Connect with us

Vijesti

HODAK: Jesmo li zaboravili 1945.: I tada su tekle neke rijeke

Published

on

Naše “biračko tijelo” je kartaški rečeno napokon došlo na štih. Kod “biračkog tijela” fali bitna komponenta – glava! Da je naše biračko tijelo imalo glavu ili bar današnje iskustvo, sigurno ne bi u svim proteklim izbornim ciklusima tako griješilo.

Ali opet, da nije toliko griješilo, onda ne bi imalo iskustvo koje danas ima. To je svojevrstan “perpetuum mobile”. Kad naše biračko tijelo staviš u funkciju oni će beskonačno birati istu vrstu “narodnih zastupnika” pritom ne trošeći energiju.

Netko mi je poslao duhoviti link. Biračima se sada navodno nudi i jedna nova stranka. Uz sliku Šeksa i ime nove stranke “Mošt”. Od istog autora dobio sam i sliku Voje Stanimirovića, gradonačelnika okupiranog Vukovara. Autor “cinka” Voju da prima penziju od 2200 eura mjesečno s navodnim Vojinim komentarom: “Da sam bre četrdeset godina radio u Nemačkoj, ne bi imao toliko”.

Međutim, primjećuje se kako naši birači postaju sve lukaviji. Sad već razlikuju “slabe strane” naših političara. Jedni strahuju od zakona o porijeklu imovine, drugi od korupcije, a treći od zakona o porijeklu diploma. Na tržištu su posebno na cijeni “mostarske” diplome. Onima koji su “diplomirali” na benzinskim pumpama u okolici Mostara put je otvoren. Samo moraju paziti jer je visoka uzbrdica. Zlobnici ih tješe: “mogu vam, dragi naši, zaplijeniti vaše ‘diplome’, ali nitko vam ne može zaplijeniti znanje koje ste stekli s tim diplomama!”.

Zaboravljena korupcija Račanove vlade

Još je samo tri dana do izbora. U zadnjih petnaestak dana nisam ni jednom uspio uključiti TV, a da se nije pojavio dvometraš Peđa kako bi nas upozorio da je korupciji došao kraj. Oni će sve to riješiti jednim potezom pera, odnosno birači za njih, samo ako ih zaokruže. Moš’ mislit’, rekla bi Tanja Torbarina. Peđa s pravom računa s “kratkom pameću” hrvatskih birača. Sjetite se samo malo nedavne prošlosti. Umro je Tuđman i za šesteročlanu koaliciju na čelu s Račanom i njihovim glasačima “svanula je demokracija”. Račan i SDP skočili nakon deset godina napokon u sedlo vlasti pa odmah krenuli proširivati Remetinec za HDZ-ovce. Korupciju u privatizaciji na “vješala”! Ha, ha, ha! Račanova Vlada je prodala lanac Dubrovačkih hotela automobilskom asu Goranu Štroku za otprilike pet milijuna maraka. Tadašnja ministrica turizma u Račanovoj vladi Pave Župan-Rusković “prosto nije mogla da veruje”. Lanac dubrovačkih hotela bio je procijenjen na najmanje četrdeset milijuna maraka, ali Slavko Linić, tadašnji ministar financija je mislio da je pet milja u redu. Ministrica to nije mogla podnijeti pa je podnijela ostavku, ali “rijeka dojč-maraka” je potekla uzvodno. U ta zlatna antikorupcijska SDP-ovska vremena borbe za pravdu i istinu, Peđa je još nosio kratke hlače, a Dubrovnik je ostao bez gaća. Toliko o korupciji, poštenju, boljem životu i čistim računima… Sve se svodi na političku klasiku: siđi da se popnem! Kakve stranke, takvi kandidati.

Ovu moju kolumnu prema zadnjem mjerenju pregleda tjedno oko 246.000 tisuća ljudi. Mnoge zanima tko su moji favoriti na ovim izborima. Ukratko, Domovinski pokret, a možda i Karolina Vidović Krišto. Ono što je bitno, “oporba” ove izbore gubi. Dobiti bi mogla samo kad bi se mogli vratiti osamdeset godina unatrag u slavnu prošlost – u radio eru. Radio ne radio, slušaj radio! Ljudima se danas HDZ popeo na “onu stvar”, ali kad vidiš Mirelu Ahmetović, Daliju Orešković, Katarinu Peović, Sandru Benčić, Ivanu Kekin, pa kad njima pridodaš Peđu Grbina i pogledaš na HRT-u “Bitku na Neretvi”, onda tek shvatiš koji si sretnik što možeš ostati u srijedu kod kuće! Ali i kod kuće te čekaju Milanović sa svojim prostačenjem i repriza “Neretve”. Uz sve predizborne mudrosti slogan Domovinskog pokreta “USTANI I OSTANI” mi se čini najboljim.

Gledam sliku koju mi netko šalje sa fejsa dok se mučim s ovim tekstom. Slika Romkinje s cigaretom u ustima, uz tekst: “Ma je*eš ti izbori, lažu k’o ja kad gledam u dlan”.

Sreća što su izbori za nas besplatni… Barem pojedinačno gledano. O tome se jednom onako iskreno izjasnio i Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade, kad je rekao: “Kad je nešto besplatno, shvatite da za to morate platiti visoku cijenu. Kad su misionari došli u Afriku, imali su Bibliju, a mi zemlju. Rekli su: Došli smo da molimo za vas. Zatvorili smo oči, a kad smo ih ponovno otvorili, imali smo Bibliju u rukama, a oni našu zemlju”. Nama se to dogodilo 8. maja 1945. Nije bilo čak ni besplatno! Uzeli su nam imovinu i slobodu. I danas još traže da glasujemo za njih prijeteći se “rijekama pravde”. I tragične 1945. godine su tekle neke rijeke – “rijeke smrti”. Zaljubljenici u “visoku” kino-umjetnost na HRT-u odlučili su prikazati nam opet jednom “Bitku na Neretvi”. Jer je to kao in memoriam Veljku Bulajiću. Ali zašto baš taj propagandni jugo-komunistički film? Valjda zato jer su njega orjunaši i kripto-komunisti odmah proglasili filmom svih filmova. Za “dlaku” mu je izmakao Oscar… Filmove o Domovinskom ratu “snima” trenutno “obljubljeni” Dalibor Matanić. Javio se i Davorin Karačić bez dlake na jeziku, pa kaže: “Neki ljudi se bune jer je HRT odlučio prikazati film ‘Bitka na Neretvi’. Da se mene pita, svaki dan bi se na HRT prikazivao taj film”. Trebalo je samo angažirati onog odličnog glumca koji u spotu o autu KIA kaže: “Da se mene pita svi bi vozili Kiu”. Međutim, nas nitko ništa ne pita, ni za Neretvu, ni za spomenik Miljenku Smoji na Rivi….

Opet je na sceni jedna od rezolucija o “genocidu u Srebrenici”. Vučić je bio ovih dana u posjeti kod Macrona u tradicionalno prijateljskom Parizu. Na rastanku poljubiše se u usta u ime vječnog francusko-srpskog prijateljstva. Sletjevši u Beograd Vučić je odmah doznao da je Emmanuel Macron potpisao rezoluciju o genocidu Srba nad muslimanima u Srebrenici i nazvao taj događaj jednim od najodvratnijih zločina u modernoj povijesti. To se zove “nož u leđa”! Međutim, neće Vučić ostati dužan. Odmah se u Beogradu dogodila “sanacija štete” – famozna emisija Miodraga Marića “Ćirilica” na TV Happy. Gledam ju skoro svaki ponedjeljak sa zanimanjem. Emisijom tutnji već godinama galerija bivših i sadašnjih rigidnih četnika. Zvijezda emisije je Dragoslav Bokan, velikosrpski književnik, šovinist i ultra četnik. Uglavnom tko voli, nek’ izvoli. A ja i moj prijatelj Dikan baš volimo! U zadnjoj emisiji bio sam “ugodno” iznenađen. K’o gost emisije pojavio se i “naš” čovjek – Anto Nobilo.

Vuk Drašković je bio u pravu

U elitnoj emisiji srpskog “auto-šovinizma”, gostuje Hrvat. Što više, njegovo izlaganje popratio je iskren aplauz publike u studiju. Kako i ne bi kad je Anto iskreno priznao da su hrvatske trupe nakon Oluje činile brojne ratne zločine te, onako usput, proglasio Sanadera jednim od najboljih hrvatskih premijera. Dok je Anto sipao kamilicu na srpske ratne rane još se nije znalo za “izdaju” Macrona zbog genocida u Srebrenici. Da se slučajno saznalo, Anto bi sigurno i to “prokomentarisao” na zadovoljstvo srpske publike. Jedno je sigurno, “rijeka istine” neće nikada krenuti iz Beograda put Hrvatske. To tamo je stvarno jedna vrsta kaotičnog komadića raja. Stoga se, želio to ili ne, moram složiti s iskrenošću Vuka Draškovića, bivšeg srpskog ministra vanjskih poslova kad je rekao: “Mira na Balkanu bilo je samo tih pet stotina godina kada je Turčin držao srpsko zlo u ropstvu da miruje”. Ta poruka bila je ekskluzivno upućena onima koji su na “ti” s poviješću. Onima koji na svaki i najlaganiji mig jure u “prestolnicu” kao Nobilo, RađaTomićVedrana RudanAnte TomićMiljenko JergovićBoris Dežulović, apsolventi i brucoši Pravnog faksa u Zagrebu… Profesorima ovih zadnjih dajem savjet “upišite kolokvij iz povijesti brdovitog Balkana i orjunaštva u Dalmaciji”.

Par dana je do navodno “povijesnih” izbora. Nekako sve više volim stvari koje nisu u modi. One starinske kao što su povjerenje, pomaganje, poštovanje, poštenje… Je li vrijeme za one koji cijene ove vrijednosti da i oni jednom dođu na vlast?

Rijeke pravde su na granici i prijete. Sjetite se Bleiburga. Sjetite se Tuđmana i njegovih razmišljanja i upozorenja: “Smeta vam prvo bijelo polje”… Smeta vam pozdrav ‘Za dom spremni…’ Smetaju vam spomen ploče poginulim HOS-ovcima… Smeta vam proslava Oluje… Smeta vam prijenos svete mise na katoličke blagdane… To je sve lako rješivo. Ako vam baš sve smeta, otiđite iz Hrvatske! Ako vam smeta ‘tuđmanizam’ onda se razvedrite i učlanite se u orjunašku udrugu pa zajedno slavite četnički ustanak u Srbu…

Jako sam naboran, a nemam boračku penziju…

Na “Bliskom istoku” je panika. Je li to na pomolu novi holokaust? Proširila se vijest da SAD planira napasti na Bliskom istoku skladišta oružja za masovno uništavanje pametnim raketama “uradi sam” koje “same” pronalaze cilj. U Izraelu je zbog toga nastala panika pa su brojni Židovi potražili azil u Iraku.

Vozačica golfa kod Karlobaga stradala je dok se šminkala vozeći auto. Krivac je isključivo ljudski faktor, točnije Max Faktor.

Vaterpolist Aleksandar Šapić najavio je inicijativu da se naša “ljubičica bijela” preseli iz “Kuće cvijeća” na neku Kumrovečku livadu. I umuknuo. To me podsjeća na onu staru ličku: “Kad su se stvari zakomplicirale, počela je misliti čije je dite”. Znači ništa od “Muzeja srpske povijesti”, tiskat će se samo najtanja knjiga – “Historija srpskih pobjeda u ratu”.

Za razliku od glave, želudac daje do znanja kad je prazan. Tu staru spoznaju dobro je zapamtiti u ovo predizborno vrijeme. Koliko je Winston Churchill bio u pravu 1946. kad je rekao: “Sadašnji antifašisti brzo će postati novi fašisti”. Ti “novi” sad grozničavo čekaju 17. travnja ove godine… Neka čekaju…. Godota!

No, kad smo već kod starog Winstona Churchilla, nije se loše prisjetiti njegovih razmišljanja o fašizmu u Hrvatskoj: “Ovo još nije kraj, nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka!” Kod nas je sad sve u rukama birača. Kad već sve oporbene stranke žele promjene, možda bi im ih i trebalo priuštiti pa da vide što su dobile…

Tako je bilo i s Hajdukom. Tražio je strane suce pa popušio. Sad navodno Hajduk traži od Nogometnog saveza strane navijače.

Novo u našem novinarstvu. Nekada smo imali časopis “Hrvatski politički zatvorenik”, dosta skromne tiraže. Sad se pokreće mjesečnik “Hrvatski osumnjičenik”, sigurno zavidne tiraže. Kolika će biti, e to ovisi o pobjedniku dolazećih izbora. Ako pobijedi ljevica tiraža bi mogla biti rekordna.

Nikome ne vjerujem, od kad sam sebe uhvatio u laži!

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved