Vijesti

Ivica Šola: EU ZAPRAVO NE POSTOJI jer ni običnu nabavku cjepiva ne može riješiti! Transatlanski brak iz interesa je nužnost!

Published

3 godine ago

22 ožujka, 2021

U svakoj krizi, pa i u ovoj zadnjoj uvjetovanoj COVID-om, Europska unija pokazuje da ne funkcionira, da se ne snalazi, da se u svakoj izvanrednoj situaciji svaka država zatvara u samu sebe i gleda samo sebe. Svatko je u EU-u manje ili više umiveni Orban, ili tek druge boje. Zašto je tomu tako, odgovor je jednostavan, zato što Europa (EU) zapravo i ne postoji.

Da ne idemo u sve moguće krize koje su pokazale istinitost rečenog, zaustavimo se kod fijaska s nabavom cjepiva i njegovom raspodjelom. Zašto je EU tu kiksao? Loši ugovori? Ne toliko. Prije svega zato što svijetom vladaju odnosi moći, a ne (međunarodnog) prava.

EU je, ekonomski gledajući, druga ekonomska sila svijeta i bez Velike Britanije, iza SAD-a, a ispred Kine (do kada?). Rusija je u ekonomskom smislu za EU patuljak. Gledajući broj stanovnika, EU ih ima više od SAD-a i Rusije zajedno. Što se tiče broja vojnika, EU ih ima jednako kao i SAD, a čak pola mlijuna više nego Rusija. Međutim, težina EU-a u međunarodnoj politici je gotovo nikakva.

OTIMAČINA ZA CJEPIVO

Slijedom toga, kada je počela otimačina za cjepivo, tko još ozbiljan zarezuje takvog geopolitičkog patuljka, koji niti je (nad)država, niti je imperij, niti ima zajedničku vojsku, patuljka koji nije spreman ratovati za svoje interese jer ga je samoubilačko iskustvo dvaju svjetskih ratova dovelo do onoga „nikada više rata“, pri čemu se Europa nečiste savjesti pretvara u moralnu i ekonomsku supersilu, što u svijetu kakav jest, kada su ozbiljna preslagivanja i igre u pitanju, ne znači baš neki „šus“. I na kraju, umjesto jedne žlice vegete, dodajte tragikomični lik i djelo nesposobne Ursule von der Layen, što je već pokazala kao njemačka ministrica, ali je nije spriječilo da takva kakva jest još i napreduje na vrh europske „hijerarhije“, i slika je zaokružena.

Zašto Europa (EU) zapravo ne postoji? Jednostavno, zato što nijedna država ili imperij nisu nastajali bez nasilja, a tek je potom slijedio zajednički osjećaj pripadnosti. To je kruta povijest, tužna, ali je takva.

Ujedinjeno Kraljevstvo nastalo je nakon dugih krvavih godina ratova otočnih plemena. Njemačka, kako je Bismarck govorio, nastala je kroz „krv i čelik“, e da bi se 25 gradova, entiteta spojilo u jednu cjelinu. Slično kao i Italija. Jednako je i sa SAD-om, kojemu je trebao krvavi građanski rat sjevera i juga da se spoje u jednu državu i zajednički osjećaj da su Amerikanci. Da, nakon, nažalost, nasilja slijedi zajednički osjećaj pripadnosti određenom entitetu, državi, imperiju.

Jeste li ikada vidjeli nekog sportaša iz EU-a, osim one talijanske sportašice, da se ogrnuo nakon pobjede zastavom EU-a? Nikada. Europa (EU) je u tom smislu čista birokratska utopija koja vjeruje da se drževe, imperiji, rađaju kroz ugovore, a ne, nažalost, kroz „krv i čelik“. Nisam, sačuvaj Bože, za rat među europskim državama ni u peti, ni sto metara ispod pete, ali jednako tako znam da je SAD sporazumom u Philadelphiji pokušao stvoriti državu, imperij kao EU danas (ovo je analogija), no ipak se na kraju dogodio krvavi građanski rat kao uvod u ujedinjenje. Na tu vrstu povijesne geneze nacija i (nad)država ne možete zažmiriti.

Eto zašto u svakoj krizi, pa i aktualnoj COVID krizi, EU zakazuje, zakazuje jer ne postoji de facto, a sve te silne EU i ine ugovore, čim zagusti, svaka članica prilagodi svojim interesima. Pa im nije problem, kao Njemačkoj, zaplesati svoju igru s Kinom ili Rusijom.

AMERIČKI PROJEKT

K tome, od početka, Europska unija je bila američki projekt i protektorat (mit o ocima utemeljiteljima samo donekle pije vodu), pogotovo u vrijeme hladnog rata. Mir i sigurnost imala je od početka zahvaliti snažnoj prisutnosti američke vojne sile i bazama na svome tlu. Nakon završetka hladnog rata i pada Berlinskog zida, era koju je Fukuyama najavio kao kraj povijesti, Europa se, neki bi rekli s pravom, pita čemu gubiti vrijeme na (geo)politiku, na vojsku, kada kapitalizam bez alternative cvjeta, a demokracija proživljava zvjezdane trenutke.

Kolateralna žrtva takve Europe bili smo i mi devedesetih, suočeni s velikosrpskom agresijom, i sve dok se SAD nije umiješao, stvar „na ovim prostorima“ i Miloševićev stroj nisu bili zaustavljeni. U tom kontekstu, povratak SAD-a, nakon trumpizma, u Europu treba pozdraviti. Ne zato što bi SAD to činio iz ljubavi, već zbog sebe. Naime, najopasniji u politici je prazan prostor, a Europa to jest. Tu stoga snažno penetriraju bilo Rusija ili Kina i ako ih SAD ne zaustavi, i sami će postati patuljak, a EU još više nepostojeći nego sada. Transatlantski brak iz interesa je (opet) nužnost.

Gdje je Hrvatska u svemu tome? Problem Hrvata u BiH, rusko-srpska okupacija Crne Gore, velika su prijetnja za hrvatski jug, od Dubrovnika na gore. Jednostavno, budući da je EU tek ekonomski div, a tek kada se prikači na SAD dobiva težinu i „počinje postojati“ kao faktor, spretnim ekonomskim politikama u EU-u, koja je ekonomska sila, poput Poljaka ili Čeha, izvući najbolje od EU-a, a kupnjom američkih aviona jasno se pozicionirati u najavljenom američkom pozicioniranju u EU-u kontra Rusije i Kine. Bez „politike nesvrstanosti“.

Pitanje je samo je li Plenkovićeva vlast sposobna iščitati signale iz Washingtona, ili će i dalje blejati u Bruxelles koji nije u stanju riješiti ni cjepivo, kamoli nešto ozbiljnije.

PIŠE IVICA ŠOLA/Slobodna Dalmacija

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

12 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

13 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

19 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.