Uvod

IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.

A Istra nije više  multietnička, multikulturalna ili višejezična od bilo kojeg dijela Hrvatske. Po sastavu stanovništva Istra je županija hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.

IDS nije ničim dokazao svoje političke floskule i  istrijanski identitet Istre, ali kada se nešto svakodnevno ponavlja uđe u uši i postane istina. I ne samo to IDS je prijevarom uz potporu vladajućih u Istru uveo dvojezičnost, po Statutu Istarske županije , a ne po sastavu stanovništva, odnosno brojnosti pripadnika talijanske nacionalne manjine.

Zato je Statut Istarske županije izvorište i dokaz IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Po popisima stanovništva od kada je Austrija uradila prvi popis pa nadalje, Hrvati su bili većinsko stanovništvo Istre. Po popisu iz 1846, Hrvata je bilo 54%, Talijana 38%. a po popisu iz 1910 prije raspada Austro-Ugarske monarhije Hrvata je bilo 43%, a Talijana 38%.

U vrijeme između dva svjetska rata 1918-1943, kada je Istrom vladala Italija,  popisi nisu mjerodavni, jer je iz Istre iselilo oko 60 000  Hrvata, a Mussolini naselio oko 30 000 Talijana, pa je tek prvi popis nakon rata 1945, točan pokazatelj, Hrvata je bilo 69%, a Talijana 25%.

Nakon 2.svjetskog rata uslijedio je egzodus Talijana koji nisu htjeli živjeti pod komunističkom vlasti pa je 1953 Hrvata bilo 77%, a Talijana 12%.

Osamostaljenje Republike Hrvatske i antihrvatska politika IDS-a odrazila se na popis 1991, kada se Hrvatima izjasnilo 54%, Talijanima 7% i Istrijanima 18% stanovnika Istre.

Da bi se 2024 godine pokazalo da je IDS-ova politika promašena, da je stanovništvo Istre nije prihvatilo, da nije prihvatilo istrijanski identitet Istre, jer se Hrvatima izjasnilo 76,4% , a Istrijanima 5.13%

Isto tako popis iz 2011 nakon što je uvedena dvojezičnost pokazuje da po sastavu stanovništva nije opravdana, jer je Talijana bilo samo 6,9%, a Hrvata 71,9% .

Popis iz 2024 je to potvrdio, broj Talijana se smanjio na 5,01%, tako da na primjer u Puli je dvojezičnost uvedena za samo 1 860 Talijana u odnosu na ukupno 52 220 stanovnika Pule. Po sastavu stanovništva jedino bi općine Grožnjan sa 44,51% i Brtonigla sa 35,72% Talijana imale pravo uvesti dvojezičnost.

Iz navedenih podataka jasna je veličina prijevare i posljedice IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.

Pravo na dvojezičnost po Statutu ušlo je i u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina tako da su još uvijek nesagledive  sve posljedice koje je Statut Istarske županije izazvao na razbijanju i zatiranju hrvatskog identiteta Istre, ali  i cijele Hrvatske.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema domicilnom hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na zapošljavanje. Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici nacionalnih manjina. I ne samo to hrvatski državljanin u Istri u dvojezičnim općinama i gradovima ne može dobiti posao u općinskim i gradskim upravama bez znanja talijanskog jezika.

I još jedan dokaz da stanovništvo Istre nije prihvatilo IDS-ov istrijanski identitet, je veliki broj dragovoljaca Domovinskog rata, usprkos IDS-ovom protivljenju odlaska Istrana na Ličko ratište., jer po izjavama IDS-ovih čelnika Domovinski rat nije bio IDS-ov rat (za nacionalističke ciljeve Hrvatske)

Tko i što je IDS?

Istarski demokratski sabor-IDS je  stranka koja apsolutistički vlada Istrom od pobjede na lokalnim izborima 1993. godine, kada je osvojio 74, 2 %  glasova,  odnosno 35  vijećničkih mandata u županijskoj skupštini od ukupno 40. Sa tom većinom mogli  su  neometano sprovoditi svoju politiku. Tada  je započela njihova vladavina Istrom kao svojim privatnim vlasništvom, predstavljajući se kao jedini tumač  i zaštitnik „ istarskog identiteta“ i Istrijana u državi Hrvatskoj. Pazite ne HRVATA , nego ISTRIJANA!

• IDS   kroz istrijanstvo u potpunosti  negira većinski hrvatski narod u Istri i njegov hrvatski identitet, 76.4 % Hrvata, 5.01 % Talijana. 5, 13 % Istrijana
• Koketira sa talijanskim neofašistima, dajući pri tome ekskluzivni položaj malobrojnoj talijanskoj manjini, uvodeći neopravdano s obzirom na brojnost pripadnika talijanske nacionalne manjine, 5,01%  dvojezičnost u gradovima i općinama u kojima je bio na vlasti,
• Neprestano inzistira na regionalizmu, autonomiji i lokalnoj samoupravi. Do te mjere da je politički djelovao protuustavno.

Istarski demokratski sabor -IDS je regionalna stranka osnovana 1990. godine po zamisli osnivača Ivana Pletikosa, Mladena Kolenka, Oriana Bulića i dr. kao demokratska stranka istarskih Hrvata,  koju su preoteli,  beskrupulozno uzeli  dokumentaciju Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta i Mario Sandrić i registrirali stranku 14.veljače 1990. u Zagrebu.

Dino Debeljuh je jasno ukazao koji će program i politički okvir zauzeti IDS, kada je Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da „mi Istrijani nismo Hrvati, nemamo ništa sa tim Hrvatima,  mi ćemo se od njih ionako odcijepiti.“

Već po ovoj njegovoj izjavi vidi se skučenost i kontradiktornost promišljanja,  jer je on osobno stranku registrirao,  a gdje nego u Zagrebu, glavnom gradu RH.

Mada Debeljuh to danas negira, jer ga je Ivan Jakovčić  nagradio  mjestom veleposlanika RH  u Indiji, svi IDS-ovi dokumenti baziraju se na njegovim riječima pa i sam Statut Istarske županije,  koji je kako je u nedavnom intervju portalu Lupiga izjavio, pisali on i njegova tadašnja supruga Loredana Boljun.

Iz tog odiuma prema Hrvatima, po njima razbijačima Jugoslavije , IDS stvara koncept istarske nacije, pa svoju protuhrvatsku politiku gradi u tri smjera preko istrijanstva, talijanizacije i titoizma ( antifašizma) koje je ugradio u Statut Istarske županije.

Stoga je Statut IŽ povijesna je i etnička krivotvorina,  kojim se zatire hrvatski identitet Istre.

Statut Istarske županije je izglasan  30.ožujka  1994.

Kao što sam prethodno napisala, jedni od kreatora Statuta  bili  su tada bračni par Debeljuh. Loredana Boljun,  je izjavila da je taj Statut prva stepenica istarske autonomije, a Dino Debeljuh da su u  njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo, preuzetih iz talijanskih regija koje imaju poseban statut, poput regije Alto Adige/Sud Tirol. „ Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar dio uspjeli vratiti i to danas krasi Statut“

Evo i dan danas ponose se što su Hrvate izbacili iz Statuta i što to antihrvatstvo krasi Statut!

I svih 34 godine od postojanja IDS-a govori se i piše jedno, a radi potajno drugo. Znači javno priznaju Hrvatsku, a istovremeno gdje god mogu  je podrivaju.

IDS-ovci se hvale  kako je Skupština Istarske županije donijela Statut kojim se Istra definira kao višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca.

Kako se čuva dostojanstvo građana i pojedinca ako mu negiraju postojanje, negiraju da je autohtoni stanovnik Istre stoljećima i  ako mu oduzimaju  njegov identitet i nameću  drugi?

U Preambuli Statuta nabraja se kao stanovnike Histre, Rimljane, Franke, ali nema  Hrvata,  ni hrvatske povijesti. Ni spomena od svega što čini hrvatski identitet Istre.

Nema spomena o pisanim dokazima  gdje  se u jednom pismu spominje ime pićanskog biskupa Marcijana.  579. godine kada su Hrvati su prodrli u Istru. Nedavno je Papa imenovao novog biskupa Pićanske biskupije upravo na temelju tog pisma.

Nema spomena o Rižanskoj listini iz 804. godine, Istarskom razvodu iz 1275. godine,  o  prisutnosti glagoljice u raznim dokumentima  kao Plominski glagoljaški natpis, Supetarski fragment, Grdoselski ulomak, Humski grafit i Ročki glagoljaški abecedarij.

Pored Istarskog Razvoda postoji još niz dokumenata pisanih glagoljicom na hrvatskom jeziku koji svojom bogato ukrašenom glagoljicom svjedoče o hrvatskom identitetu Istre.

Brevijar Vida Omišljanina (Vid Omišljanin) , 1396., pisan za župnu crkvu sv. Bartola u Roču, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, težak  10 kg.

Ročki misal Bartola Krbavca, napisan za crkvu Sv.Bartola u Roču, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču, potječe iz oko 1420. godine, ubraja se među najljepše hrvatske glagoljske knjige.

Beramski misal Bartola Krbavca, (490 stranica, Narodna knjižnica u Ljubljani, Slovenija), ~1425., napisan vjerojatno u gradu Bakru za župnu crkvu u Bermu, Istra.

Kopenhagenski misal, 15. stoljeće, čuva se u Kraljevskoj knjižnici (Kongelige Bibliothek) u Kopenhagenu, Danska. hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća u Det Kongelige Bibliotek (Kraljevska knjižnica), koji se naziva Kopenhaški misal. Poznato je da se misal nalazio u mjestu Roč u Istri, Hrvatska. Do 1839. knjiga se nalazila u Kraljevskoj knjižnici u Beču, Austrija, a ova ju je knjižnica kasnije poklonila Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.

Zanimljivo je da su ovi glagoljaški dokument i bili  poznati hrvatskom svećeniku mons. dr. Boži Milanoviću , a podaci o tome navedeni su u Dodatku Memoranduma koji je 1946. godine pripremljen za potrebe Međunarodne mirovne konferencije u Parizu, koja je trebala odlučiti o međunarodnim granicama na području Istre (između Italije i bivše Jugoslavije). ) nakon Drugog svjetskog rata. Za konačnu odluku iznimno važnu, a vjerojatno i presudnu ulogu, imala je hrvatska glagoljaška baština. Koju evo IDS negira!

Nema spomena o buđenju nacionalne svijesti koja počinje kada i drugdje u Europi, nakon poraza Napoleona. Ilirski preporod traje od 1830 do 1860. Nakon ilirskog počinje  Hrvatski narodni preporod koji su predvodili Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Bastian (Matko Baštijan) i  zanosili se idejom ujedinjenja Južnih Slavena u duhu jugoslavenske ideologije đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera. 1861.konstituiran je Istarski  Sabora i u njemu se vodila borba  za ravnopravnost hrvatskog jezika u upravi. Na početku 1870-ih pokrenuta je Naša sloga, glavni preporodni list, organiziraju se masovna okupljanja na kojima se raspravlja o nacionalnoj problematici, otvaraju se čitaonice, škole i sokolska društva. Iz tog razdoblja  ostao je molitvenik biskupa Jurja Dobrile, „Otče budi volja tvoja,“ tiskan u Trstu  1854. koji je doživio preko sto  izdanja.

Uz Dobrilu  bili su  Matko Brajša, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Dinko Trinajstić, koji su se borili protiv talijanizacije i još u vrijeme Austrougarske monarhije izgradili si niz hrvatskih škola diljem Istre, čitaonica, knjižnica, koje su sve Talijani kada su upali  još 1918, u Pulu pozatvarali, a neke i spalili.

Ernest Radetić je u svojoj knjizi Istarski zapisi( Grafički zavod Hrvatske, Zagreb,1969) Str.289-291 nabrojao što su sve Istrani postigli u Austro-Ugarskoj monarhiji

-Imali smo starinsko hrvatsko bogoslužje, sačuvano jedino u Istri neprekidno od 9.tog stoljeća.

-Imali smo 504 crkve u kojem su narodni domaći  svećenici propovijedali na hrvatskom jeziku

-Imali smo 207 pučkih škola-169 hrvatskih i 38 slovenskih

-Imali smo veliku državnu gimnaziju u Pazinu, jednu općinsku realnu u Voloskom, jedno mušku učiteljsku školu u Kastvu i jednu žensku u Pazinu.

-Imali smo u Istri 343 hrvatska i 77 slovenskih učitelja, sve ponikli iz Istre.

-Imali smo 3 hrvatske i 4 slovenske tiskare

-Imali smo 3 hrvatska dnevna lista i jedan slovenski

Hrvatski list-Pula, Riječki novi list-Rijeka, Riječke novine-Rijeka i Edinost -Trst.

-Imali smo 414 gospodarskih zadruga, sa preko 100 000 članova, koje su bile stup gospodarstva u Istri.

-Imali smo 500 športskih i omladinskih društava

-Imali smo cijeli niz Narodnih domova.

-Imali smo divna narodna imena  i još ljepša hrvatska prezimena.

-Imali smo izvorne narodne nošnje

-Imali smo drevne glagoljaške knjige, povelje, književnost

Kada su došli Talijani,  koji su Istru dobili Londonskim sporazumom iz 1915. godine, kao nagradu sila Antante, što su prešli na njihovu stranu u ratu, oni su da schiave (robove) u Istri, „oslobode“ njihove  kulture,  u Puli, 14.srpnja  1921.godine spalili Narodni dom i fundus od 7 000  knjiga.

Talijani su sva imena, prezimena, toponime i nazive talijanizirali , pa čak i natpise na nadgrobnim spomenicima.

Talijani su svojim dolaskom istjerali i izazvali egzodus istarskih Hrvata, između 50 -60 000 je otišlo iz Istre.

Usprkos tome, zahvaljujući svojim svećenicima istarski Hrvati su uspjeli sačuvati svoj identitet i 1943. godina napisati Proglas o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj!

Da bi IDS sve to zanijekao i proglasio Istru višeetničkom, višekulturnom i višejezičnom zajednicom  u kojoj se „priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca“

Statut je već bio na ocjeni ustavnosti

Vlada RH, prijavila je Statut IŽ Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, nakon čega je Ustavni sud ukinuo 36 članaka, pa poslije  odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Međutim 2001.godine Vlada Ivice Račana vratila im je ukinute članke,  pa je IDS proglasio javnu pobjedu svojih „univerzalnih vrijednosti“ istrijanizaciju, talijanizaciju i titoizam ( antifašizam)

Što je to  istrijanstvo?

Istrijanstvo je regionalno teritorijalno izjašnjavanje pripadnosti jednom području u okviru Republike Hrvatske i ne predstavlja  ni naciju, ni narod, ni narodnost. Po toj logici može se izraziti  pripadnost Zagorju, Međimurju, Podravini, Slavoniji, Baranji, Lici ili Dalmaciji!

Istrijanstvo nema karakteristike nacije, ni naroda, ni etničke manjine, ma koliko se trudili to znanstveno objasniti Sandi Blagonić i Ernie Gigante Dešković,  nego je  proizvod IDS-a, regionalne stranke u Istri, antihrvatske stranke koja pored talijanizacije Istre provodi istrijanizaciju Istre sa ciljem odnarođivanja hrvatskog entiteta, a time i smanjivanja brojnosti Hrvata u Istri.

Najbolje je pojam istrijanstvo objasnio mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup u miru:

„Istrani su za fino, nježno hrvatstvo. Ono je oduvijek postojalo u svijesti ljudi. Treba cijeniti da kod našeg čovjeka postoje regionalnost i zavičajnost koje također treba respektirati. Jedno i drugo, hrvatstvo i istrijanstvo, nikako se ne isključuje. Oni se nadopunjuju, to su legitimni načini izražavanja.“

Upravo to je točno: Istrijanstvo je osjećaj pripadnosti zavičaju, rodnom kraju koji ne isključuje pripadnost hrvatskom narodu. Istrijani su Hrvati rođeni u Istri! Istra je uvijek bila pod tuđinskom vlasti i Hrvati iz Istre samim time izolirani od ostalog hrvatskog nacionalnog korpusa,  vezali su se za svoj zavičaj.

Međutim IDS kao stranka  nastao je na zasadama jugoslavenstva, titoizma i bratstva i jedinstva. Sve te pozicije nakon raspada Jugoslavije, presvukao je u demokratsko ruho, pa je stranku okarakterizirao kao liberalnu (jugoslavenstvo),  antifašističku (titoizam) i tolerantnu (bratstvo i jedinstvo)! IDS-u jugoslavenstvo zamijenio sa istrijanstvom, samo da ne bude hrvatstvo. A proizvod te politike je samo produbljivanje podjela u stanovništvu i veliki odium, netrpeljivost prema hrvatstvu, pretočen u mržnju,  da svakoga koji se izjasni kao Hrvat, tipično komunističkim rječnikom proglase ustašom, mada ustaša u Istri nikada nije bilo.

Iz tog odiuma prema Hrvatima kao po njima razbijačima Jugoslavije  IDS stvara koncept istarske nacije: „istrijanstvo ima sve elemente nacionalnog bića–poseban jezik, kulturu, povijesnu tradiciju i običaje…“( poseban jezik ne postoji, postoji dijalekt hrvatskog jezika-čakavica, kultura je srednjoeuropska, običaje ima kao i svaki drugi kraj svoje)

Talijanizacija, odnosno dvojezičnost

Pitanje manjina odlično su uklopilo u IDS-ovu politiku transgranične Euroregije Istre, projekta Zemlja Istra Ivana Paulette, koja je neslavno propala slovenskim shvaćanjem da taj projekt razbija integritet i suverenitet Slovenije i postavljanjem žice i ograda na granici. sa Hrvatskom u sjevernoj Istri.

Tako je IDS slijedeći politiku negiranja hrvatstva Istre iskoristio mogućnost koju mu je pružio zakonodavac da promjenom statuta lokalnih jedinica samouprave uvede dvojezičnost i tamo gdje po kriteriju zastupljenosti manjine od 30% nikada ne bi bilo moguće uvesti. To je potvrdio i Furio Radin u intervjuu Glasu Istre.

„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre

https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

Kriterij zastupljenosti, odnosno udjela u ukupnom stanovništvu po jedinici lokalne samouprave jedini je ispravan kriterij, sve ostalo je zlonamjerna politička trgovina.  Po etničkom kriteriju je na Pariškoj mirovnoj konferenciji Istra pripala Hrvatskoj, da bi IDS taj  kriterij poništio dodajući promjenu statuta kao mogućnost , koja je ušla u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Zaključak

IDS-ova politika istrijanstva nije uspjela, unatoč žestokoj retorici, medijskom pritisku i manipulaciji.

Nažalost IDS-u je uspjelo talijanizirati Istru. Uz pomoć vladajućih iz Zagreba, ono što nije uspjelo Mussoliniju, za vrijeme talijanske vlasti , uspjelo je IDS-u za vrijeme hrvatske vlasti u državi Hrvatskoj!

Prava manjina dovedena do apsurda, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je diskriminirajući (pozitivna diskriminacija) i  potpuno je nepotreban. Po Ustavu u RH članak 3, članak 14 i članak 15, vlada sloboda, jednakost i nacionalna ravnopravnost.

Zbog čega onda posebno prava manjina, kada vlada nacionalna ravnopravnost matičnog naroda i manjina?

Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava hrvatski narod, jer su pored etničkog udjela za ostvarivanje prava manjina dodani politički kriteriji. U jedinicama lokalne samouprave gdje po etničkom kriteriju udjela u ukupnom broju stanovnika, manjine ne bi ostvarile pravo na dvojezičnost, prepušteno je strankama koje su na vlasti da statutima općina i gradova manjinska prava uzdignu iznad prava većinskog naroda. Prava nacionalnih manjina u RH Ustavnim Zakonom i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina zakonodavac je doveo  do apsurdnih odnosa prema većinskom hrvatskom narodu.

Da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući, potvrdila je i Venecijanska komisija.

Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju dvostruko pravo glasa.

Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja. Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.

IDS-ovci su uvidjevši da im istrijanstvo nije prošlo sada inzistiraju na regionalizmu. Deklaracija Euro-Regija Istra im je isto propala, ali nije lokalna samouprava.

Po Ustavu RH članak 133, građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru Ustava RH  i zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima. Jedino to je još IDS-u preostalo da se spasi političke i povijesne odgovornosti za sustavno zatiranje hrvatskog identiteta Istre.

Lili Benčik/hrvatskepravice

“Slavko i Ivo Goldstein vode veliku bitku protiv hrvatskog naroda” – izjavio je Marko Veselica predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika na svečanoj sjednici u povodu 12. obljetnice osnutka Društva 18. 2. 2002., u Glasu Slavonije.

O Goldsteinima

Izvorni članak prof. Marijan Krmpotić: Goldsteini, što bi svi Hrvati morali znati o Karlovčaninu Danijelu Goldsteinu alias Ivinu, na čiji zahtjev je predsjednik Sabora 2011.godine, pokojni Boris Šprem ukinuo pokroviteljstvo Hrvatskog Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu ( pokroviteljstvo vraćeno 4.veljače 2016.godine, odlukom predsjedništva Sabora, sa dva glasa protiv HNS-ova Vesna Pusić i SDP-ova Milanka Opačić)

https://hr.metapedia.org/wiki/Goldsteini

Autorizirani izvorni članak: prof. Marijan Krmpotić, Zagreb.

Djed Ivo Goldstein, lažna ustaška žrtva

Ivo Goldstein, karlovački knjižar, otac Slavka Goldsteina i Daniela Goldsteina alias Ivina i djed Ive Goldsteina bio  je komunist i agent Kominterne. Iz svoje knjižare i papirnice u Karlovcu raznosio  je prije početka 2.svjetskog rata, po Kordunu i Banovini marksističku literaturu i komunističke letke. Komunističkog agenta ,knjižara Ivu Goldsteina nitko nije vidio u gradu od onog dana kada su ustaše došle do Karlovca. Njegovi sinovi braća Goldsteini Slavko i Daniel, domislili su se da su im oca  uhvatile ustaše i zaklali na Jadovnu.

Međutim, ni na jednom popisu uhićenih Židova u Karlovcu i iz Karlovca odvedenih po ustašama nema imena Ive Goldsteina!  

Provjerila i zabilježila pravednica među narodima Ljubica Štefan u svojoj knjizi: “Istinom i činjenicama za Hrvatsku”, HKZHS 1999. str. 169.

Gosp. Bogdan Sudić mlađi, susjed Goldsteinovih u Karlovcu koji se kao dječak igrao sa Slavkom i Danielom u istom dvorištu sjeća se da je gospođa Lea Goldstein, zabrinuta za muža, zamolila njegova oca ustaškog poručnika, da ode u Ustaški Stožer propitati se za njezina muža da mu odnese u zatvor što mu treba. Međutim, u Ustaškom Stožeru su rekli da Ivo Goldstein nije kod njih u zatvoru i da ga i oni traže. Dakle, po svemu sudeći, Ivo Goldstein je po partijskoj direktivi, čim je Hitler napao SSSR, pobjegao kradomice iz Karlovca u šumu. Najvjerojatnije, na svoju nesreću, Ivo Goldstein je na Kordunu, nabasao  na četnike među kojima je bilo seljaka iz obližnjih srpskih sela koji su ga prepoznali kao Hrvata komunističkog agitatora, pa je ne zna se gdje, netragom nestao.

Zato se jako dobro zna da je ustaški tabornik u Karlovcu gospodin Marijan, Mane, Bilović, Židovki gospođi Lei Goldstein, rođenoj Bril, majki dječaka Slavka i Daniela Goldsteina Ivina, kada ga je došla moliti da joj spasi djecu,  dao propusnicu da može pobjeći s djecom u Kraljevicu na područje Hrvatske pod nadzorom Italije, kako bi nju i njezinu djecu spasio od eventualne hude kobi ustaških vlasti u Karlovcu.

Tako je ustaški tabornik g. Marijan, Mane, Bilović spasio  žive glave Lei Goldstein ženi Ivana Goldsteina i njezinoj djeci sinovima komunističkog agenta Kominterne: Slavku i Danielu, izlažući pogibelji svoj život i svoju obitelj, radi spašavanja obitelji karlovačkog Židova Ive Goldsteina, u Karlovcu svima znanog kano agitpropa Kominterne.

Nezahvalna braća Goldstein

Nema toga čime bi se Goldsteini mogli odužiti g. Marijanu, Mani, Biloviću za svoj spas i spas svoje majke. Ali, Goldsteinovima nikada nije ni palo na pamet da se zahvale gospodinu g. Marijanu, Mani Biloviću kome duguju život, a kamoli da ga predlože za “pravednika među narodima”. Dapače, prema izjavi kćeri Marijana, Mane, Bilovića, gđe Nede Fancev rođ. Bilović, otac joj je po „oslobođenju“ bio osuđen na 7 godina robije. Nije bio osuđen na smrt, jer su se za njega  zauzeli mnogi Karlovčani koje  je za rata pomagao i  spasio.

A braća Goldsteini  su se oglušili na molbe obitelji Bilović da im pomognu oca izvući iz logora, dok se Slavko Goldstein po Karlovcu kočoperio u odori partizanskog oficira i, pričalo se među kolegama, sa samokresom na stolu ispred profesora, djevojke su  polagale razrede partizanske gimnazije.

A obitelj Bilović? Žena s troje djece,  Ljerka i Neda bile su izbačene iz škole, mali Ante imao je tek tri godine, ostali su 1945. na cesti. Pomagali su im prijatelji i dobri ljudi da nekako prežive.

Točnost ovih navoda svatko može provjeriti. Kći Mane Bilovića gđa Neda Bilović udana Fancev i danas je još živa. Ta težko bolesna gospođa u poodmaklim godinama živi u Zagrebu, ulica kralja Zvonimira 62. I kaže da joj se pred desetak godina na vratima s buketom cvijeća pojavio Slavko Goldstein da joj se kao zahvali i ispriča. Zalupila mu je vratima pred nosom.

Braća Goldstein „ratovali“ sakriveni u sjeniku

Slavko i Daniel Goldstein preživjeli su rat uglavnom skriveni na sjeniku u nekog seljaka na partizanskom području. Daniel Goldstein alias Ivin rado se pravi važan svojom pubertetskom partizanštinom, pa tvrdi kako je on bio uz teško ranjenog Juru Francetića u blizini Slunja! A njegov stariji brat Slavko, jednom, godinicu nakon Domovinskog rata javno se u novinama i pohvalio  da je u izbjegličkom logoru na Gazi u Karlovcu prepoznao  seljaka koji ih je skrivao od ustaša za NDH i izložio zbog njih sebe i obitelj životnoj opasnosti.

Premda tad već dobrano imućan, Slavko Goldstein tog seljaka s Korduna ipak nije izvukao  iz izbjegličkog logora i primio u svoj dom iz zahvalnosti što je obitelj tog seljaka njih Židove prigrlila i s njima u strahu  dijelila zalogaje kruha.

Godinu ili dvije  nakon 1945. braća Goldsteini više nisu bili u Karlovcu. Uskoro se po gradu pričalo da su optirali u Izrael. Slavko se svojim prijateljima dičio da je odmah po dolasku u Izrael unovačen i bačen na položaj sa snajperskom puškom u podijeljenom Jeruzalemu gdje je strijeljao prolaznike na palestinskoj strani grada. Daniela su strpali u kibuc. Nisu dugo ostali u Izraelu. Karlovčani su ih tračali, govoreći da su u Izraelu bili građani bez partizanskih povlastica djece palog borca, pa su se brzo vratili u Zagreb k mami.

Braća Goldstein  u Jugoslaviji

S Danijelom Goldsteinom alias Ivinom već diplomiranim povjesničarom, piše M. Krmpotić, radili  smo  zajedno u Institutu za Historiju radničkog pokreta, Opatička 10. Ironijom sudbine sjedili su  u istoj sobi Daniel Ivin, Bruno Bušić, Marijan Stričević i ja Marijan Krmpotić. Direktor Instituta Franjo Tuđman otjerao ga je iz Instituta 1965. pošto mu je iza leđa subverzivno podmetnuo političku spačku očito po naputku srbenda iz CK kojima je smetala nacionalna osviještenost Franje Tuđmana. Naime, otišao je u Zadar na sastanak s Mihajlom Mihajilovskim radi osnutka nekakva političkog disidentskog časopisa, lažući da je  došao kao predstavnik Tuđmanova Instituta. Dakako, kad je stigao u Zadar Mihajlo Mihajilovski već je bio uhićen. Daniela Ivina pokupila je milicija i šupirala ga natrag u Zagreb. Franjo Tuđman htio ga je odmah izbaciti iz Instituta, ali iz CKSKH je došao nalog da se Daniela Ivina iz Instituta može udaljili samo sporazumnim raskidom radnog odnosa. Nikakvim izbacivanjem! Poslije nekog vremena u Institutu je netko spomenuo da je Daniel Ivin u Engleskoj i da te tamo oženio.

Kada je  nakon Tuđmana i Krmpotić  bio izbačen iz Instituta po komesaru Dušanu Bilandžiću detaširanom iz Beogradu od CKSKJ za direktora Instituta u Opatičkoj 10 s partijskim zadatkom da pomete palubu od  tuđmanovaca, Kolega sa studija maspokovac generalni direktor RTVZ Ivo Bohjanić pokupio ga je sa Zavoda za zapošljavanje natrag na TVZ gdje su obojica tri godine kasnije nekako preživjeli Karađorđevo. Nije  bio izbačen na cestu kao 1968. već samo unižen na mjesto za sekretara Igranog programa kod urednice drugarice Palme Katalinić.

„Kadli tamo iznebuha, jednog dana kod Palme Katalinić eto Zore Dirnbach!

Dovela je sa sobom za ruku Daniela Goldsteina, alias Ivina. Pravio se da me ne pozna. Drugarica Zora Dirnbach, dramaturginja u Igranom programu i prijateljica Slavka Goldsteina, tada predsjednika njihove Židovske općine, došla je zamoliti Palmu Katalinić da potpiše lažnu potvrdu da njoj, Zori Dirnbach, Daniel Goldstein, alias Ivin pomaže u prepravljanju i popravljanju dramskih tekstova za televiziju.  Danielu Goldsteinu, alias Ivinu trebala je potvrda da negdje nešto radi kako bi od Grada mogao dobiti stan. Prvi stan ostavio je prvoj ženi, a on je još nezaposlen. Drskost Danijela Goldsteina prešla je sve granice nakon smrti dr. Franje Tuđmana kad se počeo pričati notorne laži kako je dr. Franjo Tuđman za svoje stručne radove prvo pitao za mišljenje njega Daniela Ivina !? Uz to danas se Daniel Ivin kiti da je i književnik, a zar mu njegovu jedinu knjigu nije na pol napisao genijalni stariji brat Slavko?“

Goldsteini pod zaštitom tadašnjeg, žali Bože, predsjednika RH Stjepana Mesića

Nije tada Daniel još znao da će ga uskoro po „genijalnosti“ zasjeniti sin brata Slavka Ivo Goldstein, profesor bizantologije diplomirane u Beogradu. Taj Ivo Goldstein,  toliko je opsjednut velikom bitkom protiv povijesne istine hrvatskog naroda da svojevoljno patvori suvremenu hrvatsku povijest u svojim knjigama napisanim u stilu povijesnih pisanija svoga oca samozvanog povjesničara, inače nakladnika sa srednjom školom Slavka, koja po svojoj povijesnoj znanstvenoj argumentiranosti podsjećaju na povijesne romane Marije Jurić Zagorke.

Kad se profesor Ivo Goldstein poprilično umislio tražio je bez natječaja katedru suvremene hrvatske povijesti na sveučilištu u Zagrebu i drugovi su mu je dali. Kad mu je to prošlo, umislio da mu je mjesto među besmrtnicima u HAZU. Ali, akademici su mu tajnim glasovanjem uskratili ulaz u Akademiju. Da ga utješe, njegovi će ga drugovi poslati u Pariz za veleposlanika da tamo nauči francuski.

Ivu Goldsteina predsjednik Milanović predložio je za veleposlanika u Grčkoj  koji je u vrijeme dok je bio hrvatski veleposlanik u Parizu, u centralnoj sobi za prijeme u veleposlanstvu na kaminu imao sliku Josipa Broza Tita.

„Kako je svijet malen potvrđuje i slučaj s mojim bratićem inženjerom u Geotehnici koji mi se potužio da su dobili za direktora nekog Danijela Ivina koji nema veze s poslom i ništa ne radi nego samo putuje u London na račun poduzeća. Bilo je to za vrijeme predsjednikovanja na Pantovčaku Stjepana Mesića velikog prijatelja Slavka Goldsteina koji je morao svog mlađeg brata promašena povjesničara Danijela Goldsteina, alias Ivina, negdje uhljebiti. I drugovi ga dobro uhljebiše! A gdje drugdje negoli u tvrtki koja ima posla s naftom. I Daniel Goldstein alias Ivin, promašeni povjesničar, postao je preko noći uz blagoslov predsjednika Stipe Mesića kojem je zbog poslovnih veza sa svjetskim teroristom i krvavim libanonskim diktatorom  Gadafijem, predsjednik u Nadzornom odboru Geotehnike. Nafta, doduše, nema veze s diplomom Daniela Goldsteina alias Ivina, ali ima sa Stipom Mesićem i Janafom.

Ali, tko da vjeruje tom “Jutarnjem listu” kojeg je 4. 12. 2003. drug Stjepan Mesić nazvao običnim smećem nakon što su novinari objavili njegove mutne transakcija s libijskom naftom i prijateljem mu  Gadafijem.

Ali  vrag ne spava i u Geotehnici su radnici uskoro svog novog šefa Daniela Goldsteina, alias Ivina uhvatili u krađi. S kim? Zajedno sa Željkom Dobranovićem, bivšim predstojnikom Ureda predsjednika Stjepana Mesića. Oštetili  su  tvrtku za oko 390.000 kn. I radnici Geotehnike tužili ga sudu. Ali, Daniel Golstein, alias Ivin pod moćnom je zaštitom, pa državni odvjetnik Mladen Bajić nikako da tužbu protiv Daniela Goldsteina izvadi iz ladice.

Daniel Goldstein izbačen iz HHO

I besramnik Daniel Goldstein, alias Ivin, stric Ive Goldsteina, kad je postao uvjeren da su njegovi zaštitnici toliko moćni da tužba protiv njega za krađu u Geotehnici ne će nikada ugledati svijetlo dana iz ladice državnog odvjetnika Mladena Bajića, drsko se kandidira za predsjednika HHO za ljudska prava  i bi, navodno, izabran! A onda na njegovu sramotu puče bruka i skandal u HHO-u! Netko od članova HHO-a otkrio je kriminalnu prošlost Daniela Goldsteina, alias Ivina i Daniel Goldstein je zbog lažnog predstavljanja,  naglavačke izbačen ih HHO-a.

Po tom se i novinar D. Butorac javio u Jutarnjem listu 12. 4. 2012. člankom: “Kako Ivin može gostovati na HTV-u kod Ace Stankovića, a ne može na sud?” Izostanak sa suda je Ivin pokušao opravdati naglim pogoršanjem zdravstvenog stanja s jakim vrtoglavicama i općom malaksalošću. Ali nije bio malaksao i nije mu se vrtjelo u glavi  kad je po direktivi iz Iblerova trga po dogovoru s vodstvom SDP-a harangirao da Hrvatski sabor ukine službenu komemoraciju žrtvama na Bleiburgu.

I kako javlja Jutarnji list 13.10.2012. “Daniel Ivin, bivši šef HHO-a jučer je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na 11 mjeseci uvjetno uz rok kušnje od tri godine”. Ostali kradljivci moraju u zatvor. Daniel Goldstein-Ivin iako glavni krivac, dobio je uvjetnu kaznu,  jer je tako zbog Danielovih poodmaklih godina i problema koje ima s glavom i u glavi, urgirao za njega  brat mu Slavko savjetnik predsjednika Republike i predsjednika Vlade SDP-a Zorana Milanović.

Pravomoćno osuđen na 11 mjeseci zatvora s rokom kušnje od 3 godine, Danijel Goldstein-Ivin traži ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom

Da, da, to je taj isti mali Židov Daniel Goldstein-Ivin, koji poput svog brata Slavka ne posustaje u bitci protiv hrvatskog naroda, a po direktivi svojih moćnih zaštitnika otvorenim pismom od predsjednika Hrvatskog Sabora Borisa Šprema traži da Sabor ukine svoje pokroviteljstvo nad Komemoracijom hrvatskim žrtvama palim na Križnim putovima od Beiburgu do raspeća na Kalvarijama po Srbiji,  jer to građane stoji pola milijuna kuna, kako bi se zatro svaki trag srbokomunističkim ratnim i poratnim genocidnim zločinima nad Hrvatima koji su se borili protiv komunizma, a čiji su potomci u Domovinskom ratu porazili do nogu velikosrpskog agresora na svoju domovinu Hrvatsku.

O karlovačkim Goldsteinima – braći Slavku i Danielu Goldsteinu, alias Ivinu kazivali su:  Đurđa Deur, Svetozar Petrović;, Stanko Lasić, Antun Žvan, Valentin Sinotreppo, Mladen Berleković, Sveto Tomić, dr. Petar Šarinić, Jelena-Ljalja Gorodeck, Bogdan Sudić – Braco, Neda Bilović-Fancev, Palma Katalinić, dr. Miroslava Despot rođ. Blis i Marijan Krmpotić.

“Veliki i hrabri ” borci za iste ideale

Stjepan Mesić. “Borili smo se za iste ideale”, a Goldstein je ispisao jednu od slavnih stranica političke povijesti Hrvatske,

Ah da “borili su se za iste ideale”!? Naročito Slavko Goldstein koji je kao “hrabri partizanski borac” proveo rat na sjeniku jednog seljaka na Kordunu!?

Ustvrdio je kako Slavko Goldstein u epohalnoj knjizi “1941. – godina koja se vraća”, predviđa ono što se danas događa.

A što se to događa? Za jugo-komuniste šokantno, neprihvatljiva država Hrvata!

https://www.vecernji.hr/vijesti/mesic-goldstein-je-ispisao-jednu-od-slavnih-stranica-politicke-povijesti-hrvatske-1195329

Borili su se za iste jugo-komunističko- titoističke ideale, ne Hrvatske!

I tu žestoku borbu za očuvanje jugo-komunističko-titoističkih ideala, protiv Hrvatske i hrvatskog naroda nastavlja Slavkov sin Ivo Goldstein.

Njegov veleposlanički mandat u Parizu bio je popraćen općim zgražanjem. Prigovoreno mu je diletantsko baratanje francuskim jezikom i odsutnost diplomatskih kompetencija i vještina čime je diplomatski osramotio Hrvatsku te držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva.

Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao je, (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek je profesor na Filozofskom fakultetu,  podučava mlade ljude, ispituje ih i ocjenjuje!

Kako on može studentima biti etički i moralni autoritet?

Može samo u Hrvatskoj, u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje!

Goldstein nije i neće nikada postati akademik HAZU, ne zbog svog antisemitizma, nego zbog svoje ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:

“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”

Lili Benčik/hrvatskepravice

Predavač je bio prečasni prof. dr. sc. Josip Grbac, red. prof., svećenik Porečke i Pulske biskupije, dekan Umaško-oprtaljskog dekanata i župnik u Umagu, redoviti profesor i dugogodišnji predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Teologiji u Rijeci  jedan je od najistaknutijih intelektualnih veličina Crkve u Hrvatskoj danas. Nedavno je na predstavljanju njegovih knjiga u Umagu naglašena njegova pripadnost nizu istaknutih istarskih ličnosti koji započinje biskupom Jurjom Dobrilom, preko bl. Miroslava Bulešića, mons. Bože Milanovića i njihovih suvremenika, pa sve do mons. Antuna Heka s kojim je usko surađivao.

Kršćani imaju jednako pravo sudjelovati u kreiranju životnih vrijednosti u svijetu u kojem živimo. Nije vjernik i kršćanin samo u zatvorenoj sobi sam sa sobom i svojom molitvom, već je vjernik gdje god se kreće i živi. Svoju vjeru nosi u sebi i sa sobom i mora aktivno sudjelovati u kreiranju svijeta oko sebe.

Tko god tvrdi suprotno taj ne poštuje  Deklaraciju UN o ljudskim pravima, po kojoj svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost, svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; NN 12/2009  

Prava i životne vrijednosti iz  Deklaracije su kršćanske vrijednosti. Svaki Kršćanin trebao bi živjeti i širiti evanđelje, podmetnuti leđa i nositi životne križeve, boriti se za svoje vrijednosti, ali malo njih izlazi iz zone konformizma, linije manjeg otpora.

Pravo na život neprikosnoveno je kršćansko pravo na poštivanje života od začeća, do smrti. Nijedno društvo i pojedinac nema pravo kršiti pravo na život i igrati se genetikom.

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,

na sliku Božju on ga stvori,

muško i žensko stvori ih. Post.26,

 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!…post.27

Znači da Kršćanin ne bi smio glasati za stranke koje podržavaju ili  sudjeluju  u donošenju zakona za prekid trudnoće, odnosno pobačaj.

Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, barem na osnovnom i temeljnim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obvezno.

Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu. Međutim roditelji zbog nedostatka vremena ili lošije komunikacije, ne prate po kojim  i kakvim  školskim  programima njihova djeca uče u školi.

Rodna ideologija, Istanbulska konvencija, građanski i seksualni odgoj prerano se uvode u školske programe, neprimjereno godinama života djeteta i kršćanskim vrijednostima.

Stoga bi se roditelji  trebali aktivno uključiti, osnivati udruge i boriti se odgoj djece po kršćanskim vrijednostima.

Istanbulska konvencija velika je prijevara i sramota Andreja Plenkovića, jer je namjerno i svjesno lagao, a  ovako je  govorio 2018.: „Priča o roditelju 1 i roditelju 2 je obmana“. Interpretativna izjava je obmana. Pod zaštitom žena i obitelji ustvari ugrozili su i razaraju  obitelj.

Crkva bi trebala poticati laike da joj pomažu.  Laici nisu dosta vrednovani, a laik može puno više reći od svećenika, koji ne smiju kršiti postojeći sustav i postojeću hijerarhiju. Laik to može. Laici raznih profila rado i volonterski pomažu Crkvi.

Vjernici Katoličke crkve u Istri su malo ksenofobični prema svećenstvu, jer su im bili jedini oslonac u Mussolinijevu režimu, pa se od njih traži da se ne ističu, da sve treba rješavati  malo  mirnije, diplomatski.

Vjernicima se jako zamjerio i Papa Franjo , odbijajući kanonizirati Bl. Kardinala Alojzija Stepinca, koji se žrtvovao i nije dopustio odvajanje hrvatske Katoličke crkve od Vatikana. Nasjeo je na laži patrijarha Irineja i to  mu velika mrlja na pontifikatu. Još veća kada se zna da je SPC proglasila svetim četnike koljače i bratoubojice.

I na kraju svi očekuju da ćemo im preporučiti za koga glasati , mi to jednostavno ne možemo, ali kao Kršćani  možemo preporučiti neka si pročitaju 10 Božjih Zapovjedi i koja god stranka ili pojedinac ih krše, ne bi za nju ili njih trebali  glasati.

Lili Benčik/ hrvatskepravice