko iznad onoga što je bilo potrebno. Počela je coronaobesia – inducirana psihološka epidemija u kombinaciji s socijalno represivnim i deprivacijskim mjerama. Neposredno nakon Michela Foucaulta – “nadzirati i kazniti” (survéiller et punir).

ANDREI FURSOV: U sljedećih 5 godina Rusija će biti zona najveće bitke za budućnost svijeta

Samo nešto više od tri mjeseca nakon objave pandemije objavljena je knjiga ultraglobalista, organizatora Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu Klausa Schwaba, koju je napisao zajedno s Jeanom Malleretom, “Covid-19: Veliki reset”. (COVID-19: The Great Reset) je objavljen. . Pogrešno prevode riječ reset kao “ponovno pokretanje”; ponovno pokretanje je ponovno pokretanje; resetirati znači poništiti, odbaciti. I doista, ono o čemu Schwab i Mahler govore jest resetiranje, poništavanje prethodne povijesti.

Ima onih koji Schwaba smatraju iznimno utjecajnim čovjekom, gotovo članom svjetske vlade. Što misliš o tome?

Pa, prije svega, svjetske vlade nema i ne može je biti. Deseci su ekonomski moćnih klanova, udruženih u klastere i mreže, koji istovremeno imaju različite, često nespojive interese. Zatvorene nadnacionalne strukture upravo su ono što je potrebno za razjašnjavanje i usklađivanje interesa, rješavanje konfliktnih situacija itd. Ove platforme trebaju moderatora ili, ako su te platforme stalne, nešto poput šefova konobara koji predstavljaju šefove i artikuliraju njihov stav.

Što se tiče statusa likova poput Schwaba, situacija je sljedeća. Postoje majstori svjetske igre; oni upravljaju igračima, koji su prilično neovisni, ali samo u okviru pravila koje postavljaju gospodari; a postoje i figure s kojima igrači izvode poteze. Ovu je tipologiju predložio Bernd von Wittenburg u knjizi “Šah planete Zemlje”, a Oleg Markejev ju je aktivno koristio u jednom od svojih romana.

U nekim slučajevima, dodao bih sam, domaćini mogu prenijeti dio koji je postao velik u kategoriju igrača. Schwab je započeo kao Kissingerov štićenik, koji je i sam dugo bio figura, da bi na kraju postao djelomični igrač – unutar granica koje su mu postavili njegovi gospodari (u njegovom slučaju, Rockefelleri).

Što se Schwaba tiče, on posljednjih godina sve više nalikuje klaunu koji ulazi u opticaj. Pa ipak, primaju ga predsjednici i premijeri, drži pozdravne govore (primjerice, na summitu na Baliju u studenom). Prisiljeni su prihvatiti, jer shvaćaju: on je figura, pomiču ga igrači po volji gospodara, a ne popuštaju predsjednicima i premijerima, komuniciraju preko dužnosnika poput Schwaba, kojemu ponekad čak zna biti dopušteno igrati ulogu igrača.

Zadatak “švaba” je organizirati događaje u interesu gospodara, izvoditi poteze propisane od strane igrača, mijenjajući ih po potrebi, te djelovati kao “glava koja govori”: davati izjave, pisati knjige i članke; točnije, potpisati ih. Mislim da sam Schwab gotovo ništa ne piše, nije slučajno da su zadnje knjige napisane u koautorstvu. Knjige su slabe, s određenim brojem logičkih proturječja i neslaganja. Međutim, te radove treba pažljivo čitati i analizirati. Prvo, oni sasvim otvoreno utvrđuju ciljeve i planove svjetske elite (“šefovi”) i radnje za njihovu provedbu (“razina igrača”). I drugo, strahovi ovih ljudi (ako se mogu nazvati ljudima u strogom smislu te riječi) probijaju se kroz te tekstove.

Koje su glavne teze i zaključci knjige?

Za početak, Schwab priznaje da covid uopće nije egzistencijalna prijetnja – ne može se usporediti s “crnom smrću” iz 14. stoljeća ili “španjolskom gripom” 1918.-1919., ali je ipak vrlo važan, jer omogućuje dramatično ubrzanje procesa koji su već u tijeku u XXI. stoljeću i trebali bi uvesti ljude u svijet “nove normalnosti”. Ti su procesi: razvoj “zelene ekonomije” (čitaj: deindustrijalizacija pod izlikom klimatskih promjena koje je navodno uzrokovao čovjek); kurs smanjenja potrošnje (naravno, ovo se ne odnosi na svijet elita i Schwaba osobno); digitalizacija (čitaj: digitalna društvena kontrola) i robotizacija; produbljivanje ravnopravnosti spolova; borba za LGBT prava, apsorpcija države(a) od strane korporacija.

Iako Schwab kao da ponavlja riječi o neizbježnosti postcovidnog svijeta “nove normale”, on nabraja i opasnosti koje ga više nego brinu: a) otpor masa; b) odugovlačenje procesa – a sve treba biti gotovo u kratkom vremenu (društveni blitzkrieg); c) izlazak iz “projekta” jedne od tri najveće zemlje – SAD, RF, NR Kina – to neće omogućiti provedbu plana na globalnoj razini.

Hvaleći NSP na sva zvona, Schwab odmah kaže da će covid povećati nejednakost – socijalnu, ekonomsku, političku, psihološku, u pristupu medicinskim uslugama. Robotizacija će pogoršati položaj radnika, smanjit će se socioekonomski prostor malog i srednjeg poduzetništva, a ujedno i država: Schwabov svijet je svijet svemoći korporacija.

A u isto vrijeme svijet značajno narušene kvalitete života većine stanovništva. U biti, Oberdavosijanac se vraća neomaltuzijanskom konceptu “nultog rasta” Rimskog kluba u novoj verziji: degrowth (“ne-rast”, ​​”anti-rast”, ​​”obrnuti rast”) ; s entuzijazmom se pridružuje manifestu koji je u svibnju 2020. godine potpisalo 1100 stručnjaka – pobornika kursa za „jednakost u smanjenju kvalitete gospodarstva“. Zadatak je, smatraju, stvoriti gospodarstvo smanjene kvalitete (downscaling economy). Schwab piše da će nas takva ekonomija “odvesti u budućnost u kojoj ćemo moći živjeti bolje, pristajući na manje”.

Ali to znači kardinalnu promjenu načela ekonomskog razvoja modernog društva.

Čini se da okretanje od ekonomskog rasta (growth) prema degrowth (degrowth) postaje mainstream. Magazin The Economist (11/12/2022) u članku “How the West Fellout of Love with Economic Growth” izvještava da su zemlje OECD-a sada otprilike upola manje usmjerene na gospodarski rast nego što su bile 1980-ih. O tome svjedoči i projekt Manifesto čiji programeri prikupljaju podatke o manifestima političkih stranaka u zemljama OECD-a.

Pristranost političkih stranaka prema rastu bila je snažna u 1960-ima, opala je u 1970-ima, porasla je na razine blizu 1960-ih u 1980-ima, a zatim je počela opadati, naglo do 2021. Osjećaj protiv rasta bio je nizak u razdoblju od 1960. do 1980., a zatim je počeo naglo rasti, dosegnuvši vrhunac do 2021. godine. Stranački manifesti, retorika i raspoloženja odražavaju stav vladajućih grupa koje su, kako vidimo, odlučile maksimalno usporiti gospodarski rast. Sredstvo i opravdanje ujedno je „zelena agenda“. I to usprkos činjenici da mnoge mjere za razvoj “zelenog gospodarstva”, primjerice, izgradnja vjetroelektrana, ne samo da ne rješavaju probleme opskrbe energijom, nego uništavaju prirodu – šume.

Mogu li dobiti primjer?

Dana 21. siječnja 2020. objavljen je službeni odgovor škotske vlade (broj dokumenta: FOI/19/02646, datum primitka: 26.11.2019., datum odgovora: 16.01.2020.) na zahtjev o količina posječenih stabala za izgradnju vjetroelektrana na kopnu u Škotskoj i površina koju zauzimaju ta stabla. U službenom odgovoru stoji da su od 2000. godine posječena stabla na površini od 6.994 ha.

Ukupan broj posječenih stabala do siječnja 2020. je 13,9 milijuna. A koliko je smanjeno u Europi u cjelini? Ali pristaše “zelene agende” pristojno kažu da se šume moraju posjeći ako želimo spasiti planet i život na njemu. I pod tom se izlikom europski parlamentarci spremaju zabraniti uvoz kave, čokolade i papira – ako njihovi proizvođači ne dokumentiraju da stabla nisu posječena. Vratimo se, međutim, Schwabovim receptima koje je on, u ime svojih gospodara, spreman propisati čovječanstvu.

Kao primjer života na najnižoj razini Schwab navodi Patagoniju – surovi kraj siromašne zemlje Argentine. „Patagonizacija“ je sudbina periferije i poluperiferije većine svijeta (zapravo će rezultirati haitiizacijom i somalizacijom). Manjim dijelom – “japanizacija” (model Japana u obliku u kojem postoji nakon strašnog ekonomskog šoka kasnih 1990-ih). I jedno i drugo je regresija, degradacija.

A što Schwab piše o kapitalizmu, o sudbini tog sustava?

Schwab se na vrlo originalan način obračunava s kapitalizmom, pravdajući kurs lišavanja vlasništva srednje klase nad materijalnim čimbenicima proizvodnje (čitaj: kurs uništenja srednje klase, tj. malih i srednjih poduzeća) potrebom stvaranja najviši oblik kapitalizma koji služi svim ljudima – dionicima . Zapravo, dionički kapitalizam nije samo kapitalizam, već i sredstvo za uništenje kapitalizma, ne u interesu radnih ljudi, o čemu su sanjali Marx i komunisti, već u interesu uske šačice milijardera. Dioničar se razlikuje od dioničara po tome što ne posjeduje imovinu, on je sudionik, osoba zainteresirana za funkcioniranje ovog posla; “sporedni sudionik u velikom komercijalnom projektu”.

Koliko znam, Schwab i Svjetski ekonomski forum nisu jedini pravac ultraglobalizma.

Doista, Schwab i World Economic forum u Davosu, to je jedna linija demontaže kapitalizma od strane ultraglobalista pod krinkom njegove maksimalne ekspanzije, koja se širi na sve stanovnike planeta: svi se navodno pretvaraju u kapitaliste koji zapravo nemaju ništa osim sudjelovanja, tj. “teklo je niz brkove, ali nije ulazilo u usta.” Još jednu, ali vrlo sličnu liniju razvija, s Vatikanom, “Vijeće za inkluzivni kapitalizam” koje je osnovano u prosincu 2020. Formalni poglavar je prvi isusovac na papinskom prijestolju Francisco, koordinator i frontman – Lynn Forester de Rothschild, udovica Roberta de Rothschilda, koji je preminuo u studenom 2022. Evelina Robert de Rothschild, vlasnica ogromnog bogatstva, a dijelom i časopisa „Ekonomist“, član Vijeća za vanjske odnose Kraljevskog instituta za međunarodne odnose (RIA) i mnogih drugih struktura. Bliska je prijateljica Hillary Clinton i Gyslaine Maxwell (pedofilske suučesnice i organizatorice pedofilskih orgija za šefove vlade i estrade Jeffreya Epsteina, koji je ubijen u zatvoru kao neželjeni svjedok). Kako kažu, reci mi tko ti je prijatelj…

Inkluzivisti svoj “inkluzivni kapitalizam” predstavljaju kao takav društveno-ekonomski sustav koji navodno ne radi za kapital nego za cjelokupno stanovništvo planeta; svi na svijetu postaju “involvirani kapitalisti”, a nemaju vlasništvo, i to ne samo privatno, već ni osobno vlasništvo – sve je u upotrebi: “nemamo ništa, ali smo sretni”. Cilj je izgraditi pravedno i uključivo društvo (naravno, kako i treba biti: „održivi razvoj“, „zelena agenda“ itd.). Slogan: Ljudi, planeta, načela vladavine, prosperitet. Ljudi, planeta, načela vladavine, prosperitet.

Ukupno, strukture iza Vijeća imaju kapitalizaciju od 2,1 trilijuna dolara, ukupan prihod od 10,5 bilijuna dolara, a za njih radi 200.000 ljudi u 163 zemlje. Na čelu Vijeća je 27 stražara.

Broj 27 i naziv “stražari” – je li to slučajnost?

Ne. Godine 2007. tim pod vodstvom Jamesa Glatfeldersa s Državnog instituta za tehnologiju u Zürichu unio je podatke o 37 milijuna korporacija, njihovih podružnica i privatnih investitora u superračunalo Orbis u 2007. Identificirana je jezgra od 43.060 korporacija; ima svoju jezgru – 1318 korporacija koje kontroliraju 20% svjetskog prihoda plus vlastite i kontrolne dionice većine najvećih korporacija (još 60% prihoda). Unutar jezgre – superjezgre – postoji 147 korporacija, čiji pipci pokrivaju 1.318. Banke su njih 75%. Međusobno su blisko povezani i zapravo čine jedinstvenu cjelinu. Oni kontroliraju 40% svjetskog prihoda i sve glavne medije. Njih 147 ima mozak – 27 korporacija, banaka i zaklada.

Njihovi predstavnici su 27 stražara. To su predstavnici struktura, od kojih su mnogi uključeni u nepristojne, pa čak i jednostavno prljave radnje (smrtonosne droge, GMO). Pa, oni koji rade pod De Rothschildovim zapovjedništvom iu savezu s Vatikanom nazivaju se čuvarima iz jednostavnog razloga: jedan od Rothschildovih nereklamiranih naslova je “Čuvari vatikanskog blaga”. I, naravno, Francisco I, i De Rothschild, i Schwab gorljivi su pobornici “zelenog programa” i univerzalnog obaveznog cijepljenja protiv covida.

Sve do početka Novog svjetskog poretka Schwab i inkluzivisti nisu davali oštre izjave o Rusiji, već naprotiv, a Schwab i posebno Francisco I. nastojali su igrati ulogu prijateljskog istražitelja. Uloga zlog ispitivača tradicionalno pripada Britancima, a ponovno su se istaknuli u proljeće 2020. Potom je Kraljevski institut za međunarodne poslove, poznat i kao Chatham House, središte konceptualnog razvoja ne samo globalne anglosfere. ali i Post-Zapada u cjelini, objavio je izvještaj „Mitovi i lažni koncepti u sporovima o Rusiji. Kako oni utječu na zapadnu politiku i što se može učiniti?” U dokumentu je navedeno 16 točaka koje su proglašene lažnima i treba ih pobiti! Zapravo, formuliran je program za post-zapad kao cjelinu, striktna uputa koja se mora slijediti. Pojava ovog dokumenta jedan je od važnih događaja 2022. godine.

Koje su to ideje?

Evo tih lažnih, prema dokumentu, ideja.

1. Rusija i Zapad su jednako loši.
2. Rusija i Zapad žele isto.
3. Rusiji je obećano da se NATO neće širiti na istok. (Napomena: ONI su ovdje “lažljivci”. Štoviše, već su pronađeni dokumenti, od samih “zapadnjaka”, koji potvrđuju postojanje takvog obećanja. Plus nedavna izjava jednog od NATO likova da sada, nakon što početka operacije, SAD i NATO nisu vezani nikakvim obećanjima koja su dali. Dakle, bilo je obećanja.)
4. Rusija nije u sukobu sa Zapadom.
5. Zapadu nije potrebna nova paneuropska sigurnosna arhitektura koja će uključivati ​​Rusiju.
6. Zapad bi trebao poboljšati odnose s Rusijom.
7. Rusija ima pravo na zaštitni perimetar. (Napomenuću: to znači, po njihovom mišljenju, da ga sada više nema.)
8. Zapad treba zabiti klin između Rusije i Kine kako bi oslabio njihove zajedničke akcije.
9. Zapadni odnosi s Rusijom trebaju se normalizirati kako bi se suprotstavio usponu Kine.
10. Ono što se dogodi nakon Putina bit će bolje od Putina.

Uzimajući u obzir suprotstavljene ideje, brojke iz Chatham Housea formuliraju 10 imperativa djelovanja:

1. Usvojiti strategiju koja se temelji na rigoroznoj procjeni empirijskih dokaza, sposobnosti, namjera i djelovanja Rusije.
2. Zapamtite da Kremlj nije prijatelj Zapada i nikada neće biti.
3. Izbjegavajte iskušenje velikog posla s Rusijom ili geopolitičkim savezom.
4. Očekujte oštre akcije Rusije.
5. Ne predaj se, ne popuštaj.
6. Smatrati da su neprijateljski odnosi s Rusijom primjereni sadašnjem trenutku i diktirani realnošću s kojom se suočavamo.
7. Stavite sigurnost iznad ekonomske dobiti.
8. Oduprite se iskušenju kompromitiranja interesa i vrijednosti radi suradnje.
9. Pripremite se na oštru reakciju Moskve kako bi zaštitili interese Zapada.
10. Razviti istraživanja o Rusiji, povećati broj stručnjaka za Rusiju.

Ovo posljednje je izravna uputa za pripremu za kognitivni rat. U nekoliko sam svojih govora već rekao da su obavještajne i znanstvene zajednice anglosfere intenzivirale svoje zajedničke aktivnosti u obuci stručnjaka za kognitivno ratovanje. Tako su se CIA i MI6 dogovorili s povijesnim fakultetima sveučilišta Durham, Oxford i Cambridge da će na njihovoj osnovi obučavati povjesničare u potpuno novim specijalnostima. Riječ je o “povjesničaru sustava” (system historian), čija je zadaća analizirati društvene sustave u smislu njihove ranjivosti, i “investigative historian” (investigative historian); njegova je zadaća rekonstruirati procese, situacije i događaje, uglavnom na temelju posrednih podataka. Ovdje je potrebno podsjetiti na stvaranje istraživačkog centra i seminara u sastavu “Five Eyes” (savez obavještajnih agencija anglosaksonskih zemalja, prije nekoliko godina djelomično su primljene obavještajne službe Njemačke, Izraela i Japana). tamo) i program GDELT, koji je preuzela CIA.

Kako objasniti agresivno-histerični ton Britanaca, njihovo ratničko raspoloženje?

Postoji nekoliko razloga. Prvo, tradicionalna rusofobija koju su razvijali od 1820-ih, tradicionalno britansko neprijateljstvo prema Rusiji. Drugo, upravo Ruska Federacija stoji na putu formiranja britanske makrozone u postkapitalističkom svijetu (više u nastavku). Treće, jer Rusija svojim nuklearnim oružjem i naglaskom na tradicionalnim vrijednostima – unatoč nedosljednosti niza postupaka rukovodstva Ruske Federacije – objektivno, samom činjenicom svog postojanja, stoji na putu ostvarenja sheme “nove normalnosti” klanova anglosfere i njihovih saveznika.

U svojim radovima “novu normalu” definirate kao bioeko-tehnofašizam (BET-fašizam).

Naravno, riječ “fašizam” ovdje se ne koristi u strogom smislu te riječi (u strogom smislu to je bilo samo u Mussolinijevoj Italiji), već u metaforičkom. U europskoj – i široj – svjetskoj tradiciji fašizam je najgore, najveće zlo, ništa gore ne može biti. Ne postoji riječ za “gore”, osim možda “oglas”, “pakao”. Zapravo, novi svijet i novi sustav koji Švaboidi pokušavaju nametnuti svijetu kao neizbježan gori je od fašizma, gori od onoga što se dogodilo u Trećem Reichu. Međutim, ultraglobalisti su njegovi nasljednici u pravoj liniji: nasljednici nacizma – u jednoj liniji i trockizma – u drugoj. Kao što je Staljin rekao o trockističko-buharinovskom bloku, ideš lijevo, dolaziš desno, ideš desno, dolaziš lijevo: dijalektika.

BET-fašizam je gori od svog “pretka” (prema tome Schwabova knjiga o covidu je gora i opasnija od Hitlerovog “Mein Kampfa”), jer ako je Hitler htio stvoriti politički novi svjetski poredak, Švaboidi grade sustav koji uključuje promjene u biološkoj prirodi čovjeka. Schwab je posebno naglasio da se Četvrta industrijska revolucija koju je želio razlikuje od prve tri na sljedeće načine: karakterizirane su onim što činite svijetu, dok je Četvrta industrijska revolucija ono što je učinjeno vama; a ako primite nešto genetski promijenjeno, tada se vaš identitet kao bića mijenja. Kako se ovdje ne sjetiti da je uprava tvrtke “Pfizer” bila prisiljena priznati da je ono što daje kao cjepivo zapravo alat za gensku terapiju. I naravno, govorimo o smanjenju stanovništva.

U posljednje vrijeme raste apetit ultraglobalista za smanjenjem stanovništva. Dok se ranije govorilo o 1-2 milijarde ljudi kao željenoj brojci, sada se sve više navodi 500 milijuna. Na primjer, Jane Goodall, poznata primatologinja (proučavala je društveni život i inteligenciju čimpanza u nacionalnom parku Gombe Stream u Tanzaniji gotovo pola stoljeća), nedavno je izjavila da bi optimalna populacija planeta bila ona kakva je bila 500 godina prije. Tada je populacija Zemlje bila 491 milijun ljudi.

Uostalom, Goodallova nije samo baka koja je poludjela od dugogodišnjeg druženja s majmunima, već važna javna osoba – veleposlanica mira UN-a, počasna članica World Future Councila, za koju planira populaciju od 500 milijuna . I u ovom slučaju, nije važno koriste li je ultraglobalisti kao korisnog idiota ili je to njezino zlokobno uvjerenje o potrebi strijeljanja i preseljenja oko 92-93% stanovnika planeta, bitno je da broj je objavljen.

Usput, ova brojka graničnog stanovništva planeta potpuno se podudara s onom zabilježenom na takozvanim pločama Georgije. Da podsjetim se, to je granitni spomenik (visina – 6 m, težina – 119 tona), podignut 1980. godine u okrugu Elbert (SAD, Georgia) od strane lokalne tvrtke po nalogu inkognito klijenta. Na pločama su natpisi na osam modernih i četiri stara jezika. Sadržaj natpisa je budućnost čovječanstva, uključujući i to da njegov broj ne smije premašiti 500 milijuna. Godine 2022. nepoznate osobe digle su u zrak jednu od ploča, istog dana kada su vlasti uklonile i ostale.

Pechat ekskluzivno objavljuje razmišljanja i opsežne analize A. I. Fursova, koji u tradiciji velikih ruskih filozofa povijesti i istraživača društveno-političkih teorija, a prije prekretnice svjetske povijesti, u posebnom intervjuu za naš list – u nekoliko nastavci – razmatra aktualni sudbonosni trenutak planetarne situacije i pojašnjava uzroke, karakter i mehanizme epohalnog “hoda svijeta u preslagivanju”

Rauovarala: Milana Babić