1.dio Odnos prema državi Hrvatskoj

Na nezadovoljstvu vođenja države  dosadašnjih političkih elita i potrebnim promjenama podmetnuti  su  lijevo-zeleni aktivisti i pod promjenama, koje su doista potrebne u načinu upravljanja državom i gospodarstvom ,  provlače rodnu ideologiju, titoizam i povratak na vrijednosni sustav iz njima neprežaljene, propale, nepostojeće  Jugoslavije.

Što  su to lijevo-zeleni aktivisti?

Zelena politika je politička filozofija koja zagovara zaštitu okoliša  i razvijanje ekološki održivog društva.

Načela zelene politike su:

• razvoj  demokracije,
• ekološka mudrost i održivost,
• socijalna pravda,
• nenasilje,
• poštivanje različitosti.

Zelena politika se počela razvijati  u zapadnom svijetu sedamdesetih godina 20. stoljeća i od tada su nastale zelene stranke koje djeluju na političkoj sceni u mnogim zemljama diljem svijeta. Zelene političke opcije ponajprije su nastale kao gradski pokret i imaju širom Europe najveću podršku u velikim gradovima. Zelene stranke se smatraju alternativom klasičnim političkim idejama kao što su socijalizam, liberalizam i konzervativizam. Zelene stranke se, sa druge strane, uglavnom smještaju među političku ljevicu, obično radikalniju od one  koja se vezuje uz socijaldemokraciju.

„Bili smo vrlo pažljivi i još trebamo izdržati dva tjedna u kojima ćemo se pripremati kako bismo preuzeli upravljanje gradom”

Izjavila je  Radojka Rada Borić u 70-toj godini života još uvijek rigidno-komunističkih stavova, koje ona iz milja naziva antifašizmom, a koja je idejni vođa platforme Možemo.

Bili su vrlo pažljivi da im ne izleti koja riječ ili rečenica, koja razotkriva njihove prave namjere. A njihove prave namjere su iskazane i u izjavi:“ promijenili smo Skupštinu, promijeniti ćemo Zagreb, a mislim da ćemo tako promijeniti i Sabor“

Ispod tih potrebnih gospodarskih promjena sakrivaju se i ideološke promjene usmjerene na povratak vrijednosnog sustava iz bivše socijalističke Jugoslavije.

Platforma Možemo okuplja  zeleno-lijeve stranke ili pokrete:

• Zagreb je NAŠ,
• Nova ljevica, 
• ORaH,
• Radnička fronta, 
• ZA GRAD, za lokalne izbore pridruženih lokalnih lijevo-zelenih  stranaka,
• Bojan Glavašević kao neovisan kandidat u Saboru RH,  s vrijednostima lijeve, uključujući radikalno lijeve, zelene politike, do demokratskog socijalizma.

Ključne vrijednosti uključuju: opću decentralizaciju razvoja i ekonomsku, socijalnu i rodnu jednakost, smanjenje energetske i prehrambene ovisnosti, te povratak na „antifašističke“ , socijalističke vrijednosti, neovisnost medija i poticaj inovacija.

Osnovna i najbitnjia razlika između tih ekstremnih  ljevičara, u Hrvatskoj  ustvari rigidnih komunista, titoista i sljedbenika  yugokomunističkog vrijednosnog sustava je protivljenje bilo kakvoj samostalnoj hrvatskoj državi, nasuprot velikog dijela Hrvata  koji su  je željno iščekivali! Naime  za yugokomuniste  Hrvati nikada ne bi  smjeli  imati svoju državu, s obzirom na NDH. Ali kada je već tu, onda treba biti uređena po njihovom  vrijednosnom sustavu, a ne po volji i želji hrvatskog naroda.

Stoga je nepojmljiva i nespojiva njihova retorika i njihov vrijednosni sustav sa temeljnim vrijednostima hrvatske države i Domovinskog rata.

Tomislav Tomašević napustio je sjednicu  Skupštine grada Zagreba na spomen Blage Zadre, heroja obrane Vukovara: https://www.facebook.com/bujicavelimirbujanec/videos/522001815656436

Odnos prema državi Hrvatskoj

Domovinski rat je temelj Hrvatske države

Političke stavove i razmišljanja Rada Borić jasno je izrazila u intervju Tris portalu:

Evo što Rada Borić kaže:

„ Ponavljam, Hrvatska mora odlučiti da li smo bili pobjednici u Drugom svjetskom ratu ili promijeniti u Ustavu na kojim je temeljima izgrađena suvremena Hrvatska država. Vrlo pažljivo se radi na tome da se kontinuitet hrvatske države, kojeg, kao, do 1991. nije bilo, brišući povijest socijalističke republike Hrvatske, pronađe u NDH. Mada stalno govorimo o kontinuitetu hrvatske države “od stoljeća sedmog”, valja iz tog kontinuiteta izbrisati NOB i upisati NDH. Neka netko, premijer po mogućnosti, onda i kaže: Želimo da povijesni kontinuitet hrvatske države ne leži na NOB-u nego na NDH“

Rada svjesno i namjerno manipulira, jer Hrvatska nema što odlučiti, Hrvatska je odlučila još u prosincu 1992.godine novim Ustavom RH u kojem je točno definirano na kojim je temeljima nastala sadašnja Republika Hrvatska.

Rada Borić uopće ne spominje Domovinski rat, ona je još uvijek  mentalno u Jugoslaviji! Ne može shvatiti, ni prihvatiti da se u Domovinskom ratu borilo upravo protiv tih jugoslavenskih vrijednosti, protiv komunista koji su nas razoružali, protiv JNA koja je oružje TO Hrvatske podijelila pobunjenim Srbima, protiv velikosrpske agresije, koju  su hrvatski branitelji slomili. Iako je sudjelovala u pomoći silovanim ženama, nije shvatila da je Domovinski rat bila borba za opstojnost hrvatskog naroda

U  izvorišnim osnovama Ustava RH jasno se nabraja  povijesni put hrvatske državotvornosti, sve do pada Berlinskog zida, koji simbolički označava urušavanje i propast svih komunističkih režima

Ustav RH (NN 85/2010 )  

….na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Iz izvorišnih osnova Ustava RH  jasno je definirano da je sadašnja država Hrvatska nastala u  obrambenom Domovinskom ratu, odbacila komunističke vrijednosti i poredak i usvojila demokratske vrijednosti, privatno vlasništvo i tržišno gospodarstvo.

Rada dalje nastavlja:

„Rasprava o zločinima s kraja Drugog svjetskog rata, a da se pri tom negiraju ustaški zločini tijekom toga rata, jedna je od najkrupnijih podvala koja se dogodila. Pri tom smo se uhvatili u klopku retorike “dosta je više ustaša i partizana” i pristali na izjednačavanje jednih i drugih. Ne možemo izjednačavati ustaše i partizane“

Kaže Rada, „Ne može se izjednačavati ustaše i partizane“

Može, kako ne može. Za nju je to klopka, jer ne prihvaća da je komunizam zločinački režim: I partizani su počinili strašne zločine i  upravo zbog masovnih zločina komunizma  Vijeće EU usvojilo je

• Rezolucije 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine;

 a  25.lipnja  2006.godine:

• Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006.

Europska unija osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima

12. Sukladno tomu, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi, te odaje poštovanje žrtvama tih zločina.

13. Usto, ona poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi, i da ih nedvosmisleno osude.

Rezolucija se temelji na Crnoj knjizi komunizma, grupe autora.

Oni ih procjenjuju za:

• SSSR na 20 milijuna umorenih i umrlih (od toga u vrijeme “dekulakizacije”, tj. gladi i terora u Ukrajini, 1932.-33.: 6 milijuna)
•  Kinu na 65 milijuna, broj tih žrtava se povećava (posebice u Tibetu)
• Vijetnam na 1 milijun
•  Sjevernu Koreju na 2 milijuna
•  Kambodžu na 2 milijuna,  
•  Istočnu Europu na 1 milijun
•  Latinsku Ameriku na 150.000
• Afriku na 1,7 milijuna
•  Afganistan na 1,5 milijuna
•  Međunarodni komunistički pokret (kominterna, španjolski građanski rat…) i KP koje nisu na vlasti na oko 10.000.

Ukupno su  ljudske žrtve komunizma procijenjene na oko 100 milijuna u 75 godina, od 1917. do 1992

Hrvatski Sabor potvrdio je Rezoluciju i izglasao 30.lipnja 2006:

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine( NN 76/2006)

9. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.

10. Hrvatski sabor podržava odluke Vijeća Europe da upravo ta institucija (Vijeće Europe) bude forum za raspravu i osudu zločina komunizma na međunarodnoj razini. Skoro sve bivše europske komunističke zemlje su sada njezine članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava osnovne su vrijednosti za koje se zauzima Vijeće Europe. Istodobno, Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije.

Međutim kako su sve te Rezolucije bile samo deklarativne, nisu se provodile, nije izvršena ni  lustracija, što se vidi iz izjava Rade Borić, a svako istraživanje partizansko-komunističkih zločina proglašava se povijesnim revizionizmom, o toj  temi raspravljao je i EU Parlament  i 19.rujna 2019.godine izglasao još jednu

Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) kojom se dodatno definira:

3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

5.  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Unatoč jasno izglasanim deklaracijama  u Hrvatskoj se još može čuti od platforme Možemo o povratku imena Trga maršala Tita!?

A Rada nam i dalje priča kako:

“ Nitko od mene nije čuo da ono što se dogodilo u Bleiburgu da se trebalo dogoditi, bez obzira na kontekst itd. Ali, nisam čula da će netko s desnice reći „ u Jasenovcu su stradali ljudi samo zato što su bili Židovi, Srbi, Romi ili Hrvati komunisti ili antifašisti”. To je bio njihov jedini ‘zločin’. Ali, ne može se reći da su na Bleiburgu stradali Hrvati samo stoga što su bili Hrvati, u Bleiburgu su stradali gubitnici Drugog svjetskog rata i , nažalost, oni koji su ih pratili. Tamo nitko nije stradao samo zato što je Hrvat, nego zato što je bio ustaša, što je bio četnik, kolaboracionist, fašist. I dok ja kažem “žao mi je”, nisam čula da je netko s desnice rekao da mu je žao onih što su stradali u Drugom svjetskom ratu. Za njih je dječji logor u Jastrebarskom bio dječji dom, a Jasenovac nije bio koncentracijski logor već sabirni logor:::“

EU Parlament i Vijeće Europe definirali su da je zločin  ma iz kojih pobuda počinjen, zločin. Reče Rada da nisu na Bleiburgu ubijani Hrvati zato što su Hrvati, već zato što su gubitnici 2.svjetskog rata i ostade živa! Ti gubitnici ubijani su nakon završetka ratnih operacija, ubijani su bez Suda i presude, ubijani su osvetnički baš zato što su Hrvati i baš zato Rada smatra da Hrvati nemaju pravo na svoju državu, ali kada je već tu onda u njoj treba vrijediti jugoslavenski, komunistički sustav vrijednosti, koji su oni obukli u celofanski sjaj antifašizma. A taj antifašizam počinio je grozote gore nego fašizam. Stalno inzistiraju na antifašizmu, samo da nitko ne odgovara za zločine komunizma, jer netko je počinio te zločine i ti netko bili su isto tako nečiji očevi ili djedovi, pa se to pitanje jednostavno od vladajućih ignorira.

Deportacija, stavljanje u ropski položaj, ili masovna i sustavna praksa sumarnih egzekucija, odvođenja osoba i njihovo kasnije nestajanje, zatim mučenje i drugi neljudski postupci, inspirirani političkim, filozofskim, rasnim ili vjerskim motivima i organizirani za izvršavanje dogovorenog plana protiv koje skupine civilnog pučanstva.

Sartre još 1952. godine piše: “Svi antikomunisti su psi!”

Sve je to rezultat pedagogije ubijanja. Bez nje ne bi bilo toliko krvnika, jer njih je trebalo “odgojiti, uvjeriti”, njima je trebalo “postati jasno”, da žrtve nisu ljudi. Tako Visinski tvrdi, da “buržuji nisu ljudi, kulaci nisu ljudi, truli intelektualci nisu ljudi, oni su opasne, bijesne životinje!”

Sablast komunizma, toga najvećeg zla čovječanstva u prošlome stoljeću, koje je u svijetu poubijalo preko 150 milijuna ljudi, pokušava ponovno doći na društvenu scenu u Hrvatskoj pod maskom antifašizma. Ovo se događa usprkos žrtvama komunizma čije se kosti skoro dnevno pronalaze u jamama diljem Hrvatske, kao i usprkos upozorenju Vijeća Europe, da demokratske države moraju uklanjati nasljeđe bivših komunističkih totalitarnih sustava.

„Nitko nema moralno pravo biti antifašist ako nije istodobno i antikomunist“)
( Hannah Arendt, njemačka filozofkinja mučena od Gestapo-a)

A Rada i dalje nastavlja:

„Tko je veći aktivist od Zorana Pusića koji se na početku rata brinuo za ljude koji su izbacivani iz stanova, za ljudska prava manjina, za povratak imena Trga žrtava fašizma? Prigovor naravno ne stoji, najlakše je reći da su u Novoj ljevici ‘stariji’, kao da odjednom nije važno ni iskustvo ni teorija. A mladost je i ‘ u glavi’ kažu. Dragan Markovina, predsjednik Nove ljevice je valjda mlad, ima 35 godina. Mladi traže svoje mjesto u grupama, društvenim pokretima, imaju, s pravom, zazor od stranaka i moramo im pokazati da Nova ljevica može biti i njihov prostor…. Mene više čudi da mladi koji su odrasli u obiteljima koje imaju pozitivno ‘socijalističko nasljeđe’ mogu zanijekati povijest svojih roditelja. Na Odboru za imenovanje naselja , ulica i trgova, član Odbora iz HDZ-a će reći: „ Moj djed je bio partizan, ali je Tito zločinac”. Izdao si svoga djeda, tako sam mu rekla!“

Zapanjujuće je  da visokoobrazovana osoba „ne zna“ za zločine komunizma, nego i dalje mantra o povratku Trga žrtava fašizma, umjesto da bude Trg žrtava totalitarizma!

Ne može se govoriti o izdaji, nego o sagledavanju istine i priznanje da je  da je djed živio u totalitarnom režimu. Na tu činjenicu unuk nije mogao utjecati!

Da Zoran Pusić  selektivni je borac za ljudska prava., borio se za ljude koji su izbacivani iz stanova, za prava manjina, ali sve u smislu izjednačavanja krivnje za rat i posljedice rata. A o izjednačavanju  krivnje ne može biti govora, jer je opće poznato da su rat počeli pobunjeni Srbi iz Hrvatske, potpomognuti JNA i četnicima iz Srbije sa ciljem uspostave granice Virovitica-Karlobag sa ciljem stvaranja Velike Srbije.

Odnos prema Katoličkoj crkvi

U odnosu prema vjeri i Katoličkoj crkvi u Hrvata, svi  članova MOŽEMO izražavaju čisti govor mržnje!

Izjava iz intervjua Rade Borić Tris portalu jasno odražava njeno licemjerje i  iracionalnu mržnju prema Crkvi, prema braku ( sramotno uvođenje definicije braka, ops) i obitelji kao osnovne društvene zajednice, zasnovane na prirodnom poretku između muškarca i žene. Ona kao civilna udruga može istupati u javnosti, ali po njoj svećenik ne može! Iracionalno, jer Katolička crkva je univerzalna, dar od Boga svim ljudima, za stvoriti jedinstvo i izgraditi mir. Vjernicima Bog pokazuje svoju ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost. 

„Mislim da nas u ovom trenutku treba i brinuti ‘kontrarevolucionarni’ napad, onaj na sekularizam, vjerojatno ohrabren uspjehom obiteljaša oko sramotnog uvođenja definicije braka u Ustav, a dakako osnažen marljivim radom Crkve i pozivanjem na postotak građana katolika. Crkvu pri tom ne zanima ‘ustavna definicija’ – zašto i bi kad se i definicija utemeljenja hrvatske suvremene države na antifašizmu niječe – već bi Crkva ponovo da je odgovorna za obrazovanje, zdravstvo, socijalnu skrb. Eto, državi bi mogla ostaviti vojsku i policiju. Pogledajte kako nama može doći biskup iz Austrije, i s oltara držati po crkveni nauk nedopustive, političke govore, što mu u Austriji nikad ne bi pošlo za rukom, a vjerojatno ni palo na pamet. U redu, kao civilna udruga Crkva može kritizirati vlast, kao što i drugi sudionici civilnog društva mogu, ili vi novinari možete kritizirati našu vladu, i to je pitanje demokracije. Ali da zahtijevaš s oltara zabrane, da prijetiš, to je nedopustivo“

Rada Borić  stalno po antifašizmu!  Ma  kojem antifašizmu, komunističkom?

Nije bilo antifašizma,  jer je od samog početka NOB bila komunistička revolucija i borba za novi društveni poredak! Ne za demokraciju i ljudska prava, nego za komunističku diktaturu, kult ličnosti i teror. Narodi zapadne demokracije nakon rata dobili su slobodu, uživali u slobodi kretanja, slobodi izražavanja, slobodi odlučivanja, slobodi medija, a što su Hrvati dobili? Smrt, diktaturu i teror , bez slobode kretanja, državne granice zatvorene, cenzuru , Goli otok  i šutnju pognute glave!

Kao uvjerena  ljevičarka, feministička aktivistica i zastupnica u Hrvatskom Saboru, izjavila je u emisiji Presing N1 TV kako je Crkva :“veći kapitalist, nego što je bio Agrokor i biti će sve dok građani ne znaju njezin budžet“  Ta kritika je neozbiljna i apsurdna, jer Rada  Crkvu naziva kapitalističkom, a ona živi od proračunskih sredstava, koji nemaju veze  sa tržišnim poslovanjem ni kapitalizmom!

Rada Borić se putem Facebooka osvrnula na potres i brigu oko obnove bolnica. U toj situaciji nije zaboravila spomenuti crkve. ‘Nadam se da će se konačno znati prioriteti! Pokazalo se da jedan liječnik vrijedi više od 20 svećenika. A Crkva ima dovoljno našeg proračunskog novca da popravi oštećeno. Sad je ipak važniji ovaj ranjivi život.“

Znači da samu sebe demantira. U jednom intervjuu proglašava Crkvu kapitalistom, da bi ovdje rekla da se financira iz Proračuna!

Nakon potresa na Banovini te aktiviste civilnog društva nije  bilo ni čuti, ni vidjeti! Hrvatski narod pokazao je izvanrednu snagu, zajedništvo, a najviše suosjećajnost i spremnost  za pomoći. Bad Blue Boysi prvi su priskočili upomoć, pridružile su im se i druge navijačke skupine sa lopatama za rašćišćavanje ruševina. Kuhari su organizirali pučke kuhinje, a gdje su bili aktivisti civilnog društva? U mišjoj rupi, nestali, nigdje ni kuhati, ni sa lopatom u ruci!

Umjesto pomoći  i suosjećajnosti izljevi mržnje! Puna usta ljudskih prava na papiru, ali kada je trebalo pomoći odmah nije ih bilo!

I povodom izglasavanja Istanbulske konvencije pokazala je isključivost, oduzimala pravo vjernicima i Crkvi na njihovo mišljenje, tvrdeći da rodne ideologije nema u Istanbulskoj konvenciji, a itekako je ima!

Istanbulska konvencija Crveni KU KLUX KLAN

 Rada Borić u intervjuu za Express  dotakla se  i Crkve te poručila da Crkva već desetljećima pokušava žene vratiti u njihove tradicionalne uloge. ”Dodatno je svoje nakane “razotkrila” nedavnom izjavom bivšeg dekana Katoličko-bogoslovnog fakulteta Tončija Matulića koji smatra da će “norme i vrijednosti zdrave humane i kršćanske etike”, a ne “učinkovitost pravnog dokumenta” spriječiti nasilje. Matulić time direktno negira ulogu pravosuđa, dakle, sekularnih institucija i vraća ženama i ono u obitelji u privatni prostor i pod ingerenciju crkvenih zakona”

Usprkos Interpretativnoj izjavi i tvrdnji Premijera Plenkovića da ”Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” u sve Zakone RH ugrađena je rodna ideologija. Time Premijer Plenković i dalje obmanjuje javnost i proglašava nas neznalicama ” javnom prostoru postoje mnogi koji pretendiraju biti politički akteri pa kažu da su interpretativne izjave bezvrijedne. To pokazuje njihovo veliko neznanje“

Zakon o radu, Obiteljski zakon, Zakon o obrazovanju, Zakon o lovu

Zakon o obrtu, Zakon o autorskim pravima

Ovih nekoliko primjera pokazuje da je rodna ideologija ušla u sve djelatnosti, od obitelji, rada, obrazovanja, obrta pa čak i lovstva.

Odnos prema gospodarstvu

Možemo je privuklo glasače parolama kako će oni srediti gospodarstvo

Rada Borić o gospodarskoj politici, čime su privukli glasače

„Građani su ‘stišani’, neoliberalni kapitalizam je napravio građane poslušnima, a u brizi za preživljavanjem smo odustali od brige za zajednička dobra, zaboravili na solidarnost, empatiju za druge… Valja se dnevno pitati što nam je neoliberalni kapitalizam napravio da se u toj svojoj nesigurnoj egzistenciji brinemo tek za očuvanje te iste neslobodne pozicije, a ne stremimo borbi za promjene? Govorimo da nam mladi ljudi odlaze, a nitko se ne pita kako to da oni najviše odlaze iz onih krajeva u kojima je na vlasti gotovo 30 godina jedna politička opcija, koja je njegovala nacionalizam, klijentelizam i korupciju, ali se u tim krajevima uvijek spremno glasalo!“

Urša Raukar kao rođena Zagrepčanka  ne bavi se ideološkim temama , više sa načinom upravljanja Zagrebom, “Tajna našeg uspjeha je upravo to što smo proklamirali cijelo vrijeme – promjena modela upravljanja i suradnja s građanima. To su dvije stvari koje će sasvim sigurno donijeti pobjedu i u drugom krugu. Ljudima je naprosto dosta korupcijske hobotnice, preplaćivanja svega, nebrige za ovaj grad i zaključili su s nama da idemo u pravu i veliku promjenu”, komentirala je Raukar na N1 uspjeh Tomaševića i Možemo!.

Rada Borić govori o empatiji, solidarnosti i brizi za zajednička dobra? Iskazali su je na Banovini, iskazali su je na svjesnoj prijevari birača sa predumišljajem, vješto krijući svoje stvarne namjere, prikazujući se kao uzorna skupina aktivista. Iskazali su se prema hrvatskom narodu u kojem je 86,28% Katolika, mržnjom prema njihovoj vjeri i Crkvi! Iskazali su se prema hrvatskim braniteljima , heroju Domovinskog rata Blagi Zadri! Iskazali su se prema hrvatskim žrtvama komunističkog, titoističkog režima, veličajući zločinca Tita. Iskazali su se u odnosu prema hrvatskoj državotvornosti veličajući Tita! Iskazali su se u odnosu prema radu godinama crpeći hrvatski proračun!

Izgleda kao politička fantastika da jedna takva platforma može osvojiti vlast u gradu Zagrebu, da Zagrepčani ako i glasuju protiv bandićevskog načina upravljanja gradom, ne vode računa kome daju svoj glas?

Nastavlja se…

Lili Benčik/hrvatskepravice