Vijesti

Jesu li Dodik, Izetbegović i Čović tek pijuni u novoj američkoj strateškoj ofenzivi u BiH!?

Published

3 godine ago

1 studenoga, 2021

Usporedno s novom američkom diplomatskom ofenzivom prema BiH vratiše nam se i stare diplomatske floskule. Pa se nagađa kako će raditi “mrkva i batina” – piše Višnja Starešina u Slobodnoj.

Hoće li novi američki izaslanik za izborno zakonodavstvo Mathew Palmer doći s prijedlogom novog izbornog zakona po načelu “uzmi ili ostavi”? Kako će u svemu tome proći sadašnja politička vodstva Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH? Pritom izmiče iz fokusa bit ovog novog procesa i njegove razlike u odnosu na američki angažman u BiH u devedesetima, koji je doveo do daytonskog mira.

Tada je trebalo zaustaviti regionalni rat, koji je postao svjetski problem. I u tom su procesu politička vodstva Hrvata, Srba i Bošnjaka, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i Srbiji, uistinu imala značajnu političku težinu, proporcionalnu snazi njihove vojske. Oni su zaista bili akteri. Amerika je uspjela proizvesti preokret u ratu (čitaj: poraz srpske vojske) promjenom odnosa vojnih snaga i političkih savezništava (obnova hrvatsko-bošnjačkog savezništva), a na međunarodnom planu uspjela je formirati tzv. kontaktnu skupinu moćnih država (SAD, Rusija, UK, Njemačka, Francuska), u kojoj je tada slaboj (Jeljcinovoj) Rusiji dala vrlo vidljivu ulogu, ali bez osobita utjecaja. Uz to, kao političkog pokrovitelja Bošnjaka u proces je uvela tadašnju (Demirelovu) Tursku, koja je i trebala smanjiti rastući utjecaj radikalnih islamističkih režima na politiku Alije Izetbegovića.

Danas je BiH zapušteni američki protektorat, u kojem SAD pokreće političko-diplomatski rat protiv utjecaja ambicioznih autokratskih režima – prvenstveno Rusije i Kine – koji su snažno ušli u prostor koji je Amerika zanemarila. Jeljcinova Rusija je u ondašnja vremena bila dio kontaktne skupine. Putinova Rusija im je danas u BiH (i šire na Balkanu) glavni protivnik. Demirelova Turska bila je vjerni američki partner u mirovnom procesu, a turski predsjednik bio je u boljim odnosima s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom negoli s Alijom Izetbegovićem. Turski vojnici u sastavu UN-ovih mirovnih snaga štitili su preostale Hrvate u okolici Zenice od napada stranih mudžahedina, koje je pak u Zenici čuvao i štitio današnji bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Današnja Erdoganova Turska primjer je autokratskog režima i nositelj politike islamizacije Europe, a BiH je središte njezine neoosmanske politike. Zato nije slučajno što Turske nema u ovom novom američkom procesu za BiH, u kojem je Zapad na jednoj strani, a nedemokratski euroazijski režimi na drugoj. I još jedna razlika: lokalna politička vodstva koja su nekoć zbog snage svojih vojski bila akteri, danas su pijuni u tom procesu, obvezama vezani uz svoje političke pokrovitelje i financijere – Dodik uz Putina, Izetbegović uz Erdogana. A Čović? Također uz Putina.

Promjena izbornog zakonodavstva, uz izvjesne ustavne promjene (kako je najavio M. Palmer), nije cilj ove američke diplomatsko-političke ofenzive. To je tek sredstvo, prvi korak prema izboru novih političkih vodstava u BiH, koja će biti više prozapadna i proamerička, uz ponešto funkcionalniju državu. Hoće li do tih promjena doći mrkvom, batinom ili izborima, tek je pitanje tehnike. A u tom procesu i Srbi i Bošnjaci i Hrvati mogu zaštititi ili ostvariti i neke svoje političke interese.

Gledano s pozicije hrvatskih nacionalnih interesa, tu dolazimo do problema – kako u političkom vodstvu Hrvata u BiH, tako i u hrvatskom državnom vodstvu. Hrvati BiH ulaze u proces bez snažnog političkog zaštitnika. Rusija će braniti (veliko)srpski interes i Republiku Srpsku. Bošnjaci i dalje pakiraju velikobošnjačku politiku stvaranja islamske BiH u celofan građanske države, nastojeći pridobiti američke simpatije. Dragan Čović slovi kao dio ruske interesne mreže i američka ga politika doživljava kao problem. Srbi se pripremaju za vrijeme poslije Milorada Dodika (otkazivanje poslušnosti u Skupštini RS) i očekivati je neku novu alternativu koja će biti jednako velikosrpska kao i Dodikova, samo manje proruska. Bošnjaci su fingiranim alternativama SDA i došli do toga da biraju Hrvatima predstavnike. Dragan Čović ostvario je monopol vlasti i uništio mogućnost hrvatske političke alternative.

U Hrvatskoj pak kao da je politički prespavano posljednjih četvrt stoljeća. Pa bi predsjednik Milanović uveo u razgovore Erdogana, kojeg su sami Amerikanci izbacili iz (svojeg) procesa. Uz to, kao da se ne razumije da Hrvatska nema nikakav izravan utjecaj na ovaj proces. No, ima značajnu mogućnost djelovanja na njegov ishod u tihom partnerstvu s Washingtonom i donekle s Berlinom. Ali, ključni argument više ne može biti stara priča o zaštiti konstitutivnosti naroda, već priča o strateškoj zaštiti jadranskog zaleđa od neprijateljskog preuzimanja (Rusija, Kina, Turska).

Priča bi bila uvjerljivija da je Hrvatska s više žara gradila LNG na Krku, da je izabrala američke borbene zrakoplove… No, i jasna spremnost na jačanje vojne i političke suradnje, kao i neka američka vojna baza na Jadranu, primjerice u Pločama, bili bi i danas dobrodošli. A osobito bi dragocjeno bilo da hrvatska državna politika prepozna politički duh vremena. I da u ovaj novi proces ne kreće sa starim pričama, u starim zaprežnim kolima, na volove.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

9 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

10 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.