Connect with us

Vijesti

HODAK: Zamislite da je novinarki Slobodne zaprijetio Marko Skejo, a ne Titov jurišnik Ivošević

Published

on

Zbogom Bosno, odoh u Sarajevo. Epicentar hrvatskih političkih zbivanja je opet po tko zna koji put Bosna. Službeno, naravno BiH. I Srbima i Bošnjacima bilo bi “mnogo drago” da to iritantno “H” nestane. Po mogućnosti zauvijek.

U “uznapredovalim” pregovorima o novom izbornom zakonodavstvu Hrvati imaju, kao i uvijek, raskošnu mogućnost odabira – Republiku Srpsku ili sarajevske Bošnjake. Napokon, zar ne živimo u “demokratiji”. K’o da vam ponude dvije zgodne mogućnosti. Prva je rak, druga leukemija. Ili izbor između tripera ili sifilisa. Hrvatske političke elite ozbiljno analiziraju što je za Hrvateke bolje.

Pod firmom multi-kulturalizma nudi nam se lijepo “upakovana” Džamahirija. Sve tri etničke skupine bile bi ravnopravne, ljubav bi cvala k’o za vrijeme bravara odnosno barbara. Izlazak BiH na more vodio bi stari JNA pomorac Željko Komšić. Bosanski nosač aviona uplovio bi u splitsku luku. Malo-građanska BiH. Srbi koji su kakti izgubili rat, dobili su 49 posto Bosne.

Dubravko Šlat na fejsu mudruje da se Hrvati moraju napokon odlučiti kome će se pridružiti, Bošnjacima ili građanima islamske vjeroispovjedi. Samo vjeruj u Allaha. Destilirana demokracija! Važno je da je Njemačka čvrsto uz nas. Kod njih su na vlast došli semafori: socijaldemokrati, zeleni i liberali, koji s puno sluha shvaćaju pritužbe iz Zagreba oko položaja Hrvata u BiH. Sličan sluh imaju u Izraelu za djela Richarda Wagnera, omiljenog skladatelja Adolfa Hitlera. Bojim se da je utjecaj Milanovića i Čovića nedovoljan i da će izbori u BiH biti opet održani po lex Komšić pravilima.

Javio se u našim tiskovinama sa svojim ljevičarskim mudrostima visoko kvalificirani titoist Josip Juratović, inače zastupnik SPD-a. Stručnjak za politiku Njemačke, Hrvatske, BiH… i za Mercedes getribe mudro je zaprijetio: “Sve će ovisiti o BiH…”. Sad sam nešto naučio. Prije sam mislio da o BiH trebaju odlučivati ravnopravno njihova tri konstitutivna naroda, kako je to bilo dogovoreno u Daytonu.

Sad napokon kužim da će o sudbini najmalobrojnijeg naroda u BiH odlučivati Srbi i/ili Bošnjaci. Krasno! Tako se Jura bavi “sitnicama” tko će Hrvatima birati člana predsjedništva u BiH. S obzirom na svoj planetarni “ugled” i poznavanje najrazličitijih političkih tema, Jozo bi mogao srediti kod pape Franje proglašenje Stepinca svecem.

Tako bi se napokon riješila katolička kvadratura kruga koju je uveo papa Franjo da jedna crkva odlučuje tko će biti svetac u drugoj crkvi. Što nas onda čudi da u BiH jedan narod odlučuje tko će biti predstavnik drugog naroda u predsjedništvu BiH!?  Za to vrijeme Dodik, Milanović i Čović meditiraju o tome pojavljuju li se u svemu tome ipak neke nijanse… k’o ono sa svjetlom na kraju tunela. Što ako je ta svjetlost brzi vlak ili voz koji histerično juri i ruši sve pred sobom?

Danas Srbija ima u “regionu” tri države. Prva je ona u kojoj kad dođeš naletiš na ushićenu Vedranu Rudan, Borisa Dežulovića, ponosnog Antu Tomića, Jelenu Veljaču, Severinu itd. Druga je Crna Gora, a treća čvrsta i stabilna, ratna “gubitnica”, Republika Srpska. Bošnjaci imaju cijelu federaciju osim možda dijela Mostara, a Hrvati….? Srbi u Republici Srpskoj logično stalno sanjaju o ”prisjedinjenju” matici preko Drine. A što ako im to jednog dana i uspije? “Srpski svet” će tada dobiti pola nekadašnje Bosne.

Bošnjaci zajedno s našim Mesićem i Josipovićem sanjaju o ‘građanskoj BiH’

Bošnjaci, zajedno s našim Mesićem i Josipovićem, sanjaju o “građanskoj” BiH u kojoj u stvarnosti više ne bi bilo nikakve nacionalne ravnopravnosti već bi o svemu odlučivala većina, a to se zna tko je – Bošnjaci. Za to vrijeme Hrvata je u BiH sve manje i sve su nemoćniji. Em imaju Komšića, em ih Hrvatska sramežljivo podupire da baš ne ljosnu odmah. I tko je kriv Hrvatima u BiH? Sami ili nesposobni političari koji to sve trpe godinama i moljakaju po Europi da ih netko uopće sasluša o njihovim problemima u BiH. BiH je istinsko ogledalo balkanske/europske demokracije. Oko 200 tisuća Hrvata bilo je u vrijeme i nakon rata što protjerano, što ubijeno, što raseljeno.

Milanović bi morao svaki čas trknuti u zapadni Mostar. Naravno tamo će ga dočekati Jasmila Žbanić s ljubaznim pozdravom “Marš u Hrvatsku”. “Marš na Drini” je odavno rezerviran za Dodika. Jasmila, frendica naše gospođe ministarke Nine, voli Hrvatsku, naročito HAVC. Gdje će u to novo vrijeme koje se sprema biti Dragan Čović, vidjet će se. No, jedno je sigurno. Zadnja država “na ceo svet“ u kojoj će se smjeti “popušiti” bit će sigurno Hrvatska. Znači, imamo alternativu – Sarajevo ili Dodik?

Taj rašomon sada više ni Tuđman ne bi mogao riješiti. Ovi današnji političari trebali bi sagraditi temelje barem nekakve budućnosti Hrvata u BiH. Srbi su protjerali oko 200 tisuća Hrvata. Bošnjaci nisu skloni tako radikalnim metodama. Oni su “sagradili” ili otvorili oko 130 logora za Hrvate. Nezgoda je što su to bili koncentracijsku logori kojih se ni Himler ne bi posramio. Ideja je bila dobra, ali za toliki broj logora bi sigurno nedostajalo Hrvata.

Morali bi ih preko Jasmile Žbanić još i uvoziti. Kapaciteti se moraju popuniti, a planovi realizirati. I na kraju, kako sagraditi temelje suživota u drugoj državi kad u vlastitoj pune dvije godine ne možeš srušiti zgradu na uglu Đorđićeve i Petrinjske u Zagrebu. Zgrada je teško stradala u potresu i danas služi kao ruglo onima koji “vode” ovu smrknutu državu.

U kazalištu “Komedija” odgođena je predstava “Kurve rata” zbog bolesti – gledatelja!

Neki sam dan napokon imao priliku pogledati emisiju Branke Kamenski o velikom hrvatskom novinaru Veselku Tenžeri na HRT-u. Savršeno oslikan svijet komunističkih mediokriteta koji su ispisivali bravarovu “istoriju” s pendrekom u ruci. Stilski kao da su umjesto pera pisali plugom. Ono što su radili Tinu Ujeviću deset godina od završetka Drugog svjetskog rata, nastavili su raditi Veselku Tenžeri u Vjesnikovom neboderu. Jure Franičević Pločar bio je zadužen za Tina koji je imao deset godina zabrane javnog djelovanja, prevedeno pisanja, jer drug Tin nije “učestvovao” u NOB-u.

Sličnu sudbinu doživio je i veliki Veselko. Superioran književni kritičar, esejist i feljtonist  koji je izbacivao kolumne i tekstove kao biserje, nije jedno vrijeme smio objavljivati pod svojim imenom pa je njegove uratke potpisivao Igor Mandić. Zamislite tu komunjarsku perverziju. Krklec, Pločar i masu partijskih škrabala s jedne strane te Ujević i Tenžera s druge. Gotovo se čudim što je “ministarstvo istine“ progledalo kroz “prste” Branki Kamenski i dozvolilo joj da napravi ovaj briljantan prikaz borbe super talenta Veselka Tenžere s “intelektualnim proleterima“ u Vjesnikovom neboderu…

Koja je razlika između predratne Stojadinovićeve vlade i vlade Milke Planinc?

Stojadinovićeva je vlada pobjegla u inozemstvo, a narod je ostao. Vlada Milke Planinc je ostala, a narod je pobjegao u inozemstvo!

Poruka Ognjenu Krausu i svima onima koje proganja hrvatsko “U”. Hrvati su živjeli u Austrougarskoj monarhiji, skraćeno “AU”; potom u Jugoslaviji, skraćeno “JU”, a sada smo u Europskoj uniji, skraćeno “EU”. Da ga je*eš, sve se mijenja, ali “U” ostaje.

“Hrvatsko slovo” je kihnulo. Ministrica kulture inače ima malu govornu manu. Kad se uzbudi proguta “Hrvatsko slovo”. Sad kad “Hrvatsko slovo” prestaje izlaziti malo će joj laknuti. Važno je da su Pupovčeve Novosti još na svojim nogama i na našoj grbači.

Kako će tek sva ova poskupljenja preživjeti naše drage ‘nevladine udruge’?

Predsjednik Sabora snuždeno je objavio: “Dobili smo račun za plin četiri puta veći od ranijeg”. Baš sam tronut. To ćemo ionako svi mi platiti iz proračuna. Kako će tek sva ova poskupljenja preživjeti naše drage “nevladine udruge”? Morat će se povećati vladina potpora. Hrvatska hrani 31.752 nevladine udruge. Postoje još i tzv. udruge civilnog društva. Kad se sve zbroji, Hrvatska treba izbrojiti skoro milijardu kunića za čak 50.583 udruga specijaliziranih za “cijeđenje proračuna”.

Dok broj stanovnika iz dana u dan opada dotle broj udruga raste. Od 31. svibnja 2018. do 31. svibnja 2019.g. broj udruga se popeo za 16.027 novih gladnih uglavnom protuhrvatskih usta. Uz to Vlada našim novcima hrani i vjerske zajednice. Samo za SPC Vlada RH je lani izdvojila 10.980.504 kune. Financijsku potporu dobivaju i predstavnici nacionalnih manjina za svojih osam saborskih mandata (što jenajveći broj predstavnika manjina u nekoj zemlji u odnosu na sve članice EU-a).

Porezna i druga davanja državi su nam iznadprosječno visoka, ali lova se rasipa i nikad je dovoljno. Stoga me ova Vlada podsjeća na “Hrvatski dragovoljac”, dragi nogometni klub u HNL-u. Prvenstvo je daleko od završetka, a “Hrvatski dragovoljac” je već ispao iz lige. Inače, dečki nisu loši, štoviše simpatični su i borbeni, ali nema im spasa. Slučajna metafora!? Možda će nam biti lakše ako 1. travanj službeno proglasimo nekadašnjim –  Prvim aprilom!

Demograf Šterc je navodno izjavio: “Nastavimo li s ovakvom jalovom i mlohavom populacijskom politikom, imat ćemo uskoro u Hrvatskoj manjak djece, a višak pedofila”.

Ako prolistate mahom ljevičarske, kriptokomunističke dnevnike i tjednike, odmah ćete zamijetiti tzv. prioritete o kojima se naveliko piše. Galopirajuća inflacija, enorman porast cijena plina, struje i ostalih energenata, pad standarda…

Sve to pokazuje kako smo uplovili u duboko recesijsko iliti krizno razdoblje. Međutim, političku i bankarsku elitu na čelu s HNB-om to uopće ne pogađa. Oni su si pribavili dobre obveznice, kupili jeftino kuće i sad nam palamude o prelasku na euro bez dodatne inflacije iako to nije uspjelo nijednoj državi koja je ušla u EMU. Mada znam da će me pravovjerni drugovi odmah dočekati s argumentom kako smo prilikom ulaska u EU potpisali da ćemo ući u monetarnu uniju, ja bi ipak njih, našu Vladu i HNB, priupitao jesmo li tad potpisali i datum ulaska?

Nismo, naravno. Svatko pametan zna da kad je zemlja već ionako u krizi zbog dvogodišnje pandemije, pada gospodarstva, sada i šoka zbog porasta cijena svih energenata, a time i porasta inflacije, nije trenutak za još jedan šok – uvođenje eura. Možda za nekoliko godina kad se situacija malo popravi.

Ali naši političari znaju da su Hrvateki trpeći i da “buju sve to pregrmeli” makar nemali što za jesti, ali ne budu se javno pobunili i rekli ”Hej, stanite malo! Dajte nam disati”. Onima koji nas vode važno je tek odstraniti povijesnu hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem, riješiti se što prije kune, upokojiti “Hrvatsko slovo”, a nekima čak vratiti Maršala na njegov trg dok spomenik u Borovu selu neće dirati unatoč opetovanom upozorenju SOA o jačanju četničke ideologije.

Redakcija Jutarnjeg se trese dok Roby Bajruši smišlja kako pomoći Krausu u zabrani ZDS-a. Saborski zastupnici koji će zajedno s Krausom i malim Robyem zabraniti ZDS mogu se odmah “slikati” – za putovnicu. Sjeća li se još itko HDZ-ovih saborskih zastupnika koji su glasali za uvođenje ćirilice u Vukovaru? Što se tiče “Hrvatskog slova”, za njih vrijedi pouka: “Kad si u nevolji pokucaj na vrata svojim prijateljima! Ako ti ne otvore vrata, otvorit će ti oči”.

‘Zamislite da je novinarki Slobodne prijetio Skejo, kakav bi se festival dogodio’

Opet problemi za gradonačelnika Tomaševića. Naime, prodavači izvorske vode u bocama demantiraju tvrdnju gradskog vodovoda da je voda iz zagrebačkih pipa čišća i zdravija od voda u njihovim bocama. To je prosto nemoguće, jer boce punimo vodom iz gradskog vodovoda.

U vrijeme nestašice krvi, splitski dogradonačelnik sjetio se kako riješiti problem.

Poručio je novinarki Slobodne Dalmacije da će joj se “napiti krvi”. Zamislite da je, apstraktno rečeno, to nekoj novinarki “Slobodne” uputio na primjer z(drug) Skejo. Kakav bi se festival dogodio. Festival demokracije, ženskih prava, baba, žaba, Veljače, januara, jaguara… Sve što je napredno poslalo bi vozača u Luxembourg po Rozu Luxemburg, a Skeju bi šupirali u Bleiburg…

Kad se oblak prašine oko ovog incidenta slegao, pojavio se Titov omladinac Ivošević. Gradonačelnik i bivši vjernik uvijek je vjerovao u ljude. Poslao je omladinca na ”stečaj” protiv agresije. Pardon, na tečaj. Ako uspješno prođe tečaj, proslavit će, nešto će i popiti s redakcijom Slobodne. Što? To je tajna. Ima još redakcija u Splitu…

Za kraj citiram biser iz TV putopisa po Tibetu: “Do tog nepristupačnog mjesta, vodi loša cesta”. Zato se Ivošević još nije vratio s tečaja. A ni Boris Dežulović s njim.

Zvonimir Hodak/Foto: press | Maxportal

Advertisement

Vijesti

A. Bagdasarov: Surb Zatik – Sveti Uskrs

Published

on

Surb Zatik – Sveti Uskrs! Armenci i Hrvati diljem svijeta 31. ožujka ove godine slave Uskrs. Armenci Uskrs nazivaju – Zatik (Surb Zatik – Sveti Uskrs).

Riječ Zatik proizlazi od armenskoga glagola „azatutjun, azarvel“ – „sloboda; oslobađati se“ i znači spas, izbavljenje od patnje, zla i smrti. Armenci na blagdan Uskrsa jedan drugomu kažu: „Krist je uskrsnuo od mrtvih!” – “Blagoslovljeno Krstovo uskrsnuće!”

surbzatik

Na uskrsnom će se stolu u Armenaca tradicijski naći ponajprije riba, te pilav sa suhim grožđem, šljivama, marelicama, kolač od mahunarka. Peku pšenične pogače, kuhaju juhu od povrća ili mahunarka, s lećom, zelenom paprikom, lukom i češnjakom.

Zatik2

Za vjernike nije važan samo dan Uskrsa nego i četrdesetnica koja mu prethodi, jer za to vrijeme treba očistiti tijelo i dušu, njegovati ljubav prema bližnjima, oprostiti svojim neprijateljima, pomiriti se sa zavađenima, kako bi čista srca mogli svetkovati žrtvovanje i uskrsnuće Isukrsta.

SZ3

Svim čitateljima želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Uživajte u ovim vremenima, kakva god bila!

Artur Bagdasarov/HKV

Continue Reading

Vijesti

Ministar obrane Anušić: Hrvatska je uz Kosovo

Published

on

Ministar obrane Ivan Anušić razgovarao je u srijedu u Prištini s kosovskim kolegom Ejupom Maqedoncijem o bilateralnoj obrambenoj suradnji i prenio mu poruku da Hrvatska “u potpunosti stoji uz Kosovo i pravo te zemlje na neovisnost”, priopćilo je ministarstvo obrane (MORH).

Foto: (MORH) Podpredsjednik Vlade Anušić i šef stožera KFOR-a John Božičević

Ministar Anušić je tijekom posjete Kosovu razgovarao s kosovskim ministrom obrane, posjetio pripadnike 40. hrvatskog kontingenta (HRVCON) u NATO operaciji potpore miru – Kosovo Force – KFOR, a sastao se i sa zajednicom Hrvata u Janjevu.

“Hrvatska u potpunosti stoji uz Kosovo, podržavamo vaše pravo na neovisnost. Svoje znanje i iskustvo, budući da je RH članica EU i NATO-a i svih ostalih integracija, stavit ćemo vam na raspolaganje kako bi Republika Kosovo što lakše prebrodila sve prepreke i ostvarila željena članstva”, rekao je Anušić.

Bilateralna obrambena suradnja s Kosovom usmjerena je na prijenos iskustava iz raznih funkcionalnih područja u cilju potpore pristupanja Republike Kosovo euroatlantskim i regionalnim organizacijama i inicijativama te jačanju kapaciteta i transformaciji Kosovskih sigurnosnih snaga (KSS) u Oružane snage RK (OSRK), pojašnjava se u priopćenju.

Ministar obrane, ujedno i potpredsjednik vlade, je zajedno s načelnikom Glavnog stožera OS RH general-pukovnikom Tihomirom Kundidom posjetio pripadnike hrvatskog kontingenta KFOR-a. Hrvatski kontingent trenutačno broji ukupno 149 pripadnika, od čega je sedam pripadnica, a razmješteni su na tri lokacije – u kampu “Film City” u Prištini, kampu Villaggio Italia u Peći te na APOD Slatini između Prištine i Kosovske Mitrovice.

Anušić im je rekao da je Hrvatska ponosna na njih jer hrvatski vojnik gdje god je došao u misiju, pokazao je kvalitetu i primjer je drugim vojnicima.

“Vaši prethodnici su stvarali državu i naša vojska je od Domovinskog rata izrasla u pravu, opremljenu vojsku, sposobnu odvraćati”, rekao je Anušić.

Kundid je rekao je kako je sudjelovanje u operaciji KFOR od iznimnog značaja za Hrvatsku jer dajemo doprinos miru u ovoj regiji.

“Iskustvo ove misije dat će vama i vašim postrojbama dodatnu profesionalnu dimenziju”, rekao je general Kundid i potom uručio Zlatnu medalju Johnu Bozicevicu, načelniku stožera KFOR-a.

MORH ističe da operacija KFOR ima poseban značaj za Hrvatsku jer se nalazi u našem neposrednom susjedstvu, a namjera je RH nastaviti angažman hrvatskih pripadnika u Republici Kosovo sve do okončanja te NATO-ve operacije.

Ministar Anušić se u Janjevu sastao sa zajednicom Hrvata koja je sve malobrojnija i suočena s brojnim izazovima. Izrazio im je svoju podršku i u razgovoru s don Matejem Palićem poručio da će se založiti za njihov bolji položaj.

Continue Reading

Vijesti

BIJELA (VELIKA) SUBOTA Krist je u grobu. Dan tišine i molitve! Što bismo o tome trebali znati?

Published

on

Velika subota je dan kada se Crkva zadržava kod Gospodnjeg groba, te zajedno s Velikim četvrtkom, Velikim petkom i Uskrsom čini Vazmeno trodnevlje.

U molitvi i postu razmišljamo o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće.

Evo što trebamo znati o Velikoj suboti – razmatranja su Miodraga Vojvodića na Bitno.net, koja djelomično prenosimo

1. ŠTO SE DOGODILO NA PRVU VELIKU SUBOTU?

Evo što nam o Velikoj suboti kaže sveti Luka u svojem Evanđelju:

Dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. (Lk 23, 50-56)

No je li baš sve mirovalo?

2. ŠTO JE ISUS UČINIO NA PRVU VELIKU SUBOTU?

Poslušajmo nauk Crkve:

Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus uskrsnuo od mrtvih pretpostavljaju da je on, prije uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao što ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu među mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dušom u boravište mrtvih. Ali on je onamo sišao kao Spasitelj, proglašujući Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.

Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga… Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima.

Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili. Zato je i mrtvima naviještao evanđelje (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja. (KKC 632-634)

3. ŠTO CRKVA ČINI NA VELIKU SUBOTU?

Odgovor nam donosi Okružnica o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:

Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće… U crkvi se mogu vjernicima na štovanje izložiti slika Krista raspetoga ili kako leži u grobu ili silazi u podzemlje, koja prikazuje otajstvo Velike subote, kao i slika Blažene Djevice Marije žalosne. (Br. 73-74)

Ova sabranost i šutnja priprava su za Vazmeno bdjenje – majku svih bdjenja (Sv. Augustin) – kada će iz srdaca novokrštenika i čitave kršćanske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnuća i zbog njegove pobjede nad smrću, u crkvama ponovno odjeknuti Slava Bogu na visini i uskrsni poklik Aleluja.

4. ŠTO JE VAZMENO BDJENJE?

Izvrsni sažetak smisla i sadražaja Vazmenog bdjenja donosi nam papa Benedikt XVI.:

Ova jedinstvena subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti. U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Božji život. Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana na otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova. Iz blistave uskrsne noći, Kristova radost, svjetlo i mir šire se životom vjernika svake kršćanske zajednice i dostižu svaku točku u prostoru i vremenu. (Iz Kateheze pape Benedikta XVI.)

Vazmeno bdjenje, u kojem Crkva bdije iščekujući Kristovo uskrsnuće, ima četiri dijela, o čemu čitamo u Paschalis Sollemnitatis br. 81:

Vazmeno bdjenje se uređuje tako da

  • poslije službe svjetla i vazmenog hvalospjeva
  • sveta Crkva razmišlja o čudesnim djelima što ih je Bog učinio svome narodu od početka
  • sve dok s novim članovima, preporođenim u krstu
  • ne bude pozvana k stolu, što ga Gospodin pripravlja Crkvi, spomenčinu svoje smrti i uskrsnuća, dok on ne dođe

5. KAKO IZGLEDA SLUŽBA SVJETLA?

Služba svjetla ili lucernarij porijeklo ima u judeokršćanskom običaju paljenja svijeća u molitvu blagoslova, a u Vazmenom bdjenju ovaj veličanstveni obred unošenja svijeće u mračnu crkvu simbolizira Kristovo uskrsnuće. Početak ovog obreda je u Jeruzalemu gdje je već u 5. stoljeću Vazmeno bdjenje započinjalo procesijom do Bazilike uskrsnuća sa upaljenim svijećama. U rimsku liturgiju ovaj obred ulazi nešto kasnije. Od 10. stoljeća uvodi se i blagoslov svijeće ukrašene križem, tekućom godinom, grčkim slovima alfom i omegom – znakovima početka i svršetka, te ubadanjem pet zrna tamjana. Ovi običaji prisutni su i u današnjem obredu službe svjetla.

O prvom dijelu Vazmenog bdjenja čitamo u Paschalis Sollemnitatis:

Prvi dio se sastoji iz simboličkih radnji i gesta, koje valja izvršiti tolikim opsegom i ljepotom, da vjernici zaista razumiju njegovo značenje, koje podržavaju liturgijske upute i molitve. Ukoliko je moguće, neka se izvan Crkve pripravi lomača (ognjište) za blagoslov novoga ognja, a njezin plamen neka bude takav da može zaista raspršiti tamu i rasvijetliti noć.

Nakon ophoda slijedi navještaj veličanstvenog Vazmenog hvalospjeva ili Hvalospjeva uskrsnoj svijeći (Exsultet). Riječ je o jednome od najljepših lirskih tekstova zapadne liturgije napisanom oko 400. godine. Više o ovom hvalospjevu možete pročitati NA LINKU!…

6. ŠTO CRKVA SLUŠA U SLUŽBI RIJEČI?

Služba riječi najstariji je dio Vazmenog bdjenja, a u prvo vrijeme činila su je čitanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i žrtvovanje Izaka) i naravno Evanđelja. Broj čitanja u različitim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u današnjoj liturgiji Vazmenog bdjenja imamo sedam čitanja.

O službi riječi čitamo i u Paschalis Sollemnitatis:

Čitanja Svetog pisma sačinjavaju drugi dio bdjenja. Opisuju preslavne događaje povijesti spasenja, a u njihovu laganom razmišljanju vjernicima pomaže pjevanje pripjevnog psalma, šutnja i molitva svećenika predsjedatelja. Obnovljeni red bdjenja ima sedam čitanja Staroga zavjeta uzetih iz Zakona i Proroka, koja su većinom primljena od najstarije predaje kako Istoka tako i Zapada, i dva iz Novog zavjeta, tj. Iz Apostola i Evanđelja. Tako Crkva, počevši od Mojsija i svih proroka, tumači Kristovo vazmeno otajstvo. (Br. 85)

Premda Okružnica preporuča da se čitaju sva čitanja, iz pastoralnih se razloga neka čitanja mogu izostaviti. Ipak, čitanje iz Knjige Izlaska o prvoj Pashi (Izl 14) i pripadajući hvalospjev mora se pročitati.

Nakon starozavjetnih čitanja slijedi himan Slava Bogu na visini, prema običaju se uključuju sva svjetla, a tijekom pjevanja zvone zvona.

Konačno, slijedi navještaj uskrsnuća Gospodnjeg iz Evanđelja kao vrhunac službe riječi, a zatim i homilija.

7. KRSNA SLUŽBA

Vazmeno bdjenje povlašteno je vrijeme za slavlje kršćanske inicijacije. Krsna služba postala je dijelom Vazmenog bdjenja vjerojatno u 4. stoljeću, a u rimskoj liturgiji događala se u rano jutro Uskrsa, između starozavjetnih i novozavjetnih čitanja službe riječi. U procesiji se išlo do krsnog zdenca gdje se izvršio blagoslov vode i obred krštenja, a potom se nastavljalo sa euharistijskim slavljem.

Evo kako krsna služba izgleda u obnovljenoj liturgiji Vazmenoga bdjenja:

Treći dio bdjenja je krsna služba. Kristov i naš vazam sada se slavi u sakramentu. Potpuno se doduše izražava u onim crkvama koje imaju krsni zdenac, tim više kad se vrši kršćanska inicijacija odraslih ili barem krštenje djece. Ali ako i nema krštenika, u župnim crkvama neka bude blagoslov krsne vode… Poslije ovoga biva obnova krsnih obećanja… (Paschalis Sollemnitatis, 88-89)…

Treći dio Vazmenog bdjenja završava molitvom vjernika.

8. VELIKA SUBOTA I EUHARISTIJSKA SLUŽBA

Euharistijska služba predstavlja vrhunac Vazmenog bdjenja. U njoj se, nakon prisutnosti u simbolu uskrsne svijeće, prisutnosti u riječi te u snazi krštenja, ostvaruje najviši stupanj prisutnosti uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina.

O vrhuncu Vazmenog bdjenja u Okružnici čitamo sljedeće:

Euharistijsko slavlje je četvrti dio bdjenja i njegov vrhunac, jer ovo je najpotpuniji vazmeni sakrament, naime spomenčin žrtve križa i prisutnost Krista uskrsnuloga, dovršenje kršćanske inicijacije, predokus vječnoga Vazma. (Br. 90)

Pričesna antifona tumači ovo euharistijsko slavlje kao kršćansku pashalnu gozbu:

Žrtvovana je Pasha naša, Krist: zato gostimo se beskvasnim hljebovima čistoće i istine, aleluja. (1 Kor 5,7-8)

Slavlje završava svečanim uskrsnim blagoslovom

9. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

Okružnica Paschalis Sollemnitatis donosi sljedeće bitne napomene:

O samom Bdjenju…

  • Čitavo slavlje Vazmenog bdjenja vrši se noću, tako da se ili ne započinje prije početka noći ili da se završi pred zvona nedjelje. Ovo pravilo treba strogo tumačiti. (Br. 78)
  • U naviještanju Vazmenog bdjenja treba se čuvati da se ono ne predstavi kao posljednji moment Velike subote. Nek se radije kaže da se Vazmeno bdjenje slavi u noći Vazma, i to kao jedan bogoštovni čin. Nek se pastiri upozore da u katehezi marljivo poučavaju o sudjelovanju u čitavom bdjenju. (Br. 95)

O službi riječi… O euharistijskoj službi… O vazmenoj svijeći… pročitajte više na Bitno.net

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved