U 103. godini života preminuo je najstariji hrvatski branitelj Mile Brčić ( 1921. – 2024.) Mile je u Drugom svjetskom ratu bio pripadnik 369. pukovnije, a u Domovinskom ratu  pripadnik 126. brigade HV.

foto: Zaslon ekrana

Rođen je 10. listopada 1921. godine u Gali od oca Petra i majke Ive rođene Bošković. U tom mjestu završio je šest razreda osnovne škole, a prije rata njegova obitelj bila je jedna od najbogatijih u selu. Mile je sa svoje 103 godine bio najstariji stanovnik cetinskog kraja i najstariji dragovoljac Domovinskog rata.

“Njegov život bio je prožet nizom nedaća, poglavito kad je preživio Bleiburg i križni put o čemu svjedoči dokumentarni film u režiji Dušana Jukića – Duće, zapovjednika treće satnije 9. bojne HOS-a”, doznajemo od Damira Banića koji kaže da će se film uskoro objaviti – prenosi Dnevno.hr.

Do smrti nije zaboravio put za Bleiburg

Dida Mile je govorio da je “vidio zla za sto života”, a sudjelovanje u Domovinskom ratu kojem je dragovoljno pristupio 1991. godine bilo je gotovo ništa u odnosu na ono što je doživio tijekom 2. svjetskog rata u kojem je bio ranjavan i u kojem je prebolio trbušni tifus. Ispričao je kako 1942. nije bio dragovoljac, nego ga je unovačila hrvatska država. Njemci su im, kaže, dali oružje i odore pa ih poslali na bojišnice, ali kraj 2. svjetskog rata i križni put posebno je pamtio:

“U toj gužvi san se udaljio od svojih suboraca i više ih nisan moga’ nać’. Kad je zapovjednik doša’, odma’ mi je da’ njihovu odoru koju su imali u pričuvi, jer kad bi me partizani vidili u njemačkoj odori koju san do tad ima na sebi, odma’ bi me ubili. Ponudio meni zapovjednik da nastavin s njima put i ja bez razmišljanja prihvatio. Kad smo došli u Dravograd, na mostu su nas dočekali partizani koji su tili odvojit’ žene i dicu od muških. Ljudi su se opirali, a partizani su izvadili strojnice i zapucali. Kako bi ostali mogli proć’ prema Mariboru, sve su te jadne mrtve priko mosta bacili u Dravu. Uz cestu je sidilo ranjeno dite, nije imalo ni 7 godina ima i viče: ‘Majko moja!’ Partizani ga uzeli i bacili za materon u Dravu.”

Opisao je kako su se među sobom pitali, što će biti s njima kad tako lako ubijaju jadne žene i djecu: “Krenili mi tako dalje i ja izvadi vojnu knjižicu iz džepa i baci je u Dravu da ni’ko ne primjeti, jer kad bi vidili da san bio pripadnik 369. legionarske divizije, ne bi mi bilo spasa. Čim bi usporili, vikali bi: ‘Brže, brže, da vam majku ustašku!’ ‘Ko bi se usudio samo jedan metar izać’ iz kolone, odma’ bi bio ustreljen. Šta smo više ‘odali, sve više je bilo mrtvih uz cestu. Jedna žena sidila je uz cestu s diteton od nekih 3 do 4 godine, sirota, zagrlila ga i spustila glavu prema podu. Odjedanput se začuo rafal iz strojnice, a žena i dite su ostali ležat’ na cesti”, ispričao je učenicima srednje strukovne škole u Sinju.

Preživio strijeljanje

Na jednoj su ih livadi, potom, sve polegli na travu i zapucali strojnicama. “Ja začepio uši, ono padoše dva po meni. Viče udbaš: ‘Zaustavi paljbu!’ Ljudi viču: ‘Majko moja!’ Jedan ranjeni viče: ‘Bože, pomozi mi da umren!’ Bilo je i onih koji su teško ranjeni pa nisu mogli ni vikat’, nego su samo ležali i čekali smrt. Ja ležin na podu, a ta dva po meni. Ošli svi, a ja se nekako izvuka’ ispod leševa. To okolo sve puno krvi. Nekome fali ruka, nekome noga, criva razbacana… Ku’ ću sad?! Sve mrtvo, ja živ. Najbolje mi je čekat’ kolonu za Maribor i pridružit’ in se. Dok san trča’ prema koloni, vidio san još nekol’ko njih ranjeni i umazani krvlju kako trče prema koloni. Od dvi’ tisuće, ostalo nas je samo petoro, šestoro živih.”

Nakon dolaska u Maribor, Mile je završio u logoru iz kojeg je također pamtio mučne scene, no sve to nije ga spriječilo da se sa punih 70 godina uključi u obranu Hrvatske. Od Mile se oprostilo cijeli cetinski kraj 18. ožujka u 16 sati na mjesnom groblju Svih svetih u Gali.

Dnevno.hr

Argentinski predsjednik Javier Milei sudjelovao je na sastanku Svjetskoga gospodarskoga foruma koji se održao u Davosu u Švicarskoj. Njegov istup imao je oblik govora koji je uspio privući svjetsku pozornost – piše msgr. dr. Héctor Rubén Aguer, laplatanski nadbiskup u miru.

Njime je pokazao akademsku razinu ekonomske upućenosti, posebice u povijest te struke zadnjih desetljeća. Dosta se prepričavala njegova „odvažnost“ u kritiziranju zapadnih čelnika koji su – kako je istaknuo primjerima – napustili put slobode i prigrlili put koji vodi u egalitarizam i socijalistički kolektivizam. Ništa manja nije bila njegova hrabrost da prigovara sklonosti koju su zapadne „demokracije“ naširoko prihvatile u svojim društvima. Ističem važnost stajališta argentinskoga predsjednika, sada kada je Rimska Crkva pokleknula pred mundijalističkom (globalističkom) agendom.

Na prvom mjestu u govoru u Davosu mora se primijetiti kritika feminizma. Feminističko učenje održava neprirodnu suprotnost između čovjeka (bolje reći muškarca) i žene. To je prebacivanje (transpozicija) klasne borbe marksizma. Milei je upravo to stajalište povezao s „krvoločnom agendom pobačaja“. To je rečeno u susretu s međunarodnim pobačajnim pokretom (abortizmom).

Tema feminizma danas je vrlo aktualna u Crkvi, gdje se iznova predlaže veća nazočnost žena u krugovima odlučivanja. Vrijedno je spomenuti kako je jedna žena pridodana skupini devetorice kardinala savjetnika, bliskih Prvosvećeniku. „Sinodni hod“ uzgaja potrebu za ženskim đakonatom, o čijem opsegu se raspravlja u raznim crkvenim okruženjima. Govori se o „pastoralnom đakonatu“ žene. Ne čini se vjerojatnim da se teži obdariti ga sakramentnim biljegom. Međutim, to tvori vrata. Papa ih otvara i proviruje van, dajući drugima prostor da se odvaže i uđu. Rim unaprjeđuje pomutnju koja se skriva u prikrivanju (disimulaciji). To danas predstavlja veliki problem: on više ne preuzima ulogu Kefe (aramejski stijene),[1] nego je odlučio biti predvodnik naprednjaštva. Nažalost, papa Bergoglio nije želio nastaviti putem koji je u vrijeme kada je rasla potražnja za feminističkim osnaživanjem zacrtao sv. Ivan Pavao II. apostolskim pismom Mulieris dignitatem. Upravo je dostojanstvo žene mjerilo koje je Crkva povijesno zastupala u vrlo različitim kulturnim sklopovima. To osnovno mjerilo zabilježeno je već u prvom stoljeću, kako se opaža u tekstovima Novoga Zavjeta. Navodim prekrasan odlomak iz Pavlove poslanice.

⁹ isto tako žene – u doličnu držanju (ἐν καταστολῇ κοσμίῳ / en katastolē̃ͅ kosmíōͅ, u pristojnoj odjeći, hodilu resnom): neka se rese (κοσμεῖν / kosmeĩn, kite, ukrašuju) stidljivošću (αἰδοῦς / aidūs, sramežljivošću, stidnošću, stidom) i razborom (σωφροσύνης / sōphrosýnēs, trijeznošću, dobroćudnošću, poštenjem, bistrošću, čednošću, skromnošću, umjerenošću), ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom (ἱματισμῷ / himatismō̃ͅ, haljinama, nošnjom),

¹⁰ nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost (θεοσέβειαν / theosebeian, bogoljubstvo, bogobojaznost, kojima je zvanje pobožnost, koje se obećavaju pobožnosti, koje Bogu služe).

¹¹ Žena neka u miru (ἐν ἡσυχίᾳ / en hēsykhíaͅ, mučanju, mȗku, tišini, skrovitosti), prima pouku sa svom podložnošću (ὑποταγῇ / hypotagē̃ͅ, pokornošću).

¹² Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati (αὐθεντεῖν / authenteĩn, uzdizati se, gospodovati, gospodariti, imati vlast) nad mužem, nego – neka bude na miru (tiha, miruje, ostane pri šutnji).

¹³ Jer prvi je oblikovan (ἐπλάσθη / eplásthē, stvoren, slikovan, sazdan) Adam, onda Eva;

¹⁴ i Adam nije zaveden (ἠπατήθη / ēpatḗthē, prevaren, primamljen), a žena je zavedena, učinila prekršaj (παραβάσει / parabásei, prijestup).

¹⁵ A spasit će se rađanjem djece (διὰ τῆς τεκνογονίας / dià tē̃s teknogonías, postajući mati, majčinstvom, materinstvom, ispunjavajući majčinske dužnosti) ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju (ἁγιασμῷ / hagiasmō̃ͅ, svetosti, posvećenju), s razborom“ (Prva Timoteju 2, 9–15).

Nije mi nepoznato kako su neke značajke ovoga programa nadahnute tadašnjim stanjem odnosa između crkvene zajednice i kulture toga doba te da nisu primjenjive na današnju, ali je temeljno mjerilo odlika kršćanske žene: razboritost, dobar osjećaj za prosuđivanje i obzirnost u govoru i djelovanju, a to je strano svakomu feminizmu, a on je postojao i u poganstvu prvoga stoljeća. Ističem Pavlovo upućivanje na majčinstvo i njegov vez sa spasenjem: sklad naravnoga poretka, s potpunom milošću.

Osmi ožujka označen je kao „Međunarodni dan žena“, apoteoza općesvjetskoga feminizma, koji postaje široko rasprostranjen. U Buenos Airesu okupilo se mnoštvo mladih, ideološki motiviranih, fakultetski školovanih žena. Ljevica je preuzela događaj. O tome bi se morao pozabaviti episkopat koji, opsjednut problemom siromaštva, ne preuzima svoju dužnost evangelizacije kulture i vjernike ostavlja bespomoćne i nenaoružane za kulturnu bitku u kojoj odlučujuću ulogu imaju upravo mjesni učenici Antonija Gramscija.

Pročitao sam u argentinskim dnevnim novinama La Prensa izvješće o saslušanju izvršnoga povjerenstva Biskupske konferencije: „Biskupi su Mileiju izrazili zabrinutost zbog trenutne krize“, i nastavlja se: „Crkva je zahtijevala da Predsjednik pruži potporu ranjivima sektorima koji posebno pate od nedostatka hrane i lijekova.“ Ta biskupska opsjednutost poziva na nastavak besplatnih davanja iz prethodnoga desetljeća. Kakav prinos daje Crkva? A katolički laici i Caritas? Morate to učiniti, a da ne zanemarujete ono. Ali to je beskorisno, biskupi ne razumiju kulturne probleme. S druge strane, Milei ih prilično dobro razumije, iako djelomično, zbog liberalizma koji ispovijeda. Po mojem mišljenju to je drama Crkve, a i države.

Primijetimo ovu činjenicu: novinari kad govore o biskupima kažu „Crkva“. Bogu hvala, Crkva je nešto više.

La Prensa prenosi da su biskupi darovali izdanje knjige Statio orbis, Franjine poruke i govore. Mislim da su mu trebali donijeti Katekizam Katoličke Crkve koji Predsjednik sigurno ne zna. „Franjizam“ biskupa je početnički i lišava ih osobnosti. Papa nije taj koji izravno upravlja Crkvom u Argentini.

U Buenos Airesu u petak 15. ožujka 2024.
Pokorničko vrijeme korizme.

+ Héctor Aguer
laplatanski nadbiskup emeritus

Vjera i Djela

Ivana Petrović komentirala je komunikaciju predsjednika Zorana Milanovića, a na samom početku odgovorila mu je i na kritiku koju joj je uputio u utorak iz Ludbrega.

“Predsjednik vjerojatno pokušava dići rejting koaliciji lijevoga centra, pretpostavljam, u jednom dijelu biračkog tijela. Hoće li u tome uspjeti, ja to ne znam”, na početku je rekla Petrović i ustvrdila da se predsjednik od početka mandata počeo obrušavati na ljude iz političkog, javnog i medijskog prostora.

“Mene to, moram priznati, najmanje tangira jer on time ipak najviše govori o sebi, ali ipak bih ga htjela ispraviti – ja nisam rekla da je HDZ stožerna stranka govoreći o HDZ-u. Neka još jednom pregleda, ja sam rekla da je HDZ bez dvojbe stranka koja je u temeljima naše državnosti, što je točno, da HDZ zna odraditi neke velike procese, zadnji su bili Schengen i eurozona, javlja Dnevnik.

Ja sumnjam da bi, primjerice, ne znam, Arsen Bauk Schengen s toliko prepreka mogao odraditi, kao što je to učinio dominantno ministar Božinović, ali sam i nakon toga rekla da je HDZ stranka koja svojim jalovim unutarstranačkim kompromisima, bez da se pročisti, kompromisom s dokazano lošim članstvom, sebi navukla na vrat brojne korupcijske afere, tako je doslovno glasio citat”, rekla je Petrović gostujući u Dnevniku Nove TV.

U nastavku je dodala i kako je kazala da je SDP bivša stožerna stranka lijevoga centra, koju je raskolio Peđa Grbin.

“Kada ja to negdje kažem, onda mi kažu ‘ma ne, to ti je počelo za vrijeme Milanovića’. OK, započeo Milanović, Grbin dovršio. Raskolio je jednu veliku i važnu stranku koja je mogla, da je ostala cjelovita, s dobrim programom, komotno čak i sama dobiti ove izbore”, komentirala je Petrović, prenosi Teleskop.hr.

“Predsjednik se ponaša kao politički piroman. Zapravo, u skladu s onime što je rekla stranka Fokus kada je izišla, a to je da nije njihov cilj postići spaljenu zemlju. On upravo to radi. Ne znam koliko mu je to zapravo pametno. On se doista ponaša kao politički piroman i nemam se ja namjeru ovdje s njim obračunavati. Neka govori što govori, ali mislim da mu to nije pametno”, zaključila je Ivana Petrović.

Na pitanje hoće li događaji vezani za Milanovića utjecati na odnose unutar SDP-ove koalicije, Petrović je kazala: “Vidimo da već utječu.”

“Za mene je ključno pitanje, on, predsjednik republike, koji želi postati premijer, on naziva ustavne suce gangsterima, on ocrnjuje gospođu Omejec i ja doista očekujem od nadležne pravobraniteljice da se oglasi, kao i od ženskih udruga da se oglase jer ovo je izvan svake pameti. Što se tiče Ustava, oni ga tumače nekom svojom akrobatikom”, kazala je Petrović i prokomentirala upozorenje koje je Ustavni sud uputio Milanoviću.

“Institut upozorenja Ustavni sud kreirao je 2013. godine zbog lex Perković, i to zbog Peđe Grbina koji je takve gluposti govorio na nadležnom sudu da ga je gospođa Barić pitala: ‘Kako ste vi uopće prošli ispit iz Ustavnoga prava?’, ja se toga sjećam.

Dakle, moje je pitanje podržavaju li ove stranke koje su ostale uz takav krnji, raskoljeni SDP kakav jest, taj narativ. Jesu li za njih ustavni suci gangsteri, jesu za njih svi ti ljudi nikakvi, nevaljali, zli? Je li to i njihov potpis?” upitala je Petrović.

“Hrvatski narod nije glup. Ako građani Republike Hrvatske smatraju na ovim izborima da HDZ treba otići, on će otići. Predsjednik republike ovakvim govorom podcjenjuje birače u Hrvatskoj.

I nije mu ovo prvi put. On je hodao kad je bio premijer s našim prilogom, koji je napravila kolegica i koji je opovrgavao njegovu tezu o građanskom ratu, i on je branio tu tezu pred novinarima, hodao je sa svojom bivšom glasnogovornicom, lupao o tablet i puštao taj prilog. Nakon što je Međunarodni sud pravde 2009. proglasio nadležnost u sudovanju Hrvatske protiv Srbije za genocid, to je sud koji sudi samo sporove među državama i da je taj sud prosudio da je to bio građanski rat, a ne međunarodni sukob, onda ne bi proglasio nadležnost.

Da ne kažem na sudu za bivšu Jugoslaviju da je već bilo oglašeno nekoliko presuda za međunarodni sukob. On je kolegi Žabec nedavno uskratio akreditaciju. Mi smo godine kad smo ušli u EU bili pred aktivacijom suspenzivne klauzule po odgovarajućem članku europskog ugovora zbog lex Perković. To su sve činjenice”, navela je komentatorica Nove TV Ivana Perković.

“Ja bih samo savjetovala predsjedniku da pripazi na svoje zdravlje i, drugo, budući da on voli citate, spomenula bih onaj ‘što je dopušteno Jupiteru, nije volu’, samo obratno. Dakle, u demokraciji on nije Jupiter, u demokraciji su Jupiter oni koji odlučuju. Ja bih to sve obrnula. Dakle, nije volu dopušteno, Jupiteru je, to govori Ustav i to je gospođa Omejec jučer jako lijepo objasnila”, zaključila je Petrović.

Podsjetimo, danas je Milanović u svom nastupu Ivanu Petrović, uglednu komentatoricu NOVE TV, nazvao dežurnom kreštalicom.