Connect with us

Vijesti

Ivo Josipović i „ustaška zmija“

Published

on

Uvod Znakovite su rasprave na raznim mail listama, a iz ove rasprave sa Ivom Josipovićem ili nekim tko se u virtualnom svijetu predstavlja kao on, nažalost vidljiva je duboka i nepremostiva podjela unutar hrvatskog nacionalnog bića.

Što predstavlja hrvatsko nacionalno biće? Hrvatski identitet! Hrvati  ne znaju koji su to elementi nacionalnog identiteta. Identitet je ono što razlikuje jednu naciju od druge, te predstavlja osnovu za razlikovanje Hrvatske od drugih zemalja u okruženju. Identitet je ono što Hrvatsku čini jedinstvenom i po čemu se ona pamti.

Hrvatska nažalost nema prepoznatljiv identitet u svijetu, upravo zato jer je hrvatsko nacionalno biće podijeljeno. Jeli Hrvatska država Hrvata ili Jugoslavena i velikosrpskih četnika, kao djela Srpskog sveta?

Hrvati su se u Domovinskom ratu 1991-1995. oslobodili Jugoslavije i svega što je ona predstavljala, ali nažalost nisu od Jugoslavena, jugo-komunista i velikosrpskih četnika Srpskog sveta, koji danas, eto apsurda vladaju Hrvatskom.

Upravo ova rasprava to pokazuje. S jedne strane Ivo Josipović, koji po mojem mišljenju predstavlja otpadnike od hrvatskog identiteta, Jugoslavene i jugo-komuniste i Hrvata sa druge strane, koje Josipović, generalizirajući naziva „ustašlukom“ ( poznata je ta njegova retorika sa ustaškom zmijom, kojom se u javnosti sprdaju)

Dakle hrvatski identitet čini vjera, odnosno Katolička crkva, vezano uz nju kultura i pripadnost civiliziranom svijetu. Religijska je pripadnost jak znak identiteta: vjerskog i nacionalnog.

Jezik – hrvatski jezik,  jedno od najsnažnijih obilježja identiteta, i osobe i naroda. Tek nedavno u Saboru je izglasan Zakon o hrvatskom jeziku i tko je bio protiv ili suzdržan? Upravo SDP, odnosno stranka koja je nasljednik Komunističke partije Jugoslavije. Znači da oni sebe ne vide kao dio hrvatskog identiteta.

Identitet čine još :

  • prostor na kojem ljudi žive u većini koji se naziva domovina,
  • pisma – Hrvati su kroz povijest rabili tri pisma: glagoljicu, latinicu i hrvatsku ćirilicu, od ranoga srednjega vijeka pa do 19. stoljeća,
  • književnost – hrvatska književnost. Hrvati su stoljećima pisali i stvorili bogatu književnost, u srednjem vijeku na sva tri naša jezika i pisma, u humanizmu i renesansi na latinskom i na hrvatskom, a od 19.stoljeća, na latinici,
  • vizualni identitet – crveno-bijeli šahirani grb, pleter i kravata dio su  hrvatskog vizualno-kulturnog identiteta,
  • bogata tradicijska kultura, običaji, materijalna i nematerijalne kulturna baština koju čini  bogatstvo nekoliko dijalekata, dugogodišnja seoska tradicija,  brojni običaji i autohtona kuhinja…

Niti jednom narodu kroz povijest, nije bio toliko osporavan i ugrožen njegov identitet, kao što je hrvatskom narodu.

Najveći neprijatelj i negator hrvatskog identiteta je velikosrpsko-četnička ideologija, odnosno danas Srpski svet i naravno nositelj i provoditelj te ideologije Srpska pravoslavna crkva.

Drugi su  veliki neprijatelji totalitarne ideologije, koje negiraju nacionalnu pripadnost.

I sada još proizašlo iz totalitarnih ideologija, globalizacija kojom se brišu ljudske različitosti, različitosti među narodima, razlike među jezicima i kulturama. Globalizacija u svrhu i globalnoga tržišta i vladanja svijetom nije samo prijetnja hrvatskom identitetu, nego prijetnja identitetima svih naroda.

Globalizaciju slijede nasljednici jugo-komunističke ideologije, jer je bliska negiranju hrvatskog identiteta. To su u Hrvatskoj od stranaka koje su ušle u Sabor, SDP i njegove varijante, Možemo, IDS, Centar, SDSS, GLAS, Radnička fronta….

Nastavak rasprave koja se nadovezuje na „ stari hrvatski pobjednički pozdrav“ SFSN( Smrt fašizmu, sloboda narodu), kojim Ivo Josipović pozdravlja;

Ivo Josipović, 25. ruj 2024. 05:34

Gđo Benčik,

Baš nemate duha, ne razumijete čak ni ovu blagu ironiju s parafrazom jednog drugog, ne-hrvatskog pozdrava, znate kojeg, gadi mi se i citirati ga. Dakle, zaista, SFSN nije stari, ali je hrvatski pozdrav, za razliku od onog drugog, to je i pobjednički pozdrav. I njime je pozdravljalo puuuuno više Hrvata nego s onim drugim, navodno hrvatskim, pozdravom.

Što se tiče ovih karikaturica, simpatične su. Ima ih još, raznih. Nisu neko umjetničko djelo, ali dobro reflektiraju, i moju politiku, ali i komplekse ustašića (kakvih u ovoj grupi ima puno), koji ovdje u prepisci “viču” da su ponosni ustaše, a onda tvrde da ustaša nema pa se, kao, rugaju s mojim tezama o ustašluku. Evo, ustašićima koji žive u inozemstvu, posebno u Njemačkoj i Austriji preporučam da odu na neki prometni trg i ponosno zaviču da su ustaše, uz prigodno urlanje onog ZDS!

Čitam nastavak besmislica koje pišete o povijesti. Da, puno ste toga pročitali, selektivno, ili bez ikakva razumijevanja. Suze su mi od smijeha navrle kada se konstatirali da se hrvatstvo u Istri u i nakon rata sačuvano zahvaljujući svećenicima, valjda i molitvi. Nikako ne umanjujem doprinos nekih vrlo zaslužnih svećenika za očuvanje hrvatstva, posebno onih, nije ih bilo malo u Istri, koji su surađivali s partizanima. Na žalost, bilo je, posebno u drugim dijelovima Hrvatske a i u BiH puno i onih koji su se bili uortačili s ustašama, pojedini čak i s oružjem u rukama. Neki su to skupo platili teškim stradanjem. Vaše viđenje Titova posjeta Papi naprosto je smiješno, uopće ne znam kako bih o tome s vama bilo moguće ozbiljno raspravljati. Puno ste pročitali, sve znate a apsolutno ništa ne razumijete. Da li zato što ne možete razumjeti, ili zato što nećete razumjeti, ne želim suditi.

Konačno, u prilog teze za se od fašizma hrvatstvo u Istri obranilo molitvom, evo i jedne recentne poveznice:

I na kraju, neizbježni stari hrvatski pozdrav, SFSN!

Lili Benčik, 25. ruj 10:04

G. Josipoviću

Vaš pozdrav prije svega nije stari hrvatski pozdrav, već jugo-komunističko zločinački pozdrav koji je iza sebe ostavio za Hrvate veliki krvavi trag 1945 i 1991.godine.

Hrvatski branitelji  potukli su ga 1995, pa je nestao skupa sa vašom propalom Jugoslavijom i komunističkom ideologijom.

Mi se naravno nikada nećemo približiti po stavovima, jer su potpuno oprečni, po staroj hrvatskoj poslovici koja u više varijanti glasi; ” Ja drumom, vi šumom” ili “Ja u kope, vi u špade” ( ako poznate karte za briškulu i trešetu)

Vama je svaki Hrvat, vjernik i domoljub po klišeju ustaša, kao i velikosrbima i eks Jugoslavenima  iako na pr. nije imao nikakva dodira sa ustaštvom!

Po tome ste i postali predmet sprdnje u javnosti.

U privitku vam šaljem primjere i pozdravljam sa povijesno dokazanim starim hrvatskim  pozdravom BOG I HRVATI, koji je opstao i povijesno je tisuću godina stariji od vašeg propalog SFSN!

Naime Bog i Hrvati potječe iz 7.stoljeća kada je Sv. Papa Agaton (678-681) sklopio sa Hrvatima prvi međunarodni mirovni ugovor. U svome djelu ”De administrando imperio”, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji je kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava ( 912.- 959.)  godine, napisao :

 “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.”

Koliko su ispunili tu zakletvu, vidi se iz povijesti! Hrvati nisu nikada bili osvajači, uvijek su  branili svoja ognjišta i svoj dom. Točno po Isusovom govoru na Maslinskoj  gori: “Blago mirotvorcima, jer će se zvati Božji sinovi! (Mt 5,9).” Zato su primili i naročitu Božju zaštitu, pa su se kroz svoju, tešku povijest, na povijesnim  vjetrometinama,  udarani i potiskivani sa svih strana, zahvaljujući vjeri i Katoličkoj crkvi, ipak uspjeli održati kao narod sve do danas.

Ne zahvaljujući SFSN, nego povijesno,  zahvaljujući pokrštavanju i vjernosti Katoličkoj crkvi, preko koje smo postali dio europskih naroda, jer smo i kao narod počeli proživljavati kršćanski misterij, koji je svojim bogatstvom posvetio tolike hrvatske  sinove i kćeri, a onda podigao brojne Crkve  koje su postale najtrajniji i najrječitiji svjedoci naše duhovne kulture.

Čak je Kalvarija u Sv. Petru u Šumi ugrađena je u Kružni tok!

Nigdje na svijetu nema 10 velebnih Kalvarija kao u Istri gdje su se Hrvati prvi pokrštavali i koji su zahvaljujući istarskom katoličkom svećenstvu opstali, sačuvali svoj jezik i identitet.

Ne zahvaljujući ni Titu, ni komunizmu, a ni SFSN, nego Bogu i vjernom svećenstvu, koje je poteklo iz hrvatskog naroda u Istri i živjelo sa narodom.

Kao što sam već pisala Tito nije uspio postati Bog, iako mu se vi i vama slični i dan danas klanjate i slavite ga.

Ah da pokušao je Tito i prekinuo diplomatske odnose sa Vatikanom 1952. zbog Nadbiskupa Alojzija Stepinca, kojega je Papa imenovao Kardinalom, a Tito od njega tražio da se odrekne Vatikana. !?  S obzirom na to da komunistički režim nije u tome uspio, a bez obzira na niz represivnih mjera koje je poduzimao (zatvaranja i ubijanja svećenika, osude i zatvaranje nadbiskupa Stepinca, izbacivanje vjeronauka iz državnih škola, zabrane crkvenog tiska, oduzimanje crkvene imovine i sl.), pokušao je razbiti jedinstvo Katoličke crkve osnivanjem staleških svećeničkih udruženja uz pomoć svećenika sklonih režimu i drugih svećenika koji su podlegli političkom pritisku ili su pridobiveni raznim povlasticama. Kada su biskupi uz potporu Vatikana  zabranili osnivanje tih udruženja i uključivanje svećenstva u njih, Tito je optužio Vatikan za miješanje u unutarnje stvari Jugoslavije i prekinuo diplomatske odnose sa Vatikanom

Da bi se na kraju pragmatički  ipak otišao pokloniti Papi Pavlu VI, u Vatikan 29. ožujka 1971.

Komunistička ideologija nije uspjela zamijeniti vjeru!

Komunistička partija Jugoslavije, nije uspjela zamijeniti Katoličku crkvu.

Stoga iako sam sigurna da je vaše znanje o vjeri i Katoličkoj crkvi nakaradno;”  Stigla svježa bunika ” ( kao reakcija na propovijed biskupa Barišića), skandal koji  nije uspio popraviti ni vaš savjetnik za vjerska pitanja Stjepo Stephen Bartulica , ipak vas pozdravljam sa BOG I HRVATI!

Lili Benčik

Ivo Josipović, 27. ruj 2024. 15:46

Gđo Benčik,

Žao mi je ako vas vrijeđa malo žešća polemika s moje strane. Međutim, slobodan sam konstatirati da su te riječi u usporedbi s uvredama o i optužbama s Vaše strane rječnik Modre laste (nadam se da se sjećate tog dječjeg časopisa, iako je izlazio u mračno doba).

Isto, moram vam reći kako nemam ništa protiv vjere i svećenika (dok se ne petljaju u politiku). Iako, i ovdje malo izmišljate. Da, Manolić je tražio svećenika, Tito nije. A i da je, so what. Kući imam cijelu, ne baš malu ,biblioteku vjerske literature (najviše kršćanske, ali i drugih vjera). I držim se one, “ne znam da li Bog postoji, ali sam se spreman suočiti s njim”. Iskreno, nisam siguran da će vaše suočenje s Njim proći samo tako. Vjerojatno će vas pitati zašto ste bili na krivoj strani povijesti. Ali, ne bih o tome više. Mislim da smo Vi I ja jedno drugome sve rekli što smo imali za reći I da se ne treba ponavljati.

Želim vam sve najbolje!

Ivo Josipović

Lili Benčik,            27. ruj 2024. 22:54

G. Josipoviću,

izraz ” na krivoj strani povijesti” upotrebljavaju samo jugo-komunisti. Nitko od povjesničara taj izraz  NE upotrebljava.

To vi jugo-komunisti sami sebe uvjeravate da ste bili na “pravoj strani povijesti”!

Nema “krive, ni prave” strane povijesti. Povijest je takva kakva je, ne možemo je mijenjati, niti birati stranu,  to je završena kategorija.

Tako da je  ta vaša “kriva strana povijesti” potpuno besmislena.

Kako ja mogu biti na ” krivoj strani “povijesti, a rođena sam 1950. u Puli, koja je već bila pripala Jugoslaviji?

Nema strane povijesti, to neutemeljena i nelogična tvrdnja, jer je Istra od 12. 11 1920- 8.09 1943. bila pod Italijom.

Prema tome vaši odgovori su promašeni.

Ali kao što rekoh, vaš mentalni sklop to ne može procesuirati.

Pišete floskule o ustaštvu, jer drugih argumenata nemate. Ničim niste opovrgnuli moje točne povijesne činjenice, jer jednostavno nemate čime. pa vam je ustaštvo  jedini argument.

I da Tito je pozvao svećenika, kao i svi komunjare, jer sigurno, je sigurno, nitko ne zna što njegovu dušu čeka na onome svijetu.

U knjizi “Čudesni život Josipa Broza Tita”, slovenski književnik Žarko Petan otkrio je kako je Broz prije smrti zatražio u ljubljanskoj bolnici 1980. svećenika! “Dok je Josip Broz ležao u ljubljanskom Kliničkom centru”, piše Petan,  “u veljači 1980. poželio je razgovarati s duhovnikom! Zadatak je Crkva povjerila svećeniku Frančeku Križniku (rođenom 17. srpnja 1944., Šmarje pri Jelšah), tada poznatom i javnom protivniku ateizma. Križnik se uputio na poziv u Klinički centar, ali sigurnosna služba Titovih čuvara nije dopustila prilaz diktatoru. Kad je Broz ponovio želju, poslali su po svećenika, koji je otišao u bolnicu i obavio dugi razgovor s Josipom Brozom. Uskoro, u ožujku, duhovnik Križnik otišao je na studijsko putovanje u SR Njemačku, gdje je 28. ožujka poginuo u nejasnim okolnostima, pod kamionom kod Düsseldorfa. Očito da je neugodnu priču o tom sastanku struktura vojne policije KOS-a željela trajno zataškati”, zaključio je Petan. Naime, Križnik je otputovao u inozemstvo jer su ga u Sloveniji progonili, a kraj Düsseldorfa se autom na ravnoj cesti zabio izravno u kamion.

Isto je tako teško stradao austrijski  kardinal Franz König  u čudnoj prometnoj nesreći. Žureći na pogreb kardinala Alojzija Stepinca u Zagreb, poglavar crkve u Austriji, kardinal Franz König, je 13. veljače 1960. kod Novog Marofa doživio do danas nerazjašnjenu tešku prometnu nesreću.

Bog je uz Hrvate, to budite sigurni, ne uz bezbožne komuniste, pa je stoga najljepši pozdrav Bog i Hrvati!

Bog ne mjeri “krivu ili pravu ” stranu povijesti. Bog gleda svakog čovjeka kao pojedinca, individuu, a ne strane povijesti.

To iz  vaših vjerskih  knjiga nećete naučiti, vjeru se živi i nosi u sebi od rođenja!

Nekršteno dite se nije držalo pod obiteljskim krovom!

U Istri pozdravljaju sa Bog daj zdravlja!

E da što se tiče Istre pokazali ste da pojma nemate, ni o ulozi svećenstva , ni o povijesti Istre. Tvrditi da je istarsko svećenstvo sačuvalo hrvatski identitet Istre – molitvom je čisti diletantizam! Pa to vi ni ne možete znati, jer je vjera za vas nepoznanica. Istarsko svećenstvo je poteklo iz naroda, živjelo sa narodom, radilo sa narodom, podučavalo narod, oplemenjivalo ga, pomagalo materijalno i tješilo moralno. Da između ostalog i službom Božjom na hrvatskom, a ne na talijanskom jeziku.

Ne dopire to do vaše svijesti,  vaše vas jednoumno shvaćanje svijeta sputava u razumijevanju drugih i drugačijih ljudi od vas!

Ja ne da razumijem, nego znam, starija sam od vas i teško živjela u komunizmu za razliku od vas pripadnika komunističke elite, koji ste sve dobivali na pladnju, a ja sam se za sve sama izborila. Mene roditelji nisu mogli školovati, studirala sam uz rad i obitelj i plaćala izvanredni studij. Stan nisam dobila, nego smo si sami , svojim rukama napravili!

Nećete nikada ni  razumjeti, jer moj svijet nije vaš, a ni vaš nije moj!

Lili Benčik

Ivo Josipović, 28. ruj 2024. 07:45

Niste mi odgovorili na pitanje je li vam inače ovakva literature izvor znanja. Ma, ne morate. Eto, tu je “ozbiljnu knjigu” citiralo otvoreno.hr daleko poznati portal po svom novinarstvu. Naravno, tu je uz svećenike i komunistička urota koja je ispovjednika ubila da ne oda što je Tito ispovjedio. To su knjige poput onih da je Tito Rus, da su svemirci tu i upravljaju našim životima.

Ovo je zgodno: podivljala ustašoljpka mene žali… ha,ha. Zašto? Jer sam u okovima jugokomunizma. Pa se još i zgraža što rasizmu i glupostima nje i pajdašica kažem fuj. Pa to je najblaže što se može reći onome što pišete i vašoj zaluđenosti ustašlukom.

Evo, kad ste sigurni da ću i ja, kako kažete, poput Manolića i Tita tražiti svećenika kad mi dođe u zadnji čas, preporučite mi jednog. Obećajem, neće stradati u sumnjivoj prometnoj nesreći. A ja ću osigurati da vas, u zadnjim trenutcima posjeti neki od još živih sekretara partije i da vas retroaktivno učlani u KPJ kao poznatu antifašisticu, kako sami sebi tepate. Zanimljivo, četnikoljupci i ustašoljupci, kako su zajedno ratovali, pili i pekli janjce, zajedno tvrde da su antifašisti. Eto, malo šale, bolje se šaliti nego beskrajno raspravljati o vašim ustašoidnim uratcima. Oh, oprostite, zaboravio sam da ste rekli da vi niste nikakav ustašoid nego antifašist.

( Josipović se sprda sa Proštinskom bunom, koju sam navela kao prvu   i jedinu pravu  pobunu  protiv fašizma bez komunističke ideologije, zato se ruga da sam „antifašistica“)

Lili Benčik, 28. ruj 2024. 11:19

G. Josipović

Vi uopće ne čitate sa razumijevanjem što vam se napiše.

Uzaludna je svaka rasprava sa vama.

Vi hrvatski ne dišete, ne vjerujete u Boga i Katoličku crkvu, zahvaljujući kojoj smo ušli u civilizirani svijet i zahvaljujući kojoj smo opstali kao narod  i sačuvali svoj hrvatski identitet!

Vi se sprdate da je to samo zahvaljujući molitvi! Doista jadno!

Zahvaljujući Katoličkoj crkvi i vjeri  imamo znanstvenike, graditelje, pisce, liječnike i cjelokupnu kulturu i tradiciju.

Počevši od prve gramatike hrvatskog jezika 1604. svećenika, isusovca, gramatičara, pisca  i prevoditelja , Bartola Kašića, rođen u Pagu 1575, umro u Rimu 1650, 

Fra Andrija Kačić Miošić ( 1704. – 1760.), bio je hrvatski pučki pjesnik i fratar, sa poznatim djelom Razgovor ugodni naroda slovinskog,

Ruđer Bošković ( 1711-1787)  fizičar, astronom, izumitelj, filozof, matematičar, geodet, teolog, diplomat i pjesnik

Luka Vladimirović ( 1718.- 1788),  svećenik-redovnik franjevac(OFM), doktor filozofije, književnik, znanstvenik.

Faust Vrančić (1551-1617), svećenik , biskup, polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer.. Jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena.

Juraj Dobrila, ( 1812-1882)  biskup, tiskar i dobročinitelj iz Istre te preporoditelj istarskih Hrvata.. Napisao je molitvenik Otče budi volja tvoja, koji ima svaka kuća istarskih Hrvata i koji je do 2016. imao 25  izdanja.

Petar Perica, isusovac,  pjesnik, autor najljepše marijanske pjesme Zdravo djevo Kraljice Hrvata, mučili su ga i ubili  partizani na otočiću Daksi zajedno  skupinom od 53 uglednih  Dubrovčana 25. listopada 1944.,

Izidor Bistrović, mladi isusovački novak i mučenik vjere,  ubijen na odsluženju vojnog roka , 3. prosinca 1969., dva dana uoči svoga 20. rođendana, zbog vjernosti Bogu i Katoličkoj crkvi, naime  nije htio pristao postati profesionalan vojnik JNA. Mnogo se katoličkih mladića vraćalo kući iz JNA u lijesovima.

Da ne spominjem obrazovanje  i Hrvatske isusovce koji u Zagrebu 1607 osnivaju gimnaziju. Promicanje njihova studija filozofije na viši studij bilo je utiranje puta zagrebačkom sveučilištu 1667. godine.  U Rijeci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., u Dubrovniku počinju graditi kolegij 1662. a sagradili su i crkvu sv. Ignacija 1725. godine, u Osijek stižu 1687., u Petrovaradin 1693. i Požegu 1698., a u Split 1722. godine.

Da ne spominjem prvo sveučilište osnovano u Hrvatskoj,  ono u Zadru,14.lipnja 1396,  u dominikanskom samostanu, a dominikanski studij dignut u red studia generalia sa svim sveučilišnim pravima i povlasticama 1495.

Da ne duljim Katolička crkva u Hrvata komunistima je bila i jest najveći neprijatelj, jer predstavlja sve ono što oni nikada nisu i neće biti.

Mada vi spominjete Križarske ratove, inkviziciju i zločine, što ste sve vi jugo-komunisti i bili. Bili ste itekako inkvizicija, ubijali širom svijeta Hrvate koji vam se nisu htjeli priključiti.

Ali nikada niste uspjeli ovladati  cijelim hrvatskim narodom. I to je tragedija koju je komunizam ostavio po hrvatsko nacionalno biće.

Komunizam je trajno podijelio hrvatski narod, na vas kojima je Komunistička partija zamijenila Katoličku crkvu i na nas koji još uvijek održavamo hrvatski identitet, bogoljublje, domoljublje i svetu obitelj.

Ponavljam, mi smo dva nepomirljiva oprečna svijeta, jer ste vi komunisti otpadnici od hrvatstva i ne želite se vratiti unutar hrvatskog nacionalnog bića, nego bi i dan danas, samo da možete dovršili posao pobjednika 1945, kao što je izjavio saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika.”

Time zaključujem ovu  raspravu, jer vi ionako nećete shvatiti, ni prihvatiti nikakve druge argumente osim vaših.

Vaš odgovor na sve je ustašluk, ova rečenica sve kazuje o vama;

” Ovo je zgodno: podivljala ustašoljupka mene žali… ha,ha. Zašto? Jer sam u okovima jugokomunizma. Pa se još i zgraža što rasizmu i glupostima nje i pajdašica kažem fuj. Pa to je najblaže što se može reći onome što pišete i vašoj zaluđenosti ustašlukom”

Čak nije ni bitno jeste li to u ovom virtualnom svijetu doista vi, neka ruka pisala je taj tekst, a to je ruka zadrtog jugo-komuniste..

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Nekatolik Trump zaziva pomoć svetog Mihaela, svjestan mnogih zamki đavolskih

Published

on

Poznatu molitvu sv. Mihaelu na svojim Truth i X (twitter) kanalima danas objavljuje Donald J. Trump, bivši američki predsjednik i sadašnji kandidat. Očito svjestan mnogih problema koji ga čekaju… i koliko nečastivi ima danas udjela u današnjoj politici, osobito u svemu što se vrti oko izbora u studenom. Prenosimo.

Sveti Mihaele, brani nas u boju,
protiv zasjeda paklenih budi nam zaklon.
Neka mu zapovijedi Bog! I ti vojvodo nebeske vojske
Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću, u pakao strovali, Amen

Continue Reading

Vijesti

Sveti arkanđeli: Mihael, Gabriel i Rafael

Published

on

Crkva nam želi posvijestiti kolika je i kakva uloga Božjih anđela u njegovu naumu spasenja čovjeka te danas slavi blagdan svetih arkanđela, Mihaela, Gabrijela i Rafaela.

Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato se ne može opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca. No, na temelju Božje objave možemo o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje.

Bogoslužje vrlo zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratitelj. Molitva sv. Mihela se upotrebljava kao učinkovita zaštita od zlih duhova te je ujedno i  jedina egzorcistička molitva koja je dana na uporabu laicima a da je to Rimokatolička Crkva dopustila. Ime Mihael, potječe iz hebrejskog, što znači: „Tko je kao Bog“ (latinski: „Quis ut Deus“).

Najznačajniji tekst o sv. Mihaelu je onaj iz Otkrivenja: „Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihovil sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta, bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli“.

Ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema svetom Mihovilu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan.

Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

Molitva sv. Mihaelu

Sveti Mihaele, brani nas u boju,
protiv zasjeda paklenih budi nam zaklon.
Neka mu zapovijedi Bog! I ti vojvodo nebeske vojske
Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću, u pakao strovali, Amen

Razni narodi štuju sv. Mihaela kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a papa Pio XII. ga je proglasio zaštitnikom radiologa. Njemačka i Engleska ga također od davnine slave kao svoga zaštitnika.

Sveto pismo na nekoliko mjesta spominje i sv. Gabriela, arkanđela. I štovanje je sv. Gabriela staro, a naročito je vezano uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata.

Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. apostolskim breveom od 1. travnja 1951. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije.

Ime Rafael znači „Bog liječi“, i ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici.

Kao duhovnom liječniku utječu mu se i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga farmaceuti.

Sretan imendan svima onima koji nose imena ovih arkanđela.

izvor: Laudato, tw, croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Povijest Hezbollaha: ‘Teroristi’ koji su se borili protiv ISIS-a, Al Qaede i Izraela

Published

on

Iako je Hezbollah formalno osnovan 1980-ih, njegovi korijeni leže u složenom libanonskom konfesionalnom sustavu koji je uspostavljen nakon što je Libanon 1943. godine stekao neovisnost od Francuske.

Nacionalni pakt, koji su tada potpisali vodeći politički lideri, podijelio je vlast prema vjerskim skupinama: premijer je morao biti sunitski musliman, predsjednik maronitski kršćanin, a predsjednik parlamenta šiitski musliman.

Međutim, priljev palestinskih izbjeglica u Libanon, koji je kulminirao preseljenjem sjedišta Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u tu zemlju 1971. godine, dodatno je pogoršao već napete odnose između vjerskih i političkih frakcija. To je dovelo do izbijanja građanskog rata 1975., u kojem su se borili za veće udjele u moći. Sirija je ušla u sukob 1976., a kasnije su se uključile i druge strane, uključujući SAD i snage UN-a.

Izrael je pak 1982. godine iskoristio kaos građanskog rata za pokretanje invazije pod nazivom “Operacija mir za Galileju”. Ciljevi su uključivali uništenje PLO-ovih snaga u Libanonu, okončanje sirijskog utjecaja te uspostavu pro-izraelske vlade. Ipak, izraelska invazija je uskoro donijela složene posljedice za južni Libanon i njegove stanovnike. Na početku, mnogi su lokalni stanovnici, prvenstveno muslimani, bili zadovoljni što je Izrael eliminirao prisutnost PLO-a, koji je tijekom godina nametnuo opresivnu kontrolu nad regijom. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, postalo je jasno da izraelske snage nisu imale namjeru brzo napustiti područje, što je izazvalo nezadovoljstvo i sumnje među lokalnim stanovništvom.

Gubitak povjerenja

Grad Sidon, najveći grad u južnom Libanonu, pretrpio je značajna razaranja tijekom izraelske invazije. Gradonačelnik Ahmed Kalash procijenio je da je nekih pola zgrada oštećeno, a oko 1500 stanova potpuno uništeno. Ekstremna ratna šteta izazvala je osjećaj frustracije, ali ono što je dodatno uznemirilo mnoge stanovnike bio je osjećaj da su Izraelci zamijenili opresivnu vlast PLO-a s vlastitom vojnom prisutnošću.

Dok je gradonačelnik Kalash izražavao zahvalnost zbog eliminacije PLO-a, izraelska kontrola nad svakodnevnim životom u Sidonu i okolici počela je izazivati zabrinutost. Lokalne vlasti, kao i stanovnici, suočavali su se s teškim izazovima obnove svojih domova i infrastrukture, dok su izraelske vlasti kontrolirale ključne aspekte obnove, uključujući izdavanje dozvola za korištenje obale i popravak infrastrukture.

Wikipedia

Što se tiče libanonske vojske, izraelske snage su je razoružale i ograničile njezin utjecaj. To je dodatno produbilo sumnje lokalnih stanovnika, osobito šiitskih muslimana, koji su vidjeli jaku libanonsku vojsku kao ključni faktor za ujedinjenje i stabilnost zemlje. Postupci Izraela prema vojsci, kao i povlačenje ovlasti šiitske milicije Amal, dodatno su izazvali nezadovoljstvo.

Uspon Hezbollaha

Mnogi stanovnici južnog Libanona počeli su izražavati zabrinutost da Izrael namjerava dugoročno ostati u Libanonu te namjerava manipulirati političkom rekonstrukcijom zemlje. Ovakav razvoj situacije dodatno je pogoršao napetosti, osobito jer su kršćanske milicije, koje je podržavao Izrael, dobile veći utjecaj, dok su šiitske skupine bile marginalizirane. Različiti gradonačelnici i lokalni dužnosnici iznosili su slične pritužbe, naglašavajući osjećaj da su zamijenili jednu vrstu vojne okupacije drugom.

Frustracija je rasla i zbog izraelskog uhićenja stotina libanonskih muškaraca, uključujući članove milicije Amal, što je izazvalo dodatno nezadovoljstvo među šiitskim stanovnicima. Iako su izraelski vojni dužnosnici na terenu pokušavali pružiti osnovnu pomoć i organizirati obnovu, činilo se da je temeljna želja većine stanovnika južnog Libanona – da izraelske snage napuste njihovu zemlju – postala glavna točka sukoba.

Libanonski i palestinski muškarci drže portrete vođe Hesbollaha Sayyed Hassan Nasrallaha, dok izvikuju slogane za preotesta protiv njegovog ubojstva, u južnom lučkom gradu Sidonu, Lebanon, (AP Photo /Mohammed Zaatari)

U konačnici, stanovnici Sidona i južnog Libanona ostali su zarobljeni između geopolitičkih interesa Izraela i njihovih vlastitih nastojanja da podignu na noge svoje zajednice i postignu političku stabilnost. Upravo tu je počela priča Hezbollaha čiji su se članovi, vođeni sličnom ideologijom kao iranska teokratska vlada, okrenuli nasilju i terorizmu protiv izraelskih, američkih i zapadnih ciljeva. U svom otvorenom pismu iz 1985. godine, Hezbollah je optužio SAD, Francusku i Izrael za uništavanje Palestine i raseljavanje muslimanskog stanovništva. Skupina je tada kao svoj cilj proklamirala uklanjanje zapadnih sila iz Libanona i uništenje Izraela.

“Država u državi”

Tijekom 1980-ih i 1990-ih, Hezbollah je provodio niz smrtonosnih napada, uključujući one na američko veleposlanstvo i vojne baze u Bejrutu te izraelsko veleposlanstvo u Buenos Airesu 1992. godine. Iako su često negirali odgovornost, Hezbollah je stekao reputaciju jedne od najsmrtonosnijih militantnih organizacija u regiji.

Krajem libanonskog građanskog rata 1989., Taifski sporazum, koji je redefinirao politički sustav zemlje, legalizirao je Hezbollah kao političku stranku. Od tada, organizacija sudjeluje na izborima i održava parlamentarne pozicije, no i dalje zadržava svoju vojnu snagu. Hezbollah je, svakako, postao “država u državi”, kontrolirajući dijelove Libanona i pružajući široku mrežu socijalnih usluga, financiranu uglavnom iz Irana.

Unatoč političkoj prisutnosti, Hezbollah je i dalje duboko uključen u oružane sukobe, posebno s Izraelom. Iako je izraelska vojska, uslijed stalnih napada libanonskog pokreta otpora, povukla svoje snage iz južnog Libanona 2000. godine – nakon petnaestogodišnje okupacije – Hezbollah je periodično nastavljao anticionističke akcije. Također, 2006. godine, kada su Izraelci ponovo pokušali izvesti invaziju na Libanon, Hezbollah ih je uspio otjerati u samo 32 dana, obranivši teritorijalni integritet zemlje.

Podrška kršćana

Što se tiče karakterizacije Hezbollaha kao terorističke organizacije, takvom ju je proglasilo svega 26 zemalja, među kojima su Saudijska Arabija, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Argentina, Kanada, Kolumbija, Njemačka, Kosovo, Malezija, Srbija, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.

Iako su na izborima 2022. Hezbollah i njegovi saveznici izgubili većinu u libanonskom parlamentu, ova militantna skupina i dalje ima značajan utjecaj u zemlji i veliku potporu među libanonskim šijitima, koji čine otprilike trećinu tamošnjeg stanovništva, dok suniti i kršćani manje ipak blagonaklono gledaju na ovu skupinu.  Primjerice, u šijitskom predgrađu Bejruta, gdje dominira prisustvo Hezbollaha, na zidovima kršćanske obitelji Rande Gholam, slike Hassana Nasrallahe stoje uz ikone Djevice Marije. Gholam, kršćanka, Nasrallaha opisuje kao “dar od Boga”, što odražava neobičnu koegzistenciju unutar sektaški podijeljenog društva. U blizini Nasrallahinog nekadašnjeg sjedišta, crkva Svetog Josipa i dalje dočekuje maronitske vjernike, što potvrđuje vjersku raznolikost u srcu Hezbollaha. Gholam je svake godine proslavila rođendan Nasrallahe, a njegova slika krasi njezino božićno drvce. “Nikada neću vjerovati da bi Hezbollah nekome naudio,” zaključuje ona.

Dodatno, libanonski kršćani su se, rame uz rame s Hezbollahom, borili protiv prozapadnih snaga koje su htjele srušti legitimnu sirijsku vladu. Tako je Rifaat Nasrallah, kršćanski vođa milicije u selu Ras Baalbek, organizirao lokalnu miliciju kako bi zaštitio svoje selo od napada islamističkih militantnih skupina poput ISIS-a i Jabhat al-Nusre. Nasrallahina skupina je djelovala u uskoj suradnji s Hezbollahom, koji im je pružio obuku, opskrbu i koordinaciju.

Protivnik ISIS-a

Vrijedi podsjetiti i kako sunitske organizacije, poput Al Qaede i ISIS-a, preziru šijitske suparnike (kao što je Hezbollah) te ih praktički smatraju nemuslimanima i najvećim neprijateljima. Stoga, uslijed prljavog rata u Siriji, ove su grupacije – uz potporu SAD-a, Izraela, Saudijske Arabije i Turske – stalno prelazile granice Libanona i zauzimale teritorij te države. Jasno, onaj kome se tome usprotivio je bio Hezbollah.

Tako je 2017. Reuters izvijestio kako je libanonska vojska pokrenula ofenzivu protiv Islamske države  na svojoj sjeveroistočnoj granici sa Sirijom, s partnerom Hezbollahom koji je započeo napade s druge strane granice. Cilj tih paralelnih operacija bila je eliminirati preostale militante koji kontroliraju posljednji dio libanonsko-sirijske granice. Paralelno s tim, izvješće Amnesty Internationala je otkrilo da je ISIS razvio značajan vojni arsenal, uključujući oružje proizvedeno u SAD-u, koje je dobila od iračke vojske i sirijskih oporbenih skupina.

Također, prema glasnogovorniku američke vojske pukovnik Patrick Ryderu, sirijski pobunjenici, obučavani od strane Sjedinjenih Država, predali su dio svoje opreme Frontu Nusra, skupini povezanoj s Al-Qaidom, kako bi osigurali siguran prolaz. Ryder je ujedno potvrdio da su pobunjenici predali šest kamioneta i dio streljiva, otprilike četvrtinu svoje izdane opreme, posredniku Nusra Fronta.

Izraelske simpatije prema ekstremistima

Naravno, Izrael je također bio dio koalicije koja je nastojala smaknuti Assadovu vladu u Siriji i sve njene pomoćnike, poput Hezbollaha. Tako je 2019. Gadi Eisenkot, načelnik stožera Izraelskih obrambenih snaga, po prvi put priznao da je Izrael opskrbljivao oružjem sirijske pobunjeničke skupine tijekom građanskog rata u Siriji. Naime, tijekom sedam godina sukoba, Izrael je javno tvrdio da pruža samo humanitarnu pomoć sirijskim skupinama na Golanskoj visoravni, ali Eisenkot je onda potvrdio kako je dostavljeno lako oružje pobunjenicima “radi samoobrane”.

Međutim, tu nije bio kraj prijateljstvu sunitskih organizacija i Izraela. Naime, Izrael je tijekom sirijskog građanskog rata otvorio svoje granice kako bi pružio medicinsku pomoć ranjenim borcima Nusra Fronta i Al-Qaide. Nusra Front, ogranak Al-Qaide koji se borio protiv sirijskog režima Bashara al-Assada i njegovih saveznika, poput Hezbollaha, kontrolirao je pogranično područje duž Golanske visoravni bez napada na Izrael.

Izrael je tada službeno bio neprijateljski nastrojen prema Al-Qaidi i njezinim saveznicima, ali izraelske vlasti smatrale su Iran i Hezbollah mnogo većom prijetnjom. Amos Yadlin, bivši šef izraelske vojne obavještajne službe, izjavio je kako radikalni sunitski islamisti uz Golansku visoravan nisu napadali Izrael i da je njihova prijetnja manja u usporedbi s Hezbollahom i Iranom, koji su tražili način da otvore novu frontu protiv Izraela sa sirijskog teritorija.

Simptomatična isprika

Ipak, možda najočitiji primjerak ISIS-ovog i izraelskog drugarstva se zbio u 2017., kada je bivši izraelski ministar obrane Moshe Ya’alon izjavio da se Islamska država ispričala Izraelu nakon što je napala izraelsku vojnu jedinicu na Golanskoj visoravni. I sve to nakon što je IDF ubio četiri borca ISIS-a.

Imajući u vidu sve navedeno, samo je logično zaključiti kako bez Hezbollaha Libanon vjerojatno ne bi bio u stanju održati svoje teritorijalnu opstojnost, pošto bi agresori poput Izraela, ISIS-a ili Al Qaede možebitno okupirali neke dijelove ove bliskoistočne države, ako ne i nju čitavu. Je li takvo što dobro ili loše, na svakome ponaosob je da procijeni.

Za još ovakvog sadržaja upratite autorov X profil i Substack.

izvor: Geopolitika.news

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved